Čišćenje i održavanje dimovoda kondenzacijskog kotla

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Čišćenje i održavanje dimovodne cijevi kondenzacijskog kotla – kompletni vodič

Kondenzacijski kotao je jedna od najučinkovitijih tehnologija grijanja, koje danas postoje na tržištu. Uzima iz sagorenog plina čak 109 % nominalne toplinske vrijednosti, koristeći se i latentnom toplinom skrivenom u dimnim plinovima. Ali svaka ta učinkovitost ovisi direktno o jednoj stvari, koju se pri servisnim pregledima iznenadno često zanemaruje: o stanju dimovodne cijevi. Zagušena, oštećena ili nepravilno naglašena dimovodna cijev može smanjiti učinkovitost kotla, povećati potrošnju plina, a u ekstremnom slučaju uzrokovati izlaz dimnih plinova u živi prostor – s potencijalno fatalnim posljedicama.

U ovom vodiču prolazimo cijelu problematiku čišćenja i održavanja dimovodne cijevi kondenzacijskog kotla od osnova: što se u dimovodnim cijevima nasipa i zašto, kako se postupuje pri inspekciji, što se može učiniti samostalno i što pripada stručnjaku, koje su propisane intervalne rokove i kako prepoznati prve znakove da s dimovodnom cijevi nije sve u redu.

Zašto dimovodna cijev kondenzacijskog kotla djeluje drugačije od klasične

Prvi važan činilo: dimovodna cijev kondenzacijskog kotla nije ista kao komin kod starih atmosferskih gorionika. Dimni plinovi iz kondenzacijskog kotla su značajno hladniji – na izlazu iz kotla tipično se kreću između 40 i 60 °C (pri punom kondenzacijskom režimu ponekad i ispod 40 °C). Zbog toga se dimovodne cijevi za kondenzacijske kotlove proizvode od plastičnih materijala (PP, PPs) ili nehrđajuće čelika s glatkim unutarnjim površinom. Temperatura je preniska da bi dimni plinovi ostali u plinovitom stanju cijelom dužinom – kod takvog hlađenja para vode u dimnim plinovima se kondenzira i slijeva niz dimovodnom cijevi.

Ta kondenzacijska voda nije čista. To je slabo kisela otopina (pH 3–5) koja sadrži kiselinu ugljikovu, sumpornu i sulfatne tragove, te tragove dušikovih soli i drugih spojnih tvari iz procesa sagorivanja. Baš ta tekućina je u kondenzacijskom kotlu poželjna – prenosi toplinu u topljenje. U dimovodnim cijevima je to obrnuto – čimbenik koji uzrokuje postupno zamućenje, potencijalnu koroziju neprimjenjivih materijala i stvaranje naslaga.

S praktičnog stajališta to znači da kod kondenzacijskih kotlova rješavamo drugačiji tip zamućenja nego kod tradicionalnih dimovodnih cijevi. Nema se nasipati pepel, nema se nasipati tragovi iz nekompletnog sagorivanja drva. Što se pojavljuje, to su više:

Kalcijevi i magnezijevi naslovi – mineralne soli iz kondenzacijske vode, koje se nasipaju posebno kod otvora i spojeva
Bioloski slojevi – u dugim horizontalnim dijelovima s nedovoljnim nagibom mogu se pojaviti biofilmi (morske alge, gljive) hranjeni vlažnošću i organskim spojima iz dimnih plinova
Pepele-masne naslage – posebno kod kotlova na ulje, kod plinskih kotlova je to minimum, ali kod lošeg podešavanja gorionika se i kod plinskih kotlova pojavljuje crni mastani sloj
Korozija – ako je korišten neprikladan materijal cijevi (npr. cinkovani čelik) ili ako je oštećena unutarnja PPs cijev

Što kažu zakoni i norme: obvezni rokovi pregleda

Na Hrvatskoj upravlja problematiku pregleda i čišćenja komina i dimovodne cijevi izjava Ministarstva unutarnjih poslova SR č. 401/2007 Z. z. o tehničkim uvjetima i zahtjevima za protupozornu sigurnost pri instalaciji i upravljanju gorivim potrošačem, elektrotoplinskim potrošačem i uređajem za centralno grijanje i pri izgradnji i upotrebi komina i dimovodne cijevi. Ova izjava prošla je ažuriranjima, ali osnovna logika ostaje: redovito čišćenje i pregled su obvezni.

Za kondenzacijske kotlove važi specifičan režim. Kotlovi s snagom do 50 kW povezani na zatvoreni plastični dimovod moraju biti pregledani stručnom osobom (kominačem) minimalno jednom godišnje. Čišćenje se izvodi prema potrebi, ali preporučena frekvencija je 1× godišnje kod plinskih kotlova i 2× godišnje kod uljanih. U praksi većina servisnih tehničara kombinira pregled dimovodne cijevi s godišnjim obveznim servisnim pregledom kotla – to je razuman i praktički provjeren pristup.

Važno: zakon razlikuje između čišćenja (koje može biti u određenim uvjetima samostalno) i stručnog pregleda (koji mora izvršiti certificirani kominačar ili servisni tehničar). Dokaz o pregledu je nužan ne samo za osiguravatelja u slučaju štetne događaje, već i kod prodaje nekretnine.

Anatomija dimovodne cijevi kondenzacijskog kotla – gdje se zamućenje najčešće stvara

Dimovodna cijev kondenzacijskog kotla sastoji se od više tipičnih elemenata, pri čemu svaki ima svoje specifične rizike:

Adapter uz kotao – mjesto najveće toplinske opterećenosti i istovremeno prvi kontakt kondenzata. Ovdje se obično stvaraju solne naslage, a kod uljanih kotlova i mastani sloj. Ako je u pitanju Protherm adapter za dimovodne cijevi 60/100 mm A1KP, ovaj element povezuje kotao s koaksijalnom cijevi i predstavlja prvo mjesto koje treba pregledati pri inspekciji, kontrolirajući brtvu i čistoću.
Vodoravni segmenti – svaki vodoravni dio cijevi je potencijalno mjesto akumulacije kondenzata, ako nema dovoljan pad. Norma propisuje minimalni pad od 3° (tj. oko 5 cm po metru dužine) u smjeru od otvora natrag prema kotlu, gdje se kondenzat odvodi u sifon.
Prijenici i odbojci – oblik prijenika usporava protok dimnih plinova, a kondenzat tu zadržava dulje. Naslage se ovdje stvaraju brže nego u pravocrtnim segmentima.
Razdvajajući članovi – kod sustava povezivanja više kotlova, npr. putem Protherm člana razdvajajućeg Ø 2 x 80 mm R2KP, važno je provjeriti svaki krak posebno, jer kod neuskladjenog sustava jedan krak može kondenzirati intenzivnije.
Otvor (terminalna glava) – vanjski kraj dimovodne cijevi izložen je atmosferskim utjecajima: magli, pepelu s susjednih dimnjaka, biološkom naseljavanju (ptice, pčele, moh). Zagušen otvor može uzrokovati povećanje pretlaka u dimovodnom sustavu i isključivanje kotla.

Korak po korak: kako se odvija sama kontrola i čišćenje dimovodne cijevi

Priprema i sigurnost

Prije bilo koje manipulacije s dimovodnom cijevi nužno je isključiti kotao i pustiti ga da se ohladi. Kod kondenzacijskih kotlova to nije toliko kritično kao kod klasičnih štednjaka, jer su temperature dimnih plinova niske, ali i dalje vrijedi pravilo: radimo samo na isključenom uređaju. Zatvorimo dovod plina (ili ulja kod uljanih kotlova), odspojimo napajanje kotla od električne mreže i pričekamo barem 30 minuta.

Potrebni alati:

Mekana četka za čišćenje cijevi (promjer prema sustavu – 60 mm ili 80 mm za unutarnju cijev dimnih plinova)
Plastična posuda ili vedar za prikupljanje kondenzata pri demontaži
Cijev s blagim protokom vode za ispiranje
Blagi razrjeđeni sirćetni kiselin (50 g na 1 litru vode) za rastvaranje mineralnih naslaga
Papirne krpe ili krpe
Zamjenske brtve za spojeve (EPDM ili silikonske, prema sustavu)
Ušća i eventualno endoskopska kamera

Vizualna kontrola bez demontaže

Uvijek počnite s vizualnom kontrolom – to će vam uštedjeti pola posla. Provjerite vidljive dijelove dimovodne cijevi:

Je li svaki spoj na svom mjestu? Nisu li se pomakli?
Nema li tragova kondenzata ili bijelih/žutkastih naslaga na cijevi ili u njenim okolima (signaliziraju izlaz dimnih plinova)?
Je li očuvan pravilan pad vodoravnih segmenata?
Je li otvor vani slobodan – bez gnijezda, moha ili mehaničkih oštećenja?
Nema li mehaničkih oštećenja vanjskog omotača koaksijalne cijevi (pukotine, lomovi)?

Ako primijetite bijele ili sive naslage na površini cijevi u spoju, to je gotovo uvijek znak da spoj ne brti. Dimni plinovi izlaze tijekom rada i ostavljaju mineralne tragove. To je ozbiljan stanje koje treba riješiti odmah – pogledajte i naš članak Česte greške i izlazi dimnih plinova kod dimovodnih cijevi kondenzacijskih kotlova, gdje su ti znakovi detaljno opisani.

Čišćenje unutarnje cijevi dimnih plinova

Unutarnja cijev koaksijalnog sustava ili samostalna ispušna cijev dvocjevovog sustava je mjesto gdje se stvaraju produkci dimnih plinova. Kod plinskih kondenzacijskih kotlova s dobrim podešavanjem gorionika i pravilnim odvođenjem kondenzata naslage će biti minimalne – kod godišnje kontrole često je dovoljno vizualna provjera, ispiranje vodom i četkanje.

Postupak čišćenja:

Rasčinite prvi dio cijevi uz kotao (obično nakon prvog prijenika). Skinite adapter i odložite brtvu – brtvu uvijek u tom trenutku provjerite i u slučaju potrebe zamijenite.
Pomoću mekane četke s pravim promjerom (za sustav 60/100 to je četka 55–58 mm, za sustav 80/125 to je četka 75–78 mm) prođite cijelom dužinom cijevi ručno ili s produžnim štapovima.
Nakon četkanja isperite cijev toplom vodom – ako imate pristup s obje strane, pustite vodu da prođe cijelom dužinom. Vodite računa da voda ne teče u kotao.
Ako su naslage tvrde (bijeli mineralni sloj), napunite cijev rastvorom sirćetne kiseline (50 g/l) i pustite da djeluje 20–30 minuta, potom isperite.
Vizualno provjerite unutrašnjost cijevi ušćem ili endoskopskom kamerom (ako je dostupna).

Čišćenje vanjskog omotača (dovod zraka) kod koaksijalnog sustava

Ovo je mjesto koje se lako zanemari, a ipak njegovo zagušenje može uzrokovati stvarne operativne probleme. Vanjskim omotačem koaksijalne dimovodne cijevi dolazi spaљivački zrak izvana u kotao. Ako je ulazni dio zagušen – pčelina, moh, hran, gnijezdo – kotao ne prima dovoljno kisika i spaљivački proces se pogoršava.

Dovod zraka vanjskog omotača čistimo obično stlačenim zrakom (iz kompresora ili iz PET boce) ili mekanom četkom. Kod koaksijalnog otvora provjerite zaštitni zavjes (kapij) – mora biti netaknut i slobodan. Ako je vanjska glava zauzeta ptinim gnijezdom ili mehanički deformirana, treba je zamijeniti.

Sifon kondenzata – kritični dio sustava

Kondenzat iz dimnih plinova mora imati kamo odteći. Svaki kondenzacijski kotao ima ugrađeni sifon koji s jedne strane odvodi kislu vodu u kanalizaciju, a s druge strane spriječava ulaz dimnih plinova u prostor kroz odvod. Ako sifon isuši (npr. tijekom ljetne pauze) ili se zaguši, stvara se direktna staza dimnih plinova u prostor.

Kontrola sifona pri svakoj ručnoj inspekciji je zbog toga obvezna:

Sifon demontirajte, ispraznite i isperite
Provjerite je li cijev za odvod u kanalizaciju zagušena
U uljanim kotlima se u sifonu gomila uljana frakcija – tu je potrebno odlagati kao opasne otpadne materije, a ne isperiti u kanalizaciju
Nakon ponovne montaže sifon napunite čistom vodom (otprilike 200 ml), da bi bio funkcionalan vodeni zatvarač

Sustavi 60/100 mm i 80/125 mm – različita zahtjevnost održavanja

Polumjer dimovodne cijevi direktno utječe ne samo na hidrauličke parametre sustava, već i na praktično održavanje. Manji sustav 60/100 mm (unutarnja cijev dima ima 60 mm, vanjski omotač 100 mm) se jednostavnije čisti kraćim šetkama, ali se isto tako brže zanese pri većim snagama ili dužim cijevima. Veći sustav 80/125 mm ima veću kapacitet, otporniji je na zanosenje, no čišćenje je fizički zahtjevnije.

Za sustav 80/125 mm – na primjer kod kotlova povezanih preko Protherm adapter za dimovodne cijevi 80/125 mm A25KP – dostupni su posebni duži šetkovi i teleskopske šipke. Taj sustav se tipično koristi kod kotlova s većom snagom (35–50 kW) ili kod dužih dimovodnih cijevi, gdje bi manji polumjer izazvao prekomerni tlak.

Detaljan izbor između ova dva polumjera sustava možete pronaći u članku Koji polumjer dimovodne cijevi vam je potreban: 60/100 ili 80/125 mm, gdje su i konkretne tabele za različite snage i dužine cijevi.

Vodoravni vs. vertikalni dimovodni sustavi – različiti problemi kod održavanja

Vodoravni sustavi, tipično postavljeni kroz zid (kratka cijev), imaju prednost jednostavnosti montaže, ali su osjetljiviji na stajanje kondenzata. Kontrola pada je kritična. Na primjer, standardna vodoravna komponenta, kao što je Protherm komponenta vodoravna 60/100 mm – 0,8 m, S1KP, dizajnirana je tako da kondenzat teče natrag prema kotlu. Ako se tijekom rekonstrukcije ili pregradnje kut postavljanja promijeni čak i za 1–2°, kondenzat može početi stajati u cijevi i postati izvor problema.

Vertikalni sustavi vodi kroz dimnjak imaju prednost prirodnog odljeva kondenzata gravitacijom. Naljepine su tipično manje problematične u usporedbi s vodoravnim cijevima iste dužine. Nedostatak je lošija dostupnost za čišćenje – kod dugih vertikalnih cijevi ponekad je potrebna specijalizirana oprema (endoskopska kamera, fleksibilni šetkovi s produženjem) i pristup s krova. Više o ovoj opciji možete pronaći u članku Vodoravni vs. vertikalni odvod dima – što izabrati pri rekonstrukciji.

Što može pokvariti čak i dobro održavanu dimovodnu cijev – vanjski utjecaji

Iako redovito čistite i provjeravate dimovodnu cijev, postoje vanjski faktori koji mogu postepeno oštetiti i uzrokovati probleme:

Mehanička oštećenja mrazom

Plastične PP/PPs cijevi su uprkos tome otporne prema kondenzatu, vanjski dio – terminalna glava, posljednji dio prije otvora – izložen je mrazu. Ako u cijevi ostane preostatak kondenzata tijekom jakog mraza, pri smrzavanju može cijev puknuti. Plastične cijevi trebaju imati dovoljan pad upravo zbog toga da kondenzat ne stoji. Provjerite svaku proljeće vanjski dio dimovodne cijevi na moguće pukotine nakon zime.

UV degradacija

Standardne PP cijevi za kondenzacijske dimovodne cijevi nisu otporne prema UV zračenju. Ako je vanjski dio izložen direktnom suncu (npr. na južnoj strani zgrade), može degradirati – postati krhka i puknuti nakon 5–10 godina. Vanjski dijelovi trebaju biti od UV-stabiliziranog materijala ili pokriveni (metalska zaštita, zida).

Biolosko naseljavanje

Vlažnost, temperatura i organske spojevine iz dima stvaraju idealne uvjete za raslojevanje algi i mohara na vanjskom dijelu dimovodne cijevi i terminalne glave. Ove rastežu se mogu fizički zagušiti dovod zraka kod koaksijalnih sustava. Godišnja provjera i mehaničko čišćenje vanjskog otvora je minimum.

Neprikladne kemikalije u čistim sredstvima

Pažnja na upotrebu agresivnih kemikalija – hlorirana sredstva, jakih hidroksida ili aketon mogu oštetiti površinu PP/PPs cijevi. Za čišćenje dimovodnih cijevi kondenzacijskih kotlova uvijek koristite samo pH-neutralna čistim sredstva ili slabe organske kiseline (citrinska kiselina). Agresivne kemikalije možete koristiti za čišćenje metala (nehrđajući čelik), ali i tamo s mjerom.

Inspekcija servisa vs. čišćenje: što čine ko

U praksi se susrećem s dvjema ekstremnostima: ili vlasnici kotlova zanemaruju bilo kakvo održavanje ("kotao radi, što onda"), ili pak obrnuto sami demontiraju stvari u koje ne bi trebali ulaziti. Jasno razdvajanje kompetencija je dakle važno.

Što može učiniti vlasnik (neovlaštena osoba) samostalno:

Vizualna provjera vanjskog otvora i terminalne glave
Provjera i ispiranje sifona kondenzata
Čišćenje pristupačnih vanjskih površina cijevi
Provjeriti i prijaviti vidljiva oštećenja

Što mora izvršiti certificirani kominar ili servisni tehničar:

Stručna provjera zatvorenosti spojeva (test dima)
Mjerenje vuče i pretlaka
Demontaža i čišćenje unutarnjih dijelova
Provjera i u slučaju potrebe zamjena brtvila
Izdanje dokaz o provjeri (obvezna dokumentacija)
Ocjenjivanje stanja cijevi i preporuka za moguću zamjenu

Tipičan scenario iz prakse: kupac je kupio kuću s 8-godišnjim kondenzacijskim kotlom. Kotao redovno pada s greškom F28 (pogreška paljenja) ili F29 (pogreška plamena). Tehničar je utvrdio da je vanjska terminalna glava bila 50 % zaslađena mrvom i kondenzatom. Također, adapter na kotlu imao je puknutu brtvu i dimovi su djelomično izlazili u tehničku prostoriju. Nakon čišćenja glave, zamjene brtve i kontrole cijele trase, kotao se stabilizirao i greške su prestale. Cijela radnja je trajala 2 sata i koštala je oko 90 EUR bez PDV-a – znatno manje nego bespotrebni dolazak tehničara, koji bi prilikom prve posjete ni prema tome ne bi prepoznao bez kontrole dimnjaka.

Zamjena brtvi i poveznih elemenata tijekom održavanja

Brtve spojeva dimnjaka su seriski dijelovi s ograničenim vijekom trajanja. EPDM guma brtvi u pravilu traje 10–15 godina uz normalne uvjete, a silikonske brtve traju dulje (15–20 godina). Svako demontiranje spoja je prilika da se brtva vizualno pregleda i u slučaju bilo kakvih sumnji (tvrdoća, pukotine, deformacije) zamijeni. Cijena brtve je minimalna – nekoliko centi do eura – dok su troškovi šteta uzrokovani izlazak dimova neusporedivo veći.

Pri radu s konkretnim dimnjak sistemima Protherm važno je koristiti originalne rezervne dijelove ili certificirane kompatibilne dijelove. Različiti sistemi imaju specifične dimenzije brtvi koje nisu međusobno zamjenjive. Pitanje kompatibilnosti različitih marki detaljno je obrađeno u članku Kompatibilnost dimnjaka s kotlom: Protherm, Vaillant i druge marke.

Upravljanje održavanjem i dokumentacija

Svaka inspekcija treba biti dokumentirana. Tehničar ili kominar izdaje protokol o kontroli koji sadrži datum, utvrđeni stanje, izvršene radnje i preporuke. Ovaj protokol treba čuvati najmanje 5 godina – to je vaš dokaz prema osiguratelju, prema upravitelju stanova (ako se radi o stanu) i prema potencijalnom kupcu nekretnine.

Dobro je naviknuti voditi i vlastiti jednostavan servisni dnevnik kotla, u kojem zabilježite datum kontrole, tko ju je izvršio, i stanje dimnjaka (čist / djelomično zaslađen / zamijenjena brtva itd.). Pri dijagnostičkom pregledu bilo koje pogreške s kotlom, servisni tehničar će ove informacije jako cijeniti.

Troškovi održavanja dimnjaka – realni brojevi

Ocjenjene orijentacijske troškove za običan kućni dom (kotao 20–30 kW, dimnjak 60/100 mm, trasa 1–3 m):

Godišnja servisna inspekcija kotla + kontrola dimnjaka kominarskom firmom: 80–150 EUR bez PDV-a
Čišćenje dimnjaka kao samostalna radnja (tehničarom): 40–70 EUR
Zamjena brtvi (komplet): 5–20 EUR za materijal + rad
Zamjena terminalne glave (vanjski otvor): 20–60 EUR za dijelove + montaža
Zamjena cijelog segmenta cijevi (npr. 1 m): 30–80 EUR za materijal + rad

Uporedite to s troškovima havarije uzrokovane zaslađenim ili netesnim dimnjakom: zamjena izmjenjivača kotla (ako ga dimovi zaslađu) košta 300–700 EUR, a popravka šteta uzrokovanih otrijenim CO (ako dođe do najgoreg) ima cijenu neusporedivo višu. Prevencija je jednoznačno najjeftinija opcija.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Koliko često treba čistiti dimnjak kondenzacijskog kotla na plin?

Za plinske kondenzacijske kotlove preporučuje se stručna inspekcija i čišćenje dimnjaka jednom godišnje, idealno u kombinaciji s obaveznom godišnjom servisnom inspekcijom kotla. Za uljane kondenzacijske kotlove je frekvencija viša – preporučuje se dva čišćenja godišnje. Zakon zahtijeva minimalno jednu stručnu inspekciju godišnje za kotlove do 50 kW.

Mogu li sam čistiti dimnjak kondenzacijskog kotla, bez stručnjaka?

Jednostavnu vizualnu inspekciju vanjskog otvora i ispran sifon kondenzata možete izvršiti sami. Za demontažu i čišćenje unutarnjih cijevi i za provjeru tesnosti spojeva (test dimova) treba pozvati certificiranog kominara ili autoriziranog servisnog tehničara. Rad amatera bez pravog opreme može oštetiti brtve i uzrokovati izlazak dimova.

Kotao pada s pogreškom paljenja – može li to biti zaslađen dimnjak?

Da, to je jedna od najčešćih uzroka. Zaslađen dovod zraka (vanjski omotač koaksijalnog sistema ili samostalna cijev za uvođenje zraka) uzrokuje da kotao nema dovoljno kisika za paljenje. To se očituje greškama poput F28, F29 (Protherm) ili F62, F63 (Vaillant), ili se kotao ponavljano resetira. Prva stvar koju treba provjeriti je vanjski otvor dimnjaka.

Kakav je razlika u održavanju koaksijalnog i dvocjevovog sistema?

U koaksijalnom sistemu čistite jednu cijev (unutarnju – dimni), dok vanjski omotač (zrak) provjeravate za prolaznost pri otvoru. U dvocjevovom sistemu imate dvije samostalne cijevi – ispušnu (dimovi) i uvođenje (zrak) – i svaku od njih treba provjeriti i čistiti posebno. U praksi je dvocjevov sistem nešto više posao pri potpunoj inspekciji, ali uz ispravnu instalaciju je manje podložan zaslađenju, jer uvođenje cijev ne prenosi vlažne dimove. Više o prednostima i nedostacima oba sistema možete pronaći u članku Koaksijalni vs. dvocjevni sistem odvođenja dimova – koji je bolji.

Poslije koliko godina treba zamijeniti cijeli dimnjak kondenzacijskog kotla?

PP i PPs cijevi za kondenzacijske kotlove imaju pri ispravnoj montaži i običnom radnom opterećenju vijek trajanja 20–30 godina. Prema vrijeme zamjene zahtijevaju mehaničke štete (mraz, mehanički udarci), UV degradacija vanjskih segmenata ili hemijske štete uzrokovane neispravnim čistim sredstvima. Neželjezne dimnjake su praktički bez ograničenja vijeka trajanja uz ispravno održavanje. Svaka stručna inspekcija treba uključivati procjenu vizualnog stanja cijevi i brtvi s preporukom daljeg postupka.

Što učiniti ako iz dimnjaka ili sifona izlazi neprijatan miris?

Neprijatan miris iz okoline dimnjaka ili sifona kondenzata signalizira zaslađen sifon (sušenje vodnog zatvarača – dimovi direktno ulaze u prostoriju) ili netesnost nekog spoja na trasi. Odmah isključite kotao, otvorite prozore, napustite prostoriju i pozovite servisnog tehničara ili kominara. Nikada ne podcijenite ulazak dimova u živi prostor – ugljikov monoksid (CO) je bez boje, bez mirisa i smrtonosno opasan.

Zaključak: održavanje dimnjaka je investicija, a ne bespotrebni trošak

Kondenzacijski kotao je investicija na 15–25 godina. Da biste iz njega dobili maksimalnu učinkovitost i sigurnost tijekom cijele te razdoblja, dimnjak zaslužuje istu pažnju kao i sam kotao. Godišnja inspekcija, ispravan nagib horizontalnih segmenata, funkcijski sifon i nepokvarene brtve – to su relativno jednostavne stvari koje u praksi odlučuju o tome, da li će kotao raditi sigurno 25 godina, ili će se pokvariti nakon 8 godina iz prevencionalnih uzroka.

Ako rješavate i samu instalaciju odvođenja dimova ili razmišljate o zamjeni postojećeg sistema, preporučujemo da pročitate i druge članke u Vježbenom centru: Kako izabrati odvođenje dimova za kondenzacijski kotao, Kako instalirati dimnjak kondenzacijskog kotla korak po korak i Proći kroz krov ili zid: razlika, vrste i montaža. Cijeli asortiman dimnih i dimovih komponenti možete pronaći u kategoriji odvođenja dimova i dimnjaci.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – sretni ćemo vam pomoći.