Montaža i priključivanje spremnika na kotao
Uvod
Kupnja novog spremnika za toplu vodu je samo polovica posla. Druga – jednako važna, ako nije čak i važnija – je njegova ispravna instalacija. Spremnik sam po sebi ne grije vodu. Zbog toga mu je potreban ili izvor topline (plinski, električni ili drugi kotao) s kojim je povezan cijevima, ili vlastiti električni grijač koji ga grije direktno. Od toga, kako je ta veza točno dizajnirana i izvedena, ovisi će li kućanstvo imati dovoljno tople vode baš kad joj treba, neće li sustav bespotrebno trošiti energiju, a u zadnjoj ruci i to će li spremnik sigurno izdržati godinama bez kvarova.
U ovom članku ćemo detaljno objasniti kako se nepriječni spremnik povezuje s kotlom – koji krug cijevi se za njega stvara, koju ulogu ima cirkulacijska pumpa i posebno trostruki preklopni ventil koji odlučuje tko točno kotao šalje zagrijanu vodu. Objasnit ćemo i zašto gotovo svi moderni kotlovi imaju postavljenu prioritetnu zagrijavanje tople vode pred grijanjem, te što to znači u praksi za udobnost u kućanstvu. Posebnu pažnju posvetit ćemo električnim akumulacijskim bojlerima, čija montaža je u pogledu cijevi znatno jednostavnija, no zahtijeva svoje specifične zahtjeve prema električnoj instalaciji. Nećemo zanemariti ni temu koja se često podcjenjuje – sigurnosnu grupu i sigurnosni ventil, bez kojih bi upravljanje bilo bezvrijedno za bilo koji tlak spremnika. Na kraju ćemo se upoznati s dvije stvarne scenarija montaže iz prakse i odgovoriti na najčešće pitanja koja nam dolaze od kupaca.
Ako ste tek razmišljali koji tip spremnika je za vaš dom ili stan prikladniji, preporučujemo da prvo pogledate članak Kako izabrati spremnik za toplu vodu ili usporedbu Nepriječni vs. električni spremnik. Ovaj tekst je namijenjen prvenstveno onima koji već znaju koji tip spremnika žele, a zanimaju ih detalji same montaže i povezivanja.
Kako se povezuje nepriječni spremnik s kotlom
Nepriječni spremnik je u suštini velika izolirana posuda s ugrađenim toplinskim razmjenjivačem (najčešće u obliku spiralne cijevi ili dvoslojne cijevi), kroz koju prolazi vruća voda iz kotla (grijanog) kruga. Ta vruća voda prenosi toplinu na vodu u posudi, no fizički se s njom nikada ne miješa – odatle dolazi i naziv „nepriječni", odnosno grije se neposredno, kroz razmjenjivač, a ne direktnim kontaktom.
Samostalan krug odvojen od grijanja
Ključna stvar koju treba napomenuti pri montaži je da se spremnik ne povezuje u isti krug kao i voda koja teče u radijatore ili u podno grijanje. Stvara se za njega samostalan grana cijevi – dovod i povrat – koji je hidraulički odvojen od grijanog kruga. Kotao u stvarnosti upravlja s dva različita kruga: jedan vodi u grijanu instalaciju (radijatori, podno grijanje, ili kombinacija obje), a drugi vodi u razmjenjivač spremnika. Ovo odvajanje je važno jer oba kruga imaju različite zahtjeve – grijani krug radi dugoročno s nižom ili srednjom temperaturom vode (posebno kod podnog grijanja), dok zagrijavanje spremnika često zahtijeva kratkotrajno više toplinske snage da bi se voda u njemu što brže zagrijala na traženu temperaturu.
Pri montaži se stoga za spremnik vodi samostalan par cijevi (dovod vruće vode iz kotla u razmjenjivač i povrat natrag u kotao), koji se napaja na razvod kotla ili direktno, ili kroz razdjelnik ili hidraulički razdjelnik (prema konkretnoj konfiguraciji kotlovnice). Kod nekih stacionarnih kotlova koji imaju spremnik već ugrađen ili fiksno povezan od strane proizvođača, ova veza je riješena kompaktno – tada se uopće ne mora brinuti o točnom povezivanju, montaža samo povezuje kotao s postojećim razvodom. Takvo rješenje smo detaljnije opisali u članku o kotlovima s ugrađenim ili povezanim spremnikom TÚV. Kod samostalnog spremnika koji se povezuje s postojećim kotlom (npr. kod zamjene stareg spremnika novim, ili kod dodatne instalacije spremnika s postojećim kotlom bez spremnika), potrebno je taj krug izgraditi ili prilagoditi prema mjeri.
Uloga cirkulacijske pumpe
Da bi vruća voda iz kotla uopće prošla kroz razmjenjivač spremnika, potrebno je nešto da je tamo dovede – to je upravo uloga cirkulacijske pumpe. Kod novijih kotlova, posebno kondenzacijskih, cirkulacijska pumpa je dio samog kotla i upravlja cirkulacijom vode u oba kruga (grijanje i spremnik) prema tome, gdje je trenutno usmjerena. Kod nekih starijih kotlova ili kod većih instalacija, međutim, za krug spremnika se instalira zasebna cirkulacijska pumpa, koja se pokreće neovisno o pumpi za grijani krug. Ovo rješenje nudi veću fleksibilnost – npr. omogućava zagrijavanje spremnika čak i kad je grijani krug nekako isključen, ili obrnuto.
Bitno je da dimenzioniranje pumpe (njezin kapacitet i visina dizanja) odgovara duljini i promjeru cijevi između kotla i spremnika, volumenu razmjenjivača i traženoj brzini zagrijavanja. Nedimenzionirana pumpa produžit će vrijeme zagrijavanja spremnika i u praksi se očitava kao spor „zagrijavanje" tople vode nakon većeg potrošnje. Ova procjena je dio stručnog dizajna instalacije i jedan je od razloga zašto se montaža ne preporučuje izvoditi samostalno.
Trostruki preklopni ventil – srce sustava
Najvažniji element koji odlučuje gdje kotao u tom trenutku šalje zagrijanu vodu je trostruki preklopni ventil (ponekad se naziva i trostruki ventil ili preklopni ventil TÚV/ÚK). Njegova je jednostavna funkcija da djeluje kao vodilica na željezničkoj pruzi – prema trenutnoj potrebi usmjeri struj vruće vode iz kotla ili u grijani krug (prema radijatorima ili podnom grijanju), ili u razmjenjivač spremnika.
Ventil se obično upravlja direktno elektronikom kotla – upravljačka ploča kotla procjenjuje signale (npr. pad temperature u spremniku ispod postavljene vrijednosti, ili trenutnu potrošnju tople vode) i prema tome prebaci ventil. Kod većine običnih kućanskih instalacija radi se o motoriziranom ili elektromagnetnom trostrukom ventilu, koji se pri promjeni režima prebacuje u roku nekoliko sekundi. Pri montaži je nužno da ventil bude ispravno povezan s obzirom na smjer strujanja (strelice na tijelu ventila pokazuju smjer) i da bude električno povezan s upravljačkom jedinicom kotla točno prema shemi povezivanja proizvođaca – pogrešna povezivanje može uzrokovati da će kotao i dalje raditi, ali spremnik se uopće neće zagrijavati, ili obrnuto, grijanje će stalno „isključivati" u korist spremnika.
Kod nekih stacionarnih kotlova, kao što je npr. Protherm FE 200 BM stacionarni, trostruki ventil i razvodi za spremnik su dio razmišljene, pripremljene rješenja proizvođača – kotao je konstrukcijski prilagođen za suradnju s nepriječnim spremnikom, a montažna firma slijedi točnu shemu od proizvođača, što značajno smanjuje rizik od pogreške pri povezivanju.
 |
Protherm FE 200 BM stacionarni |
Zašto ima prioritet zagrijavanje tople vode
Većina modernih kotlova koji su namijenjeni za suradnju s nepriječnim spremnikom ima u proizvodnom postavu aktiviran tzv. prioritet zagrijavanja TÚV (topla voda). To znači da kad upravljačka jedinica kotla procjenjuje da je temperatura vode u spremniku pala ispod postavljene granice (npr. nakon veće potrošnje kod tuširanja ili punjenja kupke), kotao privremeno prekida isporuku topline u grijani krug i cijeli svoj kapacitet usmjeri – upravo kroz trostruki ventil – u zagrijavanje spremnika.
Razlog je jednostavan i praktičan: zagrijavanje spremnika traje običajno znatno kraće nego održavanje stabilne temperature u grijanom krugu, a kratkotrajno prekidanje grijanja (tipično nekoliko minuta) zbog topline kuće i radijatora obično nitko ni ne primijeti. S druge strane, da bi sustav imao obrnutu prioritetu (odnosno grijanje ispred TÚV), postojalo bi opasnost da pri većem uzimanju tople vode u hladnijem razdoblju, kada kotao istodobno intenzivno grije, spremnik bi se zagrijavao sporije ili nekompletirano – što bi se pokazalo kao nedostatak tople vode baš u trenutku kad je najviše potrebna.
Ovaj prioritet je jedan od razloga zašto je važno pravilno dimenzionirati snagu kotla već pri projektiranju sustava grijanja – ako je kotao preteško slab, čest prebacivanje na zagrijavanje TÚV može izazvati osjetne oscilacije temperature u grijanom krugu, posebno u smrznutim danima. U običajnoj obiteljskoj kući s adekvatno dimenzioniranim kotlom i spremnikom (npr. oko 150 do 200 litara), međutim, radi se o standardni i bezproblematični način rada, za koji su kotlovi namjerno dizajnirani.
Vrijedi napomenuti da neki kotlovi omogućuju u postavkama da se ovaj prioritet prilagodi ili da se kombinira s tzv. paralelnim režimom (istodobno zagrijavanje oba kruga na nižoj snazi), no ovu postavku bi trebao riješiti isključivo servisni tehničar pri uvođenju sustava u pogon, uz obzir na konkretne uvjete kuće.
Montaža električnog akumulacijskog bojlera – jednostavniji način
Ako se kućanstvo odluči za električni akumulacijski bojler umjesto indirektnog spremnika povezanog s kotlom, montaža je s obzirom na cjevovod znatno jednostavnija. Električni bojler ima svoj grijač (električni zavoj ili grijač snage reda veličine kilovata) unutar posude, pa ne zahtijeva nikakvo povezivanje s kotlom, niti trojcestni ventil, cirkulacijsku pumpu za krug spremnika, niti samostalnu granu cjevovoda za grijanje.
S obzirom na vodovodnu instalaciju dovoljno je povezati električni bojler na običan vodovodni sustav u kući – hladna voda ulazi u bojler kroz ulazni priključak (obično označen plavom bojom), zagrijana voda izlazi kroz izlazni priključak (označen crvenom bojom) i od tamo ide dalje na uzimne mjesta (slavine, tuš, kupatilo). Ovo povezivanje je konceptualno slično kao kod klasičnog protočnog bojlera, samo što električni spremnik prvo zagrije vodu i skladišti je u rezervi, dok protočni bojler grije vodu u trenutku uzimanja.
Važan dio montaže električnog bojlera je i električni dio. Modeli s višom snagom (obično od otprilike 2 kW i više) zahtijevaju samostalni električni krug izveden iz samostalnog osigurača u razvodnoj kutiji, točno dimenzioniran za snagu uređaja – slično kao što to poznajemo npr. kod električne peći, štednjaka ili klima uređaja. Nepraktično je povezati energijski zahtjevniji električni bojler na običnu utičnu granu zajedno s drugim uređajima, jer bi pri istodobnom opterećenju moglo doći do preopterećenja kruga, pada osigurača ili u najgorem slučaju do pregrejavanja vodova.
Upravo ova jednostavnija instalacija je jedan od glavnih razloga zašto se električni akumulacijski bojler često bira u stanovima, kućicama ili kućanstvima gdje nema kotla (npr. kod električnog grijanja ili gdje se topla voda rješava potpuno neovisno o grijanju). Modeli kao Tatramat PSH100Trend su popularna opcija upravo zbog brzog i jednostavnog montaže – s obzirom na cjevovod radi se u suštini o priključenju dvije cijevi na postojeći sustav, glavna pažnja usmjerena je na električnu priključnicu i sigurnosne elemente, o čemu pišemo u sljedećem poglavlju.
Detaljnije uspoređivanje oba tipa, uključujući troškove rada i prikladanost za različite vrste kućanstava, pronađete u članku Indirektni vs. električni bojler.
 |
Tatramat PSH100Trend |
Sigurnosna skupina i sigurnosni ventil – sigurnosni element koji se ne smije preskočiti
Bez obzira na to radi li se o indirektni spremnik povezan s kotlom ili o električni akumulacijski bojler, vrijedi jedno zajedničko pravilo: na ulazu hladne vode u spremnik mora biti instalirana sigurnosna skupina, odnosno barem samostalni sigurnosni ventil. Ovaj element nije opcionalni pribor, već neophodan sigurnosni dio svakog tlačnog spremnika za zagrijavanje vode.
Razlog je fizički – voda se pri zagrijavanju širi (povećava svoj volumen). U zatvorenoj, tlačnoj posudi, kao što je spremnik, ova širenje bez sigurnosnog ventila bi dovelo do stalnog rasta tlaka tijekom svakog zagrijavanja. Sigurnosni ventil je podešen tako da se pri dostizanju određenog maksimalnog tlaka automatski otvori i ispušta višak vode (odnosno tlaka), čime štiti spremnik od oštećenja ili u ekstremnom slučaju od raspadanja posude. Često je dio sigurnosne skupine i nepovratni ventil, koji spriječava povratni tok zagrijane vode u hladni vodovodni sustav, kao i zatvarajući ventil za slučaj potrebe za zaustavljanje ili servis.
Pri montaži važno je da sigurnosni ventil bude instaliran na pravom mjestu – uvijek na dovodu hladne vode u spremnik, što je moguće bliže njemu, a da njegov ispuh (kapkanje, koje je pri zagrijavanju potpuno prirodan i normalan pojav) usmjerava u mjesto gdje ne uzrokuje štetu, npr. u podno ulazno otvoro ili kroz ispuhnu cijev u kanalizaciju. Cijev ispuha iz sigurnosnog ventila se u nikakom slučaju ne smije zatvoriti ni zasloniti – to bi ometalo cijelu svrhu ove sigurnosne zaštite i u ekstremnom slučaju moglo dovesti do ozbiljnih oštećenja spremnika.
Ravno tako važna je i izbora sigurnosnog ventila s pravim otvaranjem tlaka koji odgovara nazivnom tlaku određenog spremnika (ta vrijednost je navedena u tehničkoj dokumentaciji proizvođača i na pločici spremnika). Zato se izbor i instalacija sigurnosne grupe preporučuje ostaviti stručnjaku – pogrešno podešavanje ili neprimjenjivo odabrani sigurnosni ventil može biti ili neefikasan (ne zaštitit će spremnik) ili pak preterano osjetljiv (često bespotrebno curenje).
Na nekim modelima, kao što je na primjer Bosch WST 200-5 C, proizvođač direktno u montažnom uputstvu navodi preporučeni tip i podešavanje sigurnosne grupe, što montažnoj firmi olakšava ispravan izbor i smanjuje rizik od greške.
 |
Bosch WST 200-5 C |
Ki smije izvršiti montažu
Montaža nepriamotopnog spremnika i njegovo priključenje na kotao – dakle stvaranje cirkulacije cijevi, montaža i priključenje trokrilnog ventila, eventualno cirkulacijske pumpe, podešavanje prioriteta zagrijavanja i sigurnosne grupe – treba uvijek izvršiti stručnjak, obično kamenišar ili instalater s iskustvom u toj tehnologiji, idealno s preporukom ili direktnom suradnjom s servisnom mrežom proizvođača kotla. Razloga ima više: ispravno priključenje utječe ne samo na funkcionalnost (dali će spremnik dobro i brzo zagrijavati vodu), već i na sigurnost rada, trajnost uređaja i u mnogim slučajevima i na važećnost jamstva koje nudi proizvođač. Većina proizvođača kotlova i spremnika povezuje jamstvo s uvjetom da je instalaciju izvršila stručno osposobljena osoba i da je izvršena stručna uključenja u upotrebu.
Na električnom akumulacijskom bojleru situacija je nešto drugačija – sam priključak na vodovodni sustav (ulaz hladne i izlaz tople vode) je jednostavniji i može ga obaviti iskusniji amater, međutim električno priključenje, posebno kod modela s većim snagama koje zahtijevaju poseban osigurani krug, treba uvijek izvršiti kvalificirani električar. Električar procjenjuje, dali postojeći električni sustav u stanu ili kući može podnijeti dodatno opterećenje, projektira ispravnu dimenziju osiguratelja i vodiča, i osigurava da je priključenje u skladu s sigurnosnim zahtjevima za rad s električnim strujom u prostorima s visokom vlažnošću (kupaonica, tehnička soba).
U praksi to znači da je kod nepriamotopnog spremnika povezanog na kotao prikladno kontaktirati kamenišku firmu koja može obaviti kompletnu montažu uključujući cijevi i električno povezivanje ventila s kotlom. Kod električnog bojlera je uobičajeno da vodoinstalacijski dio rješava instalater, a električnu priključnicu zasebno električar – neke montažne firme nude obje struke u okviru jedne narudžbe.
Preporučujemo da prije same montaže pažljivo pročitate montažno uputstvo proizvođača konkretnog spremnika i kotla – iako su osnovni principi (samostalni krug, trokrilni ventil, prioritet TUV, sigurnosna grupa) zajednički za većinu uobičajenih instalacija, svaki proizvođač može imati sitne razlike u preporučenom priključenju, hidrauličkim shemama ili u podešavanju upravljačke jedinice.
Realni primjeri iz prakse
Scenarij 1: Zamjena starih spremnika novim na postojećem kotlu
Predstavimo tipičnu situaciju u kući, gdje je već godinama u upotrebi plinski kotao povezan s starijim nepriamotopnim spremnikom. Spremnik postepeno gubi učinak zagrijavanja – voda se sporije zagrijava, a pojavljuje se vidljiva korozija na ploči ili curenje vode ispod izolacije. Vlasnik odlučuje se za zamjenu novim spremnikom, ali želi zadržati kotao, jer je i dalje funkcionalan i pouzdan.
U tom slučaju montažna firma prvo odspaji i ukloni stari spremnik, pri čemu provjerava stanje postojećeg cjevovodnog kruga (ulaz i povrat izmjenjivača), cirkulacijske pumpe i trokrilnog ventila – ti komponenti često ostaju i ponovno se koriste, ako su funkcionalni. Novi spremnik se montira na pripremljeno mjesto, povezuje se na postojeći cjevovodni krug (u slučaju potrebe se prilagode prijelazi ili oblici, ako novi spremnik ima nešto drugačije dimenzije priključka u odnosu na stari), i povezuje se i vodovodna strana (ulaz hladne, izlaz tople vode do uzimaca) uključujući novu ili provjerenu sigurnosnu grupu.
Nakon priključenja slijedi punjenje sustava, odvzdušavanje kruga i provjera tesnosti svih spojnih dijelova. Zatim se provjerava funkcionalnost trokrilnog ventila – tehničar pokreće testno zagrijavanje TUV i prati, dali se ventil ispravno prebacuje i dali spremnik stvarno prima vruću vodu iz kotla. Na kraju se provjerava podešavanje prioriteta zagrijavanja u upravljačkoj jedinici kotla i mjeri se vrijeme za koje se spremnik zagrije na postavljenu temperaturu. Cijela zamjena u običnoj kući, gdje već postoji funkcionalni krug, traje obično tijekom jednog radnog dana.
Ovaj scenarij je jedan od najčešćih razloga posjeta našem e-trgovini – kupci traže zamjenu za iscrpljeni spremnik s sličnim ili nešto većim volumenom, kao što je imao originalni, da zadovolji trenutne potrebe kućanstva (npr. ako se međuvremeno proširila obitelj).
Scenár 2: Nova instalacija električnog bojlera u stanu
Drugi čest slučaj odnosi se na stan, gdje nije dostupan plinski kotao niti centralno grijanje s mogućnošću povezivanja spremnika (npr. stan s električnim grijanjem, ili stan gdje vlasnik želi imati zagrijanu vodu potpuno neovisno o sustavu grijanja zbog jednostavnijeg održavanja ili zbog toga što je kotao van rada van sezone grijanja). U takvom stanu se odluči za instalaciju električnog akumulacijskog bojlera, postavljenog u kupatilo ili u prostoriji pored kupatila.
Montaža u tom slučaju odvija se u dva koraka. Prvo, vodoinstalater povezuje bojler na postojeći vodovod hladne vode, montira sigurnosnu grupu na ulaz, i povezuje izlaz tople vode s vodovodnim vodovima vodeći prema umivaoniku, tušu ili kupatilo. Ta je stranica rada prilično brza, jer ne zahtijeva nikakvo povezivanje s sustavom grijanja niti trostruki ventil. U međuvremenu ili kasnije, električar procjenjuje postojeći razvodni štit u stanu – provjerava je li u njemu slobodno mjesto za novi prekidač s pravilnim dimenzioniranjem, a ako je potrebno, provuče novi samostalni električni krug iz razvodnog štita direktno do bojlera, odvojen od običnih utičničkih krugova u stanu.
Nakon dovršenja obje stranice, bojler se napuni vodom (važno je nikada ne uključiti električni grijač „suho“, tj. prije nego što je posuda puna vode), odvazduši se, a tek onda se uključi električni napajanje i postavi se tražena temperatura grijanja na termostatu. Zbog odsutnosti povezivanja s kotlom i jednostavnijeg karaktera povezivanja, montažna firma takvu instalaciju u stanu obično obavi tijekom nekoliko sati.
Ovaj tip instalacije je popularan i kod rekonstrukcija stanova, gdje vlasnik ne želi uključivati se u vodovode grijanja, ili kod kuća i vila, gdje se topla voda rješava sezonski i neovisno o sustavu grijanja.
Preporučeni proizvodi
U nastavku slijedi pregled proizvoda spomenutih u ovom članku – dva neposredno povezana spremnika pogodna za povezivanje s kotlom i jedan električni akumulacijski bojler s jednostavnijom montažom.
| Proizvod | Tip | Cijena |
|---|---|---|
| Protherm FE 200 BM stacionarni | Neposredno povezan (povezivanje s kotlom) | 822,66 € |
| Bosch WST 200-5 C | Neposredno povezan (povezivanje s kotlom) | 1 227,54 € |
| Tatramat PSH100Trend | Električni (jednostavnija montaža) | 442,44 € |
Česta pitanja (FAQ)
Mora li se spremnik uvijek povezati s kotlom putem trostruke slavine?
Pri većini običajnih domaćih instalacija da – trostruka slavina je standardan način na koji kotao prebacuje između grijanja kruga grijanja i grijanja spremnika pomoću jednog izvora topline. Iznimka su specifični veći sustavi s posebnim izvorima topline za svaki krug, koji se međutim rijetko pojavljuju kod kuća ili stanova.
Zašto se mi obično za trenutak prestane grijati kad pustim toplu vodu?
Radi se o običajnom i očekivanom fenomenu uzrokovanim postavljenom prioritetom grijanja TÚV. Kada kotao procijeni da je potrebno dodatno zagrijati spremnik (npr. nakon uzimanja tople vode), trostruka slavina se prebacuje i kotao privremeno usmjeri snagu u spremnik umjesto u krug grijanja. Ovo prekidanje traje obično samo nekoliko minuta i zbog toplinske tromosti kuće u unutrašnjosti se gotovo ne osjeća pada temperature.
Dali se električni akumulacijski bojler može priključiti na običan utikač?
Pri modelima s nižom snagom to je tehnički moguće, ali kod većine običajnih akumulacijskih bojlera s višom snagom preporučuje se, a često i zahtijeva, samostalan osigurani električni krug vodeni direktno iz razvodnog štita, odvojen od ostalih potrošača u kući. Tačna preporuka uvijek se nalazi u montažnoj uputi za određeni model, a konačnu procjenu bi trebao izvršiti električar.
Što se događa ako izostavimo sigurnosni ventil pri montaži spremnika?
Bez sigurnosnog ventila, pritisak u spremniku će se pri svakom grijanju povećavati (voda se zagrijavajući širi) bez mogućnosti sigurnog ispuštanja. To može dovesti do oštećenja spremnika, propuštanja na spojevima, ili u ekstremnom slučaju do ozbiljne kvarove. Sigurnosna grupa ili sigurnosni ventil su stoga neophodni i neizostavni dio instalacije svakog tlačnog spremnika.
Je li normalno da se iz sigurnosnog ventila povremeno kaplje voda?
Da, lagano kapkanje tijekom ili odmah nakon grijanja je običajan znak funkcionalnosti sigurnosnog ventila – na taj način se oslobađa pritisak nastao širenjem zagrijane vode. Važno je samo da se odtok usmjeri na mjesto gdje kapkanje neće uzrokovati štetu (npr. u podno ulazno otvoro), i da odtokna cijev nikada nije zaslepljena ili zatvorena.
Mogu li sam izvršiti montažu neposredno povezanog spremnika ako sam vješt?
Nije preporučeno. Iako fizičko povezivanje cijevi može izgledati jednostavno, ispravno povezivanje trostruke slavine, postavljanje prioriteta grijanja u upravljačkoj jedinici kotla, izbor i postavljanje sigurnosne grupe i ukupno stručno uvođenje u rad zahtijevaju znanja i iskustvo koja utječu ne samo na funkcionalnost, već i na sigurnost i važnost jamstva. Preporučujemo da uvijek zavrnite montažu stručnoj kameniškoj firmi.
Koliko traje obična montaža ili zamjena spremnika?
Pri zamjeni starih neposredno povezanih spremnika s novim na postojećem, funkcijskom krugu radi se obično o posao jednog dana. Pri potpuno novoj instalaciji (novi krug, nova trostruka slavina, eventualno i novi vodovi) montaža može trajati duže, ovisno o opsegu posla. Montaža električnog bojlera, koja ne zahtijeva povezivanje s kotlom, je obično najbrža – nekoliko sati uključujući električnu priključnicu.
Dali se električni bojler kasnije može preurediti u neposredno povezani, ili obrnuto?
Radi se o različitim tipovima uređaja s različitim konstrukcijama (električni bojler ima vlastiti grijač, neposredno povezani spremnik ima izmjenjak povezan s kotlom), pa je direktna rekonstrukcija jednog tipa u drugi nemoguća. Pri promjeni koncepta (npr. s električnog grijanja na povezivanje s kotlom) potrebna je zamjena cijelog spremnika pogodnim tipom, uključujući izgradnju odgovarajućih cijevnih ili električnih povezivanja.
Povezane teme
- Kako izabrati spremnik za toplu vodu
- Neposredno povezani vs. električni spremnik
- Servis, održavanje i anodna zaštita spremnika
- Kotao s ugrađenim ili povezanim spremnikom TÚV
Ako planirate montažu ili zamjenu spremnika, napišite nam tip vašeg kotla i planirano postavljanje – s radostju ćemo vam pomoći s pogodnim povezivanjem.
Imate pitanje vezano uz ovu temu?
Nemate jasno predstavu ili imate određenu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.