Uljni radijatori kao dodatno grijanje
Olejne radijatore kao dopunska grijanja
Olejni radijator pripada među najprodavanijim prenosnim električnim uređajima za dopunjavanje grijanja i većina kućanstava ima s njim barem jednu iskustvenu – bilo iz zimnice, iz djetinjeg spalja, ili iz razdoblja kada je grejnik propao i trebalo je brzo premostiti par hladnih dana. Baš zbog toga se isplati pogledati ovu tehnologiju objektivno, bez marketingovih fraza o "štednom grijanju cijele kuće", jer olejni radijator za to jednostavno nije konstruiran ni niti bi trebao biti prodavan na taj način. To je lokalni, spor reagirajući izvor topline, koji može odlično poslužiti kao dopuna glavnog grijanja, ali nikada ne bi trebao zamijeniti dobro dimenzioniran sustav grijanja cijele kuće.
U ovom članku ćemo se upoznati s načinom rada olejnog radijatora, koliki stvarni kapacitet vam je potreban, koliko će vam to koštati u upotrebi, kada ima smisla i kada je suprotno bolje uložiti u trajno rješenje – npr. klasični panelni radijator s termostatskom regulacijom. Polazimo iz stvarnih iskustava kupaca i iz standardnih tehničkih parametara koje ćete pronaći kod većine olejnih radijatora dostupnih na tržištu u Hrvatskoj.
Kako olejni radijator funkcioniše
Princip rada olejnog radijatora je jednostavan i baš zbog toga je ova tehnologija u suštini ostala gotovo nepromijenjena u desetljećima. Unutar zatvorenog metala (rebrenog, sličnog malom radijatoru centralnog grijanja) nalazi se mineralno ulje. Električni grejni element – sličan onome koji poznajete iz brzokuhinje – greje ulje. Ulje ima visoku toplinsku kapacitet, pa se ne samo da brzo ne pregrijava, već i zadržava toplinu dugo i postepeno je prenosi u prostorijama i nakon isključenja grejnog elementa.
Toplina se s površine radijatora u prostoriju širi na dva načina – konvekcijom (strujanjem) i zračenjem (radijacijom). Hladan zrak uz pod se u kontaktu s toplim rebrom grije, penje se gore i u prostoriji nastaje prirodni cirkulaciju zraka. U međuvremenu, površina radijatora zrači toplinu direktno, slično kao klasični grejni radijator u stanu. Omjer između konvekcije i zračenja ovisi o konstrukciji – više rebra i veća površina znači više konvekcije, kompaktnija tijela zrače relativno više.
Ta toplinska inercija ulja je glavna razlika u odnosu na direktno grejne konvektore ili infrapanje. Dok konvektor s otpornim žicom počinje grijeti i hljeti gotovo odmah, olejni radijator se grije sporije (tipično 10 do 20 minuta, dok ne pocijete osjetiti značajnu toplinu), ali i nakon isključenja dugo "dohrijeva" iz akumulirane topline u ulju. To je kod dopunskog grijanja i prednost i nedostatak istovremeno – prednost u tome što je temperatura u prostoriji stabilnija i manje oscilira, nedostatak u tome što je olejni radijator neprimjenjiv za brzo jednokratno dohrijevanje prostorije odmah prije upotrebe.
Kada ima smisla olejni radijator kao dopunska grijanja
Zbog sporijeg uključivanja, olejni radijator najbolje poslužuje tamo gdje vam je potrebna dugoročno stabilna temperatura u jednoj prostoriji bez čestog uključivanja i isključivanja – npr. u djetinjoj sobi, spavaćoj sobi ili radnoj sobi koju koristite redovito tijekom dana. Manje je prikladan tamo gdje vam je potrebno brzo jednokratno dohrijevanje, npr. u kupaonici odmah prije tuširanja – tamo se bolje pokazuje konvektori ili infrapanje s bržim reakcijama. Kod odabira kapaciteta isplati se računati s približno 60 do 100 W po kvadratnom metru obično izolirane prostorije, slično kao kod drugih dopunskih električnih izvora topline.
Imate pitanje o ovoj temi?
Niste sigurni ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.