Česta pitanja o solarnim kolektorima
Čestna pitanja o solarnim kolektorima – odgovori iz prakse, bez bespotrebnog okolišanja
Kada kupac donosi odluku o kupovini solarnog kolektora, često ga ne pritiska vreme. Pritiska ga pitanja. Neki su tehnički, drugi ekonomski, a drugi su čisto praktični – na primer gde sve to priključiti, šta se dešava u januaru kada mesec ne sija sunce, ili da li uopšte ima smisla uložiti u solarni sistem ako kuća stoji na severu Hrvatske. Tokom godina smo čuli stotine takvih pitanja i u ovom članku ih smo prikupili, razvrstali i odgovorili na njih kao bi odgovorio tehničar koji to sve vidi sopstvenim očima – instalaciju, greške pri izboru, kao i zadovoljne rezultate nakon godina rada.
Članak je dug. Namerno. Solarni kolektori nisu jednostavna stvar i svaki ko vam kaže da ćete to razumeti za pet minuta, nek vam nešto sakriva. Pregledajte naslove i skočite direktno na sekciju koja vas zanima – ili pročitajte cijeli članak ako želite da se pravilno upoznate prije nego što pozovete tehničara.
Što solarni kolektor zapravo radi – a što ne radi
Osnovna funkcija solarnog kolektora je jednostavna: hvata sunčeve zrake i pretvara ih u toplinu koja se prenosi na toplonosnu tečnost koja cirkuliše kroz sistem. Ta tečnost potom ide u spremnik tople vode ili u krug podno grijanja. Ništa više, ništa manje.
Što solarni kolektor ne radi: ne proizvodi električnu energiju (to je fotonapon – potpuno druga tehnologija), ne grijate 24 sata dnevno tokom cijele godine bez pomoćnog izvora, niti je samostalan tokom zime kada imate tri oblaka puna tjedna jedan za drugim. Ovo je važno razumjeti odmah na početku jer upravo ove pogrešne predodzbe dovode do razočaranja nakon instalacije.
Solarni kolektor je idealan kao primarni izvor grijanja tople vode (TÚV) tokom ljetnih mjeseci i kao važna pomoć pri pripremi TÚV i djelimično pri grijanju tokom prelaznih perioda (proleće, jesen). Tokom zime, posebno od listopada do veljače, njegov doprinos na srednjem dijelu Hrvatske je značajno manji – ovisno o orijentaciji i nagibu kolektora može pokriti 10 do 30 % potrebe za toplinom u tom razdoblju.
Koji tip kolektora izabrati – plohi ili cijevni?
Ovo je najčešće pitanje od svih. A odgovor nije toliko jednostavan koliko bi neki željeli. Na Hrvatskoj svaki tip ima svoju opravdanost, ovisno o konkretnim uvjetima.
Plohi kolektor je robustan, isprobiran i jeftiniji za nabavu i servis. Ima jednostavnu konstrukciju: apsorbator (aluminijev ili bakreni ploča s cijevima) je zatvoren u okviru s staklom na prednjoj strani i toplinskom izolacijom na stražnjoj strani i bočno. Manje je osjetljiv na mehaničke oštećenja, lako se servisuje i u slučaju problema zamjena komponenti je dostupnija. Tokom ljetnih mjeseci ima usporediv ili bolji učinak od cijevnog kolektora pri višim temperaturama okoline.
Cijevni (vakuumski) kolektor ima bolji učinak pri nižim temperaturama okoline i difuznom zračenju – dakle u oblačnim vremenima i zimi. Nedostatak je viša cijena, kompliciraniji servis i veća osjetljivost na kišu. U slučajevima gdje je krov malo i kupac treba iz manje površine dobiti što više energije, cijevni kolektor može biti bolja opcija.
Za običnu kuću na Hrvatskoj, gdje je glavni cilj grijanje TÚV i eventualna pomoć pri grijanju, preporučujemo plohi kolektor u većini slučajeva. Detaljnije usporedbu možete pronaći u članku Plohi vs. cijevni kolektor – koji tip se isplati više.
Što znače oznake poput AlCu kod solarnih kolektora?
Oznaka materijala apsorbatora je važna jer direktno utječe na učinak, vijek trajanja i cijenu kolektora.
AlCu znači da je apsorbator napravljen od aluminija (Al) s bakrenim cijevima (Cu). Ovo je trenutno najpopularnija kombinacija materijala za plohi solarni kolektor. Aluminij ima izvrstan apsorbcijski učinak i je relativno lagan, što olakšava manipulaciju pri montaži. Bakrene cijevi osiguravaju izvrstan toplinski vodljivost i dugu vijek trajanja bez korozije – pod uvjetom da se koristi prava toplonosna tečnost.
Nši Solarni kolektor plohi AlCu s strukturnim staklom je tipičan primjer ovog rješenja – apsorbator od aluminijevog lima s bakrenim cijevima i isprobanim selektivnim površinskim tretmanom koji maksimalizira apsorpciju solarnog zračenja i minimizira gubitke zračenjem.
Pri izboru uvijek provjerite koja selektivna sloj se koristi na apsorbatoru. Moderni kolektori imaju PVD (Physical Vapour Deposition) sloj s apsorpcijom α ≥ 0,95 i emisijom ε ≤ 0,05. Te vrijednosti možete pronaći u tehničkom listu kolektora i treba ih uspoređivati.
Kakav je razlika između strukturalnog i antirefleksnog stakla?
Staklo na prednjoj strani kolektora nije obično prozorsko staklo. To je posebno solarno staklo s visokim sadržajem željeza koje ima propustnost τ ≥ 0,88 (pri običnom staklu je to oko 0,80). Razlika između vrsta stakala je važna i pravom je pitanje kupaca.
Strukturalno staklo ima na površini finu piramidalnu ili prizmatičnu teksturu koja rasipa dolazeće svjetlo i smanjuje njegovu refleksiju. Prednost je niža cijena i veća otpornost na oštećenja. Nedostatak je što kod kosijeg pada sunčanog svjetla (nisko iznad horizonta u zimskim mjesecima) je njegova učinkovitost niža od antirefleksnog stakla.
Antirefleksno staklo ima posebnu površinsku obradu (pokrivač od kremičnog oksida ili sličnih spojina) koja smanjuje refleksiju svjetla na minimum. Propustnost može dostići τ ≥ 0,94. To znači da pri jednakim uvjetima pada na apsorber dolazi za 5–8 % više energije. Tijekom godine to može predstavljati stvarni doprinos u energetskom učinku – pri tipičnoj površini 2–3 kolektora procjenjuje se 50–150 kWh više godišnje.
Ako vas ova tema zanima detaljnije, posvetili smo joj cijeli poseban članak Strukturalno vs. antirefleksno staklo kolektora – kakav je razlika. Ovdje samo kažemo da za zahtjevnije kupce s dobro orijentiranom krovom i ambicijom maksimalizacije učinka preporučujemo Ravni solarni kolektor AlCu s strukturalnim antirefleksnim staklom, koji kombinira prednosti obje tehnologije – strukturalnu površinu s smanjenjem refleksije i površinsku antirefleksnu obradu.
Koliko kolektora trebam?
Zlatno pravilo za zagrijavanje TUV u kući: računajte s 1,0 do 1,5 m² površine kolektora po osobi. Za četiri osobe to znači 4–6 m². Standardni ravan kolektor ima površinu oko 2,0–2,5 m² (aperturna površina, ne vanjska dimenzija okvira), pa za četveročlani domakonstvo optimalno su 2 komada kolektora.
Ako želite solarni sustav kombinirati s pomoću grijanja (tzv. solarni kombisustavi), broj kolektora se povećava – tipično na 8–15 m² aperturne površine za kuću. Ovisi o energetskoj potrošnji kuće, vrsti grijanja (podno grijanje vs. radijatori) i geografskoj lokaciji.
Za precizan izračun morate znati:
- Broj osoba u domaćinstvu i prosječna dnevna potrošnja TUV (procjena 40–60 litara po osobi pri 45 °C)
- Obujam spremnika koji planirate (minimalno 50–80 litara po osobi, optimalno 80–100 litara)
- Orijentacija i nagib krova (jug ±30° i nagib 30–60° je optimalan)
- Moguće zasjenjenje (stabla, susjedna zgrada, vodotoci)
Detaljni vodič za izračun pronađete u članku Koju snagu solarnog kolektora trebam za svoj dom i Dimenzije i površina kolektora – koliko komada trebam.
Koliko traje povrat ulaganja u solarni kolektor?
Pitanje na koje svatko želi točan odgovor, ali točan odgovor ovisi o prevelikim varijablama. Iako to tako bude, pokušat ćemo dati realističnu procjenu.
Tipska instalacija za kuću – 2 ravna kolektora AlCu, spremnik 200–300 litara, cirkulacijska pumpa, ekspanzijska posuda, regulator, montaža – iznosi danas 1 800–3 500 EUR ovisno o odabranim komponentama i složenosti montaže. Ako imate jednostavno dostupan krov, direktnu poveznicu i nije potrebna duga trasa cijevi, bit ćete bliže donjoj granici. Ako treba riješiti složeno stepeničasto povezivanje, zamjenu spremnika i električnu instalaciju, više će biti bliže gornjoj granici.
Godišnja ušteda ovisi o tome čime ste do sada zagrijavali vodu:
- Pri električnom bojleru s cijenom električne energije 0,22 EUR/kWh i godišnjim učinkom sustava 1 200–1 500 kWh: ušteda 264–330 EUR/rok
- Pri plinskih grijanju s cijenom prirodnog plina 0,09 EUR/kWh i učinkovitošću bojlera 85 %: ušteda 127–159 EUR/rok
- Pri dizalici topline (COP 3,5) za zagrijavanje TUV: ušteda manja, oko 75–100 EUR/rok
Povrat pri električnom grijanju: 5,5 do 13 godina. Pri plinu: 11–28 godina. Trajanje kvalitetnog kolektora je 25–30 godina. Matematika dakle u mnogim slučajevima izgleda povoljno, posebno ako uzmemo u obzir rastuće cijene energije i dostupne subvencije.
Subvencije: U trenutku pisanja ovog članka postoje na Hrvatskoj mogućnosti povlačenja doprinosa putem Envirofonda, ili regionalnih programa. Uvijek provjerite trenutni status prije kupnje, jer se uvjeti mijenjaju. Subvencija može skratiti povrat za 20–40 %.
Što se događa s solarnim kolektorom zimi?
Zima je tema s koju se susrećemo s najviše mitova. Prvi mit: solarni kolektori zimi uopće ne rade. To nije istina. Rade – samo s puno nižim učinkom. Drugi mit: kolektori će zalediti i puknuti ako sustav ostane bez nadzora tijekom odmora. Kod ispravne instalacije s nezamrzivom toplinskom tekućinom to nije problem.
Toplinska tekućina (solárnex ili propilenglikol) je dimenzionirana za mraz minimalno do -28 °C, obično čak do -35 °C. Koncentracija se mora održavati, a svakih 4–6 godina se tekućina mora zamijeniti jer se degradira pod utjecajem temperature i UV zračenja.
Stagnacija je pojava koja se događa kada kolektor proizvodi više topline nego što sustav može odvesti – na primjer, ljeti s praznim akumulatorom i punim suncem. Kod pločastih kolektora tekućina dostiže temperaturu 120–200 °C, kod cjevastih čak 250 °C. Sustav mora biti dizajniran za tu situaciju – ekspanzijska posuda mora imati dovoljan volumen, sigurnosni ventil mora biti ispravno podešen, a cjevovodno povezivanje mora izdržati te temperature.
Detaljniji pogled na zimsku upotrebu možete pronaći u članku Zimsko funkcioniranje solarnih kolektora – što treba znati.
Koja orijentacija i nagib krova su optimalni?
Idealna orijentacija je prema jugu (azimut 180°). Odstup od ±15° uzrokuje gubitak učinka manji od 5 %, odstup od ±30° uzrokuje gubitak od 10–15 %. Kolektori orijentirani prema jugoistoku ili jugozapadu i dalje su ekonomski opravdani.
Kad je u pitanju nagib (ugao od horizontalne ravnine):
- Za maksimalnu godišnju proizvodnost: 30–40°
- Za maksimalnu ljetnu proizvodnost (samo TÚV): 20–30°
- Za kombinaciju TÚV + zimska podrška grijanju: 45–60°
- Fasadna montaža (90°): samo u vrlo specifičnim slučajevima, niža godišnja proizvodnost, ali bolja zimska proizvodnost i manji problem s stagnacijom ljeti
Primjer iz prakse: Kupac u Banskobistričkom kraju imao je šljunčan krov s nagibom 35°, orijentiran prema jugozapadu. Proizvodnost je bila za 12 % niža od idealne orijentacije, no ipak je postigao godišnju uštedu preko 280 EUR pri električnom grijanju – sustav mu se isplatio za manje od 9 godina. Severna fasada? Tamo se ne isplati. Fasada točno prema jugu? Funkcionira iznenađujuće dobro, posebno u zimskim mjesecima s niskim suncem.
Vise detalja u članku Nagib i orijentacija kolektora – kako maksimalizirati energijsku proizvodnost.
Jeste li potrebno građevinsko dozvola za instalaciju kolektora?
Na Slovačkoj vrijedi da instalacija solarnog kolektora na postojećoj kući obiteljske kuće u većini slučajeva ne zahtijeva građevinsku dozvolu, ako ne mijenja vanjski izgled građevine u osnovi i ako kuća nije u kulturnoj rezervi ili zaštitnom pojasu kulturne baštine. Većina instalacija na kosom krovu spada u kategoriju prijave sitnog građenja ili građevinske izmjene.
Uvijek je ipak prikladno unaprijed provjeriti situaciju na lokalnom građevinskom uredu, jer svaki grad može imati svoje zahtjeve, a u slučaju kuća u zaštićenim područjima uvjeti su stroži. Kulturna inspekcija na primjer u više historijskih jezgri gradova dozvolu zahtijeva i može postaviti uvjete za smještanje i izgled kolektora.
Jeste li potreban akumulator? Možete li koristiti postojeći bojler?
Gotovo uvijek vam je potreban akumulator s solarnim toplinskim izmjenjivačem (tzv. bivalentni akumulator ili solarni akumulator). Klasični bojler s električnim grijačem obično nema ugrađeni toplinski izmjenjivač kroz koji bi mogao cirkulisati solárnex iz kolektora. Zbog toga ga nije moguće direktno povezati u solarni krug.
Bivalentni akumulator ima u donjoj zoni spiralni toplinski izmjenjivač za solarni krug, a u gornjoj zoni ili električni dodatni grijač ili ulaz iz kotla. Ovo uređuje energiju logički: solarni krug zagrijava vodu u akumulatoru odozdo, a dodatni izvor (kotao, električna energija) je dodatno zagrijava samo ako to nije dovoljno.
Obujam akumulatora: za dvije osobe dovoljno je 150–200 litara, za četiri osobe 250–300 litara, za šest osoba 350–400 litara. Prema mali akumulator vodi do toga da se brzo napuni i kolektor stagnira – trošenje potencijalne proizvodnosti. Preveliki akumulator je neekonomičan – voda stari i potreban je nepotreban dodatni grijač.
Kako izgleda sama montaža i što sve treba pripremiti?
Montaža solarnog kolektora nije projekt za vikend za entuzijasta bez iskustva. Radi se o tlaknoj instalaciji s vrućom tekućinom koja mora biti stručno tlakna ispit i ispravno odvazdušena. Većina proizvođača akumulatora i kolektora jamstvo uvjetuje stručnom instalacijom.
Postup tipičke instalacije:
- Korak 1 – Projektant: Izračun površine kolektora, izbor spremnika, projektovanje cijevi, postavljanje razdjelnika (pumpa, ekspanzijska posuda i regulator)
- Korak 2 – Montaža nosive konstrukcije: Pričvršćivanje na krovište ili betonsku ploču krova (ravni krov), statički test opterećenja (ravni kolektor teži 20–35 kg, kod vjetra opterećenja su veća)
- Korak 3 – Instalacija kolektora: Postavljanje, međusobno povezivanje kolektora, povezivanje cijevi – preporučujemo Cu ili nehrđajući čelik, ne cinkovane (solárnex reaguje s cinkom)
- Korak 4 – Montaža spremnika i solarnog razdjelnika: U tehničkom prostoru ili kotlovnici, povezivanje s postojećim izvorom topline
- Korak 5 – Punjenje i ispuh: Punjenje nemrznom smesom, pritisak test (min. 1,5 puta radni pritisak, obično 5–7 bar), ispuh cijele kružnice
- Korak 6 – Podešavanje regulatora i uključivanje u rad: Podešavanje regulatora razlike temperature, podešavanje ograničenja temperature
Cijela montaža traje tipično 1–2 dana kod jednostavne instalacije. Komplikovanije poslove (fasada, kombisistem, višespratni kuća s dugom cijevi) mogu trajati 3–4 dana.
Detaljan postup pronađete u članku Montaža solarnih kolektora na krov – postupak i zahtjevi.
Koliko godina traje solarni kolektor i što ga oštećuje?
Kvalitetan ravni kolektor s aluminijevim okvirom i kaljenim solarnim staklom ima projektovanu trajnost 25–30 godina. U praksi smo vidjeli kolektore iz 90-ih, koji i dalje rade – s zamjenom toplinske tekućine i servisom brtvi. Naravno, njihova učinkovitost je niža od novih kolektora, ali osnovna funkcija ostaje očuvana.
Što najviše oštećuje kolektor:
- Grašak: Strukturno solarno staklo ima otpornost oko 25 mm graška pri definiranoj brzini. Veći grašak ili ekstremno vrijeme mogu razbiti staklo. Antirefleksno staklo je obično jednako otporno, ali ovisi o konkretnom proizvodu.
- Degradirana toplinska tekućina: Kiselina (pH ispod 6) korodira bakrene cijevi i aluminij. Zato je nužna redovita kontrola pH i zamjena tekućine.
- Nedovoljan ispuh: Zrak u sistemu povećava buku, smanjuje protok i može lokalno pregrijati cijevi.
- Mehaničko oštećenje absorbatora: Na servisnoj posjeti na krovu treba paziti da nitko ne stopi na kolektor.
- Kondenzacija unutar kolektora: Kod loših brtvi može vlažnost ući ispod stakla i smanjiti propusnost. Kvalitetni kolektori imaju ventilirane okvire koji spriječavaju tu kondenzaciju.
Koje sertifikate bi trebao imati solarni kolektor?
Pri izboru kolektora uvijek tražite ove sertifikate i dokumente:
- Solar Keymark – evropska sertifikacija kvaliteta solarnih kolektora prema EN 12975. To je jedan od ključnih parametara i bez njega ne možete tražiti neke subvencije.
- CE oznaka – obavezna za prodaju u EU
- Teorijski list s izmjeranim parametrima: optička učinkovitost η₀, linearni koeficijent toplinske gubitka a₁ [W/m²K] i kvadratni koeficijent a₂ [W/m²K²]
- Garancijski list – standardno 5–10 godina za kolektore, ovisi o proizvođaču
Što su niža vrijednost a₁ i a₂, to manje topline kolektor gubi u okolino – dakle to je bolji kolektor pri niskim okolinskim temperaturama (zima) i pri višim radnim temperaturama.
Mogu li povezati solarni kolektor s dizalicom topline?
Da, solarni kolektor i dizalica topline su kompatibilni i u mnogim slučajevima se međusobno vrlo dobro dopunjuju. Postoje dvije uobičajene konfiguracije:
Serijska povezivanje (regeneracija izvora): Solarni kolektor smanjuje temperaturu kružnice zemnog kolektora ili izvora topline dizalice topline, čime povećava njezin COP. To je tehnički zahtjevnija konfiguracija pogodna više za nove objekte s kompleksnim projektom.
Paralelna povezivanje (zajednički spremnik): Solarni kolektor i dizalica topline su povezani u zajednički spremnik. Regulator osigurava da uvijek radi izvor koji je u tom trenutku ekonomski povoljniji. Solarna energija ima uvijek prioritet – dizalica topline uključuje samo kad kolektor nije dovoljno.
Ova kombinacija ima smisao pre svega kod starijih instalacija dizalice topline, gdje TÚV nije njezin jak stran (vazduh-voda TČ s nezadovoljavajućim COP pri zagrijavanju na 55–60 °C). Solarni kolektor u ljeti tu posao preuzima u punom rasponu.
Najčešće pitanja kupaca (FAQ)
Oplati li se solarni kolektor, ako je kod nas puno oblačnih dana?
Većina područja Hrvatske ima 1 600–1 800 sati sunčanog svjetla godišnje, što je dovoljno za ekonomski smislen rad solarnog sustava. I kod difuznog zračenja (oblako bez direktnog sunca) kvalitetni kolektori dostižu 15–30 % svoje nominalne snage. Iz prakse: kupac u Žilinskom kraju (jedno od područja s višim udjelom oblačnih dana) s 2 kolektora i 250-litarskim spremnikom postiže pokrivanje 55–65 % godišnje potrebe TÚV – što je cijeloširinski standardan rezultat.
Što se dogodi, ako odem na odmor i spremnik bude pun?
Sustav prelazi u stagnaciju. Toplinska tekućina se ispari iz kolektora u ekspanzijsku posudu, temperatura u kolektoru raste na 150–200 °C. Ako je sustav ispravno dimenziran (dovoljno ekspanzijska posuda, sigurnosni ventil, toplinski otporni cijevi i brtve), to je siguran stanje. Nakon povratka s odmora se sustav sam uključi u rad. Preporučujemo prije dužeg odmora u ljeti ostaviti spremnik napunjen do maksimuma – ta toplinska kapaciteta „uspori" početak stagnacije. Neki regulatori imaju funkciju noćnog hlađenja (noćni bypass), koja stagnaciju minimalizira.
Mogu li kolektore montirati na ravni krov ili na tlu?
Da, obje opcije su uobičajene. Na ravnom krovu se koriste posebni nosivi konstrukcije s nagibom 30–45°, pričvršćene na krov ili opterećene betonskim pločama (sustav bez probijanja hidroizolacije). Na tlu su potrebni otporniji okviri, pogodni tamo gdje je prostora dovoljno i krov nije prikladan (nepravilna orijentacija, slaba konstrukcija, zaštićena građevina). Treba računati s dužom cijevi i mogućom većom toplinskom gubitkom cijevi.
Kako prepoznam da mi solarni sustav ne radi ispravno?
Najjasniji znak: spremnik nije topli ni u sunčan dan oko 14:00. Ostali znakovi: bučna pumpa (zrak u sustavu), pad pritiska u ekspanzijskoj posudi (pauš ili plin), vidljiva korozija na kolektoru ili spojevima, loše podešena diferencijalna regulacija (pumpa ne uključuje iako su kolektori vrući). Regulator vam uvijek prikazuje temperaturu kolektora i temperaturu spremnika – ako je kolektor značajno topliji od spremnika i pumpa ne radi, nešto nije u redu. Detaljan pregled dijagnostike pronađete u članku Česte greške solarnih kolektora i kako ih ukloniti.
Kako se razlikuju kolektori po cijeni i je li skuplji uvijek bolji?
Ne nužno. Razlike u cijeni su uzrokovane najviše materijalom okvira (aluminijum u očel), tipom stakla (strukturno u antirefleksno), kvalitetom selektivne sloja absorbatora, debljinom izolacije i sertifikacijom. Jeftini kolektor bez Solar Keymark sertifikacije i s nepoznatom selektivnom slojom može imati 10–15 % niži učinak i kraću trajnost. Razlika između srednje i više cijene kod poznatih proizvođača nije uvijek velika. Uvijek uspoređujte parametre iz tehničkog lista, ne samo cijenu i izgled.
Moram li svake godine raditi servis solarnog sustava?
Kažegodišnji servis nije nužan, ali preporučujemo kontrolu svakih 2 godine. Što treba provjeriti: pritisak u sustavu (pri hladnom sustavu treba biti 1,5–2,5 bar prema projektu), pH i gustinu toplinske tekućine (pH 6,5–8,5, gustina odgovarajuća zaštitu do -28 °C), tesnost spojeva, stanje ekspanzijske posude (predpritisak membrane) i funkcionalnost regulatora. Zamjena toplinske tekućine svakih 4–6 godina je ekonomski povoljnija nego kasnije riješavati koroziju cijevi ili izmjenjivač spremnika.
Zaključak: Solarni kolektori su pouzdana tehnologija – kada su ispravno odabrani i instalirani
Solarni kolektori pripadaju među zrele, provjerene tehnologije s predvidljivim učinkom i dugom vijekom trajanja. Većina problema s kojima se susrećemo u praksi ne dolazi od loše tehnologije, već od lošeg odabira (premali spremnik, kolektori usmjereni prema sjeveru, nedostatak dodatnog izvora zagrijavanja) ili loše instalacije (zrak u sustavu, loše brtve, premali ekspanzijska posuda).
Ako razmišljate o kupnji, počnite odabirom ispravnog kolektora. Za većinu kućanstava preporučujemo pločasti AlCu kolektor – bilo verziju s strukturnim staklom za standardne uvjete, ili verziju s antirefleksnim staklom ako želite veći učinak i imate dobro usmjerenu krovnu površinu. Zatim pogledajte ostale članke u ovom Vještinskom centru – Kako odabrati solarni kolektor – na što obratiti pozornost pri kupnji je dobar sljedeći korak – i kupite s razumijevanjem. Dobra projektirana solarna instalacija može vam služiti 25 i više godina bez većih komplikacija.
Imate pitanje vezano uz ovu temu?
Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.