>
Eshop roka 2025 s vykurovacou technikou

Solarni spremnik s ugrađenim spremnikom za PTV: kako radi i kada se isplati

Solarni spremnik s unutarnjim spremnikom TÚV: princip, prednosti i tipični scenariji iz prakse

Kada kupac postavlja pitanje o solarnom spremniku, u većini slučajeva ima jednostavnu predodžbu: velika posuda za vodu u koju kolektori dovode toplinu. Stvarnost je međutim nešto složenija – baš tada dolazi do ulaska konstrukcije s unutarnjim spremnikom TÚV (topla voda za upotrebu). Ovaj tip spremnika ima specifičnu unutrašnju arhitekturu koja značajno mijenja to kako se TÚV priprema, kakva je njena kvaliteta i kakva je ukupna energetska učinkovitost sustava. U sljedećim redovima ćemo razmotriti što ta konstrukcija tačno znači, kada ima smisla izabrati je, a gdje ima svoje granice.

Ako tražite općenit uvod u problematiku izbora spremnika, pogledajte naš članak Kako izabrati solarni spremnik: volumen, izmjenjivači i tip sustava, gdje ćete pronaći širi pregled. Ovdje se fokusiramo specifično na sustav „tank u tanku" i njegove praktične posljedice.

Što je unutarnji spremnik TÚV – konstrukcija „tank u tanku"

Klasični solarni spremnik je u osnovi jedan veliki čelični valjak s jednim ili dva cjevovoda (spirale) unutar. Solarna tekućina protječe kroz te spirale i prenosi toplinu akumuliranoj vodi u spremniku. TÚV se potom priprema ili direktno iz te akumulacijske vode (što je higijenski problematično), ili kroz dodatni izmjenjivač.

Spremnik s unutarnjim spremnikom TÚV radi na drugačiji način. Unutar velikog vanjskog omota (akumulacijski volumen, ponekad označen kao „solarna" ili „kotlovna" voda) nalazi se zasebna manja posuda – unutarnji spremnik. Ta unutarnja posuda je napunjena pitkom vodom. Akumulacijska voda u vanjskom volumenu oblikuje unutarnju posudu s sve strane i grije njegov sadržaj kroz zid unutarnjeg spremnika.

Radi se o izmjenjivaču topline s ogromnom površinom – cijela površina unutarnjeg spremnika prenosi toplinu TÚV. To je ključna tehnička razlika u odnosu na običnu cjevovodu, koja ima tipičnu površinu 1–3 m², dok zid unutarnjeg spremnika može imati efektivnu površinu 4–8 m² ili više, ovisno o volumenu.

Presjek spremnika „tank u tanku" Solarni krug Kotlovni krug Unutarnji spremnik TÚV (pitka voda) Akumulacijski volumen (kotlovna/solarna voda) TÚV izlaz TÚV ulaz (hladna)

Kako tačno funkcioniše prenos topline u unutarnjem spremniku

Fizički princip je jednostavan: vanjski akumulacijski volumen spremnika grije se solarnim krugom (kroz cjevovodni izmjenjivač ili omotačni izmjenjivač na donjoj strani posude) i eventualno kotlovskim izmjenjivačem. Ta voda – označimo je „akumulacijska" – se kreće u zatvorenom krugu i nije direktno namijenjena za piće. U njoj mogu biti aditivi (npr. inhibitori korozije) i njen hemijski sastav nije reguliran higijenskim normama za pitku vodu.

Unutarnja posuda je napunjena stvarnom pitkom vodom iz vodovodnog sustava. Ta voda je pod tlakom kućnog vodovodnog mreže (tipično 2–4 bara). Kada otvorite slavinu s toplom vodom, hladna voda ulazi u unutarnju posudu odozdo, gura predzagrijanu vodu prema gore i ta odlazi do potrošača. Nema pumpe, nema regulacije – sustav radi pasivno, samo na osnovi tlaka u mreži.

Toplina prelazi isključivo kroz zid unutarnjeg spremnika (tipično nehrđajući čelik debljine 1,5–3 mm). Površina tog prenosa je, kao što smo spomenuli, znatno veća nego kod klasične spirale. Rezultat je da se TÚV grije vrlo brzo – kod dobro dimenzioniranog sustava i dovoljno zagrijanog vanjskog volumena možete imati TÚV s temperaturom 45–55 °C čak i pri brzom uzimanju (npr. tuš + umivaonik istovremeno), ukoliko je akumulacijska voda zagrijana na 65–70 °C. Što je veći temperaturni gradient (razlika između akumulacijske i tražene TÚV), to je učinkovitiji prenos topline.

Higijenske prednosti: zašto je unutarnji spremnik sigurniji

Ovo je možda najvažniji razlog zašto uopće razmatrati konstrukciju „tank u tanku". U klasičnom jednoakumulacijskom spremniku, gdje se TÚV grije direktno u akumulacijskom volumenu, postoje dva značajna higijenska rizika:

  • Legionella pneumophila – bakterija koja se najbrže množi u rasponu 25–45 °C i u stojnoj vodi. Ako se spremnik ne zagrije redovito na dezinficirajuću temperaturu (min. 60 °C, idealno 70 °C), rizik kolonizacije je realan. U spremnicima s velikim volumenom pitke vode, gdje temperatura u nekim zonama pada, taj rizik je posebno značajan.
  • Korozija i kontaminacija – u spremniku s pitkom vodom direktno u akumulacijskom volumenu mora biti materijal certificiran za kontakt s pitkom vodom, anoda mora biti u dobrom stanju, a voda smije sadržavati nikakve aditive.

U sustavu s unutarnjim spremnikom ti problemi nestanu ili se značajno smanje. Volumen pitke vode je znatno manji (60–120 litara umjesto 200–400 litara), što olakšava redovito zagrijavanje. Također, jer je TÚV stalno pod tlakom i protječe sustavom pri svakom uzimanju, nije stajala – to samim time smanjuje rizik množenja bakterija. A akumulacijska voda vanjskog volumena može sadržavati aditive bez higijenskih ograničenja, što produžuje vijek trajanja spremnika.

Usporedba: klasični spremnik vs. tank u tanku (higijenski rizik) Klasični spremnik Veliki volumen pitke vode (200–400 l) ⚠ Rizik od Legionelle ⚠ Stajala voda ⚠ Korozija Tank u tanku Mali unutarnji spremnik (60–120 l pitka voda) ✓ Nizak rizik od Legionelle ✓ Voda pod tlakom/protječe ✓ Odvojeni krugovi

Razlike u odnosu na spremnik s dva cijevna razmjenjivača

Spremnik s dva cijevna razmjenjivača (zavojnica) je značno rasprostranjeniji tip na tržištu u Hrvatskoj. Donji zavoj je uključen u solarni krug, gornji u krug kotla, a cijeli volumen spremnika sastoji se od pitke vode. Takav spremnik nudimo npr. kao solarni spremnik s dva razmjenjivača uključujući izolaciju.

Koje su stvarne razlike u praksi?

  • Kapacitet snage pri potrošnji: Spremnik „bok u bok" ima obično značno veću satu snage pri potrošnji tople vode (TUV). Velika površina razmjenjivača osigurava da čak i pri dugoj potrošnji (npr. punjenje kupke) temperatura ne pada toliko kao kod spremnika s cijevnim razmjenjivačem istog volumena.
  • Gotov volumen TUV: S druge strane, ugrađeni spremnik ima manji gotov volumen – obično 60–120 litara direktno dostupne tople vode. Spremnik ukupnog volumena 300 litara s zavojnicom vam daje 300 litara TUV (iako se postepeno hladi), dok tank u tanku nudi samo 60–80 litara ugrađenog spremnika. Ako je vanjski volumen dovoljno zagrijan, ugrađeni spremnik se brzo puni – ali pri brzoj potrošnji velikog količine vode (npr. punjenje kupke 150 litara) možete osjetiti pad temperature.
  • Higijenska sigurnost: Tank u tanku je higijenski sigurniji, kao što smo opisali gore.
  • Cijena: Spremnicima s ugrađenim spremnikom obično je veća cijena – konstrukcija je složenija, s većom količinom materijala. Razlika može biti 15–40 % u odnosu na klasični spremnik istog vanjskog volumena.
  • Težina i dimenzije: Spremnik s ugrađenim spremnikom je teži i veći pri istom volumenu akumulacije, jer mora sadržavati konstrukciju ugrađenog spremnika. Više o razlikama u dimenzijama možete pronaći u članku Dimenzije i priključci solarnih spremnika: što provjeriti pri kupnji.

Kada se spremnik s ugrađenim spremnikom TUV stvarno isplati

Nije svaka kućanstva ili poslovna jedinica isto iskorištavaju ovu konstrukciju. Iz prakse vidimo da ta opcija ima smisla u prvoj liniji u sljedećim scenarijima:

Scenarij 1: Kuća s višim zahtjevima za higijenu ili tlak vode

Kuća s 4–5 članova, solarni sustav za pripremu TUV i dodatno zagrijavanje plinskim kondenzacijskim kotlom. Zahtjev: topla voda mora biti odmah dostupna s dobrim tlakom (hidromasaza, dva kupaonska kruga istovremeno). Ovdje spremnik s ugrađenim spremnikom izvrsno funkcioniše – pitka voda je pod sustavskim tlakom (ne gravitacijskim), protok je visok i temperatura stabilna. Gotov volumen od 80 litara ugrađenog spremnika pokriva običnu potrošnju, a dok traje tuširanje, vanjski akumulacijski volumen stalno „punjenje" ugrađenog spremnika.

Scenarij 2: Kuća u šumi ili vrtovita kuća s ograničenim tlakom vode

Ovdje je situacija upravo suprotna – spremnik s ugrađenim spremnikom može biti problematičan ako je tlak na ulazu slab ili ako kuća koristi gravitacijski vodovod iz visokog spremnika. U tom slučaju je klasični spremnik s cijevnim razmjenjivačem bolja opcija.

Scenarij 3: Solarni sustav kombiniran s dizalicom topline

Dizalica topline i solarni sustav zajedno čine kombinirani izvor. Vanjski akumulacijski volumen spremnika zagrijava se oba izvora, ugrađeni spremnik TUV je uvijek dostupan s higijenski neštetnom vodom. Ovo je jedna od idealnih primjena, jer akumulacijska voda u vanjskom volumenu može biti podešena na višu temperaturu za učinkovitiji prijenos, a dizalica topline radi s većim volumenom, što poboljšava njezinu učinkovitost (manje ciklusa).

Scenarij 4: Stan s više potrošnji istovremeno

U malim hotelima (6–15 soba) ili stanovima s centralnom pripremom TUV može biti vrlo učinkovit spremnik s ugrađenim spremnikom. Veliki vanjski akumulacijski volumen (500–1 000 litara) čuva energiju, ugrađeni spremnik s velikom prijenosnom površinom može pokriti čak vršnu potrošnju (rano tuširanje gostiju). Preporučujemo u tom slučaju upotrebu spremnika s većim volumenom i pravilno dimenziranje solarnih kolektora i kotla.

Shema priključka: tank u tanku + solarno + kotao Solarni kolektori Kotao (plin/TČ) Akumulacijski volumen Ugrađeni spremnik TUV Razdjelnik kruga Potrošnja TUV (slavine) hladna voda

Dimenzioniranje: koji volumen vanjskog spremnika i ugrađenog spremnika mi treba

Dimenzioniranje spremnika s ugrađenim spremnikom ima dva odvojena kriterija koja treba riješiti zasebno – i to je jedna od stvari gdje kupci najčešće naprave grešku.

Vanjski (akumulacijski) volumen se dimenzionira prema instaliranoj snazi solarnih kolektora i dopunskog izvora. Osnovno pravilo: 40–60 litara akumulacije po svakom m² kolektora. Za kuću s 5–6 m² površine kolektora potrebni su 200–360 litara vanjskog volumena. Nađete to i u članku Koji volumen solarnog spremnika mi treba za moj dom.

Ugrađeni spremnik TUV se dimenzionira prema dnevnoj potrošnji TUV i vršnoj potrošnji. Osnovna norma govori o 35–50 litara TUV po osobi i danu (pri 45 °C). Za 4-člani domaćinstvo to je 140–200 litara dnevne potrošnje. Budući da je ugrađeni spremnik stalno „punjen" vanjskim volumenom, ne mora imati isti volumen kao dnevna potrošnja – dovoljno je 40–60 % te vrijednosti, tj. 60–120 litara ugrađenog spremnika. Ostatak pokriva stalni prijenos topline iz vanjskog volumena.

Konkretni primjeri spremnika za različite veličine kućanstva:

  • 2–3 osobe, 4 m² kolektora: vanjski volumen 200–250 litara, uronjena posuda 50–70 litara – pogledajte npr. spremnik od 250 litara
  • 4–5 osoba, 6 m² kolektora: vanjski volumen 300 litara, uronjena posuda 70–90 litara – spremnik od 300 litara je tu standardna opcija
  • 6+ osoba ili kombinirani sustav s grijanjem: vanjski volumen 400 litara i više, uronjena posuda 90–120 litara – za te primjene pogodan je spremnik od 400 litara

Važna napomenuta iz prakse: nikada ne preveličajte uronjenu posudu na račun vanjskog volumena. Vidjeli smo sustave gdje je instalater odabrao spremnik s prevelikom uronjenom posudom (npr. 150 litara) i malim vanjskim (200 litara) – rezultat je bio da se vanjski volumen zagrije, ali pri uzimanju se prebrzo hladi i prijenos topline na TÚV pada. Uronjena posuda treba uvijek biti manja od vanjskog akumulacijskog volumena, idealno u omjeru 1:3 do 1:5.

Povezivanje, regulacija i povezivanje s drugim uređajima

Spremnik s uronjenom posudom ima više priključnih mjesta koja moraju biti ispravno povezana. Standardna konfiguracija uključuje:

  • Ulaz/izlaz solarnog kruga (donji izmjenjivač) – obično navoj G 3/4" ili G 1"
  • Ulaz/izlaz kotla (gornji izmjenjivač ili štitni izmjenjivač) – iste dimenzije
  • Ulaz hladne vode za piće u uronjenu posudu (s donja)
  • Izlaz TÚV iz uronjene posude (prema gore)
  • Ispustni ventil vanjskog volumena
  • Ispustni ventil uronjene posude
  • Uronjena kućišta za senzor temperature (obično 1–2 komada, za različite zone spremnika)
  • Bezbednosni ventil za pritisk zaštitu uronjene posude (obavezan, postavka obično 6–8 bar)

Za ispravno hidrauličko povezivanje spremnika s kotlom i solarnim krugom ključna je izbora razdjelnika. Za višezonske sustave (solarni krug + kotlovski krug + eventualno podno grijanje) elegantno rješenje je npr. komplekt industrijski nehrđajući razdjelnik/zbirnik s kuglastim ventilima 6/4"x1", koji omogućava čist hidraulički razdvajanje pojedinih krugova.

Regulacija radi na jednostavnom principu: solarni regulator prati temperaturu kolektora i temperaturu donje zone vanjskog spremnika. Ako je kolektor za 5–8 °C topliji od spremnika, solarna pumpa se uključi. Kotlovsko reguliranje prati temperaturu gornje zone spremnika (ili temperaturu uronjene posude, ako je tamo senzor) – kada temperatura padne ispod postavljene vrijednosti (npr. 55 °C), kotao grije.

Vaše informacije o konkretnom postupku povezivanja pronađete u članku Povezivanje solarnog spremnika s kotlom i razdjelnikom kruga i Montaža solarnog spremnika: postupak, smještanje i zahtjevi za instalaciju.

Materijali, vijek trajanja i zaštita od korozije

Vanjski štit spremnika je obično od ugaljeljezne očelje s unutarnjom smaltovnom zaštitom ili (manje često) od nehrđajuće očelje. Budući da vanjski volumen ne sadrži vodu za piće, zahtjevi za materijal su niži nego kod klasičnog spremnika TÚV. Magnezijev anod u tom prostoru štiti od korozije i njegova redovita kontrola je nužna – preporučujemo svakih 2 godine, više saznajete u članku Održavanje solarnog spremnika: čišćenje, kontrola anode i izmjenjivača.

Uronjena posuda TÚV je obično izrađena od nehrđajuće očelje (AISI 304 ili viša kvaliteta za agresivnije vode). Nehrđajuća očelja ne zahtijeva anodu i otporna je na običnu vodu za piće, sve dok sadržaj hlorida nije ekstremno visok. Kod voda s visokim sadržajem kalcija (tvrdoća iznad 30 °dH) može se u uronjenoj posudi stvoriti vodeni kamen, koji smanjuje prijenos topline. Redovito odvapnenje (kemijsko ili mehaničko) je u takvim slučajevima nužno – učestalost ovisi o tvrdoći vode i količini potrošnje.

Vijek trajanja ispravno instaliranog i održavanog spremnika s uronjenom posudom je 15–25 godina. Kritično mjesto je češće anoda vanjskog štita i brtva ulaznih vratila nego sama uronjena posuda. Pri izboru spremnika uvijek provjerite debljinu zida vanjskog štita (min. 3 mm) i uronjene posude (min. 1,5 mm od nehrđajuće očelje).

Temperaturne zone spremnika tank u tanku (pri standardnoj upotrebi) 65–75 °C 50–65 °C 30–50 °C Gornja zona (kotao/dohvat) Srednja zona (solarno) Donja zona (ulaz solarno) TÚV uronjena posuda

Tipični problemi i kako ih izbjeći

Iz prakse znamo nekoliko ponavljajućih problema koji se pojavljuju kod spremnika s uronjenom posudom. To su:

  • Nedostatna temperatura TÚV pri uzimanju: Najčešće uzrokovana poddimenzijom vanjskog volumena ili lošom stratifikacijom. Rješenje: provjeriti postavke solarnog regulatora, provjeriti temperaturu vanjskog volumena kod senzora, eventualno povećati postavljenu temperaturu dohvatnog kotla.
  • Naslage vodnog kamena u uronjenoj posudi: Kod tvrde vode (Bratislava, Nitra, neke dijelove Trenčina) se kamen stvara pomalo brzo. Pokazuje se pada prijenosa i temperature TÚV. Godišnje odvapnenje je u tim regijama standardna praksa.
  • Korozija vanjskog štita kod iscrpljene anode: Ako anoda nije zamijenjena na vrijeme, korozija napreduje relativno brzo. Pokazuje se pogoršanjem kvalitete akumulacijske vode (mliječnost, miris) i u najgorem slučaju i netišćenostima. Više u članku Česti kvarovi solarnih spremnika: pregrejavanje, korozija i gubitak pritiska.
  • Pregrejavanje u ljetnom razdoblju: Kada je solarni sustav preveličan ili potrošnja niska (razdoblje odmora), vanjski volumen se može pregrejati na temperature iznad 90 °C. To sam po sebi nije opasno za spremnik, ali može uzrokovati probleme s ekspanzijskom posudom i bezbednosnim ventilima. Rješenje: solarni regulator s funkcijom hlađenja (noćno hlađenje kroz kolektore), odzračivanje sustava.

Ekonomsko ocjenjivanje i povrat ulaganja

Zasobnik s unutarnjom posudom je skuplji od klasičnog zasobnika s dvostrukom zavojnicom. Razlika iznosi od 150 do 500 eura, ovisno o volumenu i proizvođaču. Kako se to dodatno isplati?

U direktnom uspoređivanju energetske učinkovitosti: zasobnik „posuda u posudi“ ima pri ispravnoj podešavanju za 5–15 % veći solarni dobitak, točno zbog veće površine prijenosa topline. Razlika u godišnjem dobitku solarnog sustava za kućni objekt s 6 m² kolektora može biti 150–400 kWh godišnje. S cijenom električne energije (nadogrev bojlera kao alternativa) oko 0,20–0,25 €/kWh, to je ušteda od 30–100 € godišnje. Povrat ulaganja u bolji zasobnik može biti 3–10 godina, što je s 20+ godišnjim vijekom zasobnika ekonomski opravdan.

Osim toga, tu je i higijenska vrijednost koju je teško izraziti novčano, ali je realna: zasobnik s unutarnjom posudom zadovoljava higijenske zahtjeve bez potrebe za dodatnim mjerama (automatska dezinfekcija, UV zračenje), što su dodatni troškovi u slučaju klasičnog zasobnika s vodom za piće u cijelom volumenu.

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Može li se zasobnik s unutarnjom posudom TÚV priključiti i bez solarnih kolektora, samo s kotlom?

Da, to je tehnički moguće i ponekad i smisleno. Kotao zagrije vanjski akumulacijski volumen, koji zatim zagrije TÚV u unutarnjoj posudi. Prednost je higijenska sigurnost i visoka snaga uzimanja. Nedostatak je viša cijena zasobnika u odnosu na klasični TÚV zasobnik. Ako ne planirate solarni sustav ni u budućnosti, razmislite je li to rješenje opravdano – zasobnik s jednom zavojnicom može biti jeftiniji i dovoljno dobar. Ako planirate kasnije dodati solarni sustav, zasobnik s unutarnjom posudom je idealno pripremljen za taj budući sustav.

Koja je preporučena radna temperatura vanjskog volumena za optimalnu pripremu TÚV?

Za običnu radnju preporučujemo održavanje vanjskog akumulacijskog volumena na temperaturi 65–70 °C. To osigurava dovoljan temperaturni gradijent za brzi prijenos topline u unutarnju posudu i ujedno je to temperatura na kojoj su legionelle u akumulacijskoj vodi inaktivne. Solarni sustav može u ljetnom razdoblju zagrijati vanjski volumen i iznad 80 °C – to nije problem, ukoliko su u sustavu ispravno dimenzionirana ekspanzijska posuda i sigurnosni ventil.

Treba li u zasobniku s unutarnjom posudom mijenjati anodu i u unutrašnjoj posudi?

Ne. Unutarnja posuda je standardno izrađena od nehrđajućeg čelika, koji anodu ne zahtijeva. Anoda (magnezijevu ili hibridnu) štiti isključivo vanjski zid zasobnika (akumulacijski volumen), ukoliko je taj zid izrađen od smaltiranog čelika. Provjeru anode vanjskog zida preporučujemo svakih 2 godine, odnosno prema tvrdoći i agresivnosti vode.

Što ako imam poslovni objekt (pansion, rekreacijski centar) – dovoljno je jedan veliki zasobnik s unutarnjom posudom?

Ovisi o broju soba i dnevnoj potrošnji TÚV. Za objekte s većom potrošnjom preporučujemo više zasobnika u nizu (npr. 2× 400 litara) nego jedan ogroman zasobnik. Razlog je bolja stratifikacija temperature, jednostavnija održavanje i rezervna kapacitet u slučaju kvara jednog zasobnika. Ne zaboravite ispravno hidraulički povezati krugove – ovdje može biti korisna npr. sastav nerezovog razdjelnika/sakupljača za čistu razdvajanje krugova.

Može li se dogoditi da TÚV u unutarnjoj posudi premaši sigurnu temperaturu?

Da, kod ekstremnog pregrijavanja vanjskog volumena (npr. ljetna stagnacija solarnog sustava, kada je zasobnik potpuno napunjen i kolektori dalje dostavljaju energiju) temperatura vanjskog volumena može dostići i 90–95 °C. U tom slučaju i unutarnja posuda se zagrije na 80–85 °C. Zbog toga je obvezna instalacija sigurnosnog ventila na izlazu TÚV iz unutarnje posude (postavka 6–8 bar) i termostatskog mješavčeg ventila na razvodu TÚV (ograničava temperaturu na izlazu na maks. 55–60 °C). Bez tih elemenata sustav je opasan.

Kako prepoznajem da se snaga prijenosa topline kroz zid unutarnje posude smanjuje?

Najjednostavniji test: napunite vanjski zasobnik na traženu temperaturu (npr. 65 °C) i izmjerite koliko brzo se grije TÚV pri zatvorenom uzimanju (sensorni mjerač temperature na izlazu TÚV ili jednostavno isprobavajući slavinu). Ako pri vanjskoj temperaturi 65 °C ne postižete TÚV barem 50–55 °C ni nakon nekoliko minuta bez uzimanja, vjerojatno je unutarnja posuda pokrivena vodnim kamenom. Očistite je i ponovno izmjerite.

Zaključak: isplati li se zasobnik s unutarnjom posudom TÚV?

Odgovor nije jednoznačno da ili ne – ovisi o konkretnim uvjetima. Ako tražite maksimalnu higijensku sigurnost vode za piće, visoku snagu uzimanja tople vode pod punim tlakom i sustav koji dobro surađuje s kombinacijom solarnih kolektora i drugog izvora topline, zasobnik s unutarnjom posudom TÚV je odlična opcija – i na dugoročno se isplati. Ako imate jednostavan sustav, nisku potrošnju TÚV, ograničeni budžet ili gravitacijski razvod, klasični zasobnik s dvostrukom zavojnicom može biti dovoljno dobro rješenje – pogledajte naše druge članke, npr. Zasobnik s jednim ili dvama izmjenjivačima: koji je prikladniji.

Pri izboru konkretnog proizvoda uvijek usporedite volumen vanjskog zasobnika, volumen unutarnje posude, površinu prijenosa topline i materijalno izvedbu unutarnje posude. Te tri vrijednosti govore o zasobniku više nego bilo koja reklamna brošura.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašem domaćinstvu? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.

Nemojte popunjavati ovo polje:
Vytvořil Shoptet | Design Shoptak.cz.