Električni konvektor ili električni kotao

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Električni konvektor ili električni kotao? Kako se odlučiti između dva potpuno različita rješenja

Ako rješavate električno grijanje kuće, stanovanja, vile ili samo jedne problematične prostorije, vrlo brzo naići ćete na dva pojma koji zvuče slično, ali u stvari opisuju dva potpuno različita sustava: električni konvektor i električni kotao. Obaj koriste elektricitet kao izvor energije, obaj mogu zagrijati prostoriju i cijeli dom, ali princip rada, način instalacije, zahtjevi prema električnoj instalaciji, operativni troškovi i to kako se s tim rješenjem živi svakodnevno, razlikuju se značajno. Dok je električni konvektor samostalna jedinica koju objesite na zid (ili stavite na nožice) i jednostavno priključite na utičnicu, električni kotao je centralni izvor topline koji putem cjevovoda zagrijanu vodu dovodi u radijatore ili podno grijanje u cijelom stanu ili domu – točno kao bi to radio plinski kotao, samo bez plina i dimnjaka. U ovom članku ćemo detaljno razmotriti kako oba rješenja funkcioniraju, za koga su pogodna, može li se kombinirati, a na kraju ćemo prikazati i dva stvarna primjera iz prakse – vilu i obiteljsku kuću – na kojima je razlika između oba pristupa najbolje vidljiva. Cilj članka je da se Vi možete odlučiti bez toga da morate prvo kupiti i isprobavati – razlike ćemo opisati praktično, na konkretnim situacijama, s poveznicama na stvarne proizvode i brojeve.

Kako funkcioniše električni konvektor

Električni konvektor je jednostavan, ali razmišljen uređaj. Unutar njega se nalazi grejna spirala ili keramički element, kroz koji struji zrak prirodnim konvekcijom – hladan zrak se usisava donjim otvorima tijela, grije se na grejnom elementu i topliji, lakši zrak penje se prema gornjim otvorima natrag u prostoriju. Stvara se time spor, ali kontinuirani kružni tok koji postepeno zagrije cijeli prostor bez potrebe za ventilatorom (neki modeli imaju dodatni tihi ventilator samo za brži početak zagrijavanja nakon uključivanja, a zatim prelaze u tihi konvekcijski režim). Baš zbog toga su konvektori većinom potpuno tihi uređaji pogodni i za spavaću sobu.

S obzirom na instalaciju, konvektor je izuzetno jednostavno rješenje. Ne zahtijeva nikakve vodovodne niti grejne cjevovode, ne zahtijeva radijatore, izmjenjivače niti cirkulacijsku pumpu – dovoljno mu je dovod električne energije. Većina modela za stanovanja s snagom od 500 do 1500 W može se priključiti na običnu utičnicu 230 V, a jači modeli do 2 000 – 2 500 W (tipično za veće dnevne sobe) preporučujemo priključiti na zasebni osigurani krug, kako bi se izbjegla preopterećenje zajedničke utičnice. Montaža na zid može je električar obaviti za nekoliko sati, bez bušenja, bez zahvaćanja poda ili zidova osim pričvršćivanja konzola i eventualno izvođenja zasebnog kruga iz razvodnog ormara. U vilama i kućicama često se susrećemo i s konvektorima koji stoje slobodno na točkovima, koje uopće nije potrebno pričvrstiti na zid – dovoljno je ih prenijeti u prostoriju u kojoj baš treba toplina.

Svaki konvektor ima ugrađeni termostat, pa prostor regulira potpuno samostalno i neovisno o ostalim sobama. Moderniji modeli (npr. serija Vaillant eloMENT) imaju elektronski displej, tjedni program, mogućnost daljinskog upravljanja putem aplikacije ili povezivanje u sustav pametne kuće, funkciju otvorenog prozora (uređaj automatski smanji snagu ako primijeti nagli pad temperature uzrokovani provjetljavanjem) i memoriju podešavanja. Zbog toga možete npr. naprogramirati da se vila ili kućica sama „zagrije" jedan sat prije Vašeg dolaska, bez da morate nešto fizički rješavati na licu mjesta.

Važna osobina konvektora je i to što se mogu kupiti postepeno, prostorija po prostorija, točno prema trenutnoj potrebi i budžetu. Ne morate odmah na početku rješavati cijeli dom – dovoljno je zagrijati onu sobu koju baš trebate, a drugu dodati kasnije. To čini konvektore omiljenim rješenjem posebno tamo gdje se investicija rasprostire u vremenu, ili gdje se unaprijed ne zna koje prostorije će se u stvari dugoročno koristiti.

Kako funkcioniše električni kotao (centralni sustav)

Električni kotao funkcioniše na značajno drugačijem principu – to je centralni izvor topline za cijeli objekt. Unutar kotla se nalazi grejno tijelo (grejna spirala ili skupina grejnih šipki), koje grije vodu u zatvorenom grejnom krugu. Cirkulacijska pumpa, koja je dio kotla, potom tlači zagrijanu vodu kroz cjevovode po cijeloj kući – prema radijatorima, a eventualno i prema razdjelniku podnog grijanja. Ohlađena voda vraća se natrag u kotao, gdje se opet grije, i ciklus se ponavlja. To je dakle potpuno isti princip koji poznajete iz plinskog kotla, samo što izvor topline nije sagorevanje plina, već električna energija.

Tokom toga električni kotao zahtijeva potpuni hidraulički sustav: cjevovode, radijatore ili podno grijanje, ekspanzijsku posudu, cirkulacijsku pumpu (obično ugrađenu direktno u kotao) i u slučaju podnog grijanja i razdjelnik. Ako ti cjevovodi u kući već postoje (npr. nakon ugašenog kotla na kruto gorivo ili starije, kvarne plinske jedinice), instalacija električnog kotla je prilično direktna zamjena – kotao se priključi na postojeći sustav i poveže na električnu energiju. Ako cjevovodi još ne postoje, treba računati na značajno veći volumen poslova (cjevovodi, radijatori, eventualno mokri ili suhi podovi), slično kao kod bilo kojeg drugog centralnog sustava grijanja.

Drugi značajan razlika u odnosu na konvektor je zahtjev prema električnoj instalaciji. Električni kotlovi obično rade u snagama reda 6, 9, 12, 15, 18, 24 kW i više, ovisno o veličini i toplinskim gubicima objekta. Kotlovi od otprilike 9 kW i više standardno se priključuju na trofazni dovod (3× 400 V), što znači da treba imati dovoljno dimenzioniran osigurač i glavni dovod – u starijim zgradama to ponekad zahtijeva i izmjenu priključka od distributera električne energije. Ovo je važno razmisliti još prije kupnje, idealno u suradnji s električarom, koji će provjeriti rezervu na glavnom osiguraču i preporučenu tarifu (mnoge kuće s električnim kotlom prelaze na dvotarifnu tarifu, kako bi iskoristile jeftiniji noćni struj za akumulaciju topline, npr. u podno grijanje ili akumulacijsku posudu).

Upravljanje električnim kotlom je centralizirano – kotao radi na zajedničku grejnu krivulju (ekvitermna regulacija prema vanjskoj temperaturi) ili na postavljenu temperaturu grejne vode koja se distribuira po cijeloj kući. To ne znači da se ne može regulirati po prostorijama – obično se rješava termostatskim glavama na radijatorima ili sobnim termostatom kod podnog grijanja, koji dodaju lokalnu regulaciju iznad centralne postavke kotla. Razlika u odnosu na konvektore je u tome što je osnova (temperatura grejne vode, operativna krivulja) zajednička za cijelu kuću, a lokalna regulacija samo finiruje pojedine prostorije oko te zajedničke osnove.

Osnovno razdvajanje prema veličini prostora koji se grije.

Kada odabrati konvektore

Konvektori su prirodni izbor u sljedećim situacijama:

Dodatno ili dopunsko grijanje jedne do dvije sobe – npr. soba koja je hladnija od ostatka kuće, preuređena garaža, atelier, kancelarija u podkrovi ili prostor koji se koristi samo povremeno.
Kuće i vile s povremenim boravkom – tamo gdje nema smisla grijati cijeli objekt zbog jednog vikenda, a potreban je brz napon topline samo u sobama koje se upotrebljavaju.
Stanovi s električnim grijanjem bez centralnog razvoda – tipično stariji paneli i zidački stanovi, gdje nikada nisu bili izgrađeni radijatori i elektricitet je jedina realno dostupna opcija.
Dodatne izgradnje i rekonstrukcije bez zahvaćanja postojećih razvoda – ako dopunjujete sobu, podkrov ili izgradnju i ne želite zbog jedne sobe produžiti sustav grijanja cijele kuće.
Brzi napon topline na ograničeno vrijeme – konvektor grije zrak u sobi znatno brže nego što se može zagrijati cijeli vodeni sustav s radijatorima, što je vrijedno upravo kod povremenog korištenja.
Niža početna investicija i jednostavna montaža – bez potrebe za vodoinstalaterom, stručnjakom za tehniku grijanja ni razbijanjem zida, što skraćuje vrijeme i troškove instalacije.
Neovisna regulacija po sobama – u sobama koje upravo ne koristite (dječja soba tijekom dana, gostinska soba) jednostavno isključite ili isključite određeni konvektor bez da to utječe na ostatak kuće, i stvarno uštedite na energiji.

Kada odabrati centralni električni kotao

Električni kotao ima smisla prije svega kada:

Imate potrebu za glavnim izvorom topline za cijeli dom ili stan, a ne samo za dopunsku rješenje za jednu-dvije sobe.
Postoje ili se planiraju radijatori ili podno grijanje – kotao jednostavno opskrbljuje toplinom postojeće ili pripremljene razvode.
Na lokaciji nije dostupan plin – u mnogim novogradnjama i rekonstrukcijama izvan područja plinofikacije električni kotao je najčešća alternativa u odnosu na kruto gorivo ili dizalicu topline.
Zamjenjujete stari, kvarni ili neefikasni izvor topline (stari kotao na kruto gorivo, višak električnog bojlera za centralno grijanje) i želite zadržati postojeći vodeni sustav bez velikih građevinskih zahvaćanja.
Preferirate jedno centralno mjesto upravljanja grijanjem za cijeli dom – jedan kotao, jedna kriva grijanja, a možda i priprema tople sanitarne vode, umjesto upravljanja više samostalnih tijela.
Kuća je cijenom obitavljena i stoga se isplati uložiti u kompletan sustav grijanja koji će raditi dugoročno i redovito, a ne samo povremeno.

Električni kotao se u pravilu isplati najviše tamo gdje je kuća dobro izolirana (niže toplinske gubitke znače nižu potrošnju, a time i razumnije operativne troškove, iako je cijena električne energije visoka u odnosu na plin), a gdje je moguće iskoristiti povoljniju tarifu električne energije (dvotarifna tarifa, a možda i kombinacija s fotonaponom i akumulacijom topline tijekom dana, kada je vlastita energija „besplatna").

Postupak koji se isplati slijediti prije odabira rješenja.

Može li se to kombinirati?

Da – i u praksi je to češće nego što biste očekivali. Električni kotao i električni konvektori nisu međusobno konkurentni, međusobno isključivi rješenja, već više dopunski alati koje je moguće složiti točno prema potrebama određene kuće.

Tipičan primjer: kuća ima centralni električni kotao povezan s radijatorima u svim životnim prostorima, a vlasnik dodatno osniva radionicu u garaži, atelier u podkrovi ili saunu u podrumu – prostorije koje originalni sustav grijanja ne pokriva, a u koje bi bilo skupo i neprofesionalno produžiti vodene razvode. Baš u takve „nove“ ili rubne prostorije idealno se uklapaju samostalni električni konvektori, koje je moguće dodati kad god, bez zahvaćanja postojećeg sustava.

Obrnuti pristup je također čest: kuća grijana uglavnom konvektorima može imati u kupaonici električni radijator s sušačem ručnika, ili obrnuto, u glavnoj životnoj zoni se s vremenom prelazi na izgradnju centralnog sustava, dok konvektori ostaju kao rezervno, brzo dostupno toplinsko rješenje za hladnije dane ili kao dopuna u manje opterećenim prostorijama.

Pri kombiniranju oba rješenja u jednoj kući važno je razmisliti samo jednu dodatnu stvar – ukupnu rezervu na glavnom električnom prekidaču. Dok samostalni konvektor može izdržati nekoliko stotina vata do maksimalno 2,5 kW, električni kotao zahtijeva jedinice do desetke kilovata. Ako planirate oba sustava istovremeno (npr. kotao za glavno grijanje plus dva-tri konvektora u dopunskim prostorijama), isplati se tu ukupnu opterećenost prethodno pregledati s električarom prije kupnje, da biste izbjegli preopterećenje glavnog prekidača pri istodobnoj upotrebi svih potrošača u kući.

Praktični primjer

Scenarij 1 – kuća s povremenim boravkom. Zamislite kuću koja se stvarno koristi otprilike svaki drugi vikend tijekom godine i neprekidno oko tri do četiri tjedna tijekom ljetnih mjeseci. Vlasnici su dugo razmišljali o ugradnji kompletnog centralnog grijanja s kotlom i radijatorima, ali su se na kraju odlučili drugačije – glavni razlog bio je što bi pri povremenom boravku morali svaki put prvo zagrijati cijeli vodeni sustav i grijati i prostorije koje tijekom određenog vikenda uopće ne koriste (npr. sobu za goste). Umjesto toga su u tri ključne prostorije – dnevnu sobu, spavaću sobu i kupaonicu – instalirali samostalne električne konvektore s upravljanjem putem Wi-Fi. Na putu u kuću u aplikaciji postavljaju da se konvektori uključe otprilike jedan sat unaprijed, pa je po dolasku u dnevnoj sobi i spavaćoj sobi već ugodno toplinsko osjećaj, dok soba za goste, koja se tijekom tog vikenda ne koristi, ostaje isključena i vlasnici ne plaćaju bespotrebno za njezino grijanje. Investicija je bila niska, montaža je trajala jedno poslijepodne bez bilo kakvih razbijanja zida, a kuća je od tada grije prema tome koje prostorije se u tom trenutku stvarno koriste.

Scenario 2 – kuća koju se naseljava cijelo godine bez priključka na plin. Još jedan primjer: kuća s podno površinom oko 120 m², koju se naseljava cijelo godine, u lokaciji bez dostupnog priključka na plin. Kuća je imala staru kotlu za kruto gorivo povezanu s radijatorima u svim prostorijama i podnim grijanjem u kupaonici – funkcionalan, ali neudoban sustav koji zahtijeva redovito dodavanje goriva i čišćenje. Tijekom rekonstrukcije vlasnici su se odlučili za električni kotao kao direktnu zamjenu, povezanu s postojećim radijatorima i podnim grijanjem bez potrebe za mijenjanjem samih cjevovoda. U međuvremenu su tijekom rekonstrukcije izolirali i učinili upotrebljivom bivšu garažu kao radionicu – prostor koji nikada nije bio povezan s originalnim sustavom grijanja, a produžiti cjevovode tamo bilo bi neprimjerno skupo u odnosu na to da se radionica koristi samo nekoliko sati tjedno. Rješenje je bio jedan samostalni električni konvektor direktno u radionici, uključen samo kad vlasnik u prostoru stvarno radi. Rezultat je kuća u kojoj centralni kotao pokriva cijelo godine redovito grijanje glavnih živih prostorija, a konvektor rješava prostor koji se koristi rubno bez nepotrebnih troškova njegove stalne upotrebe.

Oba scenarija pokazuju istu logiku: centralni sustav se isplati tamo gdje je grijanje redovito, cjelokupno i dugoročno, dok se samostalni konvektori izvrsno pokazuju svuda gdje je potreba za toplinom iznenadna, ograničena na jednu ili dvije prostorije, ili gdje bi produženje vodovoda bilo neprimjerno skupo u odnosu na stvarnu upotrebu prostora.

Preporučeni proizvodi

U nastavku možete pronaći konkretne modele oba tipa grijanja – električni konvektori i električni kotao za centralni sustav – s orijentacijskim cijenama, na temelju kojih možete dobiti predodžbu o razlikama u početnoj investiciji.

Električni konvektori

Vaillant eloMENT VER 150 – kvalitetni električni konvektor od poznate marke s elektroničkim upravljanjem, tjednim programom i funkcijom detekcije otvorenog prozora. Pogodan kao dopunska toplina u običnoj živoj prostoriji, jednostavna montaža na zid bez zahvaćanja u sustav grijanja. Cijena od 155,80 €.

Q-TERMO T171500 – povoljni električni konvektor s vlastitim termostatom, pogodan kao brzo rješenje za kuću, vikendicu ili grijanje jedne prostorije bez potrebe za bilo kakvim građevinskim radovima. Cijena od 128,65 €.

Električni kotao – centralni sustav

Buderus Logamax E213-4 – električni kotao namijenjen kao centralni izvor topline za cijelu kuću ili stan, s povezivanjem na radijatore ili podno grijanje. Pogodan kao zamjena za staru kotlu za kruto gorivo ili tamo gdje nije dostupan plin. Cijena od 661,26 €.

Protherm Ray 14KE – drugi primjer centralnog električnog kotla, ovaj put s većom snagom od 14 kW, pogodan za srednje veliku do veću kuću, gdje bi mreža samostalnih konvektora u svakoj prostoriji bila skuplja i manje udobna od jednog centralnog izvora s distribucijom. Cijena od 961,00 €.

Razlika u cijeni između jednog konvektora i centralnog kotla je logična – kotao ne kupujete umjesto konvektora u jednoj prostoriji, već umjesto cijele sustava grijanja za cijelu kuću. Kod uspoređivanja početne investicije uvijek je nužno uspoređivati slično s sličnim: cijenu jednog konvektora u jednoj prostoriji u odnosu na cijenu kotla plus svih potrebnih radijatora ili podnog grijanja za cijeli objekt, a ne samo sam kotao.

Vizualno uspoređivanje oba sustava

Slijedeća shema jednostavno prikazuje razliku između kuće grijane samostalnim konvektorima u pojedinačnim prostorijama (lijevo) i kuće s centralnim električnim kotlom i distribucijom do radijatora (desno).

Praktični primjeri kada se koji sustav uključuje.

Često postavljana pitanja

Jeste li električni konvektor skuplji za upotrebu od električnog kotla?
Zavisi od toga koliko prostora u stvari grijete. Kod grijanja jedne ili dvije sobe konvektor obično je jeftiniji, jer plaćate samo za toplinu tamo gdje je stvarno potrebna, a ne morate održavati veliku vodenu instalaciju. Kod grijanja cijele kuće situacija je obrnuta – raspršivanje topline po više soba pomoću odvojnih konvektora je u pogledu upotrebe i broja uređaja manje učinkovito od jednog centralnog kotla koji je povezan s radijatorima ili podnim grijanjem.

Može li se cijeli stan zagrijati električnim konvektorima?
Da, tehnološki da – dovoljno je u svaku sobu postaviti konvektor s dovoljnom snagom. U stanovima je to često rješenje, posebno tamo gdje nikada nisu bili izgrađeni radijatorski vodovi. Treba samo unaprijed provjeriti s električarem ima li glavni prekidač stanovnog električnog sustava dovoljno rezerve za istovremenu upotrebu svih konvektora tijekom najhladnijih dana.

Treba li električni kotao dimnjak?
Ne. Na razliku od plinskog kotla ili kotla na kruto gorivo, električni kotao ništa ne sagorjeva, pa ne treba dimnjak niti odvod dimnih plinova. Treba samo dovod električne energije s dovoljnom kapacitetom i povezivanje s vodovodnim sustavom grijanja (radijatori ili podno grijanje).

Koliki električni prekidač vam treba za električni kotao?
Zavisi od snage određenog kotla. Manji modeli (do otprilike 6 – 9 kW) mogu raditi i na jednopolu povezivanju, dok su snosniji kotlovi (od otprilike 9 kW i više) standardno povezani na trofazni dovod 3× 400 V. Tačnu vrijednost osiguranja uvijek preporučujemo provjeriti s električarem prema konkretnom modelu kotla i stanju električne instalacije u kući.

Je li isplativo kombinirati konvektore i centralni kotao u jednoj kući?
Da, to je često i praktično rješenje – centralni kotao pokriva glavne, redovno grijane prostorije, dok konvektor dopunjuje prostor koji se koristi samo povremeno ili gdje bi produženje vodovodnog sustava bilo nepraktično skupo (npr. dodatno postavljena radionica, atelier ili prostor u podkrovištu).

Jeste li električni konvektor siguran za upotrebu u kupatilu?
Da, ako se radi o modelu s odgovarajućim stupnjem zaštite (IP) koji je prikladan za vlažno okolište i ako je instaliran u skladu s bezbednom zonom od kade ili tuša prema važećim standardima. Kod odabira konkretnog modela za kupatilo preporučujemo da provjerite kod prodavca ili električara stupanj IP i preporučeno postavljanje.

Koliko traju električni kotlovi u odnosu na konvektore?
Oba tipa uređaja pripadaju među dugoročno pouzdanim rješenjima s trajanjem u stotinama sati rada pri normalnoj upotrebi i održavanju. Električni kotao kao centralni izvor topline obično prolazi redovnom godišnjom kontrolom/servisom (slično kao i plinski kotao), dok jednostavan konvektor bez pokretnih mehaničkih dijelova (osim eventualnog ventilatora) zahtijeva minimalno održavanje, u praksi često samo povremeno brisanje prašine s rešetki.

Povezane teme

Imate pitanje oko odabira kotla?

Niste sigurni ili rješavate konkretnu situaciju u Vašoj kući? Napišite nam – s radosti ćemo Vas savjetovati.