Indirektno grijani vs. električni spremnik

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Nepriamotopni vs. električni spremnik: koji tip grijanja tople vode se isplati vam

Kad god ide o izbor spremnika tople vode, većina kupaca prvo rješava volumen – 100, 150, 200 ili 300 litara. Jednako važno pitanje često se gubi u pozadini: na koji način se uopće grije voda u spremniku? Na tržištu postoje u osnovi dva principijalno različita pristupa – nepriamotopno grijanje, gdje toplote pruža vanjski izvor (plinski kotao, dizalica topline, solarni kolektori), i direktno električno grijanje, gdje spremnik sam stvara toplote pomoću vlastitog grijača. Obaju principa ima svoje mjesto, oba imaju svoje prednosti i ograničenja, a izbor između njih utječe ne samo na cijenu rada u narednim godinama, već i na to koje građevinske i instalaterske radove vas čekaju prije pokretanja.

U ovom članku ćemo praktično objasniti kako obje tehnologije funkcioniraju, kada se isplati uzeti nepriamotopni spremnik, a kada je električni grijač jednoznačno bolja opcija. Prikazat ćemo i kombinirano rješenje koje može iskoristiti najbolje iz oba svijeta, a na dvije stvarne situacije iz prakse objasnit ćemo kako se ta odluka praktično donosi kod prosječnog kupca. Ako još uvijek razmišljate o tome koji volumen spremnika uopće vam je potreban, preporučujemo da pročitate i samostalni članak Koji volumen spremnika vam je potreban – informacije iz oba teksta se dopunjuju i zajedno vam daju kompletnu sliku prije kupnje.

Kako funkcionira nepriamotopno grijanje

Nepriamotopni spremnik (u katalogima i pod oznakom akumulacijski grijač ili bojler s toplinskim izmjenjivačem) je u osnovi izolirana posuda za vodu, unutar koje je ugrađen toplinski izmjenjivač. Ovaj izmjenjivač najčešće ima oblik zavojno zavijene cijevi (tzv. zmijast izmjenjivač) ili dvostruke opečene cijevi koje oblikuju unutrašnju posudu. Kroz taj izmjenjivač teče vruća voda ili toplinska tekućina iz vanjskog izvora topline – najčešće iz plinskog kondenzacijskog kotla, dizalice topline ili solarnih kolektora na krovu.

Ključni princip je da voda namijenjena za kran nikada ne dolazi u direktni kontakt s grijaćim krugom. Toplota prelazi isključivo kroz zid izmjenjivača – slično kao se grije posuda na štednjaku kroz dno, a ne direktnim uranjanjem grijaće zavojnice u vodu. Zbog toga je voda u spremniku odvojena (higijenski neovisna) od grijaće vode koja može sadržavati inhibitore korozije, glikol ili druge dodatke nepogodne za pitanje.

Izvor topline za nepriamotopni spremnik može biti:

Plinski kotao – najčešća kombinacija u domaćinstvima. Kotao tijekom grijaće sezone i izvan nje grije spremnik na temelju naredbe od termostata u spremniku, obično ima ta zadaća prioritet pred grijanjem prostora.
Dizalica topline – sve učestalija opcija kod niskoenergetskih i pasivnih kuća, gdje se toplina za grijanje vode stvara s visokim faktorom grijanja (COP), dakle relativno jeftino u odnosu na potrošenu električnu energiju.
Solarni kolektori – u kombinaciji s bivalentnim spremnikom (dva izmjenjivača) mogu u ljetnim mjesecima pokriti veliki dio potrebe za toplom vodom gotovo besplatno, van sunčanih sati preuzima grijanje drugi izvor.

Praktična posljedica ovog principa je da brzina grijanja i maksimalna temperatura vode u spremniku ovisi o snazi i temperaturi izvora. Pri snaznom kondenzacijskom kotlu se i veći 200-litarski spremnik grije relativno brzo, dok se pri slabijoj dizalici topline grijanje može protezati – zato se pri projektiranju uvijek preporučuje usklađenost između snage izvora i volumena spremnika. Tipični primjer ove kategorije je na primjer Protherm FE 200 BM – stacionarni spremnik s volumenom 200 litara, koji se standardno povezuje s plinskim kotlovima Protherm, ili veći Buderus Logalux SU 160/5W s volumenom 160 litara, omiljen zbog svoje kvalitetne emajlirane posude i niskih toplinskih gubitaka.

Kako funkcionira električno grijanje

Električni, odnosno priamotopni grijač (obično označen i kao bojler) funkcionira diametralno drugačije. Unutar posude je ugrađen električni grijač – grijaća zavojnica ili suhi (keramički) grijaći element – koji je u direktnom kontaktu s vodom namijenjenom za potrošnju. Električna energija se pretvara direktno u toplinu na mjestu potrošnje, bez potrebe za bilo kakvim dodatnim izvorom topline, kotlom ili grijaćim krugom.

Prednost ovog rješenja je apsolutna neovisnost o drugoj grijaćoj sustavi. Električni grijač treba samo:

vezu hladne vode na ulazu,
odvod tople vode na izlazu,
i običnu električnu vezu (najčešće 230 V, kod snaznijih modela i 400 V).

Zahvaljujući tome, električni grijač se može instalirati gotovo svuda – u stanu bez kotla, na vikendici, u garaži, u radionici ili kao dopunsko rješenje u kupaonici udaljenoj od glavnog izvora topline. Termostat u posudi održava postavljenu temperaturu (tipično 55 – 75 °C ovisno o modelu) i u slučaju pada temperature (npr. nakon uzimanja velike količine vode) automatski uključuje grijaći element, dok se voda ne zagrije na traženu vrijednost.

Moderni električni grijači danas nude i proširenu opremu – npr. WiFi povezivanje s upravljanjem putem mobilne aplikacije, postavljanje vremenskih programa grijanja (npr. grijanje samo u jeftinijem noćnom tarifnom razdoblju) ili brzo grijanje za povećanje snage u trenutku povećane potrebe. Primjer klasičnog pouzdanog rješenja je Tatramat PSH100Trend s volumenom 100 litara, modernim primjerom s smart funkcijama je Električni bojler QFE 100 FLAT WIFI, koji osim klasičnog grijanja nudi i daljinsko upravljanje i pločasti dizajn prikladan za prostor ograničenih dimenzija u kupaonici. Ako vas zanimaju detalji o ovoj kategoriji, posvetili smo joj i samostalni tekst Brzo grijanje i WiFi električni grijači vode.

Naknade za upotrebu – usporedba principa

Tocan iznos u eurima u ovom članku namjerno nećemo pokušavati predvidjeti – cijene energije (plina, električne energije i topline iz dizalice topline) se s vremenom mijenjaju i razlikuju se ovisno o konkretnom dobavljaču i tarifi. Međutim, princip koji određuje zašto je u konkretnoj situaciji jedan tip grijanja obično povoljniji od drugog može se jednoznačno opisati.

Neprijemno grijano spremnik koristi isti izvor energije koji kuća već koristi za grijanje. Ako imate funkcionalni i učinkoviti plinski kotao ili dizalicu topline, grijanje vode preko istog izvora je logičan, ekonomski povoljan korak – ne kupujete drugi, samostalan "potrošač energije", već iskoristite postojeću infrastrukturu. Plin i toplina iz dizalice topline su obično jeftinije po jedinici proizvedene topline nego direktna električna energija iz mreže pri običnoj tarifi, jer dizalica topline dodatno "pojačava" ulaznu električnu energiju faktorom toplinske učinkovitosti (COP), dok električni grijač pretvara električnu energiju u toplinu s učinkovitošću blizu 100 %, bez ovog pojačanja.

Električni grijač je povoljniji prije svega tamo gdje bi bilo nužno instalirati ili održavati drugi izvor topline samo radi grijanja vode. Ako u stanu ili vikendici nema kotla ni dizalice topline, usporedba "što je jeftinije" gubi smisao – jedina stvarna alternativa električnom grijanju bila bi izgradnja cijelog sustava grijanja, što se pri maloj potrošnji tople vode obično uopće ne isplati. U tom kontekstu električni grijač je jednoznačno najučinkovitije rješenje, iako je cijena po kWh električne energije viša od ekvivalenta u plinu.

Drugi važan aspekt troškova je sezonalnost. Tijekom grijne sezone kotao ili dizalica topline bude i tak u upotrebi zbog grijanja prostorija, pa je grijanje vode putem neprijemnog spremnika "besplatni bonus" u odnosu na već funkcionirajući sustav. Van grijne sezone (ljeto) je pak kod mnogih kotlova potpuno isključen ili radi samo u štednom režimu – u takvim slučajevima vrijedi razmotriti kombinirano rješenje koje ćemo obraditi niže, ili prebaciti na samostalno električno grijanje samo tijekom ljeta.

Konačno, treba spomenuti i toplinske gubitke samog spremnika – što je dulje vrijeme spremnik drži toplu vodu bez potrošnje, to više topline izgubi kroz izolaciju u okolni prostor, bez obzira na to na koji način je voda zagrijana. Kvaliteta izolacije (npr. tvrda poliuretanska pena umjesto mekane) je stoga važan parametar pri odabiru konkretnog modela, neovisno o tipu grijanja – ovoj temi posvetili smo se detaljnije u članku Kako izabrati spremnik za toplu vodu.

Montaža – razlike

Razlika između oba tipa izražena je i pri samoj montaži, kao i povezanim troškovima i vremenskom potrebom.

Električni grijač je jednostavniji s obzirom na montažu. Zahtijeva:

povezivanje na vodovod hladne vode (ulaz),
povezivanje izlaza tople vode u vodovod u kući,
sigurnosni ventil za zaštitu od prekida,
električnu priključnicu – kod manjih snaga obična utikačnica 230 V ili fiksni priključak, kod jačih modela može biti potreban poseban osigurač i jači kabel (400 V).

Cijela montaža kod običnog stana često se može obaviti za pola dana, bez zahvaćanja u sustav grijanja. Zato je električni grijač popularna opcija kod rekonstrukcija kupatila, gdje se ne želi zahvaćati u ostatak kućne instalacije, ili kod brzog rješenja "ovdje i sada" bez potrebe za kompleksnijim projektom.

Neprijemni spremnik zahtijeva dodatno povezivanje s vanjskim izvorom topline, što znači dva zasebna cjevovoda (ulaz i povrat) između kotla/dizalice topline i izmjenjivača u spremniku, cirkulacijsku pumpu (ako nije integrirana u kotlu), trostrani ili prekidački ventil za upravljanje prioritetom između grijanja prostora i grijanja vode, i naravno obično povezivanje vodovoda kao kod električnog tipa. Ova instalacija zahtijeva više materijala i vremena za rad, i obično je realizirana istim instalaterom koji montira ili održava kotao – idealno u okviru jednog zahvata, jer povezivanje spremnika u regulaciju kotla zahtijeva i pravilno podešavanje upravljačke jedinice. Detaljni uputstva za ovu vrstu povezivanja pronađite u članku Montaža i povezivanje spremnika s kotlom.

Iz praktičnog stajališta to znači da ako se neprijemni spremnik montira istovremeno s novim kotlom (npr. kod zamjene stareg kotla s kondenzacijskim), dodatni troškovi povezivanja su relativno mali, jer instalater već radi na mjestu i cjevovodi se rješavaju u okviru jednog projekta. S druge strane, ako biste željeli dodatno "povezati" neprijemni spremnik s postojećim, starijim kotlom, treba računati na veći zahvat u već gotove cjevovode.

Kombinirana rješenja (neprijemni + električni grijač)

Mnogi proizvođači nude tzv. bivalentne ili kombinirane spremnike, koji u sebi kombiniraju oba principa. Takav spremnik osim izmjenjivača povezanog s kotlom, dizalicom topline ili solarnim sustavom ima dodatni električni grijač (električnu spiralu s vlastitim termostatom), koji se može uključiti neovisno.

Pрактични смиса овог решења је једноставан: током гријне сезоне, када котао или дизалица топлине ради уобичајено, вода се загрева непријемно – на најефективнији доступан начин, без кориштења електричног гријача. Ван сезоне, када је главни извор топлине искључен (на пример, већина гасних котлова се лети потпуно искључује како би се штедело и на његовој потрошњи у режиму чекања), улогу преузима електрични гријач, тако да се не мора држати цијели котао у раду само ради повременог загревања воде.

Ово решење се исплаћује разматрати нарочито у:

домаћинствима где се котао лети потпуно искључује,
солним системима, где електрични гријач служи као резервни извор током дужих периода без сунчеве светлости,
викендицама/котеджима које се користе сезонски, где се ван главне сезоне уопће не укључује гријање, али се понекад ипак захтијева топла вода (на пример, током викенда).

Pri izboru kombiniranog modela potrebno je provjeriti snagu električne vložke (obično 2 – 3 kW dovoljno je za održavajući grijanje, a ne za brzo grijanje cijelog volumena) te je li spremnik omogućen da oba izvora rade istovremeno ili samo naizmjence. Ovi detalji se razlikuju od modela do modela, pa se isplati konzultirati konkretan tip direktno s našim prodajnim timom prije kupnje.

Kada odabrati koji tip

Pregled preporuka prema najčešćim situacijama:

Odaberite nepriamotopni spremnik ako:

imate kod kuće funkcionalan plinski kotao ili dizalicu topline koje i tako radi većinu godine,
planirate ili imate solarni kolektor i želite iskoristiti njegov potencijal za grijanje vode,
tražite dugoročno najekonomičnije rješenje i viša početna ulaganja u instalaciju Vam ne smetaju,
trebate veći volumen (150 – 300+ litara) za višečlani domaćinstvo s većom potrošnjom tople vode.

Odaberite električni bojler ako:

živite u stanu ili kućici bez vlastitog kotla ili dizalice topline,
trebate brzo, jednostavno i jeftinije rješenje za instalaciju (npr. tijekom rekonstrukcije kupaonice),
želite dopunski izvor tople vode van grijaće sezone, kada je glavni izvor isključen,
trebate grijanje na mjestu daleko od kotlovnice, gdje bi povezivanje s kotlom bilo skupo,
ocijenite moderne funkcije poput upravljanja preko WiFi-a ili planiranja grijanja u jeftinijoj tarifi.

Odaberite kombinirani (bivalentni) spremnik ako:

želite iskoristiti ekonomičnost nepriamotopnog grijanja tijekom sezone i neovisnost o elektrici van sezone,
imate ili planirate solarni kolektor kao dopunski izvor.

Ako niste sigurni koja kategorija odgovara Vašoj situaciji, ili se ne odlučite ni između konkretne marke, pregled razlika među proizvođačima možete pronaći u članku Poređenje marki spremnika.

Praktični primjer iz prakse

Scenarij 1 – kućni vlasnik s plinskim kondenzacijskim kotlom. Četveročlana obitelj živi u kući s instaliranim plinskim kondenzacijskim kotlom čija je snaga dovoljna za grijanje čak i u najhladnijim danima. Obitelj je razmatrala zamjenu starih, poddimenzioniranih 100-litarskih spremnika koji nije uspijevao ujutro pružiti dovoljno tople vode za više članova obitelji jedan za drugim. Rješenje je bilo prelaz na nepriamotopni spremnik s volumenom oko 200 litara – u ovom slučaju model Protherm FE 200 BM, koji je direktno povezan s postojećim kondenzacijskim kotlom iste marke. Budući da kotao radi gotovo cijelu godinu (zimi zbog grijanja, ljeti barem u ograničenom režimu), grijanje vode nije značilo nikakvo dodatno "samostalno" energijsko opterećenje – spremnik je jednostavno povezan u postojeći sustav. Instalater je tijekom prilike prilagodio regulaciju tako da grijanje vode ima prioritet u trenutku kada obitelj intenzivno koristi toplu vodu, čime je značajno skraćen čekanje na toplu vodu u jutarnjoj špički.

Scenarij 2 – stan u panelu bez vlastitog izvora topline. Mlad par je kupio dvosobni stan u starijoj panelici, gdje je toplina i topla voda rješena centralno preko dobavljača topline (daljinsko grijanje), no u stanu su odlučili izgraditi vlastitu kupaonicu s drugačijim rasporedom i želeli su imati veću kontrolu nad troškovima i temperaturom vode bez ovisnosti o centralnom sustavu. Budući da stan nema vlastiti kotao ni drugi izvor topline pogodan za povezivanje s spremnikom, jedina realna opcija bila je samostalni električni bojler. Odabrali su manji 100-litarski model s upravljanjem preko WiFi-a (model QFE 100 FLAT WIFI), koji su programirali da se voda grije samo tijekom jeftinije noćne tarife, a danju se jednostavno održava topla zahvaljujući kvalitetnoj izolaciji rezervoara. Instalacija je trajala jedan dan bez zahvaćanja u ostatak stana, a par može putem mobilne aplikacije slobodno mijenjati temperaturu prema trenutnoj potrebi, npr. smanjiti je tijekom odmora.

Oba scenarija pokazuju isti princip – odluka ne ovisi o tome koji tip je "općenito bolji", već o tome koji izvor topline je već dostupan na tom mjestu i koja je stvarna potrošnja tople vode u domaćinstvu.

Preporučeni modeli

U nastavku je pregled četiri provjerenih modela, po dva iz svake kategorije, koji pokrivaju najčešće potrebe kupaca našeg e-trgovine.

Model	Tip	Volumen	Cijena
Protherm FE 200 BM – stacionarni	Nepriamotopni	200 l	822,66 €
Buderus Logalux SU 160/5W	Nepriamotopni	160 l	1 085,08 €
Tatramat PSH100Trend	Električni	100 l	442,44 €
Električni bojler QFE 100 FLAT WIFI	Električni, WiFi	100 l	400,30 €

Protherm FE 200 BM – stacionarni je tipičan predstavnik kvalitetnog neprijemnog spremnika s volumenom prikladnim za 3 – 5 člana domaćinstva. Zbog velikoplošnog toplotnog izmjenjivača brzo se zagrije čak i u suradnji s slabijim kotlom, a njegovo stacionarno (stajalo) izvedbu je standard za kotlovnicu u kućanstvima. Pogledajte detalj proizvoda Protherm FE 200 BM.

Buderus Logalux SU 160/5W pripada među premium neprijemne spremnike s kvalitetnom emajliranom posudom i nižim toplinskim gubicima zbog jače izolacije. Jeftiniji je, no ističe se dugom trajnostima i kvalitetom obrade – pogledajte Buderus Logalux SU 160/5W.

Tatramat PSH100Trend je isprobani, cijenom dostupan električni grijač s volumenom od 100 litara, prikladan za stan i manje kućanstva bez vlastitog kotla – detalj Tatramat PSH100Trend.

Električni bojler QFE 100 FLAT WIFI nudi isti volumen od 100 litara, no u modernijem izvedbi s pločastim dizajnom (štedi prostor u kupatilu) i upravljanjem preko WiFi aplikacije na mobilnom uređaju, koje omogućava planiranje grijanja prema jeftinijoj tarifi i udaljeno mijenjanje temperature – pogledajte QFE 100 FLAT WIFI.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Je neprijemni spremnik uvijek jeftiniji za upotrebu od električnog?

Ne automatski. Jeftiniji je za upotrebu samo ako se priključi na postojeći i funkcijski izvor topline (kotao, dizalica topline), koji funkcioniše i tako. Ako biste zbog spremnika morali izgraditi ili održavati zasebni izvor topline samo za taj svrhu, prednost nestaje, a električni grijač može biti ekonomičnija i jednostavnija opcija.

Može li se neprijemni spremnik dodatno priključiti na stariji kotao?

Da, u većini slučajeva je to moguće, no zahtijeva zahvat u postojeće cijevi i često i prilagodbu regulacije kotla (prioritet grijanja vode). Preporučujemo konsultaciju s instalaterom na licu mjesta, jer konkretne mogućnosti ovisne su o vrsti i starosti kotla.

Može li se u stanu bez kotla koristiti neprijemni spremnik?

Teoretski da, ako biste istovremeno instalirali i zasebni izvor topline (npr. malu dizalicu topline), no u praksi to u stanu bez postojeće sustave grijanja gotovo uvijek nema ekonomski smisao. U takvoj situaciji električni grijač je jednoznačno praktičnija opcija.

Što znači "kombinirani" ili "bivalentni" spremnik?

Radi se o neprijemnom spremniku koji ima ugrađeni i električni grijač. Tijekom grijaće sezone grije se neposredno preko kotla ili dizalice topline, van sezone (kada je glavni izvor isključen) preuzima grijač električni grijač.

Je isplativo električni grijač u neprijemnom spremniku koji je cijenom povezan s dizalicom topline?

Pri dizlici topline koja radi gotovo cijenom, doprinos električnog grijača je manji, jer se glavni izvor obično ne isključuje kao plinski kotao u ljeti. Iako to, električni grijač može poslužiti kao rezervni izvor u slučaju kvara ili servisa dizalice topline, da kućanstvo ne ostane bez tople vode.

Kolika je razlika u cijeni instalacije između oba tipa?

Električni grijač je obično jeftiniji i brži za instalaciju, jer mu je dovoljno vodovodna i električna priključak. Neprijemni spremnik zahtijeva dodatno povezivanje s kotlom (dva kruga cijevi, eventualno cirkulacijska pumpa i upravljački ventil), što povećava troškove i vrijeme montaže – točne iznosi se razlikuju ovisno o konkretnoj situaciji i preporučuje se dobiti ponudu od instalatera.

Je nužno imati i sigurnosni ventil kod neprijemnog spremnika?

Da, sigurnosni ventil na strani potrošne vode je nužan za oba tipa spremnika (električni i neprijemni), jer štiti posudu od prevelikog pritiska pri grijanju vode. Preporučuje se i ekspanzijska posuda na strani potrošne vode, ako to zahtijeva lokalni vodovodni sustav.

Koji tip ima dužu trajnost?

Trajnost ovisi najviše o kvaliteti posude (emajliranje, debljina antikorozivne zaštite, eventualno anodna zaštita) i kvaliteti vode u lokalitetu, a ne primarno o vrsti grijanja. Za oba tipa vrijedi da redovita kontrola i zamjena anode produžuje trajnost posude za mnogo godina.

Povezane teme

Kako izabrati spremnik za toplu vodu – kompleksni vodič za izbor prema volumenu, toplotnom izmjenjivaču i izolaciji.
Koji volumen spremnika vam treba – praktična kalkulacija prema broju članova kućanstva.
Brzo grijanje i WiFi električni grijači vode – pregled modernih funkcija električnih grijača.
Montaža i priključak spremnika na kotao – tehnički postupak priključka neprijemnog spremnika.
Usporedba proizvođača spremnika – razlike između Protherm, Buderus, Viessmann i drugih proizvođača.

Imate pitanje o izboru spremnika?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašem kućanstvu? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.