Dimenzije i površina kolektora – koliko komada trebam

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Razmjeri i površine kolektora – koliko komada vam stvarno treba?

Jedna od najčešćih pitanja koja nam kupci postavljaju prije kupnje solarnog sustava glasi: „Koliko kolektora mi treba za naš kuća?" Na prvi pogled jednostavno pitanje – u praksi, međutim, skriva cijeli niz varijabli koje mogu rezultat pomicati od dva komada do šest ili više. Ako se pogrešite za jedan kolektor gore ili dolje, možete godinama nepotrebno plaćati za neiskorišteni kapacitet, ili pak opterećivati sustav preopterećenjem i stazijom. U ovom članku ćemo sistematski pregledati cijelu problematiku – od fizičkih dimenzija kolektora, kroz izračun stvarne apsorpcijske površine, sve do konkretnih primjera za kuće različitih veličina.

Fizički razmjeri pločastih kolektora – što stvarno znače brojevi u katalogu

Kada otvorite tehnički list bilo kojeg pločastog kolektora, naići ćete na nekoliko različitih pojmova: ukupna površina, apsorpcijska površina, aperturna površina. Ove tri vrijednosti nisu iste, a njihovo međusobno zamjenjivanje je izvor mnogih pogrešnih razumijevanja prilikom dimenzioniranja sustava.

Ukupna površina (gross area) je vanjska veličina kolektora uključujući okvir. Tipični pločasti kolektor ima ukupnu površinu u rasponu od 2,0 do 2,6 m². Na primjer, uobičajeni kolektor dimenzija 2 000 × 1 200 mm ima ukupnu površinu od 2,4 m².

Aperturna površina (aperture area) je površina kroz koju stvarno ulazi sunčeva svjetlost – to jest površina staklenog poklopca bez okvira. Za gore navedeni kolektor s okvirom debljine oko 30 mm oko ruba, aperturna površina bi bila otprilike 2,22 m².

Apsorpcijska površina je površina samog apsorbenta unutar kolektora – ta je još manja, jer između stakla i apsorbenta postoji mala zrakoparna pukotina, a apsorbent ne ispunjava cijeli unutarnji prostor. Vrijednosti se kreću oko 2,0–2,15 m² za isti kolektor.

U praksi se za izračun učinka sustava najčešće koristi aperturna površina – upravo s njom rade certifikacijski standardi (Solar Keymark) i računalni programi za izračun. Zato prilikom uspoređivanja kolektora uvijek pratite aperturne površine, a ne ukupne dimenzije.

Standardni razmjeri pločastih kolektora na tržištu

Pločasti kolektori nisu standardizirani u jednu univerzalnu veličinu, međutim na europskom tržištu postoji nekoliko dominantnih tipova veličina. Poznavanje ovih kategorija pomoći će vam pri planiranju nosive konstrukcije, montažnog polja i pri narudžbi pribora.

Tip kolektora	Ukupne dimenzije (š × v)	Ukupna površina	Aperturna površina (otprilike)	Tipična masa
Mali (balcon, stan)	1 000 × 2 000 mm	2,0 m²	1,80–1,85 m²	28–32 kg
Srednji (najčešći)	1 200 × 2 000 mm	2,4 m²	2,18–2,25 m²	36–42 kg
Veliki (udobni)	1 250 × 2 100 mm	2,625 m²	2,40–2,50 m²	40–48 kg
Dvostruki (tandem)	2 000 × 2 000 mm	4,0 m²	3,60–3,70 m²	70–80 kg

U kategoriji solarnih kolektora na atria.sk možete naći, na primjer, solarni kolektor pločasti AlCu s strukturnim staklom, koji pripada kategoriji srednjih do većih kolektora s aperturnom površinom oko 2,2 m². Slično, solarni kolektor pločasti AlCu s strukturnim antirefleksnim staklom ima istu okvirnu veličinu, pri čemu antirefleksna obrada stakla povećava optičku učinkovitost i stoga stvarni učinak, iako fizička površina ostaje ista.

Kako izračunati potreban broj kolektora – metodika korak po korak

Pravilno dimenzioniranje solarnog sustava nije posao procjene niti „iskusne palčeve mjere". Postoje provjereni izračunski postupci koji, uz ispravne ulazne podatke, daju pouzdane rezultate. Neka ih sada pregledamo.

Korak 1 – Utvrdite svoju primarnu potrebu za toplinom

Prvo pitanje je: za što će solarni sustav služiti? Tri osnovna scenarija:

Samo za zagrijavanje tople vode za uporabu (TUV) – najjednostavniji slučaj, potreba za toplinom je relativno stabilna tijekom cijele godine
TUV + predgrijanje grijanja – zahtijeva veći broj kolektora i veći spremnik
TUV + bazen – bazen je ogroman potrošač topline, pravila dimenzioniranja su drugačija

Za svaki scenarij vrijedi drugačije pravilo, stoga ga treba jasno definirati prije izračuna.

Korak 2 – Izračunajte dnevnu potrošnju tople vode

Za kućne objekte standardno se uzima potrošnja 40–60 litara tople vode po osobi i danu (zagrijana na 55 °C). Taj volumen ovisi o navikama obitelji, ali za većinu kućanstava raspon od 45–55 litara/osobu/dan realan je. Obitelj od 4 člana potrošit će 180–220 litara TUV dnevno.

Za zagrijavanje 1 litra vode za 1 °C potrebno je 1,163 Wh energije. Za zagrijavanje 200 litara vode iz ulazne temperature 10 °C (zima) na 55 °C potrebno je:

Q = 200 l × (55 – 10) K × 1,163 Wh/(l·K) = 10 467 Wh ≈ 10,5 kWh/dan

Tijekom ljetnih mjeseci, kada je ulazna voda toplija (npr. 15 °C), ta vrijednost pada na oko 9,3 kWh. To je vaša osnova za dimenzioniranje.

Korak 3 – Uzimajte u obzir solarno pokrivanje (solar fraction)

Solarni sustav ne pokriva 100 % godišnje potrošnje – to bi bilo tehnički i ekonomski neefikasno. Preporučena vrijednost solarnog pokrivanja za TUV u srednjoj Europi je 55–70 % godišnje potrebe. Ostatak pokriva dopunski izvor (kotao, dizalica topline, električni grijač).

Zašto ne 100 %? Zato što bi trebali dizajnirati sustav za kritične zimske dane, što bi značilo ogromnu površinu kolektora, koja bi u ljetnim uvjetima uzrokovala stagnaciju – pregrejavanje i tlakovu krizu u sustavu.

Korak 4 – Primijenite osnovna orijentacijska pravila

Kao tehničari u praksi koristimo ove orijentacijske vrijednosti za ploče kolektora u hrvatskim uvjetima (srednja Europa, nagib 35–45°, orijentacija na jug ±15°):

Za TUV: 1,0–1,5 m² aperturne površine kolektora po osobi
Za TUV + grijanje: 2,5–4,0 m² aperturne površine po osobi
Za bazen (zatvoreni): 50–70 % površine vodene površine bazena
Za bazen (otvoreni): 70–100 % površine vodene površine bazena

Te vrijednosti vrijede za kvalitetne pločaste kolektore s učinkovitošću η₀ ≥ 0,78. Za manje učinkovite kolektore treba povećati površinu za 10–20 %.

Konkretni primjeri dimenzioniranja iz prakse

Primjer 1 – Obitelj od 4 člana, TUV, novogradnja

Ovo je najčešći slučaj s kojim se susrećemo. Obitelj od 4 osobe, novi kućni objekt, zanimanje samo za solarno zagrijavanje TUV. Ulazni podaci:

Broj osoba: 4
Preporučena površina: 1,2 m²/osoba × 4 = 4,8 m² aperturne površine
Pri kolektoru s aperturnom površinom 2,2 m²: 4,8 / 2,2 = 2,18 → 2 kolektora
Stvarna aperturna površina: 2 × 2,2 = 4,4 m² – nešto ispod preporuke, ali dovoljno
Spremnik: 200–300 litara

U praksi većina kupaca u tom segmentu odlazi s dva kolektora i spremnikom od 200–250 litara. Postotak pokrivanja TUV iznosi oko 58–65 % godišnje potrošnje – što je odličan rezultat.

Primjer 2 – Obitelj od 5 članova, stari kućni objekt, TUV + dodatno grijanje

Starija obitelj u kući iz 80-ih godina, podno grijanje u pristavci, zanimanje za kombinaciju TUV i solarnu podršku grijanju. Ulazni podaci:

Broj osoba: 5
Preporučena površina (TUV + grijanje): 3,0 m²/osoba × 5 = 15 m² – to je vrhunski ekstrem
Realno rješenje: 10–12 m² aperturne površine
Pri kolektoru 2,2 m²: 10 / 2,2 ≈ 4,5 → 4 do 5 kolektora
Spremnik: 500–800 litara (kombinirani, bivalentni)

U ovom slučaju preporučujemo 4 kolektora kao kompromis između ulaganja i povratka. Pet kolektora bismo razmatrali samo uz dobar nagib krova i jugoistočnu/jugozapadnu orijentaciju. Važno je znati da solarna podrška grijanju u praksi funkcioniše samo u prelaznim periodima (siječanj, listopad, ožujak, travanj) – zimi kolektori pri ovom korištenju ne mogu pokriti potrebu za toplinskom udobnošću, čak i kada biste imali 10 komada.

Primjer 3 – Plivačka kupelj / obiteljski bazen (12 × 6 m)

Kupac ima vanjski bazen dimenzija 12 × 6 m, dakle vodena površina od 72 m². Sezona siječanj–siječanj, ciljana temperatura vode 26–28 °C.

Za otvoreni bazen: 70–100 % od 72 m² = potrebno 50–72 m² aperturne površine
Za otvoreni bazen s bazenskom folijom (smanjuje isparavanje): 55–60 m²
Pri kolektoru 2,2 m²: 55 / 2,2 = 25 komada – to je ulaganje za komercijalnu ustanovu
Praktično rješenje za kućne objekte: 10–14 kolektora, produženje sezone za 4–6 tjedana, a ne cijele godine

Aplikacije bazena su posebna poglavlja – za kućne bazene preporučujemo pri ograničenom budžetu uložiti više u plivajuću izolacijsku foliju (smanjuje toplinske gubitke za 50–70 %) i manje solarno polje.

Utjecaj nagiba i orijentacije krova na broj kolektora

Optimalne uvjeti za solarni kolektor u slovačkim uvjetima su: nagib 35–45°, orijentacija na jug (odstupanje maksimalno ±30°). Ako Vaš krov ne zadovoljava te uvjete, potrebno je broj kolektora korigirati prema gore.

Pri odstupanju orijentacije 45° od juge (tj. jugovrhod ili jugozapad) gubite oko 10–15 % godišnjeg prihoda. Pri odstupanju 90° (istočni ili zapadni) prihod pada za 25–35 %. Pri nagibu 20° umjesto 35° gubite dodatnih 5–10 % godišnje. Ovi gubici se akumuliraju i u ekstremnim slučajevima (ravni krov orijentiran na sjeverovrhod) solarni sustav može biti praktički neisplativ.

Korekcijski faktor za broj kolektora:

Optimalne uvjeti (jug, 35–45°): korekcijski faktor 1,0 – nema promjene
JV ili JZ, nagib 30–50°: faktor 1,1 – dodajte 10 % površine (zaokružite prema gore)
Istočni ili zapadni, nagib 25–55°: faktor 1,25–1,35 – dodajte 1 kolektor više
Ravni krov s podiznim stajalom: faktor 1,0–1,05 – gotovo bez penalizacije

Detaljnije informacije o toj temi pronađete u članku Nagib i orijentacija kolektora – kako maksimalizirati energijski prihod u našem Vjećnom centru.

Preračun za konkretan kolektor – aperturna površina i snaga

Kada znate koliko kvadratnih metara aperture trebate, lako ćete preračunati broj komada konkretne kolektora. Kod kolektora s aperturnom površinom 2,20 m² i potrebom 4,4–4,8 m² izračun izgleda ovako:

Broj komada = Potrebna aperturna površina / Aperturna površina jednog kolektora
= 4,8 m² / 2,20 m² = 2,18 → zaokružite prema gore = 3 komada

Ili konzervativnije: 4,4 m² / 2,20 m² = 2,0 → točno 2 komada.

Ovdje ovisi o tome koristili ste li vrijednost 1,0 ili 1,2 m²/osobu u izračunu potrebne površine. Za sjever Slovačke (manje sunčanih sati) preporučujemo vrijednost 1,2–1,3 m²/osobu, za jug Slovačke (Podunavski kotar, okolica Komorne, Dunajske Stredy) dovoljno je 1,0–1,1 m²/osobu.

Snaga kolektora je još jedan važan parametar. Kvalitetni ravnokraki kolektor postiže pri aperturnoj površini 2,2 m² i idealnim uvjetima (irradiance 1 000 W/m², ΔT = 0 K) snagu oko 1 650–1 760 W. To odgovara specifičnoj snazi 750–800 W/m². U stvarnim uvjetima (ΔT = 30 K između tekućine i okolnog zraka) snaga pada na oko 1 200–1 400 W na kolektor – ali to je i dalje izvrstan rezultat za zagrijavanje TUV.

Previše kolektora – što se događa kod prevelike dimenzije?

Prevelika dimenzija sustava je jednako problematična kao i premala dimenzija – samo drugačije. Kada imate preveliku površinu kolektora u odnosu na potrebu topline (npr. 5 kolektora za 2 člana obitelji bez bazena), dolaze do ove pojave:

Stagnacija – u ljeti, kada je spremnik pun i sunce i dalje svjetli, tekućina u kolektorima staje. Temperatura raste iznad 160–180 °C, glikol degradira, tlak raste.
Skraćena životna traje komponenti – ponavljane stagnacije oštećuju membrane ekspanzijskih posuda, brtve, solarno pumpu i sam apsorbator.
Nepotrebna investicija – svaki dodatni kolektor košta novac bez da donosi pravilnu uštedu.
Problemi s hidraulikom – prevelika površina kolektora zahtijeva veći protok, veće cijevi i snazniju cirkulacijsku pumpu.

Kao pravilo: bolje je imati sustav nešto premalen (pokrivanje 55 % umjesto 65 %) nego izraženo prevelik. Stagnacije su za dugoročnu pouzdanost sustava veći problem od nekoliko posto nižeg pokrivanja.

Spremnik – neodvojiva komponenta dimenzije

Izračun broja kolektora ne možete izvoditi odvojeno od odabira spremnika. Ove dvije veličine međusobno su povezane. Osnovno pravilo:

50–80 litara spremnika na svaki m² aperturne površine kolektora
Za 2 kolektora s ukupnom aperturom 4,4 m²: spremnik 220–350 litara
Za 4 kolektora s aperturom 8,8 m²: spremnik 440–700 litara

Previše mali spremnik u odnosu na površinu kolektora vodi do toga da se spremnik brzo zagrije i sustav pada u stagnaciju već u ranoj jutarnjoj sati – time se gubi potencijal cijelodnevne proizvodnje. Preveliki spremnik pak uzrokuje da se nikada dovoljno nezagrije i sustav radi na niskoj temperaturi, što pogoršava učinkovitost kolektora.

Utjecaj kvalitete stakla kolektora na efektivnu površinu

Nemojte zaboraviti da fizička veličina kolektora nije jedina varijabla koja određuje koliko komada trebate. Jednako važna je optička učinkovitost – tj. koliko postotaka padajućeg sunčanog zračenja stvarno dolazi do apsorbenta.

Običajno solarno staklo ima transmisivnost (propustnost) oko 91 %. Antirefleksno staklo (AR staklo) ima transmisivnost 95–96 %. Razlika od 4–5 postotnih bodova na prvi pogled ne izgleda puno, ali u praksi znači za 5–7 % viši godišnji učinak. Za sustav s dva kolektora to može biti ekvivalent dodatnih 0,5 kolektora – bez toga da zauzimate više prostora na krovu.

Tokom toga postoje dvije varijante kolektora na atria.sk: kolektor s strukturnim staklom (standard, odličan omjer cijena/performanse) i kolektor s strukturnim antirefleksnim staklom (viša performansa, idealno za sustave gdje je broj komada ograničen dostupnom krovnom površinom ili budžetom). Ako imate na krovu prostor samo za 2 kolektora, ali želite maksimalizirati performansu, antirefleksno staklo je jasna opcija. Više o razlikama između vrsta stakla možete pronaći u članku Strukturno vs. antirefleksno staklo kolektora – koja je razlika.

Ograničenja na strani krova – stvarno dostupna površina

Izračun govori jedno, a stvarnost ponekad nešto drugo. Na krovu mogu biti prozorski krovni prozori, vikiere, dimnjaci, antene, ili jednostavno može biti krov orijentiran tako da je korisna površina manja nego što biste željeli. Zato uvijek preporučujem kupcima da učine dvije stvari:

Izmjeriti stvarno dostupnu površinu na krovu prije narudžbe kolektora. Ne dovoljava znanje da imate šindere – treba znati stvarne dimenzije bez prepreka.
Provjeriti nosivost krova. Kolektor s montažnom konstrukcijom i tekućinom teži 40–55 kg. Četiri kolektora predstavljaju opterećenje od 160–220 kg raspoređeno na nosnoj konstrukciji. Stari drveni krovni nosači bez statičke procjene mogu biti problem.

Za situacije gdje je dostupna površina na kosom krovu ograničena, dolaze u obzir montaža na ravnim krovovima pomoću podiznih stojaka, fasadna montaža (vertikalna instalacija – gubi se cca 15–20 % učinka, ali je ponekad jedina mogućnost), ili instalacija u vrtu na zemaljskim stojacima (neograničeno, lako pristup za servis, ali trebate duže cijevi). Više o mogućnostima montaže možete pronaći u članku Montaža solarnih kolektora na krov – postupak i zahtjevi.

Povezivanje kolektora – serijsko vs. paralelno i njihov utjecaj na dimenzioniranje

Ako instalirate više kolektora, način njihove hidrauličke povezivanja utječe na performanse cijele instalacije. Za kućne objekte relevantne su dvije sheme:

Paralelno povezivanje – svaki kolektor dobiva svježu, relativno hladnu tekućinu. Temperatura na izlazu iz svakog kolektora je jednaka, a protok se dijeli na broj kolektora. Prednost: niži tlak, ravnomjerno hidrauličko opterećenje, manje degradacije kod kvara jednog komada. Idealno za 2–4 kolektora.

Serijsko povezivanje – tekućina prolazi kroz kolektore jedan za drugim, svakim dodatnim kolektorom se dodatno grije. Na izlazu je viša temperatura, ali protok mora biti niži. Pogodno za primjene gdje vam je potrebna visoka izlazna temperatura (npr. apsorpcijsko hlađenje). Za običajno grijanje TÚV nije preporučeno kod više od 2–3 komada.

Za veće polja (5+ kolektora) koristi se kombinirana shema – kolektori u seriji po 2–3 komada, te serije povezane paralelno. Na taj način postiže se ravnomjerno hidraulički uravnoteženi protok kroz cijelo polje.

Orientacijska tablica: broj kolektora prema veličini kućanstva

Broj osoba	Samo TÚV – broj kolektora (2,2 m²/ks)	TÚV + grijanje – broj kolektora	Spremnik TÚV	Spremnik kombin.
1–2	1–2 komada	2–3 komada	100–150 l	200–300 l
3–4	2–3 komada	4–5 komada	200–300 l	400–600 l
5–6	3–4 komada	5–7 komada	300–400 l	600–800 l
7+ (rekreacijska ustanova)	5+ komada	individualni projekt	500+ l	800+ l

Te vrijednosti pretpostavljaju optimalne uvjete (jug ±15°, nagib 35–45°, srednje Slovačka). Za lošije uvjete povećajte broj za 1 komad. Za vrlo povoljne uvjete (jug Slovačka, idealna orijentacija) možete ostati na nižoj vrijednosti iz raspona.

Solarni simulacijski alati – kada preciznost ne može zamijeniti procjenu

Za veće ili skuplje projekte (5+ kolektora, kombinirani sustav, komercijalna ustanova) preporučujem upotrebu specijaliziranih softvera za satu simulaciju solarnog sustava. Najčešće dostupni alati su:

T*SOL – nijemski softver, vrlo precizan, sadrži bazu kolektora certificiranih prema Solar Keymark, omogućuje unosenje stvarne pozicije, orijentacije i senčenja
POLYSUN – švicarska platforma, slično učinkovita, dostupna i u češko-slovačkom okruženju
GetSolar / online kalkulatori – pojednostavljeni, pogodni za prvi orijentacijski pregled

Ovi alati uz ispravne ulazne podatke daju rezultate s preciznošću ±10 % u odnosu na stvarni učinak – što je za investicijska odlučivanja više nego dovoljno.

Najčešće greške pri dimenzioniranju – što sam vidio u praksi

Tijekom godina prakse susreo sam se s nekoliko tipičnih grešaka koje kupci ili nezainteresirani instalateri ponavljaju:

Mešanje ukupne i aperturne površine – kupac kupi „tri kolektora s površinom 2,4 m²“ u uvjerenju da ima 7,2 m² aperture. U stvarnosti ima samo 6,6 m². Mala razlika, ali kod 4-članih obitelji to može značiti podcjenjivanje sustava.
Zanemarivanje senčenja – dimnjak, susjedno drvo, vikijer u 10:00 ujutro zasjenjuje polovicu kolektorskog polja. Senka na 15 % površine kolektora može smanjiti učinak za 30–50 %.
Preoptimistična izračunsko osnova – kupac tvrdi da ima 4 osobe, ali u kući žive i stari roditelji. Potrošnju TÚV treba uvijek biti konzervativan i bolje zaokružiti prema gore.
Spremnik ostatak investicije – kupljeni su 3 kolektora, ali je spremnik samo 150 litara (stari iz plinskih kotlova). Rezultat je dnevna stagnacija od 11. sata do podne.
Pogrešna pozicija senzora spremnika – regulacija se vodi prema senzoru postavljenom prenisko, sustav radi višak i kad je spremnik zagrijan – to nije greška dimenzioniranja, već instalacije, ali ima direktni utjecaj na stvarno pokrivanje.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Mogu li kasnije dodati još jedan kolektor i povezati ga sa postojećim sustavom?

Da, u principu je to moguće, ali na to treba misliti još pri prvotnom projektiranju. Spremnik tople vode, ekspanzijska posuda, pumpska stanica i cijevi moraju biti dimenzionirani s rezervom. Ako je sustav projektiran točno za 2 kolektora i želite dodati treći, morate provjeriti kapacitet spremnika (tipično je potreban veći), tlak u sustavu, podešavanje sigurnosnog ventila i protok pumpe. Samo hidrauličko priključivanje dodatnog kolektora je obična servisna radnja.

Isplati li se instalirati samo jedan kolektor?

Za 1–2 osobe i malu potrošnju vode da – jedan kolektor s aperturom 2,2 m² može u ljetu pokriti gotovo 100 % potrebe za TUV za jednočlani domaćinstvo. Za više osoba jedan kolektor je nedovoljan, a ekonomska povratnost (amortizacija instalacijskih troškova) se kod jednog kolektora značajno pogoršava – većina fiksnih troškova je ista za jedan i dva kolektora.

Kakav utjecaj ima boja krova / podloge na učinkovitost kolektora?

Kolektor sam po sebi nije utjecan bojom krovnog materijala – to je zatvoreni sustav. Međutim, tamni krov (bitumen, tamna crijepa) u ljetu apsorbuje više topline i prostor ispod kolektora može biti topliji, što lagano smanjuje toplinske gubitke kolektora u okolino. Utjecaj je marginalan (1–3 %), pa ga pri odabiru broja kolektora ne morate uzimati u obzir.

Što ako imam kombinaciju kosog i ravnog krova – gdje je bolje postaviti kolektore?

Ako je kos krov usmjeren prema jugu s nagibom 30–50°, to je jednoznačno bolja opcija. Ravan krov zahtijeva podizne nosače (nagib 30–35°), što dodatno povećava cijenu i komplikira montažu. Također, na ravnim krovovima treba riješiti međusobno tijenjenje redova kolektora – razmak mora biti dovoljno velik (pravilo: razmak = 2,5× visina nosača).

Utječe li nadmorska visina na broj potrebnih kolektora?

Da, iako manje izraženo nego što bi se moglo očekivati. Na većim nadmorskim visinama zrak je čistiji i atmosfera je tanja, što lagano povećava intenzitet sunčeve zračnosti koja pada na kolektor (reda nekoliko posto na svakih 1000 m nadmorske visine). S druge strane, planinske lokacije češće imaju oblake ili maglu i imaju duže i hladnije zime s nižim kutom sunca, što ukupnu godišnju proizvodnju opet smanjuje. U praksi, dakle, sama nadmorska visina nije odlučujući faktor pri odabiru broja kolektora – puno važnije je lokalno prosječno oblačno pokrivanje i orijentacija krova za tu konkretnu lokaciju.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate jasno predstavu ili rješavate konkretnu situaciju u vašem domaćinstvu? Napišite nam – sretni ćemo vam pomoći.