Kako odabrati spremnik tople vode

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Zaspremnik tople vode (češće se mu kaže i bojler) je uređaj koji gotovo nitko ne vidi – najčešće stoji skriven u kotlovnici, tehničkom prostoru ili visi ispod stropa u kupaonici – i ipak odlučuje o tome da li ćete ujutro prije posla udobno oprati kosu, da li će djeca izdržati dužu kupku i da li će nakon večernjeg pranja ostati nešto tople za tuš. Dok kotao za grijanje ili dizalica topline rješavaju toplinu u prostorijama, zaspremnik ima točno jednu zadaću: pripremiti i održati dovoljno tople sanitarne vode (TSV) točno kad vam je potrebna, a to bez da morate na nju čekati.

Izbor zaspremnika na prvi pogled izgleda jednostavno – dovoljno je izabrati volumen i to je. U praksi, međutim, odlučuje više faktora odjednom: koliko ljudi živi u kućanstvu i kakva im je potrošnja vode, imate li kod kuće izvor topline (kotao, dizalica topline, solarni kolektori) koji može zagrijavati zaspremnik, ili pak trebate uređaj potpuno neovisan o grijanju, koliko prostora imate na raspolaganju i visine stropa, a na kraju i to da li želite u budućnosti dodati solarni kolektor. Ovaj članak vam daje cjelovit pregled svih ključnih odluka, a za svaku od njih vas upućuje na detaljniji zasebni tekst gdje ćete pronaći dublje objašnjenje i konkretne preporuke. Na kraju ćete pronaći i stvarne modele koje možete odmah usporediti, kao i odgovore na najčešće pitanja koja nam kupci postavljaju pri izboru.

Dva osnovna principa: nepriamotopni ili električni zaspremnik

Prva i najvažnija odluka pri izboru zaspremnika je princip zagrijavanja vode. Na tržištu se susrećete u osnovi s dvije rješenja i važno je razumjeti njihove razlike prije nego što počnete gledati volumen ili konkretne marke.

Nepriamotopni zaspremnik nema vlastiti izvor topline. Unutra ima ugrađeni toplinski izmjenjivač (zavojnu ili rebrovu cijev), kroz koju teče vruća voda iz drugog izvora – najčešće iz plinskog kondenzacijskog kotla, ali isto tako može biti i dizalica topline ili solarni krug. Zaspremnik dakle „požudi“ toplinu od kotla i prenosi je na sanitarnu vodu. Prednost je visoki udobnost – veliki izmjenjivač može brzo zagrijati čak i 200-litarski zaspremnik, a sustav je većinom jeftiniji za upotrebu jer koristi isti izvor topline kao i grijanje. Nedostatak je ovisnost – ako imate kvar na kotlu ili ga isključite tijekom ljetnog odmora, topla voda nestaje zajedno s grijanjem.

Električni (priamotopni) zaspremnik ima vlastiti električni grijač i potpuno je neovisan o bilo kojem drugom izvoru topline. Jednostavno ga priključite na električnu mrežu i radi samostalno – idealno rješenje za stanove bez plinske poveznice ili kotla, vile, kancelarije, ili kao dopunski izvor tople vode izvan sezone grijanja. Moderni električni grijači danas često nude i brzozagrijavanje (značajno kraće vrijeme zagrijavanja u odnosu na standardni režim) i WiFi upravljanje, pomoću kojeg možete naprogramirati ili pokrenuti zagrijavanje na daljinu s mobitela još prije nego što dođete kući.

Koji tip je za Vas pravi, ovisi najviše o tome da li već imate ili planirate imati kod kuće izvor topline pogodan za zagrijavanje. Detaljno uspoređivanje prednosti, nedostataka i operativnih troškova oba rješenja pronađete u zasebnom članku Nepriamotopni vs. električni zaspremnik, gdje razmatramo i kombinirana rješenja (npr. nepriamotopni zaspremnik s dodatnim električnim grijačem za ljetnu upotrebu).

Kako odrediti pravi volumen

Druga ključna odluka je volumen zaspremnika. Nedimenzionirani zaspremnik znači da će vam topla voda tijekom dana jednostavno završiti – tipično se to očituje time da posljednji član kućanstva tušira već samo toplom vodom. Preveliki zaspremnik pak nepotrebno povećava toplinske gubitke (dakle i dobro izoliran zaspremnik lagano hladi) i to je nepotrebno uložena investicija i dodatni prostor.

Orijetirano, volumen ovisi o broju osoba u kućanstvu:

1 osoba – obično je dovoljno 30 do 50 litara, tipično manji električni grijač ispod umivaonika ili u kupaonici u garaži.
2 osobe – otprilike 80 do 100 litara, uobičajeno rješenje za par u stanu ili manjem domu.
3 – 4 osobe (uobičajena obitelj) – otprilike 150 do 200 litara je najčešće prodavana kategorija upravo zato što odgovara tipičnoj hrvatskoj kućanstvu.
4 – 5 i više osoba, ili kućanstvo s kupatilom ili više kupaonica – preporučujemo ići na volumen od 200 litara i više, idealno s rezervom, ako planirate u budućnosti npr. proširivanje ili iznajmljivanje prostora.

Ove brojke su orijentacijske i u praksi se mogu precizirati prema stvarnom režimu kućanstva – drugačiji su za obitelj u kojoj svi kupaju ujedno ujutro, a drugačiji za kućanstvo u kojem se potrošnja raspoređuje ravnomerno tijekom dana. Jednako važan je i kapacitet i brzina zagrijavanja odabrane jedinice (kotao s većim topljenikom može „puniti" manji spremnik kontinuirano, pa u praksi traje više nego što to sugerira čisti papirni volumen). Kompletni postup kako izračunati potreban volumen uključujući primjere, pronađite u članku Koji volumen spremnika vam je potreban.

Vertikalni ili horizontalni spremnik

Treće odlučivanje se tiče oblika i načina montaže, što je često zanemaren, ali u praksi vrlo praktičan aspekt odabira.

Vertikalni spremnik je klasično, najčešće rješenje. Stoji na podu i zauzima relativno malu površinu, što je prednost posebno u manjim kotlovnicama ili tehničkim prostorijama gdje je prostor na podu rijetkost. Pretpostavka je dovoljna visina stropa – kod volumena od 150 – 200 litara i više visina spremnika može preći 150 cm, što treba uzeti u obzir unaprijed pri planiranju kotlovnice ili prostorije.

Horizontalni spremnik je pak rješenje za prostorije s niskim stropom, npr. podkrovnim kupatilima, prostorom ispod zavješenog SDK poda ili tehničkim kutijama s ograničenom visinom. Montira se obješen na zid ili konstrukciju pomoću nosivih držača, pa ne zauzima nikakvu površinu na podu – to ocijenite posebno u manjim stanovima, gdje je svaki kvadratni metar dragocjen. Kod obješene montaže treba računati s dovoljno nosivim zidom ili konstrukcijom, jer pun spremnik volumena 150 – 200 litara teži nekoliko desetaka do preko stotinu kilograma.

Odabir između oba tipa nije pitanje „koji je bolji", već „koji se mi stane i gdje". Detaljni vodič kako ispravno izmjeriti prostor u kotlovnicama ili kupatilima, pronađite u članku Vertikalni vs. horizontalni spremnik.

Solarni spremnik – ako planirate i kolektore

Ako razmišljate o solarnim kolektorima za zagrijavanje vode – već sada ili samo kao opcija u budućnosti – isplati se razmotriti upravo solarni spremnik. Razlikuje se od standardnog nepriamotopnog spremnika time što ima unutar dva samostalna topljenika umjesto jednog: donji, veći topljenik je povezan s solarnim kolektorima i služi kao primarni izvor zagrijavanja kada sije sunce, a gornji, manji topljenik služi za dodatno zagrijavanje iz kotla, dizalice topline ili električne grejne ploče u trenutcima kada solarna energija nije dovoljna (obljeku, zima, noć).

Zahvaljujući ovom uređaju sustav prioritarno koristi „besplatnu" solarnu energiju, a klasični izvor topline dopunjuje samo nedostatak, što u ljetnim mjesecima može pokriti veliki dio potrošnje tople vode bez ikakvih troškova goriva ili električne energije. Važno je odabrati solarni spremnik s dovoljnim volumenom već pri prvom kupnji – dodatna zamjena običnog spremnika za solarni kod kasnije instalacije kolektora je nepotreban i skuplji korak u odnosu na to da se s rješenjem računa od početka. Kako točno funkcioniše solarni krug, koje vrste kolektora se najčešće kombiniraju s spremnikom i na što treba paziti pri dimenzioniranju, pročitajte u članku Kako funkcioniše solarni spremnik.

Materijal ploče i nega spremnika

Većina spremnika na tržištu ima unutarnju emajliranu ploču (čelična posuda s opečenom staklom), koja je otporna i cijenom dostupna. Kod ovog tipa posude je međutim nužna magnezijeva anoda – žrtvena metalaica koja se u vodi postepeno rastvara umjesto same ploče i zaštićuje je od korozije. Anoda nije dodatak koji se može zanemariti – to je potrošni dio koji treba redovito pregledavati i u slučaju trošenja zamijeniti, inače spremnik gubi zaštitu i opasno je da se ploča probije, što je popravka koja se u pravilu više ne isplati i završava zamjenom cijele opreme. Kako često pregledavati anodu, kako prepoznati da je vrijeme za zamjenu i koje druge aktivnosti uključuje redovita održavanja spremnika (odkaljavanje, provjera sigurnosnog ventila, eventualno uklanjanje vodnog kamena kod tvrde vode), pronađite u članku Servis, održavanje i anodna zaštita spremnika.

Kod električnih spremnika osim klasičnih modela sve češće se susrećete i s modernijim funkcijama – brzim zagrijavanjem, koje skraćuje vrijeme potrebno za zagrijavanje cijelog volumena, i WiFi upravljanjem, zahvaljujući kojem spremnik možete planirati ili pokrenuti na daljinu preko mobilne aplikacije, npr. tako da bude voda topla točno kad dođete kući, a s druge strane se ne zagrijava bespotrebno tijekom dana kada je stan ili vila prazna. Pregled takvih modela i što stvarno donose u svakodnevnu upotrebu, pronađite u članku Brzopojni i WiFi električni grijači vode.

Realan primjer iz prakse

Teorija je jedna stvar, konkretno odlučivanje u praksi druga. Pogledajmo dva uobičajena scenarija s kojima se pri odabiru spremnika najčešće susrećemo.

Scenarij 1: obiteljski kuća s plinskim kondenzacijskim kotlom

Zamislite četveročlanih obitelj u kući, koja već ima instaliran plinski kondenzacijski kotao za grijanje i želi dodati spremnik za toplu vodu. Budući da izvor topline već postoji i njegov kapacitet je dovoljan i za dodatno zagrijavanje TUV, logičan izbor je nepriamotopni stacionarni spremnik s volumenom oko 200 litara – točno odgovara preporučenom rasponu za 4-članih kućanstvo i daje i malu rezervu za posjete ili dane kada svi kupaju jedan za drugim. Spremnik se postavi u kotlovnicu pored kotla, poveže se kratkim cjevovodnim segmentom i kotao tako uz grijanje kontinuirano dodatno zagrijava i vodu u spremniku. Prednost ovog rješenja je da obitelj ne treba dodatni izvor energije za zagrijavanje vode – sve radi na jednom plinskom kotlu, što je ekonomski i operativno povoljno, jer je plin kod većih volumena u pravilu jeftiniji od direktnog električnog grijanja. Ako bi ova obitelj istovremeno razmatrala solarnu kolektore na krovu, ista preporuka volumena bi vodila prema solarnom spremniku s dva topljenika umjesto klasičnog jednostavnog – rješenje koje je pripremljeno za proširenje bez potrebe za kasnijom zamjenom cijelog spremnika.

Scenarij 2: stan bez kotla, samo samostalni električni grijač

Drugi uobičajeni slučaj je stan koji nema vlastiti kotao ni drugu mogućnost povezivanja na centralni izvor topline pogodan za dodatno zagrijavanje vode – tipično manji stan u gradu, gdje je toplina riješena daljinsko, a priprema tople vode je individualna. U takvom slučaju jedina realna opcija je električni (priamotopni) spremnik, koji funkcioniše potpuno neovisno. Za paru ili malu obitelj u stanu obično je dovoljan volumen od 80 do 150 litara prema broju osoba i navikli na kupanje, pri čemu se spremnik može obješiti i u horizontalnoj poziciji, ako je kupatilo ili prostorija gdje stoji niska ili prostorno stisnuta. Moderni električni spremnik s funkcijom brzog zagrijavanja ovdje značajno poboljšava udobnost – umjesto dugog čekanja za zagrijavanje cijelog volumena, voda se zagrije znatno brže, što ocijenite posebno u slučaju neplanirane potrebe (npr. kada treba dodatno zagrijati vodu izvan običnog rasporeda). WiFi upravljanje omogućuje planiranje zagrijavanja samo u trenutcima kada je stvarno potrebno, i uštedi se na električnoj energiji tijekom dana kada je stan prazan.

Oba scenarija pokazuju isti princip: odabir ne počinje s konkretne marke ili cijene, već s odgovora na dvije osnovne pitanja – „imam ili ću imati izvor topline pogodan za dodatno zagrijavanje?" i „koliko ljudi i na koji način će vodu stvarno potrošiti?". Tek onda ima smisla rješavati oblik, marku i dodatne funkcije.

Preporučeni modeli

U donjem nizu možete pronaći četiri provjereni modela koji pokrivaju najčešće situacije opisane gore – od klasičnog stacionarnog neprijamnog spremnika za kućanstvo do samostalnog električnog bojlera za stan.

Protherm FE 200 BM stacionarni – neprijamni stacionarni spremnik s kapacitetom od 200 litara, idealan upravo za scenarij kuće s kondenzacijskim kotlom opisanim gore. Zbog veće kapaciteta pruža udobnu rezervu za 4 – 5 člana kućanstva. Cijena od 822,66 €.

Bosch WST 200-5 C – još jedan kvalitetan neprijamni spremnik s kapacitetom od 200 litara od provjerenog brenda, prikladan za priključak na plinski kotao ili dizalicu topline. Dobra alternativa ako tražite drugačije dimenzije ili dizajn za Vašu kotlovnicu. Cijena od 1 227,54 €.

Buderus Logalux SU 160/5W – stacionarni neprijamni spremnik s kapacitetom od 160 litara, točno u sredini preporučenog raspona za običajnu 3 – 4 člana obitelji. Prikladan ako ne trebate punih 200 litara rezerve i želite nešto kompaktnije. Cijena od 1 085,08 €.

Stiebel Eltron / Tatramat PSH100Trend električni bojler

Stiebel Eltron / Tatramat PSH100Trend – električni (prijamni) bojler s kapacitetom od 100 litara, točno odgovara scenariju stanu bez kotla iz primjera gore. Funkcioniše potpuno neovisno o grijanju, dovoli mu se samo priključiti na električnu mrežu. Cijena od 442,44 €.

Pri izboru među pojedinačnim brendovima isplati se pogledati i kako se pojedinačne produktne serije međusobno natječu u pogledu izolacije, jamstva i dostupnosti pribora – pregledni usporedbi možete pronaći u članku Usporedba brendova spremnika.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Koliko velik spremnik mi treba za 4 člana obitelji?

Za običajnu obitelj s 3 – 4 člana preporučena je kapacitet od 150 do 200 litara. Ako kućanstvo ima kupku, više kupelji ili članovi obitelji se brinu jedan za drugim, preporučujemo da se usmjerite više na gornju granicu ovog raspona, odnosno 200 litara i više. Detaljan postupak izračuna možete pronaći u članku Koliki kapacitet spremnika mi treba.

Kakav je razlika između spremnika i bojlera?

U svakodnevnoj upotrebi oba izraza se koriste kao sinonimi i označavaju isto uređaj za pohranjivanje i održavanje tople vode pripremljene za odmah upotrebu. Razlikuje se više princip grijanja – neprijamni (povezan s kotlom, dizalicom topline ili solarnim kolektorima preko izmjenjivača) i prijamni/električni (s vlastitim električnim grijačem, neovisno o drugom izvoru topline).

Isplati li se neprijamni ili električni spremnik?

Ako imate funkcionalan izvor topline (plinski kotao, dizalica topline), obično se isplati neprijamni spremnik – koristi postojeći izvor i je jeftiniji u pogledu rada. Ako nemate izvor topline ili je spremnik izvan domaće kotlovnice (npr. stan bez kotla), jedino realno rješenje je električni spremnik. Detaljna usporedba možete pronaći u članku Neprijamni vs. električni spremnik.

Koliko često treba provjeriti magnezijevu anodu?

Magnezijeva anoda je dio smaltiranih spremnika koji se postepeno rastvara i na taj način štiti unutarnju ploču od korozije. Radi se o potrošni dio koji treba redovito provjeravati i, ovisno o stanju trošenja, zamijeniti – konkretni intervali i postupak možete pronaći u članku Servis, održavanje i anodna zaštita spremnika. Zanemarena anoda je najčešća uzrok preuranjenog propuštanja spremnika.

Smijem li vodoravni spremnik objesiti na GKB zid?

Napunjen spremnik s kapacitetom od 150 – 200 litara teži značajno više nego sama prazna posuda, pa je potrebna dovoljno opterećiva zida ili samostalna montažna konstrukcija, a ne samo GKB zid bez jačanja. Kod planiranja vodoravne montaže prikladno je unaprijed provjeriti opterećenost zida ili konstrukcije, još prije kupnje konkretnog modela.

Što je solarni spremnik i isplati li se?

Solarni spremnik u odnosu na običan neprijamni spremnik ima dodatni izmjenjivač – jedan je povezan s solarnim kolektorima, a drugi služi za dopunjavanje iz klasičnog izvora (kotao, dizalica topline, električni grijač). Isplati se posebno ako već imate solarni kolektor ili o njemu u budućnosti ozbiljno razmišljate – tada je povoljnije odmah izabrati solarni spremnik, nego kasnije mijenjati cijelo uređenje. Više u članku Kako funkcionira solarni spremnik.

Koliko dugo zadrži akumulacijski bojler toplu vodu spremnu za upotrebu?

Akumulacijski bojler je dizajniran tako da vodu na postavljenoj temperaturi održava dugoročno zahvaljujući izolaciji kućišta, a ne samo jednokratno zagreje. Stvarno trajanje koje je voda dovoljno topla bez dodatnog zagrijavanja ovisi o kvaliteti izolacije određenog modela, okolnoj temperaturi i o tome koliko često se tokom dana iz bojlera crpi voda i puni se hladnom. U običnoj upotrebi, međutim, nadopunjavanje temperature obavlja izvor topline ili električni grijač automatski, pa se ne morate oslanjati samo na akumuliranu toplinu.

Dali se akumulacijski bojler može dodatno priključiti na postojeći kotao?

Da, neposredno grijan akumulacijski bojler je uobičajeno dodatno dopuniti postojećem kotlu, ukoliko kotao ima dovoljan kapacitet i prikljuchak za grijanje TÚV (što je uobičajena funkcija većine modernih kondenzacijskih kotlova). Kod dodatne instalacije preporučuje se procijeniti i prostorne mogućnosti kotlovnice, jer stacionarni bojleri s većim volumenom zahtijevaju dovoljno visok strop.

Povezane teme

Ako niste sigurni koji volumen ili tip bojlera vam je potreban za vašu kuću, napišite nam broj osoba i tip izvora topline – s radosti ćemo vam pomoći u izboru.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radosti ćemo vam pomoći.