Temperatura i tlak cijevi: što znače PN10, T=70°C i T=95°C u praksi?
Temperatura i tlak cijevi: što znače PN10, T=70 °C i T=95 °C u praksi?
Kada pregledavate katalog cijevi za grijanje, naići ćete na oznake poput PN10, T=+70 °C ili T=+95 °C. Na prvi pogled to izgleda kao sušna normativna stvar koju možete preskočiti. U praksi, međutim, upravo ove dvije vrijednosti – maksimalni tlak i maksimalna temperatura – odlučuju o tome hoće li vaša instalacija bezbedno raditi dvadeset godina ili će nakon pet godina početi propuštati. Ovaj članak vam objašnjava što ove skraćevine zapravo znače, kako su povezane, zašto ih nikada nije moguće ocijeniti odvojeno i što to konkretno znači prilikom izbora cijevi za vaš sustav grijanja.
Što je nominirani tlak PN i zašto je nastao
Skraćevica PN dolazi iz francuskog Pression Nominale – nominirani tlak. To je normalizirana vrijednost koja pokazuje maksimalni radni pretlak medija u barima pri referentnoj temperaturi. Za većinu plastičnih i slojevitih cijevi za grijanje referentna temperatura je 20 °C. To je ključni detalj koji se u praksi vrlo često zanemaruje.
PN10 znači da je cijev sposobna trajno izdržati pretlak od 10 bara – ali samo pri temperaturi medija od 20 °C. Trenutak kada povećate temperaturu, materijal se mekše, njegova mehanička čvrstoća pada i maksimalni dozvoljeni tlak mora biti prilagođen prema dolje. Zbog toga proizvođači uvijek dodaju i temperaturnu karakteristiku uz označavanje PN10: PN10, T=+70 °C ili PN10, T=+95 °C.
Kao što kažu ljudi: radi se o dvije različite radne profile iste cijevi. Proizvođač jamči da će cijev izdržati kombiniranu opterećenje – određeni tlak na određenoj temperaturi – tijekom cijele planirane trajanja (obično 25 do 50 godina prema normi EN ISO 15875 za PE-Xb ili EN ISO 21003 za slojevite cijevi).
Graf iznad ilustruje ključni princip: maksimalni bezbedni radni tlak pada s porastom temperature. Pri 20 °C, cijev PN10 jamči punih 10 bara. Pri 70 °C je to već samo oko 4 do 5 bara, a pri 95 °C pada na 2,5 do 3 bara. Proizvođač jamči da će pri temperaturi od 95 °C i tlaku do oko 2,5 bara cijev raditi bez kvarova tijekom cijele planirane trajanja.
Zašto postoje dvije temperaturne kategorije: 70 °C i 95 °C
Te dvije vrijednosti odražavaju dva osnovna tipa sustava grijanja koji se u Hrvatskoj i srednjoj Europi koriste uobičajeno.
Sustavi s temperaturom do 70 °C – podno grijanje i niskotemperaturni distribucije
Niskotemperaturno grijanje danas je značajno na porastu. Dizalice topline, kondenzacijski kotlovi, solarne sistemi povezane s niskopotrosnim kućama – sve to radi s temperaturom grijane vode tipično u rasponu od 35 do 55 °C, maksimalno 60 do 65 °C. Podno grijanje prema normi STN EN 1264 ima ograničenje površinske temperature poda na 29 °C u životnim prostorima i 35 °C u kupatilima, što kod običnog distribucije sustava odgovara ulaznoj temperaturi vode u krugu oko 40 do 50 °C.
Za ove primjene potpuno je dovoljno PN10, T=+70 °C. Cijev ima dovoljnu rezervu (obična radna temperatura je 40–55 °C, maksimalna dozvoljena 70 °C), tako da čak i pri nezamjerenoj premašenju podešavanja termostata sustav ima udobnu sigurnosnu rezervu.
Sustavi s temperaturom do 95 °C – klasično radijatorsko grijanje
Stariji pristup grijanju – ali i dalje vrlo široko rasprostranjen – računa s višim temperaturama. Klasični lijevani radijatori ili čelični panelni radijatori dimenzionirani su za tzv. 70/50 sustav (ulaz 70 °C, izlaz 50 °C) ili čak 90/70 sustav kod starih zgrada s lošom izolacijom. Stariji plinski kotlovi mogu kratkotrajno proizvesti vodu i iznad 80 °C.
U ovim slučajevima bezuvjetno je nužno koristiti cijev s parametrom PN10, T=+95 °C. Cijev kategorije 70 °C bi pri trajnom opterećenju temperaturama iznad 70 °C brzo degradirala – plast bi se mekšao, promjer bi se deformirao, a spojevi (posebno lisani ili zavareni fitinzi) bi počeli propuštati.
Koliki je stvarni tlak u domaćem sustavu grijanja?
Ovo je jedna od najčešćih pitanja koja nas dospije. Mnogi ljudi misle da im kotao mora biti pod tlakom jednakim PN oznaci cijevi. To nije istina.
Zatvoreni sustav grijanja kuće tipično ima radni prethlad od 1,5 do 2,5 bara. Ekspanzijska posuda i sigurnosni ventil (obično podešen na 3 bara) osiguravaju da tlak nikada ne premaši zadani iznos. PN10 predstavlja pet- do sedmokratnik stvarnog radnog tlaka – to je vrlo udobna sigurnosna rezerva s obzirom na tlak.
Gdje se nalazi opasnost? Isključivo u temperaturi. Zato je temperaturna specifikacija u oznaci važnija od same tlakove nominacije. Ako biste montirali cijev PN10, T=+70 °C u sustav s kotlom podešenim na 80 °C, radni tlak od 2 bara sam po sebi ne bi bio problem – ali temperatura bi postepeno degradirala materijal i nakon 3 do 5 godina biste imali probleme s curenjem.
Gdje tlak raste iznad normalnog radnog stanja?
Postoje situacije kada tlak u sustavu kratkotrajno značajno poraste:
- Kvar sigurnosnog ventila – ako je ventil zagušen ili zapečen i ne otvori se na 3 bara, tlak može porasti i do 4–5 bara.
- Premalo ekspanzijske posude – kod termičke dilatacije vode u zatvorenom sustavu tlak brzo raste.
- Hidraulički udar – kod iznenadnog zatvaranja armature stvara se val udara koji lokalno može dostići višekratnik radnog tlaka.
- Napajanje iz vodovodnog rada – gradska vodovodna mreža ima obično 3–5 bara i bez dovoljno dobroga redukcijskog ventila može se prenijeti u sustav grijanja.
PN10 s petstrukom rezervom u odnosu na stvarni radni tlak bez problema može preuzeti te scenarije, ukoliko je instalacija ispravno dizajnirana i sigurnosni ventil funkcionalan.
Materijal cijevi i njegov utjecaj na otpornost na temperaturu
Nije svaki plast isto ponašanje. Obične plastične cijevi od PVC-a ili PE-LD bi kod 70 °C i dugotrajnog opterećenja brzo propale. Zato se za grijanje koriste specijalni materijali:
Visestruka (kompozitna) cijev – Al sloj kao ključ
Visestruka cijev ima u presjeku aluminijev sloj koji je zavarivan u cijev i prekriven plastičnom (PE-Xb, PE-RT ili PERT II.) stranama. Taj aluminijev sloj:
- dramatično smanjuje linearnu termičku širenje (od 0,18 mm/m·K za čist PE-Xb na oko 0,026 mm/m·K, što se približava bakru)
- povećava otpornost na tlak kod visokih temperatura
- služi kao barijera protiv difuzije kisika kroz zid cijevi
- zadržava oblik – cijev se ne pomiče i „ne sjeća se“ izvorne ravnine namotavanja
Zato visestruka cijev Ivar Turatec 16×2 može nositi certifikaciju PN10 na oba temperaturna profila – 70 °C i 95 °C. Radi se o istu fizičku cijev čije se primjena razlikuje ovisno o aplikaciji. Za podno grijanje možete je koristiti u manje zahtjevnim režimima 70 °C, za radijatorsko grijanje iskoristite njegov pun potencijal temperature 95 °C.
Isto vrijedi za ostale dimenzije iz iste serije: Ivar Turatec 18×2 i Ivar Turatec 20×2 – sve nose isti dvostruki temperaturni certifikat PN10, T=+70 °C / T=+95 °C, što ih čini univerzalnim rješenjem za većinu domaćih sustava grijanja.
Bakarna cijev – prirodna otpornost na temperaturu
Bakar je u potpunosti drugoj kategoriji s obzirom na otpornost na temperaturu. Bakar zavarivan za hladno (R250 prema EN 1057) zadržava mehaničke karakteristike do 250 °C, što je za grijanje više nego dovoljno s ogromnom rezervom. Maksimalni radni tlak bakrene cijevi 15×1 pri temperaturama do 110 °C iznosi oko 30 bara – dakle trostruko više od PN10. Zbog toga bakarna cijev nema temperaturne ograničenja relevantna za domaćo grijanje.
Pri povezivanju bakrenih cijevi s visestrukim distribucijama ili kotlom koriste se spojnice, npr. zavareni priključak na bakreni vod 15×1-EK ili zavareni priključak 15×1 EK na bakreni ili PB vod. Ove brtve i fitinzi moraju biti isto dimenzionirane za temperature koje će nositi cijev – zbog toga su od lajsnice ili brončana otporna na koroziju i visoke temperature.
Termičko širenje: zašto je važno kod planiranja rute
Aluminijev sloj u visestrukoj cijevi značajno smanjuje njezinu termičku širenje, ali ga ne eliminiše potpuno. Kad se cijev zagrije s montažne temperature (npr. 20 °C) na radnu temperaturu 70 °C, i dalje se produži.
Računanje: za visestruku cijev s koeficijentom linearnog širenja α = 0,026 mm/(m·K) i ΔT = 50 K (od 20 °C na 70 °C) na dužini 10 m:
ΔL = α × L × ΔT = 0,026 × 10 000 mm × 50 = 13 mm
Trinaest milimetara na 10 metara cijevi je vrijednost koju mora uzeti u obzir instalater. Zato se u svakoj dužoj ruti grade kompenzatori – ili u obliku slova U, ili se cijev vodi s jednim savijanjem prije uspona. Ako bi cijev bila vodena ravno bez ikakve mogućnosti kretanja i čvrsto pričvršćena na oba kraja, sile od termičkog širenja bi mogle oštetiti fitinze ili spojeve.
Usporedba za čist plast (PE-Xb bez Al, α = 0,18 mm/m·K) na istih 10 metara i ΔT = 50 K:
ΔL = 0,18 × 10 000 × 50 = 90 mm
Devetdeset milimetara u odnosu na trinaest – to je sedam puta više. Zato je visestruka cijev s aluminijevim slojem znatno prikladnija za duge ravne rute nego čista plastična cijev. Kod čiste plastične cijevi na dugim ravnoj linijama bez kompenzatora dolazi do valjanja cijevi, mehaničke umora fitinza i postepenog curenja.
Što se dogodi ako se parametri prekoriste?
Ovo je najvažnija praktična sekcija cijelog članka. Iz iskustva s ugovorima znamo kako izgledaju kvarovi uzrokovani pogrešnim izborom cijevi ili pogrešnom montažom. Simptomi i mehanizmi kvara su karakteristični:
Prekoristenje temperature kod plastičnih i vieloslojnih cijevi
Dugoročno prekoritenje maksimalno dopuštene temperature (npr. T=+70 °C cijev u sistemu s temperaturom 80 °C) vodi k:
- Rastopljenje sloja PE – vidljive deformacije cijevi u mjestima pričvršćenja, cijev se valja ili sruši između pričvršćenja
- Kreep (tečenje materijala) – pod trajnim pritiskom plastični sloj se polako deformira. Vanjski promjer cijevi se povećava, aluminijevi sloj se može odvojiti od plastinih slojeva
- Propuštanje kod zavarene šipke – kod lisanih fitinzi je deformacija zahvatanja zubaca kritična. Cijev „teče" iz fitinza, ako se kraj cijevi smanji zbog izgubljenja materijala
- Krčenje kod cikličnog opterećenja – izmjenično zagrijavanje i hlađenje ubrzavaju umor materijala u blizini fitinzi, gdje se koncentrira naprezanje
Prekoristenje pritiska
Prekoristenje maksimalnog radnog pritiska za datu temperaturu vodi više prema iznenadnim kvarovima nego postepenoj degradaciji. U praksi izgleda ovako: cijev ili fitinzi ne izdrže pritiskovu udaru (hidraulički udar) i pukne. Najosjetljivija mjesta su uvijek spojevi i fitinzi – tijelo cijevi ima veću sigurnosnu rezervu nego zavarena šipka ili lisani fitinzi.
Tokom toga su točno instalirana ekspanzijska posuda, funkcionalni sigurnosni ventil i prisutnost redukcijskog ventila pri napajanju sistema iz mreže apsolutnim osnovama svake instalacije grijanja.
Norme i certifikacija: na što se odnosit pri izboru
Parametri PN i temperatura nisu samo marketinški brojevi – moraju biti potvrđeni certifikacijom prema europskim normama. Za vieloslojne cijevi je ključna norma EN ISO 21003 (u pet dijelova, pokriva cijeli sustav uključujući fitinzi). Norma definira tzv. klase primjene, gdje svaka klasa opisuje kombinaciju radnih temperatura i njihovog trajanja tijekom projektirane vijeka trajanja od 50 godina:
- Klasa 1 – topla sanitarna voda (60 °C, kratkotrajno 80 °C) – relevantna za sanitarnu distribuciju
- Klasa 2 – topla sanitarna voda (70 °C, kratkotrajno 95 °C) – granica za grijanje
- Klasa 4 – niskotemperaturno grijanje poda (70 °C trajno, kratkotrajno 80 °C)
- Klasa 5 – visokotemperaturno grijanje radijatora (90 °C trajno, kratkotrajno 100 °C)
Cijev certificirana za klasu 5 (T=+95 °C) je dimenzionirana tako da izdrži 90 °C tijekom većine svoje 50-godišnje vijeka i kratkotrajno (maks. 100 sati godišnje) i 100 °C. PN10 na toj temperaturi jamči sigurnu radnju pri stvarnim pritiscima kućnih sustava.
Praktični scenariji iz prakse: kako donijeti odluku
Pokažimo nekoliko konkretnih situacija s kojima se susrećemo u ugovornoj praksi i kako ih ispravno riješiti:
Scenarij 1: Novogradnja s dizalicom topline i podno grijanje
Investitor građi energetski pasivni kućni dom, izvor topline je zrak-voda dizalica topline, distribucija kroz podno grijanje. Maksimalna ulazna temperatura u razdjelnik: 45 °C. Ispravan izbor: vieloslojna cijev PN10, T=+70 °C (npr. 16×2 ili 18×2 ovisno o duljini krugova). Temperatura 45 °C je s 25 °C rezervom ispod granice 70 °C, pritisak 1,5–2 bar je dio PN10. Sustav udobno ispunjava 50-godišnji vijek trajanja.
Scenarij 2: Rekonstrukcija kućnog doma s plinskim kotlom i panelnim radijatorima
Postojeći plinski kotao podešen na 75 °C, panelni čelični radijatori. Distribuciju mijenjamo u vieloslojnu cijev 20×2. Ispravan izbor: PN10, T=+95 °C. Radna temperatura 75 °C je iznad granice 70 °C kategorije, stoga moramo koristiti višu temperaturnu klasu. Ako bismo pogrešno koristili PN10, T=+70 °C, cijev bi mogla raditi 3–8 godina, zatim bi se pojavila propuštanja – tipično kod fitinzi u tehničkoj prostoriji.
Scenarij 3: Kombinirani sustav – podno grijanje + radijatori u kupaonici
Kotao podešen na 70 °C, kupaonski radijator-rebrac napajan direktno bez miješanja. Na pod poteže se krugovi kroz miješavni ventil s temperaturom 40 °C. Ispravan izbor: svugdje PN10, T=+95 °C, jer će kupaonski krug biti opterećen punom temperaturom kotla (70 °C = točno na granici T=70 °C). U radu točno na granici norma preporučuje upotrebu više temperaturne klase kao sigurnosni polumjer. Također, ako kotao kratkotrajno udari na 75 °C (što kod mnogih kotlova dogodi pri uključivanju toplog starta), T=70 °C cijev bi bila izvan granice.
Scenarij 4: Drevo-plinski kombinirani kotao
Kupac ima kotao na kruto gorivo s ručnom regulacijom, gdje je uobičajena temperatura 80–85 °C i kratkotrajno može dostići i 95 °C (npr. pri pregoranju krutine bez dovoljne toplinske emisije). Ispravan izbor: obavezno PN10, T=+95 °C. Kod kotlova na kruto gorivo je temperaturni „izlet" uobičajen i nitko ne bi trebao rizikovati instalacijom niže temperaturne klase.
Kako čitati tehnički list cijevi
Na svakom tehničkom listu ili u katalogu proizvođača pronađete tablicu radnih uvjeta. Za vieloslojnu cijev tip Ivar Turatec izgleda tipično ovako:
| Klasa primjene | Radna temperatura | Maksimalna temperatura | Maks. pritisak |
|---|---|---|---|
| Klasa 4 (niskotemperaturno grijanje) | 70 °C | 80 °C (kratkotrajno) | PN10 |
| Klasa 5 (visokotemperaturno grijanje) | 90 °C | 100 °C (kratkotrajno) | PN10 |
| Klasa 2 (topla voda) | 70 °C | 95 °C (kratkotrajno) | PN10 |
Vaša proizvođač u tehničkom listu uvijek navodi za koje klase prema EN ISO 21003 je cijev certificirana. Ako vidite „T=+95 °C", to znači certifikaciju za klasu 5 (ili klasu 2 za sanitarnu distribuciju). Ako vidite samo „T=+70 °C", cijev je certificirana samo za klasu 4 – niskotemperaturne primjene.
Fitinzi, zavareni priključci i njihovi temperaturni parametri
Vrlo važan aspekt koji se u praksi često zanemaruje: parametri cjevovodnog sustava uvijek su ograničeni najslabijim člankom. Ako montirate cijev PN10, T=+95 °C, ali koristite fitinze certificirane samo do 70 °C, cijeli sustav je ograničen na 70 °C – bez obzira na to koliko je sama cijev odlična.
Zato prilikom odabira zavarenih priključaka, lisanih fitinza, otklona, T-kosnika i redukcija uvijek provjerite njihove temperaturne i tlakovne parametre. Bakarni i brončani fitinzi nemaju problema s temperaturama do 95 °C, no neki jeftini fitinzi od POM (polyoksimetilenskog) plasta mogu imati ograničenje na 70 °C. Zato za sustave iznad 70 °C uvijek preferirajte metale fitinze ili fitinze izričito certificirane za T=+95 °C.
Vaše informacije o montaži i odabiru fitinza pronađite u člancima Montaža višeslojne cijevi korak po korak: alati, fitinzi i zavareni priključci i Kako ispravno spojiti bakrene cijevi pomoću zavarenog priključka bez curenja vode? u ovom Vježbenom centru.
Pregled: brzi uputstveni pregled
| Vrsta sustava / izvor topline | Tipična radna temperatura | Preporučena cijev |
|---|---|---|
| Dizalica topline + pod | 35–50 °C | PN10, T=+70 °C |
| Kondenzacijski kotao + pod | 40–60 °C | PN10, T=+70 °C |
| Kondenzacijski kotao + radijatori | 65–80 °C | PN10, T=+95 °C |
| Stariji plinski kotao + radijatori | 70–85 °C | PN10, T=+95 °C |
| Kotao na kruto gorivo | 75–95 °C | PN10, T=+95 °C |
| Kombinirani sustav (pod + rad.) | različite | PN10, T=+95 °C (uvijek prema maksimumu) |
Ako imate sumnje, uvijek je sigurnije odabrati višu temperaturnu klasu. Cijena razlike između PN10, T=+70 °C i PN10, T=+95 °C je minimalna, dok cijena rekonstrukcije curenja ispod poda ili ispod poda može iznositi tisuće eura. Ako planirate odabrati cijev pravilnu za Vaše dimenzije, pogledajte i članak Koji promjer cijevi trebam za moj sustav grijanja?, gdje objašnjavamo odabir dimenzija za pojedine vrste krugova.
Najčešće postavljana pitanja (FAQ)
Smijem li koristiti cijev PN10, T=+70 °C u sustavu gdje temperatura obično ne premašuje 65 °C, ali kotao teoretski može dostići do 80 °C?
Teoretski pri kratkotrajnom dostizanju 80 °C neće doći do odmahne kvarove, no dugotrajno ciklično opterećenje iznad nominalne temperature vodi u ubrzanoj umoru materijala. Norma EN ISO 21003 za klasu 4 (T=+70 °C) dozvoljava kratkotrajno (maks. 100 sati godišnje) do 80 °C. Ako Vaš kotao rutinski dostiže 75–80 °C, preporučujemo odabrati T=+95 °C kao i zaštitu protiv pogrešnog podešavanja termostata.
Što se događa ako kratkotrajno premašite tlak PN10 – npr. pri tlakovoj ispitivanju na 15 bara?
Tlakovno ispitivanje prije puštanja u rad se često vrši na 1,5 puta radni tlak, a ne na PN vrijednost cijevi. Za sustav s radnim tlakom 2,5 bara ispitni tlak je 3–4 bara – to je i dalje daleko ispod PN10. Ispitni tlak 15 bara na PN10 cijevi je neopravdan visok i može oštetiti fitinze, zavarene priključke ili samu cijev, čak i ako cijev izdrži. Nikada ne testirajte višeslojne cijevi na tlakovima značajno višim od 6–7 bara – to je praktična gornja granica za testne svrhe.
Jeste li PN10 isto za sve materijale cijevi ili ovisi o materijalu?
PN10 je nominalna vrijednost – navodi maksimalni tlak pri referentnoj temperaturi 20 °C. Međutim, stopa pada maksimalnog tlaka s rastućom temperaturom (tzv. faktor smanjenja) ovisi o materijalu. Bakar zadržava gotovo puni tlak do 110 °C. Višeslojna cijev pri 70 °C radi sigurno na 4–5 bara. Čisti PE-Xb bez Al sloja pri 70 °C ima još nižu rezervu tlaka. PN10 bez temperaturne specifikacije je stoga nepotpuna informacija – uvijek zahtijevajte oba parametra.
Koji je razlika između oznake PN10 i MOP (Maximum Operating Pressure) na nekim fitinzima?
PN (nominalni tlak) je istorijski usvojeno europsko označavanje, MOP ili PMS (Pressure Maximum Service) je moderniji način navođenja maksimalnog radnog tlaka direktno za konkretnu radnu temperaturu – bez potrebe za traženjem faktora smanjenja. Ako fitinzi navodi MOP 6 bar pri 70 °C, to znači da pri 70 °C možete sustav raditi maksimalno na 6 bara. Oba označavanja izražavaju isti fizički čin, samo na različite načine.
Plaže li PN10 i za vanjski cjevovod zakopan u zemlju?
Za vanjske zakopane cjevovode važan je i tlak tla i mehanička otpornost cijevi prema vanjskom opterećenju – to PN sam po sebi ne navodi. Višeslojna cijev se u zemlji koristi u zaštitnim cijevima (korixama) upravo zato da mehaničko opterećenje ne smanji sigurnosnu rezervu na tlak. Temperaturni parametri u zakopanim cjevovodima su pri grijanju jednako važni – sredstvo u cijevi ima istu temperaturu bez obzira na to da li ruta vodi unutar ili ispod zemlje.
Smijem li miješati cijevi različitih temperaturnih klasa u jednom sustavu?
Teoretski da – npr. T=+95 °C cijev u dovodnoj cijevi od kotla i T=+70 °C u krugovima podnog grijanja iza mješavljivačkog ventila, gdje temperatura pada na 40–50 °C. Uvjet je da granica između dvije klase bude jasno i fizički određena mješavljivačkim ventilom ili drugim uređajem koji sigurno ograničava temperaturu. Ako postoji rizik da bi kotao mogao prebaciti i na niži krug (npr. pri kvaru ventila), preporučujemo koristiti T=+95 °C u cijelom sustavu. Više o planiranju cjevovoda pronađite u članku Koliko metara cijevi trebam za grijani krug: izračun i planiranje cjevovoda.
Zaključak: sigurnost i trajnost uvijek se isplati
Označavanja PN10, T=+70 °C i T=+95 °C nisu birokratska formalnost – to su jamstva koja proizvođač cijevi potvrđuje deseticama tisuća sati ispitivanja prema međunarodnim normama. Pravilan odabir temperaturne klase je potpuno ključan za bezkvarnu radnju Vašeg sustava grijanja tijekom cijele njegove trajnosti.
Pravilo iz prakse koje vrijedi za sve narudžbe: ako ste sigurni da vaša radna temperatura nikada ne premašuje 60 °C, koristite T=+70 °C. Ako imate bilo kakve sumnje, ili ako radite s kotlom podešenim na 70 °C i više, koristite T=+95 °C. Cijevna razlika je zanemariva u odnosu na miran san i desetljeća bezprobleme radnje. Poređenje drugih parametara, kao što su trajnost, otpornost na koroziju i zahtjevi za montažu, pronađite u članku Višeslojna vs. bakrena cijev: poređenje svojstava, cijena i trajnosti u ovom Vježbenom centru.
Imate pitanje vezano uz ovu temu?
Nemate jasno predstavu ili imate određenu situaciju kod kuće? Napišite nam - s radostju ćemo vam pomoći.