Montaža dizalice topline - što treba znati

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Zašto je ispravna montaža dizalice topline jednako važna kao i izbor same opreme

Dizalica topline je strojarski pouzdana oprema – većina kvarova i žalbi na visoku potrošnju ima izvor ne u samom kompresoru niti elektronici, već u montaži. Loše dimenziran kružni tok, pogrešno postavljena vanjska jedinica, nedostajući hidraulički odvojitelj ili zanemarena električna priključna linija mogu smanjiti stvarni faktor grejanja (COP/SCOP) za 20 do 30 % u odnosu na katalogske vrijednosti. Dok sama oprema ima vijek trajanja od 15 do 20 godina, greška u instalaciji se očituje tijekom cijelog tog vremena – u većim računima za struju, u buci, u nedovoljnoj snazi grejanja tijekom mrazova ili u prebrzom trošenju kompresora. Ovaj članak objedinjava sve na što treba paziti pri montaži dizalice topline – od pripreme do postavljanja jedinica, električne priključne linije, hidrauličkog priključka i uključivanja u rad, kao i česte greške koje je moguće izbjeći.

Članak je namjerno savjetnički i neovisan o konkretnom proizvodu – u ovom trenutku u kategoriji Dizalice topline privremeno nemamo ni jedan konkretni model na zalihi, informacije dolje vrijede bez obzira na brend i vrstu opreme koju na kraju odaberete.

Vrste dizalica topline i njihove različite zahtjevi za instalaciju

Prvi korak prije bilo koje montaže je jasno razumijevanje vrste dizalice topline, jer svaka ima potpuno druge zahtjeve za prostor, građevinske promjene i dozvole.

Vazduh-voda (split i monoblok): najrasprostranjeniji tip u Hrvatskoj zbog jednostavne instalacije bez zemljanih radova. Zahtijeva prikladno mjesto na fasadi, terasi ili pored kuće za vanjsku jedinicu, kod split verzije i povezivanje hladnoćnim cijevima s unutrašnjom jedinicom.
Zemlja-voda (s zemljanim kolektorom): zahtijeva zemlju s dovoljnom površinom (površinski kolektor) ili mogućnost bušenja vertikalnih rupa (dubinski kolektor) – rupe obično zahtijevaju prijavu rudarskom uredu i hidrogeološki pregled.
Zemlja-voda (s vertikalnim rupama): najveća početna investicija u zemljane radove, ali najstabilniji i energetski najpovoljniji izvor, jer temperatura tla na dubini nekoliko metara tijekom cijele godine je gotovo konstantna (otprilike 8 – 12 °C).
Voda-voda: koristi podzemnu vodu putem crpne i ispušne rupe, zahtijeva dovoljnu količinu i kvalitetu vode i u mnogim slučajevima i dozvolu za uzimanje podzemne vode od državnog vodnog ureda.

Većina kuća u Hrvatskoj danas realizira verziju vazduh-voda – najbrža za instalaciju (tipično 1 – 3 dana), ne zahtijeva zemljane radove niti posebne dozvole i danas ima usporedivu učinkovitost kao zemljani sistemi zahvaljujući naprednim invertorskim kompresorima koji rade i na vanjskim temperaturama daleko ispod točke mrazila.

Priprema prije montaže: toplinske gubitke i ispravna dimenzija

Najčešća greška koja se u praksi i dalje ponavlja je procjena snage dizalice topline „na oko" ili prema jednostavnom računu po m². Ispravan postupak je suprotni:

Izračun toplinskih gubitaka objekta – najbolje prema normi STN EN 12831, koja uzima u obzir sastav vanjske ograde, površinu i vrstu prozora, orijentaciju prema svjetlucima, zrakotvorbu i unutarnju izračunatu temperaturu u pojedanim prostorijama.
Izbor bivalentnog tačke – temperature pri kojoj dizalica topline prestaje da pokriva cijeli gubitak kuće sama i uključuje se dodatni izvor (vidi odjeljak niže).
Projektiranje toplinske razlike grejne instalacije – razlika između temperature vode na ulazu i izlazu iz dizalice topline (tipično 5, 7 ili 10 K), koja direktno utječe na veličinu potrebnih grejnih tijela.
Izbor snage opreme – s sigurnosnim rezervom obično do 10 %, nikada ne preveliku dimenziju za „sigurnost", jer to uzrokuje često uključivanje kompresora (tzv. cikliranje), nižu učinkovitost i brže trošenje.

Orijetnična potrošnja topline postojećih kuća u Hrvatskoj u praksi se kreće u ovim rasponima (stvarna vrijednost se uvijek računa individualno):

Vrsta objekta	Mjerna toplinska gubitak	Orijetnična snaga TČ za 120 m²
Neizolirana stara kuća (prije 1990. godine)	80 – 120 W/m²	10 – 14 kW
Djelomično izolirana kuća	50 – 80 W/m²	7 – 10 kW
Izolirana kuća prema trenutnim normama	30 – 50 W/m²	4 – 6 kW
Niskoenergetska / pasivna kuća	10 – 30 W/m²	2 – 4 kW

Tocan izračun uvijek preporučujemo da se izradi projektantu ili iskusnoj montažnoj firmi – jednostavna procjena prema tablici služi samo za početnu orijentaciju prije konsultacija.

Postavljanje vanjske jedinice

Pri vrsti vazduh-voda postavljanje vanjske jedinice jedno je od najvažnijih odluka u cijelom projektu – utječe na učinkovitost, buku i vijek trajanja opreme.

Slobodno strujanje zraka: jedinica udiše veliki volumen zraka (obično 2 000 – 6 000 m³/h ovisno o snazi) i isti volumen ohlađenog zraka izbacuje natrag. Ako je izlaz blokiran zidom, zavojem ili drugim predmetom, zrak cirkulira natrag u udišni, temperatura na ulazu pada i učinkovitost se značajno pogoršava – to se zove kratki (recirkulacijski) tok.

Raspoloživa udaljenost, koja se u praksi preporučuje (konkretna vrijednost varira ovisno o proizvođaču i uvijek se mora provjeriti u montažnom uputstvu):

od zida kuće ili susjednog objekta ispred (izlazni stran): minimalno 100 – 150 cm slobodnog prostora;
od bočnog zida ili prepreke: minimalno 30 – 50 cm;
od granice susjednog zemljišta zbog buke: prema bučnoj studiji, orijentacijski 3 – 5 m kod običnih snaga za kuću;
iznad jedinice (previs krova, balkona): dovoljan prostor da se spriječi povratno udišenje toplih otpadnih zraka i nakupljanje snijega na jedinici.

Nošenje: moderni vanjski jedinice obično dostižu akustičnu snagu 55 – 65 dB(A) dnevno, a u noćnom tiškom režimu mogu se smiriti na 45 – 52 dB(A). Pri postavljanju blizu spavaće sobe (vlastite ili susjedne) treba uzeti u obzir i udaljenost i moguću zvučnu zavjesu – zvuk se s udaljenosću smanjuje otprilike za 6 dB pri svakom udvostručenju udaljenosti. Postavljanje direktno ispod prozora spavaće sobe ili u kut između dvije reflektujuće stijene (gdje se zvuk pojačava) nije preporučljivo.

Statika i podloga: jedinica se postavlja na utvrđeni betonski temelj, predgotovljene podloge ili konzole ukovane u zid s antivibracijskim podlogama koje tlače prenos vibracija na konstrukciju kuće. Pri postavljanju na zid uz živi prostor postoji opasnost od prenosa buke kroz konstrukciju, pa se u praksi preferira samostalni temelj na tlu.

Otpuštanje kondenzata i rastapanje leda: tijekom ciklusa otopljavanja i kiše iz jedinice curi kondenzat koji treba odvoditi van pločnika i ulaza (riska od leda) – ili u kišnu kanalizaciju, ili u ispod tla s padom od objekta.

Unutarnja jedinica i tehnička soba

Pri split sustavima unutar kuće se postavlja unutarnja hidraulička jedinica (sadrži cirkulacijsku pumpu, električni kotao kao zalični izvor, ekspanzijsku posudu i regulaciju), pri monoblokovim sustavima unutar se nalazi obično samo manji razvodni štit i spremnik. Za tehničku sobu važe ove smjernice:

dovoljan manipulacijski prostor oko jedinice (min. 60 – 80 cm) za servis i zamjenu komponenti;
podni ulaz ili ulovna vanija u slučaju eventualnog curenja vode iz sustava;
soba ne bi smjela biti direktno susjedna s živim sobom zbog radnog buke cirkulacijske pumpe i eventualnog električnog kotla;
dovoljno visoka visina i pristup električnom razvodnom štitu;
ako se u sastav uključuje i spremnik tople vode, treba uzeti u obzir njegove horizontalne dimenzije (obično promjer 60 – 80 cm, visina 150 – 190 cm pri volumenu 200 – 300 l).

Sustav grijanja: temperaturna razlika i kompatibilnost s tijelima

Dizalica topline radi najučinkovitije pri niskotemperaturnom sustavu grijanja – što je niža razlika između temperature vanjskog zraka (ili zemlje/vode) i temperature grijaće vode, to je viši faktor grijanja (COP). Zato se pri montaži uvijek procjenjuje, odgovara li postojeći ili planirani sustav grijanja niskotemperaturnom režimu.

Vrsta grijaćeg tijela	Obična temperaturna razlika	Orijetnični COP pri -7 °C vani*
Podno grijanje	30/25 °C do 35/28 °C	3,2 – 4,0
Niskotemperaturni radijatori / konvektori s ventilatorom	45/35 °C	2,8 – 3,4
Klasični (stariji) radijatori bez prilagodbe	55/45 °C i više	2,2 – 2,8

*Orijetnične vrijednosti za obične invertnu dizalicu topline zrak-voda, stvarni COP ovisi o konkretnom modelu i uvjetima.

Ako kuća raspola starim radijatorskim sustavom dizajniranim za visokotemperaturnu razliku (npr. 70/55 °C za plinski kotao), pri montaži dizalice topline se obično preporučuje barem jedno od sljedećih mjera: zamjena dijela radijatora s većim ili niskotemperaturnim s dodatnim dovodom zraka, dopunjavanje podnog grijanja barem u nekim prostorijama, ili hidrauličko uravnoteženje sustava s termostatskim glavama tako da se postigne što niža stvarna radna razlika. Bez ove analize, postoji opasnost da će dizalica topline raditi, ali s izrazito lošijom učinkovitošću nego što je navedeno u katalogu.

Električka poveznica i potrebni priključak

Dizalica topline je električni potrošač i njeno priključenje mora podnijeti kućna električna instalacija. Pri projektiranju poveznice se procjenjuje:

Napajanje: manji priključci (do otprilike 6 – 9 kW) obično su jednopolni (230 V), veći priključci su obično trofazni (400 V) zbog ravnomjernijeg opterećenja mreže i nižih strujnih opterećenja pri pokretanju.
Nominirana struja i osiguranje: prema podacima na tablici konkretnog uređaja, obično se kreće u rasponu 16 – 32 A po fazi uključujući zalični električni kotao; treba uzeti u obzir i strujni zaštitni uređaj tipa B (zbog invertnog elektronike) umjesto običnog tipa A.
Kapacitet glavnog osigurača i rezerve u razvodnom štitu: naročito kod starijih kuća s glavnim osiguračem 3×25 A, pre montaže treba provjeriti kod distributera električne energije je li rezerva dovoljna, a u slučaju potrebe zahtijevati povećanje.
Niska tarifa (NT): mnogi operateri distribucijske mreže nude povoljnu cijenu za dizalice topline (blokiranje visoke tarife u određenim satima) – zahtijeva se postavljanje zasebnog mjernog kruga i prijemnika HDO, što treba riješiti još prije instalacije zajedno s dobavljačem električne energije.
Strujni odvod i zaštita od prenapona: vanjska jedinica kao uređaj na fasadi/objektu treba biti uključena u zaštitu od prenapona (odvodnik prenapona u razvodnom štitu).

Bivalentni izvor topline – kada je potreban

Pri sustavima zrak-voda priključak dizalice topline s pada vanjske temperature pada (manje topline je „dostupno" u zraku). Zato se pri projektiranju odabire tzv. bivalentna točka – vanjska temperatura ispod koje dizalica topline sama prestaje pokrivati 100 % toplinske gubitke kuće i uključuje se dodatni (bivalentni) izvor, najčešće ugrađena električna spirala/kotao u unutarnjoj jedinici.

U praksi se bivalentna točka za običnu kuću u Hrvatskoj obično odabire između -10 °C i -18 °C, ovisno o odabranom priključku i o tome koliko dana u godini takve temperature stvarno postoje na toj lokaciji (monovalentni projekt za najnižu moguću temperaturu bi prevelike dimenzije za ostatak grijaće sezone).

Pod bivalentnim punktom ne mora ići o „prebacivanje" na drugi izvor – češći je tzv. paralelni bivalentni režim, kada električni kotao dopunjuje (ne zamjenjuje) snagu dizalice topline samo za nedostajući razliku, pa dizalica topline i dalje radi, a dopunski izvor pokriva samo vrh. Zbog toga čak i u najhladnijim danima u godini električni kotao preuzima samo malu količinu energije u odnosu na ukupnu potrošnju tijekom sezone (tipično ispod 5 %), jer su ekstremni mrazovi samo mali dio godišnjih sati grijanja.

Akumulacijski spremnik i hidraulički odvojitelj

Inverterne dizalice topline mogu podesavati snagu, no kod vrlo malog protoka grijaće vode (npr. kada su zatvorene termostatske glave na većini radijatora) ili kod kombinacije više grijaćih krugova s različitim temperaturnim padom (npr. podno grijanje + radijatori istovremeno) u sustav se obično uključuje:

Hidraulički odvojitelj (anuloid): odvaja primarni krug dizalice topline od sekundarnih grijaćih krugova, spriječava međusobno utjecanje i štiti dizalica topline od oscilacija protoka.
Akumulacijski (izjednačni) spremnik: povećava toplinsku tromost sustava, smanjuje broj uključivanja/isključivanja kompresora (cikliranje) i omogućuje sukladniju radnju čak i pri niskoj trenutnoj potrošnji topline. Volumen se obično određuje otprilike 10 – 20 l po kW snazi dizalice topline, tačna vrijednost ovisi o vrsti priključka i preporukama proizvođača.
Mješoviti (ekvitermički) ventil na sekundarnom krugu: ako jedan krug zahtijeva drugu temperaturu od drugog (npr. radijatori 45 °C i podno grijanje 30 °C), zasebni mješoviti krug s vlastitim pumpom osigurava pravu temperaturu za svaku granu.

Regulacija, ekvitermika i podešavanje nakon montaže

Kvaliteta regulacije značajno utječe na stvarnu radnu učinkovitost. Osnovni elementi ispravno podešenog sustava:

Ekvitermička regulacija – temperatura grijaće vode se automatski prilagodava trenutnoj vanjskoj temperaturi prema podešenoj krivulji, umjesto fiksne izlazne temperature. Ispravno podešena krivulja je jedan od najučinkovitijih načina smanjenja radnih troškova bez bilo kakvih građevinskih zahvata.
Sobni termostat / senzor prostorne temperature – korigira ekvitermičku krivulju prema stvarnoj temperaturi u referentnoj sobi, a može omogućiti i tajmervi (smanjenje noću, udobnost dnevno).
Upravljanje pripremom tople vode – raspored zagrijavanja spremnika (npr. van vrhunskih sati grijanja ili u vremenu niske tarife) i podešavanje antilegionelskog ciklusa.
Pametno upravljanje / aplikacija – većina modernih dizalica topline nudi udaljeni pristup putem mobilne aplikacije, što olakšava praćenje rada, obavijesti o greškama i potrošnji.

Početno podešavanje ekvitermičke krivulje i parametara je samo orijentacijsko – montažna firma ili servisni tehničar ga obično finiraju u prvoj grijaćoj sezoni prema stvarnom ponašanju kuće i povratnim informacijama od vlasnika (npr. „uvijek mi je hladno ujutro“ ili „pregrejamo, radijatori su pretopli“).

Hladivo, tlak i kvalifikacija montažnog tehničara

Kod split sustava (vanjska i unutarnja jedinica povezane hladivnim cijevima, ne samo vodom) rad s hladivom je reguliran posebnim propisima (tzv. F plinovi):

montaža, zavarivanje bakrenih cijevi, vakuumiranje kruga i punjenje hladivom smiju izvoditi samo firme/tehničari s važećim certifikatom prema propisu o fluoriranim stakleničkim plinovima;
nakon priključivanja, krug se podvrgava tlakovoj ispitivanju dušikom (provjera hermetičnosti spojeva) i zatim se vakuumira za uklanjanje vlažnosti i zraka iz cijevi – preskočenje ovog koraka je jedna od najčešćih uzroka kasnih kvarova kompresora;
količina i vrsta hladiva (danas najčešće R32 ili R290/propan kod nekih modernih modela) mora odgovarati količini propisanoj proizvođačem za tu duljinu cijevi, uz dodatno dopunjavanje kod dužih linija;
kod monoblokovih jedinica (cijeli hladni krug je gotov i punjen u vanjskoj jedinici, između jedinica vodi samo voda) ova ograničenja nestaju – povezivanje je čisto vodovodni posao, što je jedan od razloga zašto su popularni kod rekonstrukcija.

I sama vodovodna i električna montaža trebaju biti izvedene stručnom osobom (propis o stručnoj sposobnosti u elektrotehnici, vezana djelatnost za montažu grijaćih uređaja) – od toga ovisi i važnost jamstva proizvođača, koje kod mnogih marki uvjetuje montažu certificiranim partnerom.

Harmonogram montaže – koliko traje

Orijetnički vremenski okvir pri običajnoj instalaciji zrak-voda u postojeći kuću s postojećim sustavom grijanja (bez zemljanih radova):

Faza	Orijetničko trajanje
Obilazak, mjerenje, projekt i ponuda	nekoliko dana do 1–2 tjedna
Naručivanje uređaja i rok isporuke	2 – 8 tjedana (prema modelu i sezonama)
Montaža vanjske i unutarnje jedinice, cjevovodni i električni spojevi	1 – 2 dana
Tlak provjera, vakuumiranje, punjenje hladnjaka (pri split sustavu)	pol dana do 1 dan
Punjenje i odzračavanje sustava grijanja, prvo uključivanje	pol dana
Postavka regulacije i upućivanje vlasnika	1 – 2 sata

Pri kombinaciji s rekonstrukcijom sustava grijanja (npr. dodatno podno grijanje, zamjena radijatora, novi razvodnik) se harmonogram produžuje za danih do tjedana građevinskih radova. Pri zemljanim sustavima (bušotine, površinski kolektor) treba računati s dodatnim tjednima za zemljane radove i nužna dozvola.

Orijetnički troškovi montaže

Cijena montaže se značajno razlikuje prema vrsti sustava, dostupnosti tehničke prostorije, duljini cjevovodnih vodova i opsegu povezanih građevinskih promjena. Orijetničke komponente troškova (bez cijene sama uređaja):

Montaža zrak-voda split/monoblok u pripremljeni sustav – najniža stavka, uključuje montažu jedinica, povezivanje, elektroinstalaciju i uključivanje.
Promjene sustava grijanja (hidrauličko uravnoteženje, nova akumulacijska posuda, miješani krugovi) – srednja stavka, ovisi o opsegu.
Povećanje električne poveznice kod distributera, eventualno novi prekidač/razvodnik – jednokratni, ali nezanemarivi trošak, ako je potreban.
Zemljani radovi kod sustava zemlja-voda (bušotine ili površinski kolektor) – najviša dodatna stavka među svim vrstama, može činiti desetice posto ukupnog proračuna projekta.

Tocan proračun uvijek pruža montažna tvrtka nakon obilaska na licu mjesta – ovisi o lokalnim uvjetima, dostupnosti i opsegu radova, stoga namjerno ne navodimo konkretne iznose koji bi mogli biti zavodni van konteksta konkretne realizacije.

Uvođenje u rad, pregledi i dokumentacija

Nakon završene montaže Vi bi trebali dobiti od izvođača:

Protokol uvođenja u rad (pokretne protokole) – izdaje ga obično proizvođač ili njemu ovlašteni servisni partner, potvrđuje točnost postavke i često je uvjet važenja produženog jamstva.
Protokol pregleda elektroinstalacije – obvezna dokumentacija koja potvrđuje sigurnost povezivanja uređaja na električnu mrežu.
Protokol čvrstosti hladnjaka kruga (pri split sustavima s količinom hladnjaka iznad zakonom određenog limita) uključujući zapis o količini i vrsti hladnjaka.
Upute za upravljanje i servisnu knjigu uređaja, gdje se bilježe sve nadolazeće servisne intervencije.
Upućivanje – objašnjenje osnovnog upravljanja, postavke temperature, plana zagrijavanja tople vode i postupka kod prijava kvarova.

Preporučuje se čuvati dokumentaciju zajedno s računom o kupnji – često je potrebna kod upućivanja jamstva, kod zahtjeva za subvenciju i kod eventualnog prodaje nekretnine.

Najčešće greške pri montaži dizalice topline

Zanemaren izračun toplinskih gubitaka – snaga odabrana „na oko" ili paušalno po m² bez uzimanja u obzir stvarnog stanja izolacije i prozora.
Pogrešna postava vanjske jedinice – blokiran izlaz zraka, recirkulacija ohlađenog zraka natrag u ušće, buka prema spavaćoj sobi ili susjedima.
Zadržavanje originalnog visokotemperaturnog radijatorskog razvoda bez bilo kakvih promjena – uređaj radi, ali s značajno lošijom učinkovitošću nego što je stvarno postignuto.
Izostanak hidrauličkog odvajanja ili akumulacijske posude tamo gdje njihovo uključivanje zahtijeva – pokazuje se čestim uključivanjem i isključivanjem kompresora (ciklizacijom), što skraćuje njegovu vijek trajanja.
Nedovoljno vakuumiranje hladnjaka kruga pri split sustavima – preostala vlažnost u krugu s vremenom može oštetiti kompresor.
Poddimenzionirana električna poveznica odabrana bez konsultacija s distributerom prije montaže, koja se pokazuje kao nedovoljna tek pri prvom uključivanju uređaja.
Pogrešno postavljena ekvitermna krivulja nakon uključivanja – ili previsoka (trošenje energije), ili preniska (nedostatak udobnosti, često dodatno zagrijavanje bivalentnog izvora).
Nedostatak ili kasno rješavanje zaštite od smrzavanja vanjskih razvoda i kondenzacijskog odvoda tijekom mrazova.

Održavanje nakon montaže

I pravilno montirana dizalica topline zahtijeva redovito održavanje koje održava njezinu učinkovitost tijekom cijelog vijeka trajanja:

redovito čišćenje isparivača (lamela) vanjske jedinice od prašine, pelina i listova, što ograničava protok zraka;
provjera slobodnog prostora oko jedinice, posebno prije zimske sezone (sprečavanje snijega, uklanjanje preuzrasle zelene);
provjera tlaka u sustavu grijanja i eventualno dopunjavanje vode;
godишnja servisna provjera preporučena proizvođačem, obično uključuje provjeru čvrstosti hladnjaka kruga, električnih veza i funkcionalnosti regulacije;
slijedite prijave grešaka putem displeja jedinice ili mobilne aplikacije i rješavanje odstupanja na vrijeme umjesto da ih ignorirate.

Redovito održavanje je istovremeno često uvjet održanja produženog jamstvenog roka, koji nude mnogi proizvođači izvan zakonskog jamstva.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Može li se dizalica topline montirati na originalne radijatore bez njihove zamjene?
Da, u većini slučajeva da, ali će učinkovitost biti niža nego pri niskotemperaturnom sustavu. Rješenje je hidrauličko uravnoteženje sustava, zamjena samo dijela najmanje učinkovitih radijatora za veće ili za vrste s ventilatorskim dodatnim zagrijavanjem i pravilno postavljanje ekvitermne krivulje kako bi se postigao što niži stvarni radni pad.

Jeste li potrebna građevinska dozvola za montažu dizalice topline?
Pri vrsti zrak-voda u postojeću kuću radi se obično o održavanje radova/promjenu izvora grijanja, što u većini slučajeva ne zahtijeva građevinsku dozvolu, ali može biti dovoljno prijava građevinskom uredu – konkretni postupak uvijek ovisi o lokalnoj građevinskoj upravi i opsegu povezanih građevinskih promjena, stoga se isplati provjeriti unaprijed. Pri sustavima s bušotinama (zemlja-voda) administracija je šira (prijava rudarskom uredu, hidrogeološka ispitivanja).

Koliko traje sama instalacija?
Pri jednostavnoj instalaciji zrak-voda u pripremljeni sustav grijanja sama montaža (bez naručivanja i isporuke uređaja) obično se obavi za 1 do 2 dana. Pri kombinaciji s rekonstrukcijom razvoda ili pri zemljanim sustavima traje se produžuje na danih do tjedana.

Jeste li buka vanjske jedinice problem kod stanovanja u zgradama?
Moderne jedinice imaju buku u noćnom tihom režimu usporedivu s običnom kućnom hladnjakom. Pri pravilnoj postavi (dovoljna udaljenost od prozora spavaćih soba, nema reflektiranih površina u neposrednoj blizini) i poštivanju preporučenih udaljenosti od granice susjednog poziva buka u običnoj zgradi nije problem.

Jeste li potreban zalični izvor topline uz dizalicu topline?
Pri pravilno projektiranom bivalentnom točku moderna invertorska dizalica topline sama pokriva većinu grijane sezone. Doprinosni izvor (najčešće ugrađena električna spirala) služi samo kao osiguranje za ekstremne mrazove koji čine samo mali dio godišnjih sati grijanja, a istovremeno kao zalični izvor u slučaju kvara ili servisa.

Može li se dizalica topline priključiti na postojeći bazen ili grijač tople vode?
Da, više sustava omogućuje istovremenu upravu pripremom tople vode za kupaonu i dopunski grijač bazena, obično preko zasebnog upravljivog kruga s vlastitim pumpom i regulacijom prioriteta između grijanja, tople vode i bazena. Konkretna mogućnost ovisi o odabranom modelu i njegovoj upravljivoj jedinici.

Povezane teme

Ako planirate montažu dizalice topline, napišite nam vrstu kuće i planirano postavljanje vanjske jedinice – s radostju ćemo vam pomoći s izborom.

Imate pitanje vezano uz ovu temu?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.