Česta pitanja o solarnim spremnicima
Često postavljane pitanja o solarnim akumulatorima – odgovori iz prakse
Solarni akumulatori pripadaju među uređaje za koje se kupci prije kupnje i nakon nje bave mnogim pitanjima. Neki su potpuno osnovni – što to uopće je i za što služi – dok su drugi vrlo specifični i tehnički, poput toga koji priključni navoj imaju vratila izmjenjivača topline ili što se događa ako akumulator stoji bez potrošnje tijekom ljetnih mjeseci. Iz godina iskustva s klijentima znam da se ista pitanja ponavljaju jedno za drugim, bez obzira na to radi li se o kući s par ljudi ili o vikendici s velikom obitelju. Ovaj članak ih prikuplja na jednom mjestu i odgovara na njih kao bismo objasnili na posjeti – suštno, s brojkama i bez nepotrebnog slabašenja.
Što je solarni akumulator i u čemu se razlikuje od običnog bojlera?
Običan tlakani bojler je u biti izolirana posuda s električnim grijačem ili s jednim izmjenjivačem topline (cijevnim ili cijevno-čelijskim). Projektiran je da uzima energiju iz jednog izvora – ili direktno električnu energiju ili toplinu iz kotla putem izmjenjivača. Solarni akumulator je konstrukcijski drugačiji u više pogleda odjednom.
Prvo, u većini slučajeva ima dva izmjenjivača topline – jedan u donjoj trećini posude za solarni krug, a drugi u gornjem dijelu za dodatno grijanje iz kotla ili dizalice topline. Površina donjeg izmjenjivača je obično veća jer solarna instalacija radi s nižim temperaturnim razlikama nego kotao. Drugo, posuda akumulatora je deblja i izolacija je izraženija jer akumulator akumulira toplinu na duže vrijeme – ponekad čak 24 sata, dok običan bojler pretpostavlja bržu rotaciju. Treće, priključak je prilagođen specifičnim tlakovima i temperaturama solarnog medijuma – to jest, mješovini vode s glikolom.
U praksi to znači da biste, ako biste u solarni akumulator priključili samo električni grijač i niste koristili nijedan solarni krug, on bi tehnički funkcionirao – samo biste trošili novac za preveliku posudu. S druge strane, običan akumulator bez donjeg izmjenjivača u solarnu instalaciju u stvarnosti ne možete priključiti jer jednostavno nemate gdje priključiti solarni medijum bez potpune rekonstrukcije čitavog čvora.
Koliko litara akumulatora vam treba za vašu kuću?
Ovo je vjerojatno najčešće postavljano pitanje i istovremeno ono na koje se najčešće greši – i to u oba smjera. Ljudi kupuju premaali akumulator i žale se što im tople vode nije dovoljno tijekom ljetnih mjeseci bez dodatnog grijanja, ili kupuju preveliki, gdje energija iz kolektora nije dovoljna da zagrije posudu, a dodatno grijanje iz kotla radi stalno.
Orijetnično pravilo koje u praksi dobro funkcioniše: 50 do 70 litara kapaciteta akumulatora po osobi, pri čemu niža vrijednost odnosi se na manje stanove s osnovnim higijenskim standardima, a viša vrijednost na kuće s kupatilom i većom potrošnjom. Za četveročlani dom to iznosi 200 do 280 litara – stoga je akumulator od 250 litara točno u tom segmentu tako popularan.
Za 5 do 6 osoba, ili za kuću u kojoj se grije čvrstim gorivom ili dizalicom topline, a akumulator služi i kao akumulacija, kupci traže akumulator od 300 litara ili čak akumulator od 400 litara. Akumulator od 400 litara dolazi u obzir i kad imate veću površinu kolektora na krovu – npr. 6 do 8 m² pločastih kolektora ili 3 do 4 vakuumskih cijevi.
Detaljnije analize s izračunima možete pronaći u članku Koliki volumen solarnog akumulatora vam treba za vaš dom u ovom Vježbenom centru.
Postoji li razlika između akumulatora s jednim i s dva izmjenjivača?
Da, i to je razlika koja u praksi odlučuje o tome koliko će cijeli sustav efikasno raditi. Akumulator s jednim izmjenjivačem pretpostavlja da imate točno jedan izvor topline – ili kotao, ili solarnu energiju, ali ne obje kao odvojene krugove. Ako želite koristiti kotao i solarnu energiju, obično vam trebaju dva odvojena izmjenjivača, svaki za svoj krug.
Tehnički su različiti i po smještanju izmjenjivača. Donji (solarni) izmjenjivač je obično veći – površina od 1,5 do 2,5 m² nije iznimka – jer solarna energija radi s nižom ulaznom temperaturom medijuma (40 do 70 °C) i za prenos iste količine topline treba veću površinu. Gornji (kotlovski) izmjenjivač može biti manji jer kotao dovodi medijum na 70 do 90 °C, a toplinski tok po m² izmjenjivača je znatno veći.
Preporučena opcija za većinu novih izgradnji i rekonstrukcija je upravo solarni akumulator s dva izmjenjivača uključujući izolaciju – dobijete akumulator spremn za buduću integraciju dodatnog izvora bez potrebe za mijenjanjem posude. Ako znate s sigurnošću da ćete imati samo jedan izvor topline (npr. samo solarni set bez kotla), jedan izmjenjivač je dovoljan.
Više o ovoj temi obraduje članak Akumulator s jednim ili s dva izmjenjivača: koji je prikladniji.
Koje je medij u solarnom krugu i može li se ući u spremnik tople vode?
U primarnom solarnom krugu – dakle u cijevima između kolektora i izmjenjivača spremnika – nikada ne teče voda za piće. Toplinsko sredstvo je mješovina vode i propilen glikola ili etilen glikola s aditivima koji sprječavaju koroziju i stvaranje naslaga. Najčešće je to nemrznua mješovina s tačkom smrzavanja oko −28 °C, što osigurava zaštitu čak i u teškim zimskim uvjetima planinskih regija na Slovačkoj.
Ovo sredstvo teče samo u primarnom krugu – dakle od kolektora prema dolje do spremnika do izmjenjivača i natrag gore. Nikada se ne smije miješati s vodom u spremniku. Izmjenjivač radi kao toplinska stijenka – toplina prelazi kroz stijenku izmjenjivača, ali sredstva ostaju odvojena. Ovo je ključni sigurnosni i higijenski princip svakog solarnog sustava.
U vrlo iznimnim slučajevima – na primjer kod mehaničkog oštećenja izmjenjivača ili ekstremnog prethtisa – može doći do ulaska sredstva u spremnik. Zato se u solarnim sustavima instalira sigurnosni ventil i ekspanzijska posuda dimenzionirana za primarni krug. Takva pogreška je pri ispravnoj instalaciji i održavanju sustava vrlo rijetka – u praksi sam je video jednom za mnogo godina i bilo je to posljedica korozije zanemarenog izmjenjivača.
Zašto spremnik ne dovoljava i voda nije topla, iako kolektori rade?
Ovo je klasični problem koji mi dolaze telefonski pozivi svakog ljeta. Uzroka može biti više i dobro je ih sistematski isključiti:
- Premali spremnik u odnosu na površinu kolektora – premali spremnik se brzo zagrije na maksimalnu temperaturu, regulacija zaustavi cirkulacijsku pumpu, ali voda u spremniku se brzo potroši i dalji grijanje mora čekati na sunce sljedeći dan.
- Vazduh u primarnom krugu – ako cirkulacijska pumpa tlači vazduh umjesto sredstva, toplina se ne prenosi na izmjenjivač. Spremnik ostaje hladan, iako su kolektori vrući. Rješenje: odvazdušavanje sustava.
- Neradna regulacija – diferencijalni regulator uspoređuje temperaturu kolektora i spremnika. Ako je senzor na spremniku zapečen, regulator misli da je spremnik dovoljno topao i ne pokrene pumpu.
- Zaneteni izmjenjivač – u regijama s tvrdom vodom može doći do stvaranja vodnog kamena na izmjenjivaču spremnika. Učinkovitost prenosa topline pada, spremnik se grije sporije ili uopće ne.
- Premali spremnik u odnosu na površinu kolektora – da, premali spremnik je problem, ali i premali spremnik može biti problem. Ako imate 2 ravnih kolektora (cca 4 m²) i spremnik od 400 litara, u tipičnom rujnu-oktobru spremnik nikada neće biti potpuno zagrijan i srednja temperatura će biti niska.
Dalje kvarove i njihovu dijagnostiku detaljno opisujemo u članku Česti kvarovi solarnih spremnika: pregrejavanje, korozija i gubitak tlaka.
Što se događa ako spremnik ljeti nitko ne koristi?
Ovo je scenarij koji muči vlasnike solarnih sustava redovito – odmor, kuća na četiri tjedna u srpnju. Kolektori su izloženi suncu, spremnik nema kamo odvesti toplinu i temperatura sredstva skoči. Ovaj stanje se zove stagnacija.
Pri stagnaciji temperatura u primarnom krugu može dostići 180 do 200 °C. Glikolna mješovina počinje degradirati, u cijevima se stvara para i tlak brzo raste. Sigurnosni ventil se otvori i ispušta dio sredstva. Sustav time ne izgubi funkcionalnost, ali degradirana glikolna mješovina treba se provjeriti i u slučaju potrebe zamijeniti nakon stagnacione sezone.
Praksa pokazuje da je najjednostavnija zaštita za odsutnost: ostavite spremnik zagrijan na što višu temperaturu prije odlaska (80 °C), smanjite intenzitet sunčeve zračnosti prekrivanjem kolektora (plastika, posebna stagnaciona preklopka), ili instalirajte regulaciju koja pri dostizanju maksimalne temperature spremnika reflektira toplinu prelaskom u dummy opterećenje (npr. hladnjak u kotlarnici). Ulaganje u kvalitetnu ekspanzijsku posudu dimenzioniranu za stagnacione uvjete je pri svakom solarnom sustavu neizbježno.
Koja je razlika između emajliranog i nehrđajućeg spremnika?
Spremnici TÚV – dakle i solarni spremnici – proizvode se u dvije osnovne vrste izvedbe unutarnjeg plasta: emajlirana čelik i nehrđajući čelik (nerez).
Emajlirani spremnik je danas najčešći. Čelična posuda unutra je prekrivena slojem staklenog emajla koji otporan je na koroziju i higijenski bezopasan. Emajl ima svoje granice – termički šoki (brzi promjeni temperature), mehanička oštećenja ili loše emajliranje mogu uzrokovati mikroprsjine, kroz koje počinje korozija čelika ispod emajla. Zato emajlirani spremnici uvijek sadrže magnezijevu ili cinkovu žrtvenu anodu koja usporava koroziju. Anodu treba provjeravati svakih 2 godine i u slučaju potrebe zamijeniti – to je obična održavanje.
Nerezov spremnik (tipično od čelika AISI 316 ili 304) otporan je na koroziju znatno bolje i žrtvena anoda nije nužna. Cijena je viša. U nekim regijama s agresivnom vodom (visok sadržaj klorida) može biti preferiran nerez – kloridi su za emajl relativno benigni, ali za običan nerezov čelik mogu biti problematični, ako je riječ o niskoj kvaliteti materijala.
Za većinu standardnih slovačkih uvjeta (tvrdost vode 15–25 °dH, bez ekstremne agresivnosti) je emajlirani spremnik s redovitim provjerom anode potpuno dovoljan i cijenom povoljniji. Nerezovu variantu ima smisla uzeti za agresivne vode ili projekte gdje se očekuje minimalno održavanje tijekom dugih godina.
Kako se spremnik povezuje s kotlom i razdjelnikom?
Povezivanje spremnika u postojeću kotlarnicu je za mnoge kupce najveći pitanje. Osnovna logika je jednostavna: spremnik ima četiri glavna priključka (ponekad više, ali četiri su ključna) – ulaz i izlaz primarnog (solarnog) kruga na donjem izmjenjivaču, ulaz i izlaz sekundarnog (kotlovskog) kruga na gornjem izmjenjivaču, plus izlaz tople vode gore i ulaz hladne vode dole.
Kotao se priključuje na gorni izmjenjivač topline rezervoara – direktno ili preko trokrakog ventila. U slučaju da kotao i rezervoar imaju svoje cirkulacijske pumpe, priključak se vodi hidrauličkim uravnoteženjem da krugovi međusobno ne ometaju. Ovdje dolazi do igre razdjelnik i prikupljač – uređaj koji hidraulički odvaja pojedine krugove i spriječava njihovo međusobno utjecanje. Za veće instalacije s više krugova (grijanje, podno grijanje, TUV) možete koristiti npr. komplet industrijskog nehrđajućeg razdjelnika/prikupljača s kuglastim ventilima, koji omogućuje pregledan i siguran priključak svih grananja.
Detaljniji postupak priključka rezervoara na kotao i razdjelnik opisuje članak Priključak solarnog rezervoara na kotao i razdjelnik kruga. Montaža u cjelini – postavljanje, cijevne trase, izolacija – opisana je u članku Montaža solarnog rezervoara: postupak, postavljanje i zahtjevi za instalaciju.
Koji pritisak rezervoar izdrži i koji pritisak imam u mreži?
Većina solarnih rezervoara na tržištu u Hrvatskoj dimenzionirana je na maksimalni radni pritisak 6 bar na strani TUV (hladna voda / topla voda za upotrebu). To je više nego dovolji za običnu distributivnu mrežu, gdje pritisak vode obično ne premašuje 4 bara.
Na strani primarnog solarnog kruga tlakovi su niži – sustav se napuni i predpritisak ekspanzijske posude postavi puni tlak obično na 1,5 do 2 bara. Sigurnosni ventil primarnog kruga obično je podešen na 6 do 8 bar i štiti cijeli primarni krug od pretlaka pri stagnaciji.
Ako je pritisak u vodovodnoj mreži viši od 4 bara, preporučuje se postaviti pred rezervoar ventil za smanjenje tlaka – to štiti ne samo rezervoar, već i slavine i armature u cijeloj kući. U višim katuima zgrada ili u područjima s jakim razvodom to je prilično uobičajena situacija.
Koliko dugo izdrži solarni rezervoar?
Pri ispravnoj montaži, redovitoj kontroli žrtvene anode (jednom godišnje) i poštivanju parametara rada (temperatura, tlak) možete odočekivati od kvalitetnog smaltiranog rezervoara 15 do 25 godina bez greške u radu. Neželjezni rezervoari se kreću na gornjoj granici ili je premašuju.
U praksi smanjuju trajnost sljedeći faktori:
- Zanemarivanje zamjene žrtvene anode – koroziji podliježe unutarnji ploča brže.
- Redovita stagnacija bez zamjene degradiranog medijuma – kiseli medijum napada izmjenjivače i brtve.
- Pregrijavanje iznad maksimalne radne temperature dugoročno.
- Teška voda bez redovitog čišćenja izmjenjivača – vodeni kamen djeluje kao toplinski izolator i mehanistički opterećuje materijal pri termociklusima.
Zamjena anode i kontrola izmjenjivača opisane su u članku Održavanje solarnog rezervoara: čišćenje, kontrola anode i izmjenjivača. Ovi poslovi su financijski gotovo zanemarivi u odnosu na cijenu nove posude – zanemarivanje je uvijek skuplja opcija.
Moram li imati rezervoar s solarnim setom, ili je dovoljan postojeći bojler?
Tehnički možete priključiti primarni solarni krug i preko vanjskog pločastog izmjenjivača na postojeći obični rezervoar, ali je to rješenje s više ograničenja. Vanjski izmjenjivač dodaje hidraulički otpor, pogoršava učinkovitost prijenosa topline i dodaje dodatni element koji se može pokvariti. Također, morate imati gdje uopće staviti vanjski izmjenjivač i hidraulički priključiti.
Za dugoročni rad i maksimalnu učinkovitost uvijek je bolje koristiti rezervoar direktno dizajniran za solarni sustav. Troškovi su u odnosu na ukupne investicije u solarni sustav relativno mali i vraćaju se višom učinkovitošću i nižom kvarljivošću. Rezervoar s integriranim donjim izmjenjivačem je hidraulički čistiji, kompaktniji i ne zahtijeva dodatne komponente.
Što je rezervoar s ugrađenim rezervoarom TUV (tank-in-tank)?
Tank-in-tank (rezervoar u rezervoaru) je posebna konstrukcija, gdje unutar veće posude (npr. s vodom iz kotla ili solarnog kruga) je smještena manja unutarnja posuda s pitkom vodom. Pitka voda se grije direktnim kontaktom s plohama unutarnje posude – toplina se prenosi kroz stijenku, ali medijumi se ne miješaju.
Prednost je ogromna površina prijenosa topline – učinkovitost grijanja je znatno veća nego kod cjevastog izmjenjivača. Nedostatak je cijena i činjenica da unutarnja posuda mora biti od nekorozivnog materijala (najčešće neželjeza), što skuplja cijelu kompletu. Ovaj tip rezervoara ima smisla pre svega u kombinaciji s dizalicama topline ili pri većim instalacijama, gdje je prioritet brza regeneracija TUV.
Detalje možete pronaći u članku Solarni rezervoar s ugrađenim rezervoarom TUV: kako funkcionira i kada se isplati.
Koji su tipični dimenzije i priključci – što provjeriti pri narudžbi?
Pri narudžbi rezervoara nužno je provjeriti nekoliko dimenzionalnih parametara, da izbjegnete neprijemne iznade pri montaži:
- Visina i promjer posude – rezervoar od 300 litara tipično ima visinu 175 do 195 cm i promjer 60 do 65 cm. Nužno je provjeriti da li posuda stane u kotlarnicu uključujući izolaciju i da li se uopće može dostaviti kroz vrata (važno kod rekonstrukcija s standardnim vratima 80 cm).
- Razmjeri priključaka – solarni priključci obično imaju 3/4" ili 1" unutarnji navoj, priključci kotla 6/4" ili 1". Poredajte s postojećom instalacijom da ne kupite nepotrebne redukcije.
- Visina priključaka – različiti proizvođači postavljaju vratila na različitim visinama. Ako mijenjate rezervoar novim, provjerite da li novi rezervoar ima priključke na istoj visini, inače ćete morati preraditi cijevne trase.
- Položaj vratila za anodu – anodu treba moći zamijeniti bez demontaže cijele instalacije. Vratilo mora biti dostupno.
Vaša informacija o dimenzijama i povezivanju može se pronaći u članku Dimenzije i povezivanje solarnih spremnika: što provjeriti prije kupnje, gdje su i konkretne tabele s mjernim podacima za uobičajene kapacitete.
Može li se spremnik postaviti vodoravno?
Solarni spremnici su isključivo dizajnirani za vertikalno postavljanje. Razlog je fizički: topla voda je lakša i stupa gore, hladna pada dolje – toplinska stratifikacija u spremniku je ključ učinkovitog rada sustava. Donji (solaran) raspršivač zagrije donji sloj, topla voda stupa gore, gornji raspršivač (kotao) dodatno zagrije gornji sloj. Ako biste spremnik stavili na bok, stratifikacija bi nestala, cijeli volumen bi se miješao i učinkovitost bi značajno pala.
Osim toga, svi priključci i anodni otvori dizajnirani su za vertikalnu poziciju – postavljanjem bokom biste otežali pristup održavanju, a u slučaju lijepljenog spremnika moglo bi doći do neravnomjernog prekrivanja lijepljenjem tijekom proizvodnje, što skraćuje vijek trajanja.
Jeste li potrebni neki službeni dozvoli ili pregledi za spremnik?
Spremnik tople vode kao tlakni potrošač nije obvezan pregledima prema hrvatskim propisima za obične stanovne spremnike do 6 bar. Na razliku od plinskih priprema TUV, ovdje nije zakonom predviđen redoviti tehnički pregled tlaknog spremnika samog.
Solaran sustav u cjelini – uključujući spremnik – međutim, mora biti predan u uporabu u skladu s projektom i tehničkim normama (STN, EN 12975 i sl.) za solarni toplinski sustav. Ako koristite subvenciju (npr. iz programa Zelena kuća), instalacija mora biti izvedena ovlaštenom osobom i zadovoljavati uvjete odgovarajuće pomoćne sheme.
Električni dio (cirkulacijska pumpa, regulacija) podliježe pregledu električne instalacije, koji mora izvršiti tehničar za pregled. To je uobičajeni dio svake zadaće za montažu.
Najčešće postavljana pitanja (FAQ)
Možete li priključiti spremnik direktno bez ekspanzijske posude?
Ne, ekspanzijska posuda je nužna komponenta svakog zatvorenog tlaknog sustava – dakle i solarnog spremnika povezanog na vodovodni sustav ili primarni krug. Bez nje pri zagrijavanju voda nema kamo se širiti, tlak bi rastao nekontrolirano i sigurnosni ventil se otvarao pri svakom zagrijavanju. Dimenzioniranje ekspanzijske posude ovisi o volumenu spremnika i tlaku u mreži – za spremnik od 250 litara se obično koristi ekspanzijska posuda od 18 do 25 litara na strani TUV, za primarni solarni krug se dimenzionira posebno prema volumenu primarnog kruga i stacionarnim uvjetima.
Koja temperatura bi trebala biti postavljena u spremniku?
Iz higijenskih razloga preporučuje se minimalno 60 °C – na toj temperaturi bakterija Legionella pneumophila umire, a niža temperatura stajale vode predstavlja zdravstveno riziko. Neki regulatori omogućuju tzv. termizaciju – jednom dnevno se spremnik zagrije na 70 °C bez obzira na uobičajeno postavljenu radnu temperaturu. Iz energetskog uštede stajale energije uobičajena radna temperatura održava se na 55 do 60 °C, što je razuman kompromis između higijene i gubitaka akumulirane energije.
Što se događa ako spremnik dugo stoji bez upotrebe?
Solarni spremnik koji dugo ne radi (npr. je odspojen tijekom nekoliko mjeseci i napunjen vodom) može postati problematičan iz higijenskih razloga – stajala topla voda u rasponu od 25 do 50 °C je idealna hranjiva tlo za bakterije Legionella. Prije ponovnog uključivanja u rad, preporučuje se potpuno ispraniti spremnik, sterilizirati ga zagrijavanjem iznad 70 °C i provjeriti žrtvenu anodu. Ako spremnik dugo stoji prazan, bolje je isprazniti ga i zatvoriti ulaze.
Koliko dugo traje zagrijavanje spremnika solarnom energijom od 15 do 55 °C?
Ovisi o intenzitetu sunčeve svjetlosti, površini kolektora i volumenu spremnika. Okvirno: pri dobroj sunčanoj danu (lipnja, 800–900 W/m²) i 2 ravnih kolektora (4 m²) energetski kapacitet sustava iznosi oko 2,5 do 3 kW. Za zagrijavanje 250 litara vode za 40 °C (od 15 do 55 °C) potrebno je oko 11,6 kWh. Pri kapacitetu 2,5 kW to traje oko 4,5 sata neprekidnog sunčanog svjetla. Stvarno – s jutarnjom maglu, promjenjivom oblacnošću, noćnim hlađenjem – to može biti 6 do 8 sati ukupnog sunčanog dana.
Bi li trebali kupiti spremnik s ili bez izolacije?
Uvijek s izolacijom. Spremnik bez izolacije gubi oko 3 do 5 kWh dnevno pri sobnoj temperaturi kotlarnice (20 °C) i temperaturi vode 55 °C – to su nepotreban gubitak koji smanjuje povrat ulaganja u solarnu energiju. Kvalitativna izolacija hladnom poliuretanskom pjenom debljine 50 do 80 mm smanji dnevne gubitke na manje od 1 kWh. Spremnici u ponudi kao solarni spremnik s dva raspršivača uključujući izolaciju dostavljaju se kompletno, pa rješavanje ovih gubitaka nije vaša briga.
Kakav je razlika između bivalentnog i monovalentnog spremnika?
Monovalentni spremnik ima jedan raspršivač i radi s jednim izvorom topline. Bivalentni spremnik ima dva raspršivača i može primati toplinu iz dva izvora istovremeno – tipično solarnih kolektora i kotla. Izraz „bivalentni“ dakle praktički odgovara spremniku s dva raspršivača, ali se koristi više u nemačkoj i austrijskoj tehničkoj literaturi, odakle je do nas prošao. Za kombinirani solarni i kotlovski sustav bivalentni spremnik je prava izbora.
Zaključak
Solarni spremnik je srce svakog solarnog sustava za pripremu tople vode. Većina pitanja koje kupci rješavaju odnosi se na tri glavna kruga: ispravna izbora kapaciteta i tipa, ispravno povezivanje i povezivanje s drugim izvorima topline, i dugoročna pouzdanost uključujući održavanje. Za svaki od ovih krugova postoje u ovom Vjećnom centru posebni detaljni članci – npr. Kako izabrati solarni spremnik: kapacitet, raspršivači i tip sustava za kompleksnu izboru, ili Održavanje solarnog spremnika za dugoročnu upotrebu.
Ako planirate konkretnu kupovinu, imajte pri ruci broj osoba u kućanstvu, površinu i tip kolektora koje planirate ili imate, tip sekundarnog izvora topline (kotao, TČ, elektricitet) i dimenzije kotlarnice. S ovim informacijama možete izabrati spremnik točno i bez nepotrebnih kompromisa.
Imate pitanje o ovoj temi?
Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašem kućanstvu? Napišite nam - sretni ćemo vam pomoći.