Koliko košta rad električnog kotla i kako uštedjeti

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Koliko košta električni kotao i kako uštedjeti

Električni kotao pripada među omiljena rješenja za grijanje, posebno tamo gdje nema priključka na plin, gdje je dizalica topline tehnički ili financijski nedostupna, ili gdje vlasnik traži jednostavno, tiho i bez održavanja rješenje bez sagorijevanja i bez potrebe za rješavanjem dimnjaka ili pregledima dimnih cijevi. Pitanje koje dolazi prije ili poslije, uvijek se postavlja slično: koliko će to u praksi iznositi i može li se s tim nešto učiniti? Odgovor nije jedan broj, već zbroj nekoliko varijabli – količina potrošene energije, cijena električne energije, tarifa koju plaćate, i to koliko je kuća i sama grijana sustava pravilno podešena i održavana.

U ovom članku ćemo pregledati od čega se sastoje troškovi električnog grijanja, koja su pet mjera koja ima najveći realni utjecaj na konačnu sumu, i na primjeru ćemo pokazati kako se pojedine štednje mogu zbrojiti u jedan rezultat. Budući da se cijena električne energije s vremenom mijenja i razlikuje se prema dobavljaču i regiji, nećemo raditi s konkretnom tarifom u centima po kilovat satima – umjesto toga koristit ćemo cijenu po kWh kao varijablu koju ćete sami unijeti u izračun prema svojoj trenutnoj računici. Princip izračuna koji ćemo prikazati ostaje isti bez obzira na to kolika je cijena električne energije na tržištu.

Od čega se sastoje troškovi električnog grijanja

Osnovni izraz je jednostavan: troškovi grijanja = potrošena električna energija (kWh) × cijena električne energije po kWh. Kod električnog kotla je taj izraz pregledniji nego kod većine drugih izvora topline, jer je učinkovitost pretvorbe električne energije u toplinu otprilike 99 %. Praktično cijela električna energija koju kotao uzima iz mreže pretvori se u toplinu koja se prenosi u grijaću vodu – bez dimnih plinova, bez dimnjaka, bez topline koja se gubi u dimnim cijevima, kao što je to slučaj kod sagorijevnih izvora topline. Gubitci su minimalni i odvijaju se gotovo isključivo na površini kotla, a možda i na vodovodima izvan grijaćeg prostora.

Troškovi = potrošeni kWh × cijena kilovatsata.

Od toga slijedi važan, no često zanemaren zaključak: kod električnog grijanja nema smisla tražiti štednju u „učinkovitosti kotla" – ta je već gotovo na teorijskom vrhuncu i praktično se ne može poboljšati. Mogućnost štednje je drugdje – u tome, koliko kilovatsata mora kotao tijekom godine potrošiti, i za koliku cijenu ćete te kilovatsate kupiti. Količina potrošene energije ovisi u prvu ruku o toplinskim gubicima objekta (koliko topline kuća tijekom grijane sezone gubi kroz zidove, krov, prozore i ventilaciju), traženoj unutrašnjoj temperaturi, duljini i intenzitetu grijane sezone u toj lokaciji, i o tome koliko je efikasno grijanje toplinu u kući distribuira i prenosi u pojedine prostorije.

Cijenu po kWh s druge strane utječu tip tarife dogovorene s dobavljačem električne energije, a možda i to da li imate na raspolaganju dvotarifnu tarifu s HDO (hromadsko daljinsko upravljanje), koja razlikuje visoku (VT) i nisku (NT) tarifu prema satu dana. Baš kombinacija „manje potrošenih kWh" i „jeftinije kupljenih kWh" je para poluga koju vlasnik električnog kotla stvarno drži u svojim rukama – i baš o toj pari poluga je ostatak ovog članka.

Za potpunoću je korisno podsjetiti se i alternative: ako vaša lokacija ima priključak na plin, isplati se usporediti troškove s plinskim kondenzacijskim kotlom, koji radi na drugom principu (sagorijevanje plina, drugačija struktura cijene goriva i drugačija dinamika učinkovitosti tijekom godine). Električno grijanje ima prednost jednostavnosti, niske početne investicije i nultih zahtjeva za dimnjak, no to koji izvor u konkretnoj kući isplati se jeftinije, odlučuje u prvu ruku lokalna dostupnost i trenutna cijena pojedinih energija.

5 načina kako smanjiti troškove električnog grijanja

Slijedeća pet mjera djeluju međusobno neovisno, a njihov efekt se može kombinirati – u primjeru dolje ćete vidjeti da zajedno mogu smanjiti godišnje troškove za desetke posto u odnosu na neizoliranu kuću bez bilo kakve regulacije.

Pregled mjera koje su objašnjene u tekstu gore.

1. Korištenje HDO – premještanje potrošnje u jeftiniju tarifu. Dvotarifna tarifa s hromadnim daljinskim upravljanjem dijeli dan na vremenske pasove visoke (VT) i niske (NT) tarife. Električni kotao može većinu svoje potrošnje prebaciti upravo u jeftinije sate – ili direktno (kotao radi pretežno u vremenu niske tarife i van toga dopunjuje nedostajuću toplinu), ili indirektno kroz akumulaciju topline u grijaćoj vodi, u podnoj konstrukciji ili u spremniku tople vode, koji tijekom skupljih sati „dopunjuju" iz onoga što se jeftinije akumuliralo. Precizni vremenski pasovi i razlika između tarifa variraju prema distributivnom sustavu i konkretnom dobavljaču, pa se isplati informirati se direktno u svojoj ugovoru ili pročitati detaljno upute Kako funkcioniše HDO kod električnog kotla. U općem slučaju, vrijedi da što veći udio godišnje potrošnje uspijete prebaciti u nisku tarifu, to je niža prosječna cijena koju za kilovatsat stvarno plaćate.

2. Dobra izolacija građevine. Ova mjera ne utječe na cijenu, već direktno na količinu kilovatatsa koje kuća uopće treba. Izolirane zidove, kvalitetna prozora, zapečaćene pukotine i izolirani krov ili posljednji kat smanjuju toplinske gubitke građevine, a time i količinu topline (i električne energije), koju kotao mora pružiti da bi se unutar zadržala tražena temperatura. Efekt izolacije je kumulativan i dugoročan – dok regulacija (HDO, termostat) utječe najviše na cijenu ili vremensko raspoređivanje potrošnje, izolacija smanjuje sam volumen potrebe za toplinom godinama unaprijed, bez obzira na to koji izvor topline upotrebljavate upravo sada. Baš zbog toga se isplati razmotriti je još prije odabira ili zamjene kotla – ulaganje u oblogu građevine reflektira se u svakoj sljedećoj toplinskoj sezoni.

3. Soba ili tjedni termostat s noćnim ili odsustvenim prigušenjem. Nije svaki sat dana zahtijevao istu unutarnju temperaturu. Tijekom noći, dok su stanari pod pokrivačem, ili tijekom dana, dok je kuća prazna (posao, škola), moguće je temperaturu smanjiti za nekoliko stupnjeva bez gubitka udobnosti – a pri ponovnom uključivanju sustav uspije dohvatiti temperaturu prije nego što se netko vrati kući ili probudi. Kvalitetan sobni ili tjedni programabilni termostat to automatizira: postavi se jednom, dalje na to ne morate misliti, a prigušenje se primjenjuje točno prema stvarnom ritmu kućanstva. Razlika između „uvijek ista temperatura 24 sata dnevno" i „niža temperatura u vremenu kada to nitko ne osjeti" pripada među najjednostavnije, a istovremeno najučinkovitije mjere koje je moguće poduzeti bez bilo kakve građevinske investicije.

4. Redovita održavanja sustava grijanja. Iako je sam električni grijač gotovo bezgubitno, ostatak sustava grijanja – radijatori, podno grijanje, cjevovodi, cirkulacijska pumpa – ima svoju vlastitu učinkovitost prijena topline u prostoriju. Radijatori bez odzračavanja (zrakova mjehura u gornjem dijelu tijela) imaju manju stvarno grijanu površinu, a time i slabiju snagu pri istoj temperaturi vode – sustav tada mora raditi dulje ili pri višoj temperaturi da bi postigao istu udobnost kao prije. Slično, naslage i blato u sustavu (tipično u starijim cjevodovima ili pri tvrđoj vodi) ograničavaju protok i smanjuju prijenos topline s radijatora na zrak. Redovito odzračavanje radijatora na početku i tijekom toplinske sezone, čisti sustav bez naslaga i funkcijska cirkulacijska pumpa održavaju sustav grijanja u stanju u kojem je bio izvorno dizajniran – dakle bez nepotrebnog „doplacanja" energije za kompenzaciju gubitaka uzrokovanih zanemarenim održavanjem.

5. Pravilno dimenziranje snage kotla. Preveliki kotao (neopravdano visoka snaga u odnosu na stvarne toplinske gubitke kuće) često radi u kratkim, čestim ciklusima uključivanja i isključivanja umjesto polumog, duljeg rada na nižoj snazi. Često cikliranje znači više struktivnih gubitaka, manje stabilnu sobnu temperaturu (veće oscilacije oko tražene vrijednosti) i nepotreban trošenje komponenti. S druge strane, nedovoljno dimenziran kotao ne uspije pokriti toplinske gubitke u najhladnijim danima i sustav dugoročno „dohvaća" traženu temperaturu bez toga da ju ikada stvarno postigne. Pravilno dimenziranje snage prema stvarnim toplinskim gubicima konkretne kuće – a ne prema procjeni „da to sigurno bude dovoljno" – je stoga peti stupac ekonomičnog rada. Ako niste sigurni koju snagu vaša kuća zahtijeva, detaljan postupak možete pronaći u članku Koju snagu električnog kotla trebam.

Bonus: pametno upravljanje i daljinsko nadziranje. Moderni električni kotlovi s povezivanjem na mobilnu aplikaciju – na primjer Attack Electric Excellent 8 – omogućuju praćenje i prilagodavanje rada na daljinu. U praksi to znači da možete provjeriti da li sustav radi prema planu, prilagoditi temperaturu prije nego što dođete kući umjesto da kotao radi na punoj snazi cijeli dan nepotreblje, ili primijetiti iznimno visoku potrošnju prije nego što se potpuno očita na računu. Točna PID regulacija, koju ovaj model koristi, dodatno održava temperaturu grijaće vode glatko i s manjim oscilacijama nego jednostavna dvotčvorna regulacija (uključeno/isključeno), što na kraju smanjuje nepotreban vrhovi potrošnje.

Kako se mjere zbrajaju – ilustrativni usporedbi

Sljedeći graf prikazuje kako se pojedine mjere iz prethodne točke mogu kumulirati u modelnom primjeru iz sljedeće točke. Radi se o ilustrativnom, pojednostavljenom prikazu – stvarni učinak varira od kuće do kuće i ovisi o konkretnim uvjetima kućanstva.

Ilustrativni prikaz na modelnom primjeru iz sljedeće točke. Postotci izražavaju udio u odnosu na troškove bez bilo kakvih štedljivih mjera (100 %).

Modelni primjer izračuna

Da bismo mogli zamisliti kako će pojedine mjere utjecati na stvarni račun, pogledajmo to na pojednostavljenom modelnom primjeru kuće s životnom površinom otprilike 120 m². Cijenu električne energije označimo simbolom C (cijena za 1 kWh u visokoj tarifi) – uvrstite vlastiju trenutnu tarifu iz računa, princip izračuna ostaje isti bez obzira na to kolika je cijena upravo sada.

Početno stanje (bez štedljivih mjera): stariji, prosječno izolirani kućni dom s godišnjom potrebom topline (grijanje i djelomični grijanje vode) otprilike 16 000 kWh, kotao radi bez regulacije prigušenja, bez HDO, na ravnu, jednotarifnu tarifu. Godišnji troškovi = 16 000 × C.

Korak 1 – izolacija. Pretpostavimo da izolacija vanjske ograde, zamjena dijela prozora i dopuna izolacije krova smanji toplinske gubitke kuće otprilike za petinu. Godišnja potreba topline pada s 16 000 kWh na otprilike 12 800 kWh. Troškovi pri istoj cijeni C = 12 800 × C, što je pada otprilike za 20 % u odnosu na početno stanje – bez bilo kakvog uključivanja tarife ili regulacije, samo zbog niže toplinske izgube građevine.

Korak 2 – tjedni termostat s noćnim prigušenjem. Uvođenje programabilnog termostata, koji blago smanjuje temperaturu tijekom noći i u vremenu kada je kuća prazna, donosi dodatnu štednju potrošnje – u ovom modelnom primjeru procijenimo je na otprilike 10 % trenutne, već izolirane potrošnje. Potreba topline pada s 12 800 kWh na otprilike 11 500 kWh. Troškovi = 11 500 × C, što u usporedbi s početnim stanjem predstavlja pada na otprilike 72 % izvornih troškova.

Korak 3 – HDO. Na kraju pretpostavimo da se uspije prenijeti 60 % godišnje potrošnje u jeftiniju nisku tarifu (NT) zbog HDO i akumulacije topline izvan vrhova, preostalih 40 % ostaje u visokoj tarifi (VT). Ako bi niska tarifa bila – samo ilustrativno, u svrhu ovog izračuna – recimo za 30 % jeftinija od visoke (stvarna razlika ovisi o konkretnom dobavljaču i distributivnoj tarifi, informirajte se u svojoj ugovoru), raspored potrošnje izgleda ovako:

Tarifa	Udio potrošnje	Količina	Cijena po kWh
Visoka (VT)	40 %	4 600 kWh	C
Niska (NT)	60 %	6 900 kWh	≈ 0,7 × C

Troškovanje = 4 600 × C + 6 900 × 0,7 × C = 4 600 × C + 4 830 × C = 9 430 × C. U usporedbi s izvorno stanjem (16 000 × C) ovaj rezultat predstavlja pada na približno 59 % izvornih troškova – dakle uštedu od oko 41 %, postignutu kombinacijom tri neovisna mjera: izolacije, prigušenja i HDO. Nijedno od njih samostalno ne bi dalo takav rezultat – upravo njihov zbroj čini razliku.

Bitno je istaknuti da se radi o pojednostavljenom modelnom primjeru s ilustrativnim ulaznim vrijednostima (postotci uštede pri izolaciji, prigušenju i omjeru tarifa HDO). Stvarni brojevi će se razlikovati kuća po kuću ovisno o stanju zgrade, klimatskim uvjetima te lokaliteta, ponašanju obitelji i konkretne cijene ponude energetskog dobavljača. Princip izračuna – množenje stvarne potrošnje stvarnom cijenom po kWh, mjeru po mjeru – ostaje isti i možete ga jednostavno uvrstiti u svoju situaciju s vlastitim brojevima iz računa.

Drugi praktični primjer odnosi se na peto mjerilo – pravilnu snagu kotla. Ako kuća ima toplinske gubitke npr. 6 kW pri projektiranoj vanjskoj temperaturi, ali je instaliran kotao snage 12 kW „za sigurnost", taj će kotao veliki dio grijačke sezone (van najhladnijih dana) raditi na dio svoje snage u obliku kratkih ciklusa uključivanja i isključivanja umjesto duljeg, glatko tijeka. Posljedica nije samo nešto veća potrošnja, već i manje ravnomjerna sobna temperatura i brže trošenje prekidačkih elemenata. Pravilno dimenzioniran kotao (u ovom slučaju bliže 6–7 kW) može postići isti udobnost s manjim brojem ciklusa i stabilnijim radom, što se tijekom cijele grijačke sezone očituje i na računu.

Za pomen vrijedi i to koja kombinacija mjera daje najbolji rezultat s obzirom na troškove dugoročno. U općenitosti vrijedi da je najpovoljnija varijanta električnog grijanja istovremeno korištenje električnog kotla, aktivnog crpanja iz HDO i dobro izolirane kuće s niskotemperaturnim grijačkim sustavom, poput podnog grijanja. Niskotemperaturni sustav radi s nižom temperaturom grijaće vode nego klasični radijatori, što smanjuje gubitke na distribuciji i istovremeno bolje iskorištava akumulativnu sposobnost podne konstrukcije – toplina „akumulirana" tijekom jeftinijeg noćnog tarife tijekom dana postepeno se oslobađa u prostoriju, čak i kada kotao upravo ne radi.

Isti modelni primjer koji rješavamo u tekstu iznad.

Preporučeni proizvodi za uštedu

Pri izboru ili modernizaciji električnog grijanja isplati se okrenuti prema proizvodima koji direktno podržavaju neke od pet mjera opisanih iznad – posebno daljinsko upravljanje i preciznu regulaciju (tjedno HDO i prigušenje) ili mogućnost zonskog grijanja (dopuna pravilno dimenziranom snagom).

Attack Electric Excellent 8 (7,5 kW) – električni kotao s upravljanjem putem mobilne aplikacije i preciznom PID regulacijom, koja ograničava nepotrebne oscilacije potrošnje. Omogućuje praćenje i prilagodbu rada na daljinu, što pomaže boljoj kombinaciji grijanja s HDO i noćnim prigušenjem. Cijena od 1 018,00 €.

Protherm Ray 14KE – pouzdan električni kotao za manje i srednje obitelji, s jednostavnom upotrebom i niskim zahtjevima za prostor. Dobra opcija ako tražite cijenovno dostupno rješenje za kombinaciju s pravilno dimenziranom snagom i redovnom održavanjem sustava. Cijena od 961,00 €.

Vaillant eloMENT VER 150 – električni konvektor prikladan kao dopunsko ili zonsko grijanje pojedinih prostorija, npr. kupaonice ili prostorije koju se koristi povremeno i koju nije potrebno grijati na istu temperaturu kao ostatak kuće. Pomaže smanjivanju troškova time što se grije točno tamo i tada gdje i kada je to potrebno. Više o razlikama između konvektora i kotla možete pronaći u članku Električni konvektor ili električni kotao. Cijena od 155,80 €.

Buderus Logamax E213-4 – ima ugrađenu tlačnu ekspanzijsku posudu i višestupanjsku pumpu direktno u tijelo kotla, pa time prilikom nabave štedite na kupovini i montaži tih komponenta posebno – manja ulaganje se tako djelomično reflektira i na ukupne troškove vlasništva. Cijena od 661,26 €.

Često postavljana pitanja

Je li električno grijanje skuplje od plinskog?

Nema jednoznačne odgovora – ovisi o cijeni električne energije i plina u vašoj lokaliteti, toplinskoj gubici kuće i o tome koliko aktivno koristite mjere opisane gore (HDO, izolacija, štednja). Električni kotao ima prednost gotovo 99 % učinkovitosti i jednostavnosti, dok plinski kondenzacijski kotao ima drugačiji mehanizam cijene goriva. Detaljno uspoređivanje oba rješenja možete pronaći u članku Električni kotao ili plinski kondenzacijski kotao.

Kako tačno HDO utječe na visinu računa za električnu energiju?

HDO (udaljeno upravljanje u masovnim količinama) dijeli dan na tarifne pojaseve visoke i niske cijene. Ako uspijete prebaciti što veći dio potrošnje električnog kotla u jeftinije sate – direktno ili kroz akumulaciju topline – smanjuje se prosječna cijena koju plaćate po kilovatsatima, iako ukupna količina potrošene energije ostaje ista. Tačan princip i tehničke mogućnosti podešavanja opisuje članak Kako funkcioniše HDO kod električnog kotla.

Koliko električne energije potroši električni kotao tijekom godine?

Univerzalna brojka ne postoji, jer potrošnja direktno odgovara toplinskoj gubici konkretne građevine, traženoj unutrašnjoj temperaturi i duljini grijane sezone u toj lokaliteti – ne samo kotlu, čija je učinkovitost kod svih električnih kotlova gotovo jednaka (oko 99 %). Usmjereno se može krenuti od godišnje potrebe topline kuće (kWh/godina), koju može procijeniti projektant ili energetski audit, a zatim je pomnožiti cijenom električne energije po kWh, kao što je prikazano u primjernom primjeru gore.

Može li se električno grijanje kombinirati s podnim grijanjem?

Da, i ta kombinacija spada među najpovoljnije – niskotemperaturni sistem, kao što je podno grijanje, radi na nižoj temperaturi grijane vode od klasičnih radijatora, što smanjuje toplinske gubitke u cjevovodima i istovremeno bolje iskorištava akumulacijsku sposobnost konstrukcije poda u kombinaciji s HDO.

Kako mogu smanjiti troškove bez velikog ulaganja u građevinske radove?

I bez intervenisanja u oblogu građevine pomaže podešavanje tjednog termostata s noćnom i odsustvenom štednjom, redovito odzračavanje radijatora i provjera sistema bez naslaga, aktivno iskorištenje HDO, kao i provjera da li imate u kući preveliki kotao koji ciklira češće nego što je potrebno. Ova mjera su obično jeftinija i brže izvodljiva od izolacije građevine.

Isplati li se električni kotao s upravljanjem preko mobilne aplikacije?

Da, posebno ako želite aktivno nadzirati rad i iskorištavati HDO ili štednju bez toga da morate biti fizički kod kotla. Model kao Attack Electric Excellent 8 omogućuje praćenje i podešavanje temperature na daljinu, a zahvaljujući preciznoj PID regulaciji ograničava nepotrebani porast potrošnje u odnosu na jednostavnu dvotočnu regulaciju.

Koliko često treba održavati električni kotao i grijani sistem?

Radijatori se preporučuje odzračiti na početku grijane sezone i redovito provjeriti ako se pojave bubrenje ili hladni gornji dijelovi tijela. Opći stan sistem (naslage, funkcionalnost cirkulacijske pumpe, tesnost) je prikladno provjeriti tijekom redovitog godišnjeg servisa – zanemarena održavanje smanjuje učinkovitost toplinske emisije u prostorije, pa sustav troši više energije da bi postigao isti udobnost.

Povezane teme

Ako želite provjeriti procjenu operativnih troškova za vašu kuću, napišite nam njenu potrošnju i način grijanja – s radostima ćemo pomoći s izračunom štednje.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašoj kući? Napišite nam - s radostima ćemo posavjetovati.