Prolaz kroz krov ili zid: razlika, vrste i montaža

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Prijezd krovištem ili zidom: razlika, vrste i montaža

Svaki kondenzacijski kotao mora negdje odvoditi dimne plinove – a upravo u točki gdje dimovodna cijev napušta konstrukciju objekta nalazi se jedan od najkritičnijih detalja cijele instalacije. Prijezd krovištem ili zidom nije samo „rupe u zidu“, to je građevinsko-tehnički čvor koji mora istovremeno riješiti vodootpornost, toplinsku dilataciju, statičko ukotvljenje cijevi, požarnu sigurnost i u nekim slučajevima i kondenzat. Loše riješeni prijezdi mogu dovesti do propuštanja u objekt, ulaska dimnih plinova u živi prostor ili odluštanja obloge oko cijevi – a to se sve obično pojavljuje tek nakon prve prave zime, kada popravka postaje skuplja i boljija.

U ovom članku ćemo se upoznati s time u čemu se razlikuje prijezd krovištem od prijezda zidom, koje vrste prijezda postoje, kako se dimenzioniraju, koji materijal i pribor treba izabrati, i kako se cijela montaža odvija u praksi. Ako vas zanima i to koji sistem odvoda dimnih plinova izabrati prije samog prijezda, preporučujemo da pogledate teme Koaksijalni vs. dvocjevni sistem odvoda dimnih plinova ili Vodoravni vs. vertikalni odvod dimnih plinova u našem Informacijskom centru.

Zašto je prijezd tehnički kritična točka

Kondenzacijski kotao radi s temperaturama dimnih plinova tipično u rasponu 40 – 80 °C, što je značajno niže nego kod starih atmosferskih kotlova (180 – 250 °C). To ima značajan posljedicu: dimni plinovi su vlažni, nose kondenzat i imaju samo mali uzgon. Prijezd mora biti riješen tako da ne dolazi do hlađenja dimnih plinova ispod točke rosišta unutar konstrukcije (ili ako da, da se kondenzat odvede), a istovremeno voda izvana – kiša, snijeg, kondenzacija na hladnoj cijevi – ne može ulaziti unutra.

Različito od prijezda kod krutog goriva ili plinskih uređaja bez kondenzacije ovdje imamo kombinaciju dvije opasnosti: vlažnost iznutra (kondenzat dimnih plinova) i izvana (atmosferska voda). Objedinu moramo riješiti istovremeno.

S obzirom na zapaljivost građevinskih materijala važna je i vrsta konstrukcije – radi li se o nezapaljivu betonsku/tešku konstrukciju ili o drvenu grebenicu. Za kondenzacijske kotlove s niskom temperaturom dimnih plinova požarni razmak nije toliko kritičan kao kod kaminova, ali i dalje vrijedi da dimovodna cijev s temperaturom 80 °C pri kvaru ili pogrešnoj dimenziji može dostići više temperature, pa se moraju poštovati normativne zahtjevi.

Prijezd krovištem vs. prijezd zidom: osnovna razlika

Ključno može se činiti da je to samo pitanje smjera – gore ili s bočne strane. U stvarnosti se radi o dvije konstrukcijski različite rješenja s različitim zahtjevima za vodootpornost, statiku i odvod kondenzata.

Prijezd krovištem (vertikalni odvod)

Pri vertikalnom odvodu dimovodna cijev izlazi kroz krovsku oblogu ili pločasti krov u slobodno zrak iznad razine krova. Prednost je prirodni uzgon – dimni plinovi se dižu, a vjetar iznad krova stvara podtlak koji odvod podržava. Nedostatak je složenije plestenje i potreba za rješenjem prolaza kroz više slojeva krovskog plašta (grebenice, toplinska izolacija, parabrana, obloga).

Kritični zahtjevi za prijezd krovištem:

Visina otvora iznad razine krova: kod kosih krovova minimalno 0,5 m iznad grebena ili iznad razine krova u točki izlaza (točne zahtjeve određuje STN EN 13384 i lokalni standard), kod pločastih krovova minimalno 1,0 m iznad atike
Plestenje/manžeta mora biti kompatibilna s vrstom obloge (šljunka, ploča, folija)
Na mjestu prolaza kroz toplinsku izolaciju dimovodna cijev ne smije prenositi toplinu u izolaciju (zrakova pukotina ili nezapaljiva punjenje)
Kondenzat mora biti odvodjen prema izvoru topline, ne zadržavati se u konstrukciji

Prijezd zidom (vodoravni ili nagnuti odvod)

Pri vodoravnom ili blago nagnutom odvodu dimovodna cijev prolazi kroz vanjski zid objekta i izlazi na fasadu. Montaža je obično jednostavnija – jedan otvor u zidu, bez krovskog plašta, bez grebenica. Nedostaci su ograničenja položaja otvora na fasadi (minimalne udaljenosti od prozora, vrata, dovoda zraka, stepenica, susjednih zgrada) i potreba za ispravnom nagibom cijevi unutra, da kondenzat teče prema kotlu.

Kritični zahtjevi za prijezd zidom:

Nagib dimovodne cijevi prema kotlu: minimalno 3 %, preporučeno 5 % (tj. 3–5 cm na 1 m duljine), da kondenzat ne teče van i ne smrzava zimi
Minimalna visina otvora iznad tla: 0,3–0,5 m (ovisi o lokalnim propisima i proizvođaču kotla)
Minimalna vodoravna udaljenost od prozora, vrata i ventilacijskih otvora: tipično 0,5–1,0 m (prema normi i proizvođaču)
Otvor ne smije usmjeravati direktno prema susjednoj zgradi na udaljenosti manjoj od 2 m
Prijezd zidom mora biti zapečaćen trajnim elastičnim lepkom i plestenim tako da voda ne teče u zid

Tipovi prolaza – pregled i njihova upotreba

Tržište nudi više vrsta prolaza. Izbor ovisi o materijalu zida/tavane, vrstu krovne obloge, promjer dimovodne cijevi i o tome je li riječ o koaksijalnom (60/100 ili 80/125 mm) ili dvorukavom sustavu.

1. Jednostavna prolazna manžeta (zida od zida)

Najosnovniji tip – čelična ili nehrđajuća manžeta, koja se ubaci u bušeni ili iskleseni otvor u zidu. Unutarnji promjer manžete odgovara vanjskom promjeru dimovodne cijevi ili njezinog zaštitnog cijevi. Oko manžete se zatvrdi trajno elastičnim tesnjenjem otpornim na temperature (silikon na bazi acetata), s vanjske strane se montira ploča koja spriječava ulazak vode uz spoj. Prikladan za koaksijalne sustave 60/100 mm i 80/125 mm pri prolazu kroz masivnu zidu debljine do otprilike 500 mm.

2. Prolaz s toplinskom izolacijom (deblja zida, izolacija)

Ako je zida izolirana kontaktnim sustavom izolacije ili ima debljinu više od 400–500 mm, prikladno je upotrijebiti produženu prolaznu cijev s ugrađenom toplinskom izolacijom, odnosno obložiti dimovodnu cijev mineralnom vlgom u mjestu prolaza. Razlog: pri prolazu kroz deblaku hladnu konstrukciju dolazi do hlađenja koaksijalne dimovodne cijevi, vanjski zrakovi sloj zasićuje se kondenzacijom i voda može curiti u zidu. Produžena prolazna manžeta s izolacijom to spriječava.

3. Prolaz krovišta za kosu krovu (s manžetom za oblogu)

Za prolaz kroz kosu krovu postoje posebne prolazne komplete koje se sastoje od:

čelične ili aluminijaste osnovne ploče oblikovane za montažu ispod šljunka ili ispod pločastog krova
elastične ili krute manžete koja tesni oko dimovodne cijevi
završnog krova s kišnom zavjesom ili mrežom za ptice

Kut nagiba osnovne ploče mora odgovarati nagibu konkretne krovu (proizvođači nude ili prilagodive prolaze u rasponu 15–50°, ili fiksne komplete za konkretne nagibe). Pažnja: za kondenzacijski kotao s koaksijalnim sustavom većina takvih prolaza omogućuje vertikalni izlaz dimovodne cijevi direktno iznad razine krovu.

4. Prolaz za ravnokrovnu krovu (terasu, azbestocementnu oblogu)

Ravnokrovne krovu zahtijevaju prolaz s manžetom kompatibilnom s krovnom folijom (PVC, TPO, EPDM) ili asfaltovim trakama. Obično je riječ o nehrđajuću ili zinkovanu prolaznu cijev s pločom, na koju se variva ili laminira krovna folija. Visina cijevi iznad krovu mora uzimati u obzir snježnu opterećenje – u planinskim dijelovima Slovačke snijeg može dostići 80–120 cm, što pri nepravilno kratkom prolazu može uzrokovati zasipanje otvora dimovodne cijevi snijegom.

5. Kombinirani prolaz za dvorukavi sustav

Za sustave LAS (odvojene cijevi za dim i za zračni zrak) moraju obje konstrukcijom prolaziti dvije samostalne cijevi – obično 80 mm svaka. Postoje dvije prolaze s oba otvora u jednom zidu, ali uobičajenije rješenje je bušenje dvaju samostalnih otvora. Ako se koristi razvodni komad, kao što je na primjer Protherm člen razdvojiv Ø 2 x 80 mm R2KP, tada se razgranavanje dogodi još prije zida i obje cijevi prolaze konstrukcijom paralelno jedna pored druge. Raspored otvora mora biti dovoljno velik (minimalno 30 mm od ruba otvora do ruba otvora), da se ne naruši statika zida.

Materijali i dimenzije: što stvarno odlučuje

Materijal dimovodne cijevi i prolaza mora biti kompatibilan. Za kondenzacijske kotlove najčešće se koristi:

PP (polipropilen) – najrasprostranjeniji materijal za kondenzacijske kotlove, otporan na kondenzat i slabe kiseline, lagani, jednostavno oblikovati, tipična maksimalna radna temperatura 120 °C (kratko 160 °C)
Neželjezo (AISI 304 ili 316L) – koristi se pri višim temperaturama ili pri priključku na stare neželjezne dimovodne cijevi, skuplji, teži, ali trajniji pri mehaničkom opterećenju
Aluminij – neki proizvođači (npr. Protherm, Vaillant) isporučuju originalne koaksijalne komplete od aluminija, kompatibilne isključivo s njihovim kotlovima
PPs (PP s čeličnom jačanjem) – kombinacija za dugačke štore i vertikalne dimovodne cijevi

Promjer prolaza mora odgovarati promjeru dimovodne cijevi. Za koaksijalne sustave to su dva uobičajena formata: 60/100 mm (unutarnji promjer za dim 60 mm, vanjski promjer zračne cijevi 100 mm) i 80/125 mm. Za neke kotlove možete upotrijebiti direktno originalni adapter, npr. Protherm adapter za dimovodne cijevi 60/100 mm A1KP ili za veći sustav Protherm adapter za dimovodne cijevi 80/125 mm A25KP, koji osiguravaju ispravan priključak na izlaz kotla prije same prolaze.

Vise o tome kako izabrati ispravan promjer, pronađite u temi Koji promjer dimovodne cijevi vam treba: 60/100 ili 80/125 mm u našem Informacijskom centru.

Postup montaže prolaza zidom korak po korak

U praksi se montaža prolaza zidom kod koaksijalne dimovodne cijevi (npr. za kondenzacijski kotao Protherm Panther ili Leopard) odvija ovako:

Priprema otvora

Otvor se buši korunkom promjera za 20–30 mm većim od vanjskog promjera koaksijalne dimovodne cijevi (tj. za sustav 60/100 mm promjer otvora oko 120–130 mm). Otvor mora imati blago padajući nagib prema van – tj. nagib 3–5 % od unutrašnjeg prema vanjskom. To nije nagib zbog kondenzata (taj mora ići prema dnu), već zbog kišne vode koja bi mogla ući s vanjske strane u prostor između cijevi i zida. Drugim riječima: os otvora nije savršeno vodoravna, već blago pada van, a sama cijev se u otvor uvlači s nagibom 3–5 % prema dnu.

Ovdje je često zabluda: otvor u zidu može biti bušen vodoravno, ali cijev mora biti postavljena s nagibom prema kotlu. Taj nagib se postiže prilagodivim konzolama.

Ugradnja prolazne manžete

U otvor se ubaci prolazna manžeta (nehrđajuća ili PP), odnosno unutrašnjost otvora se obloži komadom mineralne vgle debljine 20–30 mm (neplamni materijal klase A1). Manžeta se slobodno uvlači tako da premašuje površinu zida na obje strane za 10–20 mm. Praznina između manžete i zida tesni se trajno elastičnim silikonom ili akrilatom otpornim na temperature. U slučaju debelih zida (preko 400 mm) koristi se produžena manžeta na mjera.

Umetanje koaksijalne cijevi

Koaksijalna cijev se umetne kroz manžetu iznutra. Dužina vanjskog dijela (otvor na fasadi) ovisi o proizvođaču kotla i lokalnim zahtjevima – obično 100–200 mm iznad površine zida. Cijev se pričvrči konzolom ili obješkom da ne bude izložena vibracijama izazvanim vjetrom ili kotlom.

Ako je instalacija kraća (kotao blizu zida), može se koristiti originalni horizontalni komplet, npr. Protherm horizontalni komplet 60/100 mm – 0,8 m S1KP, koji sadrži sve potrebne dijelove za prolaz kroz zid u jednom pakiranju uključujući završni element.

Vanjsko plećenje i brtva

S vanjske strane se montira krijeća rozeta ili plećenje koje prekriva prostor između cijevi i površine fasade. Rozeta mora biti brtvana silikonom da voda ne teče iza obloge. Otvor dimovodne cijevi mora biti završen originalnim završnim elementom proizvođača kotla – ti elementi imaju rješenje za zaštitu od kiše, mrežu protiv ptica i ispravnu geometriju ispuha dima.

Test brtvljenja

Nakon montaže se kotao pokrene i prolaz se provjeri: ruka (ili šibica) na dodir otkrije mogući izlaz hladnog ili toplijeg zraka. Kondenzat pri prvom pokretanju može curiti iz otvora – to je normalno. Ako kondenzat kaplja iz spoja unutar prostorije, radi se o pogrešan nagib ili nebrtvani spoj.

Postup montaže prolaza kroz krov – specifični koraci

Montaža prolaza kroz krov je zahtjevnija i obično zahtjeva suradnju instalatera s krovarsom ili krovčevim majstorom. Postupak varira ovisno o vrsti krova:

Kosi krov s šindama

Prvo se ukloni jedna ili više šinda u mjestu planiranog izlaza. Ispod uklonjenih šinda se umetne osnovni prolazni element od aluminija ili čelika s olovnim ili aluminijevim rubom – taj se oblikuje oko susjednih šinda da spriječi ulazak vode. Dimovodna cijev se umetne kroz manžetu i pričvrči obješkom. Oko cijevi se vraćaju susjedne šinde. Konačni izlaz dimovodne cijevi mora biti opremljen zaštitnim krovom koji čini integralni dio većine krovskih prolaznih kompleta. Kod kondenzacijskih kotlova s vertikalnim odvodom (dimovod izlazi direktno gore) koaksijalni izlaz se završava kružnim završnim elementom koji istovremeno razdvaja zrak za uvođenje od dima.

Ravni krov s folijom za hidroizolaciju

Za ravni krov se koristi prolazni element s metalnom rubom koji se zavari (PVC zavarivanje toplim zrakom) ili zalepi u foliju za hidroizolaciju. Važno je očuvati neprekidnost hidroizolacije – svaki otvor u njoj je potencijalno mjesto ulaza vode tijekom kiše ili tijekom topnje snijega. Prolaz mora izvirati najmanje 150–200 mm iznad razine krova čak i u snježnim uvjetima. Cijev se zatim umetne odozgo u prolazni tubus i pričvrči.

Tipične greške pri montaži prolaza – što vidimo u praksi

Iz prakse znamo da je više od polovice reklamacija povezanih s dimovodom kondenzacijskog kotla povezanih upravo s prolazom. Evo najčešćih grešaka:

Nepostojeći nagib cijevi: Cijev je horizontalna ili čak pada van. Kondenzat (0,5–2 litara po satu pri punom kapacitetu kotla) teče van i zimi izlaz zamrzne. Kotao pada u grešku zbog blokiranog odvoda dima.
Nepostojeća ili neprimjerenja izolacija u konstrukciji: Cijev prolazi kroz hladni zid bez izolacije, zrakoviti sloj koaksijala se kondenzira, voda teče u zid. Tipičan rezultat: mokra mrlja na fasadi oko izlaza dimovodne cijevi nakon zimske sezone.
Neprimjerenja manžeta – drugi materijal od dimovodne cijevi: Metalna manžeta kod PP dimovodne cijevi – kod toplinske dilatacije (PP se pri 80 °C rasteže za 6–8 mm po metru duljine) nastaje opterećenje spoja i pukotine u brtvi.
Prolaz bez mreže protiv ptica: Ptice (piščevi, štrcevi) grade gnijezda direktno u izlazu dimovodne cijevi. Kotao pada u grešku kod blokiranog ispuha. U ljetnom razdoblju, kada kotao ne radi, to je posebno često.
Nedovoljna visina izlaza iznad krova: Kod vertikalnog odvoda izlaz tek izlazi 20 cm iznad šinda. Nakon prvog snježnog pada zasuti izlaz izaziva grešku kotla.
Neoriginalni završni elementi: Instalater koristi drugi terminal, koji ne odgovara uputstvima proizvođača kotla. Dimovi se mogu vratiti u zrak za uvođenje (recirkulacija dimova), kotao mjeri visoke CO₂ i pada u grešku ili spaja smjesu zraka s dimovima, što smanjuje učinkovitost.

O uzrocima grešaka i izlaza dimova pročitajte više u temi Česte greške i izlazi dimova kod dimovodnih cijevi kondenzacijskih kotlova u našem Informacijskom centru.

Normativne i pravne zahtjeve na Slovačkoj

Instalacija prolaza i dimovodne cijevi mora biti u skladu s:

STN EN 13384 – termotehnički i hidraulički proračuni dimovodne cijevi
STN EN 15287 – projektiranje, instalacija i uvođenje u upotrebu dimnjaka
Načelnik MV SR č. 94/2004 Z.z. – tehnički uvjeti zaštitne protivpožarne zaštite građevina (za protupozarni prijenos konstrukcijom)
Tehnički uputi proizvođača kotla – ti su obvezni za očuvanje jamstva i obično su stroži od normi

U praksi to znači da ako instalater ne koristi originalne ili certificirane dodatne dijelove i prolaz napravi „po svojemu“, proizvođač kotla može odbiti jamstvenu reklamaciju. Certifikacija dimovodne cijevi i prolaza mora odgovarati certifikaciji kotla – obično CE oznaka i test prema EN 14471 za plastične dimovodne cijevi ili EN 1856 za metalne.

Izbor konkretnog rješenja: praktični scenariji

Scenarij 1: Stan u prizemlju, kotao uz vanjsku zid, debljina zida 380 mm, izolacija 80 mm. Ukupna debljina konstrukcije na mjestu prolaza iznosi 460 mm. Korištenje je produžene prolazne manžete po narudžbi (500 mm), omotana mineralnom vlgom na mjestu prolaza izolacijom, izvana završena originalnim terminalom. Dimovodna cijev 60/100 mm, koaksijalna, priključena preko adaptera direktno na kotao.

Scenarij 2: Kuća, kotao u tehničkom prostoru u podrumu, vertikalni odvod kroz sve katove i krov. Dimovodna cijev vodi vertikalno kroz svaki kat – svaki prelaz mora biti riješen kao požarni prelaz (mineralna vlača, protupojarna špilja ili protupojarna manžeta, ako se radi o PP materijal). Na krovnoj ravnini montira se originalni krovni prolaz proizvođača kompatibilan s vrstom krova. Terminal mora biti visine min. 0,5 m iznad krovnog vrha.

Scenarij 3: Rekonstrukcija, stari dimnjak od opeke, želimo ga izolirati i iskoristiti za kondenzacijski kotao. Postojeći opečni dimnjak nije prikladan za kondenzacijske plinove (neodgovarajući materijal, nema zaptivanja). U presjek dimnjaka se ubacuje PP ili nehrđajući fleksibilni unutarnji dimnjak odgovarajućeg promjera. Prolazi kroz strop ostaju u originalnom zidanju dimnjaka – nove prolaze treba riješiti samo na mjestu priključka kotla (donji dio dimnjaka) i na otvoru (gornji dio). Više saznajte u temi Kako instalirati dimovod kondenzacijskog kotla korak po korak.

Scenarij 4: Kaskada dva kondenzacijska kotla, odvojene dimovodne cijevi. Svaki kotao ima svoju dimovodnu cijev. Objě prolaze zidom na istoj visini, ali minimalno 250 mm jedna od druge, da ne dolazi do međusobne recirkulacije dimnih plinova. Na kotlovima se može koristiti razgrananje pomoću dijela kao Protherm člen rozdvojovací Ø 2 x 80 mm R2KP pri zajednoj vodnici, ali svaki od dva rezultirajuća ispušta mora imati svoj otvor s vlastitom prolaznom manžetom.

Ispravan priključak kotla na dimovod prije prolaza

Sam prolaz je posljednji dio lanca. Prije njega mora biti dimovod ispravno priključen na kotao. Za kotlove Protherm vrijedi da se direktni priključak koaksijalne dimovodne cijevi ostvaruje preko originalnog adaptera – bilo 60/100 mm ili 80/125 mm ovisno o snazi kotla i duljini vodnice. Dimovodne cijevi raznih proizvođača nisu uvijek direktno kompatibilne – promjeri se mogu razlikovati u tolerancijama, pa je potrebno koristiti odgovarajuće redukcije ili adaptere. Više informacija pronađete u temi Kompatibilnost dimovodne cijevi s kotlom: Protherm, Vaillant i druge marke.

Za potpunu instalaciju ponekad je potrebno uključiti i dodatne elemente hidrauličkog kruga – u takvim slučajevima pomaže npr. priključna rampa za Protherm kotlove za bakrene cijevi, koja upravlja hidrauličkim priključkom i olakšava instalaciju u stisnutim prostorima kotlovnice.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Mogu li koristiti bilo koju prolaznu manžetu kroz zid, ili mora biti od proizvođača kotla?

Prolazne manžete i tubusi u zidanju mogu biti od trećih strana, ukoliko imaju ispravan unutarnji promjer i su neplamosporni materijal (nehrđajući čelik, aluminij, zinkovana ocel). Međutim, završni terminal – dio koji izlazi iz fasade ili krova i gdje fizički izlaze dimni plinovi – mora biti originalan od proizvođača kotla ili certificiran kao kompatibilan. Korištenje neoriginalnog terminala može uzrokovati recirkulaciju dimnih plinova, nedostatak odvoda i u ekstremnim slučajevima i otrav CO. Proizvođači naglašavaju ovaj čin u svojim uputstvima i reklamacije pri neoriginalnim terminalima odbijaju.

Koliko duboko u zid mora zaviriti prolazna manžeta?

Manžeta mora proći cijelom debljinom zida i premašiti površinu na obje strane za 10–20 mm. Pri izolacijskim sustavima mora premašiti cijelu debljinu izolacije, dakle mora biti dulja od same zidanja. U praksi se pri debljim konstrukcijama (izolirana zid 38 cm zidanja + 10 cm izolacije = 48 cm) obično priprema manžeta po narudžbi rezanjem iz duže cijevi ili se narudžba produžena prolazna komplet od proizvođača.

Moje je otvor dimovodne cijevi zamrzava svaku zimu. Kako to riješiti?

Zamrzavanje otvora je gotovo uvijek uzrokovano neispravnim nagibom cijevi – kondenzat teče van umjesto prema kotlu, voda smrzava na terminalu i zatvara odvod. Rješenje: provjeriti stvarni nagib cijevi nivometrom, u slučaju potrebe produžiti cijev unutar i postaviti konzolu tako da nagib bude 3–5 % prema kotlu. Ako je nagib ispravan a otvor i dalje smrzava (npr. u ekstremnim mrazima), neki proizvođači nude grijaće ili izolirane terminale za sjeverne i planinske lokacije.

Koja je minimalna udaljenost otvora dimovodne cijevi od prozora?

Prema većini proizvođača kondenzacijskih kotlova i tehničkom standardu EN 15287, otvor dimovodne cijevi mora biti minimalno 300–600 mm od najbližeg otvaranog prozora, vrata ili ventilacijskog otvora na istoj ravnini fasade. Ako je prozor iznad otvora ili je otvor ispod prozora, udaljenost se mjeri vertikalno i mora biti minimalno 1 000 mm. Za konkretan kotao uvijek je važna tablica udaljenosti u tehničkoj dokumentaciji tog kotla – Protherm, Vaillant i druge to uvode u instalacijskom uputstvu.

Moram li prolaz kroz strop (ne zid niti krov) riješiti drugačije?

Da. Preklop dimovodne cijevi kroz strop (kada dimovod vodi vertikalno s jednog kata na drugi) mora zadovoljiti zahtjeve za protupojarni preklop konstrukcijom. Za PP dimovodne cijevi, koje su plamosporne, potrebno je montirati protupojarnu manžetu ili ispuniti otvorenu pukotinu neplamospornom mineralnom vlgom i opremiti protupojarnom špiljom s požarnim certifikatom. Da bi preklop kroz strop zadovoljio normativni zahtjev za EI 30 ili EI 60 (odolnost konstrukcije), mora se koristiti certificirani protupojarni sustav preklopa. Kod nehrđajućih dimovodnih cijevi situacija je bolja – potrebna je samo neplamosporna ispunjava pukotine.

Može li se dimovod iz kotlovnice voditi van kroz vrata ili prozor (privremeno tijekom montaže)?

Nikada ne. Privremeno vodjenje dimovodne cijevi kroz vrata ili prozor je opasno – pri zatvaranju vrata cijev se slomi ili odstrani, dimni plinovi ulaze u prostoriju. Kao privremeno rješenje (npr. pri testnom pokretanju prije završetka popravke prolaza) sigurno je samo direktno vodjenje kroz originalni otvor s jamstvom da cijev ne može biti blokirana ili mehanički oštećena. U svim slučajevima tijekom bilo kojeg privremenog testiranja mora biti u upotrebi detektor CO.

Zaključak: prolaz nije detalj, to je temelj

Prolaz dimovodne cijevi kroz krov ili zid je mjesto gdje se akumuliraju greške iz projekta, iz montaže i iz izbora materijala. Na razliku od dijela dimovodne cijevi unutar zgrade, gdje je problem vidljiv (kondenzat na spojevima, miris dimnih plinova), prolaz je ukopan u konstrukciju i njegove greške se očituju dugo nakon uključivanja kotla u rad – prvim zamrznutom zimom, prvim mokrim mrljama na fasadi ili prvim kvarom kotla s kodom blokiranog odvoda dimnih plinova.

Ispravno projektiran i izveden prolaz ne zahtijeva nikakvu redovitu održavanje osim vizualne kontrole jednom po sezonu (provjeriti je li otvor zarastao, zanesen ili mehanički oštećen). Više o održavanju cijelog sustava odvoda dimnih plinova saznajte u temi Čišćenje i održavanje dimovodne cijevi kondenzacijskog kotla. Kompletni asortiman originalnih dijelova za sustave odvoda dimnih plinova pronađete u sekciji odvodi dimnih plinova, dimovodne cijevi na atria.sk.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašoj kući? Napišite nam - sretni ćemo vam pomoći.