Servis, održavanje i anodna zaštita spremnika

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Servis, održavanje i anodna zaštita spremnika: kompletni vodič

Spremnik tople vode je jedan od uređaja koje kućanstvo najmanje primjećuje – sve dok ne prestane raditi. Tiho stoji u kotlovnici, tehničkom prostoru ili garaži, svakodnevno grije i čuva stotine litara vode, a većina korisnika se na njega sjeti tek kad iz slavine počne curiti hladna voda ili kad ispod spremnika počne curiti mleko. Međutim, upravo je spremnik uređaj koji, uz malo redovnog brinjenja, može izdržati 15, 20 i više godina – no, uz potpuno zanemarivanje servisa, njegova je vijek trajanja mogao se skratiti na manje od polovice. Razlika između ova dva scenarija često ne ovisi o kvaliteti same proizvodnje, već o jednoj jedinoj komponenti, o kojoj većina vlasnika nikada nije čula: anodi.

U ovom članku ćemo se upoznati s tim što anodna zaštita tačno radi, zašto je kod smaltnih čeličnih spremnika gotovo osiguranje protiv probijanja rezervoara, koliko često i na koji način je kontrolirati, koji je razlika između klasične magnezijevih anoda i moderne aktivne (strane) anode, i što sve osim anode pripada u redovito godišnje održavanje spremnika. Na kraju ćemo prikazati dva stvarna primjera iz prakse – jedan, gdje je anoda zanemarena, i drugi, gdje je redovito održavanje spremnika produžilo vijek trajanja za desetljeća.

Zašto je anodna zaštita ključna – princip žrtvene anode

Da bismo razumjeli zašto je anoda toliko važna, prvo moramo shvatiti od čega je napravljena unutrašnja posuda većine spremnika tople vode. Većina običnih spremnika (npr. stacionarni modeli tipa Protherm FE 200 BM ili serije Logalux od Buderusa) ima rezervoar od čelika, koji je s unutrašnje strane prekriven tankom slojem smaltnog (staklastog) glazura. Ova smaltna glazura služi kao glavna zaštitna barijera između vruće vode i same metale – spriječava direktni kontakt vode s čelikom, a time i koroziju.

Problem je u tome što nijedna sloj smaltnog glazura nije 100% savršena. Tijekom proizvodnje, transporta, montaže i tijekom redovnog rada (termičko širenje materijala pri svakom grijanju i hlajenju) nastaju mikroskopske pukotine i pori u smaltnom sloju, koje su nevidljive golim okom. U mjestu takve pukotine voda dolazi do čelične površine rezervoara i počinje elektrokemijski proces korozije – u suštini isti fenomen kao kad hrđa nezaštićeni metali izloženi vlagi.

Tokom toga upravo dolazi do anode. Radi se o šipku iz reaktivnijeg metala (najčešće magnezij, u nekim slučajevima aluminij ili, kod aktivnih sistema, posebne legure), koja je uvučena unutar rezervoara i električno vodljivo povezana s njegovim pločama. U elektrokemijskom lancu koji se tako stvara unutar spremnika, magnezij (ili drugi reaktivni metal anode) je elektrokemijski "manje plemeniti" od čelika – drugim riječima, korodira se prvo on. Stručno se tomu principu kaže katodna zaštita žrtvenom anodom: umjesto da se korodira sama posuda spremnika (koja bi se u mjestu oštećenja smaltnog sloja postepeno probila), žrtvuje se anoda. Ona se postepeno topi i potroši – točno onako kako treba.

Posljedica je jednostavna, ali značajna: dok je u spremniku funkcionalna anoda s dovoljnom debljinom materijala, posuda je zaštićena i korodira se prvo anoda. Čim se anoda potroši (ili se ne zamijeni nakon potrošnje), zaštita nestaje i elektrokemijski proces korozije prelazi na sam čelični rezervoar spremnika. Od tog trenutka je pitanje vremena kada će se u mjestu oštećenja smaltnog sloja stvoriti probijanje – to jest rupa kroz koju će voda početi curiti. Popravka u tom stadiju više nije moguća, a jedino rješenje je zamjena cijelog spremnika.

Zato se anoda može smatrati jednim od najvažnijih, a istovremeno najjeftinijih i najviše zanemarenih dijelova cijelog spremnika. Njeno redovito održavanje u cijeni desetaka eura može uštedjeti troškove potpuno novog spremnika, čija cijena kod kvalitetnih modela kreće se u stotinama do tisuća eura.

Koliko često provjeravati i zamijeniti anodu

Frekvencija provjere anode je jedna od najčešće zanemarenih stavki održavanja opreme za grijanje. Preporučena je jasna: anodu treba provjeravati najmanje jednom godišnje, idealno u okviru redovnog servisnog pregleda spremnika ili kotla, na koji je spremnik povezan.

Kako se provjera odvija u praksi:

Vizualna i fizička provjera trošenja – servisni tehničar odvija revizionu ploču ili direktno pristupnu vijak anode (ovisno o konstrukciji određenog modela), izvadi anodu i provjeri njezinu trošenje. Nova magnezijeva anoda obično ima promjer oko 20 – 33 mm ovisno o modelu; ako je promjer značajno smanjen, ili ako se na anodi uočavaju mjestima čak i otkrivene čelične jezgre (nosne žice unutar anodne šipke), vrijeme je za zamjenu.
Mjerenje zaštitnog struje – kod nekih modela, posebno kod većih spremnika, može se stručno izmjeriti i veličina zaštitnog struje koji teče između anode i ploče rezervoara. Ovaj podatak preciznije govori o tome je li anoda još uvijek daje dovoljnu zaštitu, nego samo vizualna procjena debljine.
Provjera pričvrštenja i vodljivog povezivanja – anoda mora biti električno vodljivo povezana s pločama rezervoara, inače zaštitni krug ne radi, čak i ako je anoda fizički netaknuta. Provjerava se i stanje navoja i tesnost povezivanja.

Kao općenito pravilo, obična magnezijeva anoda pri srednjoj upotrebi (privatni dom, kućanstvo od 3 – 4 člana, srednja tvrdoća vode) izdrži otprilike 2 – 4 godine, prije nego što postane potrebna njezina zamjena. Kod tvrđe vode ili intenzivnijeg korištenja (npr. u objektima s većom potrošnjom tople vode, kao što su manji smještajni objekti) može se potrošiti značajno brže – ponekad čak u roku jedne godine. Zato se ne preporučuje oslanjati se na fiksni interval "zamijenit ću za X godina" bez provjere, već se anoda stvarno godišnje fizički provjeri i odluka se donese na temelju stvarnog stanja trošenja.

Sam proces zamjene anode je prilično jednostavan i brz za iskusnog tehničara – obično traje desetke minuta uključujući ispuh potrebne količine vode iz spremnika, iskrutkanje stare anode i zaskrutkanje nove. Cijena nove magnezijevih anoda kreće se u deseticama eura, a rad tehničara dodatno doda troškove za servisni zahvat – ukupno je to značajno niža suma nego ona koja bi se mogla pojaviti kod prijevremene zamjene cijelog spremnika zbog probijanja rezervoara.

Aktivna (strana) anoda – alternativa bez potrebe zamjene

Osim klasične mehanički trošene magnezijumske anode, neki proizvođači spremnika nude i alternativu u obliku tzv. aktivne anode, poznate i kao strana anoda ili anoda s unetim strujom (u stručnoj terminologiji "impressed current anode").

Načelno djelovanje aktivne anode je različito od klasične žrtvene anode. Umjesto da se reaktivni metali postepeno fizički rastavljaju, napon niske struje se iz vanjskog upravljačkog izvora dovodi u vodu u rezervoaru putem elektrode (mali elektronski modul koji se napaja iz mreže, pričvršćen na spremnik ili u njegovoj blizini). Ovaj umjetno stvoreni električni potencijal ima istu zaštitnu funkciju kao i kod klasične anode – održava spremnik u katodnom (zaštićenom) stanju – no elektroda se pri tome mehanički ne troši na isti način kao magnezijumski štapić.

Glavne prednosti aktivne anode u odnosu na klasičnu magnezijumsku:

Praktično se ne troši – ne postoji potreba za redovnom fizičkom zamjenom anodnog štapića svakih 2 – 4 godine.
Funkcioniše neovisno o kvaliteti vode – za razliku od magnezijumske anode, čiji vijek trajanja se kod tvrde ili agresivne vode značajno skraćuje, aktivna anoda pruža relativno konstantnu zaštitu bez obzira na sastav vode.
Funkcioniše i kad je rezervoar prazan tijekom kratkih prekida (u zavisnosti od konkretnog rješenja), što kod klasične anode nije moguće, jer za to treba biti uronjena u vodu da bi elektrokemijski proces bio moguć.

Iako se anoda mehanički ne troši, servisna kontrola joj se uopće ne izbjegava. Aktivna anoda zahtijeva redovnu kontrolu funkcionalnosti elektronskog upravljačkog modula – to jest provjeru da li modul zaista dovodi zaštitnu struju, da li svjetli kontrolna signalizacija (većina modula ima vizualnu LED indikaciju funkcionalnog stanja) i da li je osigurano napajanje iz mreže. Ako dođe do prekida napajanja ili kvara elektronike bez da korisnik to primijeti, zaštita rezervoara uistinu nestaje, kao da je istekla klasična anoda – samo bez vidljive fizičke indicije u obliku "potrošenog štapića". Zato se i kod modela s aktivnom anodom preporučuje uključiti kontrolu u godišnji servisni plan, iako fizička zamjena dijela nestaje.

Pri izboru između klasičnog i aktivnog rješenja, dobro je uzeti u obzir i početnu investiciju – spremnici s aktivnom anodom su obično nešto skuplji od sličnih modela s klasičnom magnezijumskom anodom, no na dugoročnom horizontu (posebno u lokalitetima s tvrdom vodom, gdje bi se magnezijumska anoda brzo i često potrošila) ta investicija se može vratiti u obliku nižih troškova servisa i dužeg trajanja bez održavanja.

Dodatni elementi redovnog servisa spremnika

Anodna zaštita je iako najkritičniji element servisa u pogledu vijeka trajanja rezervoara, ipak nije jedini. Kompletna godišnja servisna inspekcija spremnika treba uključivati i sljedeće korake:

Kontrola sigurnosnog ventila

Sigurnosni ventil je sigurnosni element koji štiti spremnik od prekomernog rasta tlaka pri zagrijavanju vode (voda se pri zagrijavanju širi, a ako bi pretlak nemalo kam unijuti, postojalo bi opasnost od oštećenja spremnika ili u ekstremnom slučaju čak njegove deformacije ili raspadanja). Pri servisnoj inspekciji se provjerava:

funkcionalnost ventila – ručnim otvaranjem se provjerava da li ventil slobodno pusti vodu i nakon oslobađanja da li pouzdano zatvori,
tesnost u zatvorenom stanju – stalno kapkanje iz otpadnog cijevi sigurnosnog ventila signalizira njegovo trošenje ili zamučenost nusadi i potrebna je zamjena,
ispravno podešavanje otvarnog tlaka odgovarajuće vrste i kapaciteta spremnika.

Zanemaren ili nefunkcionalan sigurnosni ventil pripada među najčešćim uzrocima havarijnih stanja kod spremnika – bilo u obliku izljeva vode pri stalnom kapkanju, ili pak u obliku opasnosti od pretlaka, ako ventil uopće ne otvori.

Očišćavanje grijača (električni grijači)

Kod električnih spremnika koji griju vodu pomoću uronjenog grijača (električne spirale), dolazi u oblastima s tvrđom vodom do postepenog naslagivanja vodnog kamena direktno na površini grijača. Ova sloj djeluje kao toplinski izolator – grijač mora raditi duže i s većom potrošnjom električne energije da bi postigao istu temperaturu vode, a istovremeno se u području debljeg sloja naslaga grijač lokalno pregrijava, što skraćuje njegov vijek trajanja i povećava rizik od kvara.

Dio servisa električnih i kombiniranih (bivalentnih) spremnika bi dakle trebao biti redovno mehaničko ili hemijsko očišćavanje grijača, a ako je potrebno i unutrašnjih zidova rezervoara u području dna, gdje se naslage najviše akumuliraju. Frekvenciju je prikladno prilagoditi lokalnoj tvrdoći vode – u oblastima s tvrdom vodom preporučuje se kraći interval nego pri mekoj vodi.

Kontrola tesnosti priključaka

Svi priključci spremnika – dovod hladne vode, izlaz tople vode, cirkulacijska cijev, priključci na razmjenjivač kod neposredno grijačih modela i električni priključak kod električnih verzija – se pri servisu vizualno provjeravaju na moguće netesnosti, koroziju spojeva ili oštećenje izolacije. Pravodobno otkrivanje sitnog izljeva na priključku može spriječiti veće vodne oštećenja prostora u kojem je spremnik smješten.

Kontrola temperature i podešavanja termostata

Servisna inspekcija treba uključivati i provjeru ispravnosti funkcije i podešavanja termostata koji regulira temperaturu zagrijavanja vode. Prenisko podešena temperatura (tipično ispod 55 – 60 °C) povećava rizik od razmnožavanja bakterija roda Legionella u rezervoaru, dok se previsoka temperatura nepravilno podešena povećava potrošnju energije i ubrzava stvaranje vodnog kamena. Stručnjaci preporučuju održavanje temperature u preporučenom rasponu i u redovnim intervalima (npr. jednom tjedno ili u okviru servisa) kratko zagrijavanje spremnika na višu temperaturu kao preventivna mjera protiv razmnožavanja bakterija.

Servis zajedno s kotlom kod neposredno grijačih spremnika

Kod neposredno grijačih spremnika koji su povezani s plinski, električni ili drugi kotao i zagrijavanje vode u njima osigurava grijački krug putem ugrađenog razmjenjivača, logistički i ekonomski najpovoljnije je uključiti servis spremnika u isti termin kao redovnu godišnju servisnu inspekciju samog kotla. Tehničar ima priliku tijekom jedne posjete pristupiti cijelom sistemu, može provjeriti i stanje toplinskog razmjenjivača u spremniku (naslage na strani grijačke vode mogu smanjiti učinkovitost prenosa topline) i time uštedjeti vrijeme i troškove transporta i ponovne posjete servisnog tehničara.

Utjecaj tvrdoće vode na trajnost rezervoara

Tvrdoća vode je jedan od najvažnijih faktora koji direktno utječe na to koliko brzo će se potrošiti anoda, koliko brzo će se stvoriti vodeni kamen na grijaču i u konačnici i to koliko dugo će rezervoar izdržati u dobrom radnom stanju.

U vodi s visokim sadržajem rastvorenih minerala (pre svega kalcija i magnezija) elektrokemijski proces između anode i lima rezervoara je intenzivniji – tvrda voda je naime bolji električni vodič od mekane, što ubrzava korozivnu reakciju na anodi. Rezultat je brže mehaničko trošenje magnezijumske anode i potreba za češćom zamjenom. Istovremeno se u tvrdoj vodi značajno brže taloži vodeni kamen na površini grijača i unutrašnjim zidovima rezervoara, što smanjuje učinkovitost grejanja i povećava potrošnju energije.

Praktični savjeti za kućanstva u područjima s tvrdom vodom:

Provjeravati stanje anode češće nego jednom godišnje, a u slučaju potrebe razmotriti prelaz na model s aktivnom anodom, čija zaštita nije ovisna o tvrdoći vode na isti način kao kod klasične magnezijumske anode.
Razmotriti ugradnju omekšivača vode ili dozatorske stanice za pripremu vode prije ulaza u rezervoar – ovaj je korak u stanju smanjiti opterećenje ne samo na rezervoar, već i na cijeli vodovodni i grijački sustav kuće (slavine, tuš glavice, pralica itd.).
Skraćivanje intervala odvapnenja grijača kod električnih i kombiniranih rezervoara.

S druge strane, u područjima s mekom vodom opterećenje na anodu i grijač je značajno niže, što se ogleda u dužim servisnim intervalima i ukupno nižim troškovima održavanja tijekom životnog vijeka uređaja. Točne informacije o tvrdoći vode u određenom području mogu se dobiti od lokalnog vodovodnog poduzeća, a alternativno jednostavnom test trakom koji je uobičajeno dostupan u trgovinama s sanitarnim tehnikom.

Realni primjer iz prakse: dva scenarija

Scenarij 1 – zanemarena anoda

U kući je prije deset godina instaliran kvalitetan neposredno grijač s kapacitetom od oko 200 litara, povezan s plinski kondenzacijski kotao. Tijekom prvih godina rada redovito se provodila godišnja servisna provjera kotla, no sam rezervoar tehničar nije detaljno pregledavao – provjerio je tesnost priključaka i funkcionalnost sigurnosnog ventila, ali nije fizički pregledavao anodu jer to nije bio dio dogovorenog opsega servisa, a vlasnik ni nije znao za taj korak.

Nakon otprilike sedam godina rada magnezijumska anoda u rezervoaru se potpuno potrošila. Kako nije bila pregledana, nitko nije primijetio. Elektrokemijska zaštita rezervoara je tako prestala funkcionirati, a u mjestu sitne mikroskopske pukotine u smaltiranom sloju (običajen pojavu, koju bi u normalnim okolnostima zaštitila upravo anoda) započela je korozija čeličnog lima rezervoara. Proces je tekao postepeno i bez vidljivih vanjskih znakova – toplu vodu je i dalje bilo bez problema, tlak je funkcionirao normalno.

Nakon otprilike devet godina od instalacije u mjestu napredne korozije stvorena je mikroskopska probada zida rezervoara. Prvo se to pokazalo samo kao lagano mokrenje izolacije oko rezervoara, ali tijekom nekoliko tjedana proširila se dovoljno da iz rezervoara počne izlaziti voda vidljivim načinom. U tom je stanju popravka više bila ni tehnički ni ekonomski realna – probadenu čeličnu posudu nije bilo moguće sigurno zavariti ili zaptiti, jer je oštećenje postupalo i u okolnim dijelovima materijala koji su izvana izgledali netaknuti. Jedino rješenje bila je potpuna zamjena rezervoara novim, uključujući troškove demontaže, uklanjanja stare opreme i nove montaže – dakle trošak u višim granicama nego što bi bilo dovoljno za nekoliko zamjena anoda tijekom istog razdoblja.

Scenarij 2 – redovito održavanje s kontrolom anode

U sličnoj kući instaliran je rezervoar slične veličine i vrste, ali od početka rada vlasnik je s servisnom firmom dogovorio prošireni opseg godišnje kontrole, koji je izričito uključivao i provjeru i u slučaju potrebe zamjenu anode. Pri prvoj kontroli nakon dvije godine rada anoda je bila potrošena otprilike na pola izvorne debljine – tehničar je je ostavio, jer je i dalje pružala dovoljnu zaštitu, ali je preporučio da se provjera izvede godinu ranije nego što je standardni interval, jer je lokalitet imao tvrđu vodu.

Pri sljedećoj kontroli godinu kasnije (tj. u trećoj godini rada) anoda je bila značajno potrošena i tehničar je zamijenio novom. Ista procedura se ponovila otprilike svakih tri godine – anoda je redovito pregledana i u slučaju potrebe zamijenjena novom, uz istovremenu provjeru sigurnosnog ventila, odvapnenje i provjeru tesnosti priključaka pri svakom dolasku.

Nakon više od petnaest godina rada rezervoar u toj kući i dalje je potpuno funkcionalan, bez ikakvih znakova korozije posude. Ukupni troškovi redovitih zamjena anoda tijekom cijele radeće doba iznosili su samo dio cijene koju bi zahtijevala prijevremena zamjena cijele opreme. Ovaj primjer dobro ilustrira zašto se ulaganje u desetke eura jednom za nekoliko godina isplati u usporedbi s rizikom da zanemarena anoda postane problem tek kad je prekasno za jednostavnu popravku.

Oba scenarija koriste slične ulazne parametre (sličan tip i starost rezervoara, sličan lokalitet) i služe kao ilustracija uobičajenog obrasca ponašanja između zanemarene i redovito održavane anodne zaštite – ne radi se o konkretno verifikovane slučajeve pojedinačnih korisnika, već o sažetak tipičnog tijeka koji servisni tehničari u praksi redovito susreću.

Preporučeni proizvodi

Pri izboru novog rezervoara, bilo kao zamjene za zanemaren i oštećen komad, ili kao dio nove instalacije, dobro je unaprijed utvrditi na koji način određeni model rješava anodnu zaštitu i kakvi su servisni intervali preporučeni proizvođačem. Ispod navodimo tri provjerenih modela različitih brendova dostupna u našoj ponudi.

Proizvod	Slika	Cijena
Protherm FE 200 BM – stacionarni Neposredno grijač s kapacitetom 200 l, smaltirana čelična posuda s magnezijumskom anodom.		822,66 €
Bosch WST 200-5 C Rezervoar s kapacitetom 200 l, kvalitetno smaltiranje posude, prikladan za srednje velike kućanstva.		1 227,54 €
Buderus Logalux SU 160/5W Kompaktni neposredno grijač s kapacitetom 160 l, omiljen kod kombinacije s Buderus kondenzacijskim kotlovima.		1 085,08 €

Pri izboru među pojedinačnim modelima preporučujemo uzeti u obzir i vrstu anode (klasična magnezijeva u odnosu na aktivnu), volumen rezervoara u odnosu na broj članova domaćinstva i način povezivanja (indirektno u kombinaciji s kotlom ili električno u samostalnom radu). Detaljan postup izbora možete pronaći u zasebnom članku Kako izabrati rezervoar za toplu vodu.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Koliko često treba provjeriti anodu u rezervoaru?

Preporučuje se provoditi provjeru anode barem jednom godišnje, idealno u okviru redovite servisne inspekcije rezervoara ili istovremeno s servisom kotla na koji je rezervoar povezan. U lokalitetima s tvrdom vodom može biti prikladno provjeravati anodu češće.

Što se događa ako se anoda potpuno potroši i ne zamijeni se?

Nakon potpune potrošnje anode, njezina zaštitna funkcija prestaje, a elektrokemijski proces korozije se prenosi na samu čeličnu posudu rezervoara. U mjestu mikroskopskih oštećenja slavenskog sloja postepeno može doći do probijanja posude i izljeva vode, što obično zahtijeva potpunu zamjenu rezervoara.

Kakav je razlika između magnezijeve i aktivne (strane) anode?

Magnezijeva anoda djeluje na principu žrtvenog metala – postepeno se mehanički rastvara i nužno je redovito (tipično svakih 2 – 4 godine) zamijeniti novom. Aktivna anoda koristi elektronski upravljani sustav s dovodom struje, koji pruža zaštitu bez mehaničkog trošenja, pa zamjena dijela nestaje – zahtijeva se međutim redovita provjera funkcioniranja upravljačkog modula i njegovo napajanje.

Može li se zamjena anode obaviti samostalno ili je nužan stručnjak?

Iako je sama zamjena anode s tehničkog aspekta relativno jednostavna zadaća, uključuje djelomično ispraznjenje rezervoara, rad s brtvom i u nekim slučajevima manipulaciju s povezivanjem na sustav grijanja. Preporučujemo stoga da ovu zadaću obavi obučeni servisni tehničar, koji istovremeno može procijeniti stvarno stanje trošenja anode i drugih komponenti rezervoara.

Utječe li tvrdoća vode na trajnost anode i rezervoara?

Da, značajno. Tvrda voda ubrzava elektrokemijski proces na anodi (brže trošenje) i istovremeno potiče stvaranje vodnog kamena na grijaćem tijelu i unutarnjim zidovima posude. U regijama s tvrdom vodom preporučuje se češća provjera anode i kraći intervali odvapnenja.

Kolika je prosječna trajnost rezervoara uz redovitu negu?

Kvalitetan rezervoar uz redovitu održavanje uključujući praćenje i zamjenu anode može pouzdano poslužiti 15 do 20 godina, u nekim slučajevima i duže. Uz zanemarenje zaštite anodom, trajnost se može značajno skratiti, u ekstremnim slučajevima čak na manje od polovice tog razdoblja.

Je li smisleno servisirati rezervoar odvojeno od kotla?

Pri indirektnim rezervoarima povezanim s kotlom najpraktičnije i najekonomičnije je povezati servis rezervoara s redovnom godišnjom inspekcijom kotla – tehničar ima pristup cijelom sustavu odjednom, i uštede se troškovi i vrijeme povezani s ponovnim posjetima. U slučaju samostalnih električnih rezervoara bez povezanosti s kotlom, servis se obavlja neovisno prema preporučenom intervalu proizvođača.

Kako prepoznajem da je anoda već dovoljno istrošena?

Vizualno se istrošena anoda očituje značajno smanjenim promjerom u odnosu na izvorni stanje, eventualno u nekim dijelovima otkrivenim unutarnjim nosivim žicom. Precizniju procjenu, da li anoda još pruža dovoljnu zaštitu, može obaviti servisni tehničar i mjerenjem zaštitnog struje između anode i tijela posude.

Povezane teme

Ako niste sigurni o stanju anode u Vašem rezervoaru, napišite nam njegovu starost i marku – s radosti ćemo Vas savjetovati o prikladnom tipu zamjenske anode i servisu.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u Vašem domaćinstvu? Napišite nam – s radosti ćemo Vas savjetovati.