Montaža solarnih kolektora na krov – postupak i zahtjevi
Montaža solarnih kolektora na krovu – kompletna procedura i tehnički zahtjevi
Montaža solarnih kolektora na krovu je proces koji ima svoja fiksna pravila i tehničke zahtjevi. Ne dovoljava se samo kupiti kolektore i priključiti ih na spremnik – ispravna instalacija odlučuje o tome, hoće li sustav dostići očekivani učinak, hoće li vam izdržati bez problema dvadeset godina, ili hoće li se pojaviti curenja, pregrejavanja i statičkih oštećenja konstrukcije već nakon prve teže zime. U ovom vodiču prolazimo cijeli proces od pregleda krova do prvog punjenja sustava, uključujući konkretne brojeve, dimenzije i stvari na koje instalateri ponovno i ponovno nailaze kod zakupa.
Pripremna faza – što treba utvrditi prije kupnje kolektora
Većina problema pri instalaciji solarnih kolektora ne nastaje pri samoj montaži, već daleko ranije – pri neadekvatnoj pripremi. Pregled krova, statička ispravnost i ispravan izbor pričvršćivačkog sustava su koraci koji odlučuju o sigurnosti cijele instalacije.
Statika krova i njegova nosivost
Ravnokutni solarni kolektor dimenzija oko 2,0 × 1,0 m ima masu tipično 35 – 50 kg. Dodajte montažnoj konstrukciji (12 – 20 kg po kolektoru), eventualno snježno opterećenje (u planinskim dijelovima Hrvatske do 200 kg/m²) i hidrauličke cijevi s topljenom tekućinom. Kod instalacije dva kolektora govorimo o ukupnom opterećenju od 120 – 180 kg koncentriranom na relativno maloj površini.
Za kosu krovu s krovilom od betonskih ili opečenih keramičkih pločica ključno je provjeriti stanje grebenaste konstrukcije – posebno kod kuća starijih od 30 godina. Grebenice koje pokazuju biološko napadanje, pukotine ili prekomjerne savijanja nisu prikladne za direktna pričvršćivačka šipke. U praksi kod zakupa u naseljima s više starije zgrade često se događa da statik preporuči zamijeniti minimalno 2 – 3 grebenice prije same montaže. To treba riješiti unaprijed, a ne pri montaži.
Za ravnokutne krovove situacija je drugačija – tamo se najčešće koriste slobodno stajališna konstrukcije s balastnim opterećenjem (kamenje ili betonski elementi), pa se u krovnu konstrukciju ulazi minimalno. Međutim, i tamo treba procijeniti ukupno opterećenje krova, jer balastni elementi za komplet od dva kolektora mogu težiti 200 – 400 kg.
Orijentacija i nagib krova
Idealna orijentacija kolektora je na jug, s tolerancijom ±30° (to jest jugozapad ili jugoistok su i dalje prihvatljivi). Nagib bi trebao biti između 30° i 50° za godišnju upotrebu, odnosno 50 – 60° za sustave dizajnirane pretežno za zimsko grijanje. Više o ovoj temi možete pronaći u članku Nagib i orijentacija kolektora – kako maksimalizirati energijski učinak u ovom Vjećničkom centru.
Ako krov nije idealno usmjeren, postoje dvije opcije: upotreba podizive konstrukcije (na ravnokutnom krovu ili kod montaže na fasadu) ili kompenzacija nepovoljnog azimuta većom površinom kolektora. Iz prakse znamo da odstupanje od juge za 30° smanjuje godišnji učinak za 5 – 10 %, što je u mnogim slučajevima i dalje ekonomski prihvatljivo.
Senčenje – kritičan faktor koji se podcjenjuje
Susedni stabla, dimnjaci, antene, druge dijelove krova ili susjedne zgrade mogu značajno smanjiti učinak kolektora. Čak i djelimično senčenje 10 – 15 % površine kolektora može smanjiti ukupni učinak sustava za 30 – 40 %, jer kolektor radi kao cjelina. Kod odabira mjesta montaže uvijek treba procijeniti situaciju u vremenu zimske solarnosti (21. studeni), kada je sunce najniže iznad horizonta – upravo tada je senčenje najizraženije. Prelaznu analizu senčenja danas omogućuju različiti softverski alati (npr. PVsyst, Solmetric SunEye).
Vrste montažnih konstrukcija za različite vrste krovova
Izbor ispravnog pričvršćivačkog i montažnog sustava ovisi o vrsti krova. Postoje tri osnovne situacije: kosa krov s krovilom, ravnokutni krov i montaža na fasadu (manje česta, ali povremeno zanimljiva).
Montaža na kosi krov – sustav šipki i traka
Najčešća situacija kod kuća. Postupak je sljedeći: u grebenastu konstrukciju se vrti specijalni pričvršćivački šipovi (tzv. falz šipovi ili prelazni šipovi) s EPDM brtvom. Šipovi prolaze ispod pločice – uklanja se samo jedna pločica u mjestu pričvršćenja, pri čemu je šip izrađen tako da pločica može biti vratena natrag bez potrebe za rezanjem. Na šipove se montiraju aluminijevi trakovi (profile) u dvije vrste – jedan u gornjem i jedan u donjem dijelu kolektora. Kolektori se zatim u trake kliknu ili pričvrste vijcima pomoću pričvršćivača.
Minimalni pričvršćivački šipovi: za kolektor dimenzija 2,0 × 1,0 m minimalno 4 šipa (2 gornja, 2 donja), idealno 6 šipova za bolju distribuciju opterećenja. Rastojanje šipova jedni od drugih duž trake: maksimalno 1,5 m. Šipovi moraju biti pričvršćeni uvijek u grebenicu, a ne samo u latnicu – latnica nije nosiva komponenta za kolektore.
Važan detalj: trake moraju imati dilatacije – aluminij pri temperaturnom rasponu od -20 °C do +80 °C (prazan kolektor pri stagnaciji može dostići i više) se izraženo širi. Na 4 metra trake temperaturna dilatacija iznosi do 8 mm. Bez dilatacije dolazi do deformacije trake ili otkopčanja pričvršćivača.
Montaža na ploču krovu – slobodno stajali konstrukcije
Na ploču krovu se koriste aluminijevi ili čelični okviri s prilagodljivim nagibom, tipično 30 – 45°. Okvir je ili ukovrčen u krovnu sloju (prolazni kovčegi kroz hidroizolaciju, što zahtijeva pažljivo tesnjenje) ili slobodno stoji i opterećen je balastnim materijalom. Slobodno stajali sustav je skuplji po materijalu (težinski elementi), ali ne utječe na hidroizolaciju, što je važno kod konstrukcija pločih krovova s folijom ili asfaltom.
Minimalna masa balasta ovisi o lokaciji i visini zgrade. Za Hrvatsku (projektirana brzina vjetra prema HRN EN 1991-1-4 tipično 25 – 30 m/s) i instalaciju do 10 m visine vrijedi orijentacijsko pravilo 25 – 40 kg balasta po metru trake. Za visine iznad 20 m i izložene lokacije (planinske regije) nužan je statički proračun.
Integracija u krov (in-roof sustavi)
In-roof sustavi, gdje kolektori direktno zamjenjuju dio krovne obloge, su estetski najprivlačniji, ali i tehnički najzahtjevniji. Zahtijevaju posebne trake i rubove koji osiguravaju vodonepropusnost prijelaza između obloge i okvira kolektora. Kod starijih instalacija (10+ godina) in-roof sustavi postaju izvor netišenja – ne zbog samih kolektora, već zbog degradacije tesničkih elemenata. Za običnu instalaciju na kući preporučujemo standardne on-roof sustave (postavljeni na krov) kao pouzdaniju i jednostavniju za održavanje alternativu.
Postup montaže korak po korak
U sljedećim koracima opisujemo postupak za najčešću situaciju – montaža dva ploča kolektora na kosu krovu škriljevastu, nagib 35 – 45°, orijentacija jug, kuća.
Korak 1: Označavanje položaja i priprema konstrukcije krova
Prvo se iz plana ili direktnim mjerenjem na krovu određuje položaj grebena u mjestu planirane instalacije. Grebeni se obično nalaze na udaljenosti 80 – 120 cm. Položaj kolektora se projektira tako da se kovčegovi uvijek nalaze na grebenima – ne između njih. Za dva kolektora jedan pored drugoga (ukupna širina oko 2,2 m) to znači da nam trebaju minimalno 3 grebena u području instalacije.
Iz podkrova se grebeni označe – pomoću bušilice se iz podkrova buše male orijentacijske rupe kroz krovnu ploču ili direktno kroz letvice, da bude njihov položaj vidljiv izvana. Zatim se na krovu označe točke kovčega pomoću žice ili aluminijaste trake – horizontalnost traka treba održavati s preciznošću ±5 mm, inače kolektor neće ležati ravno.
Korak 2: Instalacija kovčega
U mjestu svakog kovčega se podigne škrilja (ne uklanja – samo podigne), ispod nje se ubaci kovčeg tako da mu osnova leži na grebenima. Kovčeg se zategne vijkom M10 ili M12 u greben – moment zatezanja ovisi o proizvođaču, tipično 25 – 35 Nm. Tesnički EPDM podložak ispod osnove kovčega mora biti ispravno stlačen (ne preopterećen). Nakon postavljanja kovčega se škrilja vrati natrag – u mjestu kovčega se može jemko prilagoditi (ne rezati, ako to omogućuje oblik škrilje).
Ukupan broj kovčega za dva kolektora: minimalno 8 komada (4 na kolektor). U praksi instalatori kod većih kolektora (2,3 × 1,1 m) koriste 6 kovčega na kolektor za sigurnost, posebno u područjima s visokim opterećenjem snijegom ili vjetrom.
Korak 3: Montaža traka
Aluminijaste trake se naslažu na kovčeve i fiksiraju maticama. Prije konačnog zatezanja trake se izravnaju u ravninu – provjeravamo horizontalnost vodovodom (tolerancija max. ±3 mm na cijeloj duljini) i paralelnost obje trake međusobno. Raspored traka mora odgovarati dokumentaciji proizvođača kolektora (tipično 850 – 950 mm za kolektore visine 1 m).
Dilatacijski razmaci: trake se ne spajaju čvrsto – u spojevima (ako je traka duga i sastoji se od više komada) ostavi se razmak 5 – 8 mm za toplinsku dilataciju. Spoj se prekrije pomoćnim elementom ili zglobovitom pločom koja omogućuje kretanje.
Korak 4: Postavljanje kolektora
Kolektori su većinom teški (35 – 50 kg jedan komad) i na kosom krovu je njihova manipulacija fizički zahtjevna i potencijalno opasna. Uvijek treba raditi minimalno u dvije osobe, idealno tri – dvije na krovu, jedna podaje. Kolektori se podižu uzduž krova (ne okomito), da se minimizira rizik od pada.
Kolektor se naslaže na trake odozgo, pri čemu se zahvati u donju traku i zatim pritisne u gornju. Priključci (obično u broju 2 – 4 na kolektor) se ubace u traku i zategnu tako da čvrsto fiksiraju kolektor bez deformacije okvira. Moment zatezanja priključaka je obično 8 – 12 Nm – propisan proizvođačem i mora se poštovati, jer preopterećeni priključci mogu deformirati aluminijastu okvir kolektora.
Između kolektora ostavi se minimalno 5 – 10 mm razmak za toplinsku dilataciju okvira. Kolektori se ne smiju dodirivati međusobno.
Korak 5: Hidrauličko povezivanje kolektora
Ploči kolektor ima obično dva priključka – ulaz i izlaz toplinske tekućine. Priključci su obično promjera 22 mm (Cu ili nehrđajući, tip navoja G3/4). Kolektori se povezuju serijski (jeden za drugim) ili paralelno. Za 2 – 4 kolektora je standard serijska povezivanja. Za 5 i više kolektora prelazi se na paralelnu povezivanja ili kombinaciju (serije u paralelnim granama), da se održi optimalni protok i minimizira tlak.
Povezivanje između kolektora: na krovu se koriste nehrđajući valoviti cjevovodi ili bakrene cijevi s fitinzima. Nehrđajući valovi su praktičniji (otpor vibracijama i dilataciji, lako manipuliranje na kosom krovu), bakrena cijev je trajnija pri dugotrajnoj upotrebi. Svi spojevi moraju biti hermetički – tlak u primarnom krugu je obično 2 – 4 bara, pri stajanju može porasti više.
Prívodne i povratne cijevi s kolektora na krovu moraju biti izolirane – minimalna debljina izolacije 25 mm (Armaflex ili sličan materijal otporan na UV zračenje i temperaturama do 150 °C). Bez izolacije su gubitci topline u cijevi u ljetnim mjesecima ogromni, a tijekom zimskih noći postoji opasnost od smrzavanja ruba cijevne trase. Izolacija na krovu (izložena UV zračenju) mora imati UV-stabilan premaz ili biti zaštićena aluminijevom folijom.
Hidraulički prikaz primarnog kruga
Primarni krug solarnog sustava sastoji se od kolektora, ekspanzijske posude, pumpe, regulatora i spremnika s toplinskim izmjenjivačem. Svaki od tih elemenata mora biti ispravno dimenziran i priključen.
Ekspanzijska posuda – dimenzija i smještaj
Ekspanzijska posuda (membranska posuda) je obvezni dio svakog zatvorenog solarnog sustava. Kompensira povećanje volumena toplinske tekućine pri zagrijavanju i apsorbuje tlakove udare pri stagnaciji. Za 2 kolektora s površinom oko 4 m² i volumen primarnog kruga (cijevi + kolektori) oko 8 – 12 litara, standardna ekspanzijska posuda s volumenom 18 – 25 litara. Pretlak u posudi se postavlja na vrijednost statičkog tlaka sustava (visina od posude do kolektora × 0,1 bara + 0,5 bara).
Ekspanzijska posuda mora biti na povratnoj (hladnoj) cijevi, a ne na prívodnoj. Temperatura na prívodnoj cijevi može pri stagnaciji dostići 170 – 200 °C, što bi oštetilo membranu standardne ekspanzijske posude. Za solarni sustav uvijek koristite ekspanzijske posude posebno namijenjene za solarnu primjenu (otpornost membrane do 150 °C).
Toplinska tekućina – izbor i punjenje
U primarnom krugu se ne koristi čista voda, već mješavina vode i propilen glikola (neštetan za prehrambene primjene, ili etilen glikol za čistokrvene tehničke sustave). Standardna mješavina za slovačke uvjete: 40 % glikola i 60 % vode, što omogućuje zaštitu od smrzavanja do -20 °C. Za planinske regije (Tatry, Orava) preporučuje se 50 % glikola – zaštitu do -30 °C.
Nikada ne koristite automobilski antifriz – sadrži korijske inhibitore neprimjeren za bakrene cijevi i aluminijevih kolektora. Uvijek koristite solarni propilen glikol certificiran za solarni sustav.
Punjenje sustava: prije punjenja sustav se isperu čistom vodom (uklanjaju se nečistoće i ostatci lema nakon zavarivanja). Zatim se napuni pripremljenom mješavinom glikola. Punjenje se obavlja pumpom s donjeg dijela sustava, a zrak se odvodi kroz odvazdušne ventile. Radni tlak u punjenom sustavu: 1,5 – 2,5 bara (provjeriti tlakomjerom).
Tlakova ispitivanja i uključivanje u rad
Nakon punjenja i odvazdušavanja sustava, obavlja se tlakova ispitivanja – sustav se pretlakuje na 1,5 puta radni tlak (obično 3,5 – 4 bara) i taj tlak se održava 30 minuta. Tijekom ispitivanja se provjeravaju svi spojevi – vizualno i rukama (mokri mjesto). Bilo koji curenje mora se odmah ukloniti prije uključivanja sustava.
Nakon uspješne tlakove ispitivanja sustav se uključuje u rad – uključivanjem solarnog regulatora i pumpe. Pri prvom radu je normalno da regulator nekoliko minuta ne aktivira pumpu – temperatura na kolektoru mora biti viša od temperatura donjeg dijela spremnika za postavljenu razliku (obično 5 – 8 °C). U ljetnim mjesecima se prvo uključivanje događa gotovo odmah nakon punjenja, a u zimi može trajati čak sat vremena.
Izbor pravog kolektora za Vaš krov
Pri planiranju montaže važno je odabrati kolektor koji odgovara uvjetima vašeg krova i klimatskoj lokaciji. Za standardnu instalaciju na kući preporučujemo razmotriti Solarni kolektor AlCu s strukturnim staklom – radi se o čvrsti proizvod s aluminijevim apsorberom i bakrenim cijevima, koji kombinira dobru učinkovitost s povoljnom cijenom i prikladan je za većinu lokacija na Slovačkoj.
Ako vaša lokacija pati od čestog zasjenjivanja, maglovitih uvjeta ili imate krov usmjeren nešto od južne strane, prikladnija opcija može biti Solarni kolektor AlCu s strukturnim antirefleksnim staklom. Antirefleksni sloj na staklu smanjuje refleksiju svjetlosti (od 8 – 12 % na 2 – 4 %), čime kolektor dobiva više energije pri niskim kutovima pada sunca – ujutro, navečer i pri difuznom zračenju. Poređenje oba tipa pomoći će vam članak Strukturno vs. antirefleksno staklo kolektora – koji je razlika u ovom Vještinskom centru.
O tome koliko kolektora na krovu vam treba, saznajte u članku Veličine i površine kolektora – koliko komada vam treba. Kao orijentacijska vrijednost važi: za pripremu tople vode za 4-člani domaćinstvo dovoljna su 2 kolektora s površinom oko 4 – 5 m², za kombinaciju TÚV i solarnog grijanja 3 – 5 kolektora.
Bezbednost pri montaži na krovu
Rad na krovu je rizična aktivnost. Slovačka zakonodavstvo (NV SR 396/2006 Z.z. o bezbednosti pri radu u visini) zahtijeva korištenje osobnih zaštitnih sredstava pri radu u visini iznad 1,5 m. Pri montaži kolektora to u praksi znači:
- Koristiti odijelo i sigurnosni konop pričvršćen na čvrsti dio (dimnjak, krovni kuka) uvijek kada radite na nagibu većem od 15°
- Krovni lešnjak ili krovni stepenik pri kretanju po krhkim krovima (vlaknasti cementni pločevi, lagani betonski šljunak)
- Zaštitna naočala pri bušenju i vijkovanju iznad glave
- Čvrste radne cipele s protiskljuznim solem
- Nikada ne radite sami – uvijek minimalno dvoje ljudi
- Ne radite pri vjetru iznad 8 m/s (osjetljiv vjetar) i nikada pri kiši ili mokrom krovu
Preporučujemo da montažu ostavite certificiranom instalateru solarnih sustava, naročito ako je riječ o krovu s nagibom većim od 30° ili nadmorskoj visini većoj od 700 m n.m., gdje su uvjeti fizički zahtjevniji. Neke proizvode ima i uvjet stručne montaže za priznanje jamstva.
Provjera i dugoročna održavanja sustava
Nakon instalacije posao nije završen – solarni sustav zahtijeva redovitu kontrolu da bi zadržao učinkovitost i pouzdanost tijekom cijele trajanja (15 – 25 godina).
Jednom godišnje preporučujemo provjeriti: tlak u primarnom krugu, stanje toplinske tekućine (pH, koncentracija glikola pomoću refraktometra), tesnost svih spojeva, pričvršćivače (vizualno – korozija, otkazivanje), stanje izolacije cijevi na krovu (UV degradacija) i funkciju regulatora (usporedba temperatura na kolektorima i spremniku).
Svaka 2 – 3 godine je prikladno ostaviti izvršiti kompletni servis uključujući provjeru glikolnog rastvora laboratorijskom metodom i eventualnu zamjenu toplinske tekućine. Glikol degradira pri ponovljenim stagnacijama (pregrijavanjima) – oksidirani glikol je kiselog pH (pH < 6,5) i korozivno napada bakrene i aluminijaste dijelove sustava.
Kolektori sami po sebi nemaju pokretne dijelove, pa je njihovo mehaničko održavanje minimalno. Stakleni poklopac se može zamućiti (prašina, ptinje, mohov razvoj kod zasjenjenih pozicija) – kod izraženog zamućenja prikladno je staklo oprati mekom krpom i čistom vodom (ne tlakom, što može oštetiti brtvu). Više o mogućim kvarovima pronađete u članku Česti kvarovi solarnih kolektora i kako ih ukloniti.
Dozvole i građevinska pravila
Pitanje građevinske dozvole se ponavlja gotovo kod svake narudžbe. Prema važećem građevinskom zakonu (zakon br. 50/1976 Zb. i njegove novelle) i metodološkom tumačenju Ministarstva prometa SR važi za obične kućne zgrade na Slovačkoj:
- Montaža kolektora na kosom krovu (on-roof sustav) – u većini slučajeva nije potrebna građevinska dozvola ni prijava. Kolektori se smatraju tehničkim uređajem, a ne promjenom građevine.
- Promjena oblika ili izgleda krova – ako instalacija vidljivo mijenja vanjski izgled nekretnine, neke građevinske uprave zahtijevaju prijavu drobne građevine.
- Zona zaštite spomenika ili zaštićena nekretnina – ovdje je uvijek potreban suglas Krajskog ureda za zaštitu spomenika, bez obzira na obujam instalacije.
- Stan i kuća s više vlasnika – zahtijeva suglas zajedničkih vlasnika ili zajednice vlasnika stanova.
Preporučujemo da unaprijed posjetite lokalnu građevinsku upravu i provjerite trenutni status – zakonodavstvo i njegovo tumačenje se mogu razlikovati od općine do općine.
Najčešće postavljana pitanja (FAQ)
Moram li pri montaži kolektora ukloniti šindere s cijele površine gdje će biti kolektori?
Ne. Kod standardnog on-roof sustava šindere se ne uklanjaju. Pričvršćivači se podmijene pod postojećim šinderom – podigne se samo jedan šinder u koji pričvršćivač ulazi. Krov ostaje potpuno pokriven i vodootporn. Uklanjanje cijele površine šindera je potrebno samo kod in-roof (integrisanog) sustava, gdje kolektori direktno zamjenjuju krovnu oblogu.
Mogu li sam montirati kolektore bez stručnjaka?
Mehaničku montažu nosne konstrukcije i samih kolektora tehnički osposobljeni DIY entuzijasta može obaviti. Međutim, hidrauličko povezivanje primarnog kruga, tlak test, punjenje sustava toplinskom tekućinom i podešavanje regulatora zahtijevaju stručna znanja i prava oprema. Važno je i to da neki proizvodi zahtijevaju stručnu montažu za očuvanje jamstva. Zakon ne zahtijeva certifikat za montažu solarnih termalnih sustava (na razliku od fotovoltaikih), ali u slučaju integracije s plinskim kotlom ili električnim grejalnim tijelom potrebno je uključiti tehničara za provjere.
Što se događa ako ljeti kolektor nema odvod topline – grije se sustav?
Da, stagnacija (pregrijavanje pri punom suncu i zaustavljenom pumpom) je stvarno riziko. Temperatura toplinske tekućine u kolektorima može porasti na 180 – 200 °C, što uzrokuje njeno isparavanje i stvaranje pare. Zato mora biti ekspanzijska posuda ispravno dimenzionirana i mora biti osjetljiv sigurnosni ventil (u većini slučajeva postavljen na 6 bara). Ispravno dizajnirani sustav preživi stagnaciju bez trajnog oštećenja. Na Slovačkoj pomaže i godišnja odmor – kada ljudi ne koriste TÚV, upravo tada je sunčano i kolektori se griju. Rješenja su stijenke, noćno hlađenje (regulator cirkulira noću) ili bazen kao toplinski spremnik. Više saznajte u članku Zimska upravljanje solarnih kolektora – što treba znati.
Koliko traje sama montaža kolektora na običnoj kućnoj zgradi?
Za par ravnih kolektora s kompletnim hidrauličkim povezivanjem i povezivanjem s postojećim spremnikom računajte na 1,5 – 2 radna dana za par iskusnih instalatera. Prvi dan se montira konstrukcija, kolektori i cijevi na krovu. Drugi dan se završava hidraulika u kotlovnici, puni sustav, izvodi tlak test i uključuje regulator. Kod složenijeg pristupa na krovu (stupovi, veći nagib, veći broj kolektora) priprema i montaža konstrukcije može trajati dulje.
Je li potrebno pri montaži na betonski ravan krov ulaziti u hidroizolaciju?
Kod balastnog sustava (slobodno stojeca konstrukcija opterećena kamenjem) nije potrebno ulaziti u hidroizolaciju. Konstrukcija stoji na podložnim pločama koje raspoređuju opterećenje i štite foliju. Kod pričvršćenog sustava (vijci u beton) potrebno je probušiti pričvršćivače kroz hidroizolaciju i tesnjenje rupa je kritično važno – svaki neispravno tesnjeni vrt je potencijalno mjesto ulaska vode. To bi trebao obaviti iskusni stručnjak s odgovarajućim tesnićem kompatibilnim s hidroizolacijskom folijom.
Koju cijev koristiti za primarni krug – bakar ili nehrđajući čelik?
Za dijelove u kotlovnici i kod spremnika je standard bakrena cijev promjera 18 ili 22 mm, povezana tvrdom spajkom (kapilarni tvarovke). Na krovu i u prostorima s dilatacijskim pokretima praktičniji su nehrđajući valoviti cijevi s lisovanim tvarovkama – lakše manipulacije, otpornost na vibracije i toplinske pokrete. Ne kombinirajte bakrene i aluminijaste dijelove bez protikorozivnih mjera (galvanska korozija). Aluminijasti kolektori s bakrenim cijevima su standardna kombinacija – ovdje nije problem, jer je toplinska tekućina inhibirana upravo za prevenciju galvanske korozije.
Zaključak
Montaža solarnih kolektora na krov nije raketa, ali zahtijeva pažljivu pripremu, ispravan izbor materijala i poštivanje tehničkog procesa. Većina problema s kojima se instalateri suočavaju u praksi dolaze iz tri izvora: nedovoljno pričvršćivanje (neodgovarajući pričvršćivači, pričvršćivači samo u lati, a ne u grede), loše hidrauličko povezivanje (zrak u sustavu, podcijenjena ekspanzijska posuda) i nedovoljna izolacija cijevi. Ako izbjegnete ove greške, solarni sustav će vam pouzdan i učinkovit služiti 20 i više godina s minimalnim troškovima održavanja.
Prije kupnje kolektora pročitajte i povezane članke u ovom Vježbenom centru – posebno Kako izabrati solarni kolektor – na što obratiti pozornost pri kupnji, Koja snaga solarnog kolektora vam je potrebna za vaš dom i Ravan vs. cijevni kolektor – koji tip se isplati više. Ispravan izbor kolektora prije montaže je jednako važan kao i sama instalacija.
Imate pitanje o ovoj temi?
Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašoj kući? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.