Bočni vs. donji priključak radijatora

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Pri zamjeni starih lijevanih radijatora za nove pločaste ili pri potpunoj rekonstrukciji grijanja svaki vlasnik kuće ili stanovanja na kraćim ili dužim rokovima naići će na pitanje koje na prvi pogled izgleda kao čista tehnička sitnica, ali u stvarnosti utječe na performanse sustava grijanja, izgled prostorije i cijenu montaže. Radi se o vrsti priključka radijatora na vodovod – bočni ili donji. U praksi se često događa da kupac kupi radijator prema dimenzijama i boji, a pitanje priključka rješavaju električar ili montažna tvrtka na licu mjesta, kada primijete da stari vodovi vode drugačije nego što se pretpostavljalo. Rezultati su često kompromisi, dodatni troškovi za prilagodbu vodova ili, gore još – radijator koji ne dostiže izjavljeni kapacitet.

U ovom članku ćemo razmotriti razlike između bočnog i donjeg priključka s aspekta običnog korisnika i montažnog radnika: kako oba rješenja funkcioniraju, kakav im je stvarni utjecaj na kapacitet radijatora, kada se isplati odabrati jednu ili drugu opciju, koju armaturu izabrati i na što obratiti pozornost pri montaži. Polazimo iz zavisnosti od standardne prakse montaže grijaćih tijela u novogradnjama i rekonstrukcijama starijih stanova i kuća na Slovačkoj, gdje su u većini dvorukovodni i jednorukovodni sustavi s različitim vodovodima.

Što znači bočni a što donji priključak

Prije nego što krenemo u usporedbu, važno je jasno definirati terminologiju, jer se često čine pogreške i mešaju se pojmovi koji opisuju različite stvari – vrsta priključka (gdje se fizički nalaze priključci na radijatoru) i vrsta priključenja (kako su priključci međusobno usmjereni).

Bočni priključak (ponekad i "klasični" ili "strani") znači da su ulaz i povrat izvedeni na istoj bočnoj strani radijatora – jedan priključak gore, drugi dolje, oba na jednoj strani tijela. To je povijesno najstariji i najrasprostranjeniji način priključivanja, poznat je gotovo svima iz stanova iz prošlog stoljeća. Voda ulazi gore, prolazi kroz radijator i izlazi dolje (ili obrnuto, ovisno o priključenju), pri čemu oba vodovodna izlaza – ulazni i povratni – vidljiva su jedno pored drugog na strani tijela.

Dijagonalni priključak je varijanta bočnog priključka, gdje je ulaz na jednoj strani gore, a povrat na suprotnoj strani dolje (u dijagonalu). Ovo priključenje se smatra hidraulički najpovoljnijim, jer voda mora proći cijelom širinom tijela i jednoliko se rasporedi, što smanjuje rizik od hladnih područja u donjoj ili suprotnoj strani radijatora.

Donji priključak (također "srednji" ili u tehničkoj terminologiji "priključak odozdo") ima oba priključka – ulaz i povrat – smještena u donjoj zoni radijatora, tipično u sredini ili bliže jednom rubu, ovisno o proizvođaču i vrsti radijatora. Ovaj tip je u posljednje vrijeme postao vrlo popularan, posebno kod podno grijanja, jer vodovod ne mora izlaziti iz zida na visini radijatora, već se vodi pod podom ili odmah ispod njega i dovodi se do radijatora odozdo. Vizualno je to čistije rješenje – na zidu nema vidljivih vodovoda, samo sam radijator.

Pri donjem priključku u praksi se koriste dvije glavne tehničke opcije. Prva je specijalni zavojni ili pravocrtni ventil s tihim radom (tzv. VK ventil) u kombinaciji s običnim radijatorom koji ima standardne bočne izlaze – voda se dovodi k njima kroz skrivenu cijev koja ide unutar ili uz radijator. Druga opcija je upotreba radijatora s integrisanim donjim priključkom (tzv. sredina donja, imaju dvije ili četiri priključka u sredini donjeg ruba) u kombinaciji s tzv. H-kompletom ili regulacijskim kompletom, koji u sebi kombinira zatvarajući i termostatski ventil u jedan kompaktan element.

Kako to funkcioniše s obzirom na protok vode

Da bismo razumjeli zašto vrsta priključka utječe na kapacitet, treba zamisliti što se događa s vodom unutar radijatora. Pločasti radijator sastoji se od jednog, dva ili tri pločasta panela s unutrašnjim kanalima kroz koje voda teče s vrha prema dnu ili preko. Toplota se prenosi u prostoriju bolje što se vruća voda jednoliko rasporedi po cijeloj površini tijela. Ako je voda prisiljena da pređe dugu udaljenost ili se mora "podijeliti" na više puteva, dolazi do manjih gubitaka pritiska i nejednolikog rasporeda temperature – dijelovi radijatora najudaljeniji od ulaza češće su hladniji.

Pri dijagonalnom priključku (koso kroz cijeli radijator) je taj put najduži i najjednolikiji – voda "mora" proći cijelim tijelom, toplota se prenosi jednoliko po cijeloj površini. Pri bočnom priključku na istoj strani (gornji i donji priključak na jednoj strani) je taj put nešto kraći, jer voda ima tendenciju da "skraćuje" bliže priključcima i udaljenija područja radijatora hladnije se zagrijavaju. Pri donjem priključku situacija je specifična – oba priključka su u donjoj zoni, pa voda prvo "mora" uspjeti gore kroz unutrašnje kanale, a zatim se vratiti dolje prema povratu. Kod kraćih i nižih radijatora to ne čini praktički nikakve razlike, kod vrlo dugačkih radijatora (širine više od 1600-1800 mm) može se već primijetiti nešto sporije zagrijavanje udaljenijih dijelova tijela od sredine.

Tokom toga upravo zbog toga proizvođači radijatora (npr. Korado, Kermi, Purmo) u svojim tehničkim listovima navode tzv. korekcijski faktor kapaciteta za različite vrste priključenja – to je broj za koji se mora prepoznavati izjavljeni (kataloški) kapacitet radijatora ako se ne koristi referentno dijagonalno priključenje. Ove korekcije nisu neka teorijska veličina izmišljena proizvođačem za sigurnost, već stvarno izmjerene vrijednosti u testnim sobama koje se direktno reflektiraju na to koliko topline radijator u toj prostoriji stvarno prenosi.

Stvarne razlike u kapacitetu – brojevi s kojima treba računati

Da bismo se izbjegli apstraktnim tvrdnjama, navodimo konkretne orijentacijske vrijednosti s kojima se često susrećemo u katalogima i tehničkim dokumentima proizvođača pločastih radijatora, a koje se potvrđuju i u praksi mjerenjem temperatura na površini tijela:

Dijagonalno povezivanje - uzima se kao referentna vrijednost, dakle 100 % katalogske snage radijatora.
Bočno povezivanje kod radijatora do dužine otprilike 1000 mm - pad snage otprilike 3 do 4 %, praktično neprepoznatljiv u stanu.
Bočno povezivanje kod radijatora dužine preko 1600 mm - pad snage može porasti do 10 do 15 %, jer se udaljenija strana tijela zagrejava značajno sporije.
Dno povezivanje kod radijatora do 1200 mm - pad snage otprilike 2 do 4 %, dakle praktično usporedivo s kratkim bočnim povezivanjem.
Dno povezivanje kod radijatora u rasponu dužina 1800 do 2400 mm - pad snage kreće se oko 8 do 12 %, što je već potrebno uzeti u obzir kod projektiranja snage.

Ova postotna brojka nisu apsolutna za svaki pojedini model - ovisi o konstrukciji radijatora (broj ploča, visina, prisutnost konvekcijskih ploča), no kao približna procjena vrijede preko uobičajenih panelnih radijatora tipa 21K, 22K ili 33K. Praktičan zaključak je jednostavan: kod kratkih i srednje dugih radijatora (do otprilike 1200-1400 mm), koji čine većinu instalacija u stanovima i manjim sobama, je razlika između bočnog i donjeg povezivanja s obzirom na snagu zanemariva, a odlučuje se više estetika i dostupnost cjevovoda. Kod vrlo dugih radijatora (tipično u dnevnoj sobi ispod velikih prozora) već se isplati kod izbora tipa povezivanja razmišljati i o snazi, odnosno odabrati nešto snosniji model koji će izgubu kompenzirati.

Preporučeni proizvodi za oba tipa povezivanja

Za klasično bočno povezivanje najčešće se susrećemo s dvostruko regulacijskim kutnim ventilima, koji omogućuju finu prilagodbu protoka direktno na radijatoru i istovremeno služe kao zatvarajući element kod odspajanja tijela (npr. kod odzračavanja ili zamjene):

Termostatski ventil dvostruko regulacijski - 1/2"xEK; kutni - klasični izbor za bočno povezivanje radijatora na stupaču ili cjevovod u zidu ili podu koji izlazi u kut. Dvostruko regulacijski tip omogućuje prilagodbu prethodne ravnoteže protoka (tzv. predregulacija), što je posebno vrijedno u sustavima s više radijatora na jednom krugu. Cijena od 14.27 EUR.

Za donje povezivanje je tipično rješenje kompaktna regulacijska (H) komplet, koji kombinira zatvarajući i termostatski ventil i povezuje se direktno na donje priključke radijatora okom iz poda ili vodoravno ispod obloge:

Regulacijski komplet HPW Set1 - kompletni komplet za donje povezivanje radijatora uključujući isporučeno vijkovanje, prikladan za podne i zidne cjevovode. Jasan, čisto rješenje bez vidljivih cijevi na zidu - idealno kod rekonstrukcija, gdje želite sakriti cijevi u podu. Cijena od 27.94 EUR.

Tip povezivanja je međutim samo jedna polovica jednadžbe - druga je izbor pravog radijatora s dovoljnom snagom za tu prostoriju. Kao što smo pokazali gore, kod dužih radijatora treba računati na nešto korekciju snage, pa se isplati odabrati model s nešto većom katalogsnom snagom nego što je izračunata toplinska gubitak prostorije:

Radijator 21K 300 x 400 snaga 298W - kompaktni nizak radijator, kod kojeg je razlika između bočnog i donjeg povezivanja s obzirom na snagu praktično zanemariva (do 1000 mm dužine spada u kategoriju s padom od samo 3-4 %). Prikladan za manje kupke i tehničke prostorije. Cijena od 58.79 EUR.

Radijator 21K 300 x 500 snaga 373W - nešto snosniji model prikladan tamo gdje vam je potrebna veća snaga uz očuvanje niske građevinske visine, npr. ispod parapeta većeg prozora. I ovdje vrijedi da je kod izbora donjeg povezivanja s dužinom do 1200 mm pad snage minimalan. Cijena od 65.56 EUR.

Kada izabrati bočno, a kada donje priključenje

U praksi, izbor vrste priključenja ovisi o nekoliko čimbenika koje je potrebno procijeniti zajedno, a ne izolirano prema jednom kriteriju.

Novogradnja ili potpuna rekonstrukcija poda

Ako planirate novogradnju ili značajnu rekonstrukciju s izmjenom podova (npr. prelaz na podno grijanje u kombinaciji s radijatorima ili samo potpunu izmijenu cjevovoda), donje priključenje je gotovo uvijek bolja opcija. Cijevi se vode u podu ili u potkrovištu, na zidu nema vidljivih cjevovoda, a radijator izgleda čisto i estetski. Nedostatak je u tome što se jednom zalite cijevi u podu teže popravljaju, pa se isplati uložiti u kvalitetne cijevi i spojke te pažljivo testirati hermetičnost sustava prije zalijevanja potkrovišta – tlakovu provjeru nikada ne smijete preskočiti, čak i ako vam se čini suvišnom.

Rekonstrukcija stanovanja s očuvanjem postojećih cjevovoda

Ako mijenjate samo radijator i vertikale, a cjevovodi na zidu ostaju, često je jednostavnije i jeftinije zadržati bočno priključenje jer točno odgovara položaju postojećih cjevovoda. Promjena cjevovoda s zida na pod samo zbog estetike donjeg priključenja značajno utječe na objekt (rušenje, nova podloga, tlakovna provjera, dulje trajanje izvođenja) i može se isplatiti samo ako vam bočni cjevovodi izričito smetaju ili ih možete prikrivati pločicama ili namještajem.

Dugi radijatori ispod velikih prozora

Pri vrlo dugim radijatorima, kao što smo prikazali u prethodnim brojevima, razlika u performansama između bočnog i dijagonalnog/donjeg priključenja postaje osjetljiva. Ako planirate radijator dulji od 1600-1800 mm, preporučujemo razmotriti dijagonalno priključenje (ako to cjevovodi omogućuju) ili računati na nešto veću snagu modela kako biste kompenzirali gubitak uzrokovan vrstom priključenja.

Kupaonice i manje prostorije

U kupaonicama, gdje se često koriste kupaonski (kupaonski) radijatori, donje priključenje postalo je gotovo standard – to je posljedica činjenice da su te prostorije često manje, a estetika ima važniju ulogu nego u tehničkim prostorijama. Također su kupaonski radijatori često viši i uži, pa utjecaj vrste priključenja na performanse kod njih zanemariv.

Montaža korak po korak – na što obratiti pažnju

Bez obzira na to da li se odlučite za bočno ili donje priključenje, sam postup zamjene ili montaže radijatora vodi se prema istoj osnovnoj logici. Razlike se uglavnom odnose na vrstu armatura i njihovu orijentaciju.

Prvi korak je uvijek ispuhivanje ili barem odspajanje kruga na kojem se radi – kod modernijih sustava s zatvarnim ventilima na vertikalama dovoljno je zatvoriti dovod i povrat za taj radijator, dok kod starijih cjevovoda bez zatvarnih elemenata ponekad je nužno ispuhiti cijeli sustav ili barem njegovu veću dijel. Ovdje se isplati unaprijed utvrditi ima li kuća ili stan funkcijske zatvarne ventile za svaki radijator – ako nema, njihova dopuna pri zamjeni radijatora sigurno se isplati, jer to značajno olakšava bilo kakve buduće servisne zahvate.

Drugi korak je demontaža starog radijatora i postojećih armatura. Na tom trenutku se isplati provjeriti stanje samih cjevovoda – navoja, brtvila, moguće korozije na starijim čeličnim cjevovodima. Ako planirate promjenu vrste priključenja (npr. s bočnog na donje), to je jedini trenutak kada se bez većih komplikacija može promijeniti ruta cjevovoda.

Treći korak je postavljanje nove armature – kod bočnog priključenja to je obično kutni ili pravi termostatski ventil na jednoj strani i zatvarni (škoti) na drugoj, dok se kod donjeg priključenja montira kompaktna H-komplektacija ili par VK ventila direktno u donje priključke radijatora. Ovdje je važno paziti na ispravno brtvljenje navojnih spojki (teflonska traka ili konoplja s lepkom, prema navici montažera) i na to da je armatura dostupna za buduće servisiranje i odzračivanje.

Četvrti korak je zavesiti i priključiti sam radijator na pripremljene armature, provjeriti horizontalnost (mjerilo, ne procjena okom) i zategnuti sve spoje na predviđeni moment zatezanja - prejako zatezanje može oštetiti brtvu isto kao i premalo zatezanje.

Peti korak je napunjavanje sustava i pažljivo odzračavanje radijatora putem odzračnog ventila, koji se nalazi obično u gornjem kutu tijela. Zrak u sustavu je jedna od najčešćih uzroka zašto radijator nakon zamjene "ne grije kao prije" - to nema ništa s tipom priključka, već s zračnom mukom koja preprečava protok vode u gornjem dijelu tijela.

Šesti, često zanemaren korak je provjera tesnosti svih spojeva nakon nekoliko sati i nakon nekoliko dana rada - toplinsko rastezanje materijala može drobni, na prvi pogled neprepoznatljivi propust prikazati tek nakon određenog vremena.

Dodatni pribor, koji se često zanemaruje

Neovisno o tipu priključka, dio je gotovo svake moderne instalacije i termostatska glava, koja omogućuje regulaciju temperature u prostoriji automatski prema postavljenoj vrijednosti, bez potrebe za ručno prilagođavanje ventila pri svakoj promjeni vremenskih uvjeta:

Termostatska glava velika - lakovana - kompatibilna s klasičnim termostatskim ventilima na bočnom priključku i s H-kompletom na donjem priključku. Estetska lakovana površinska obrada dobro dopunjuje moderne radijatore i omogućuje precizno prilagođavanje temperature u prostoriji bez zahvaćanja u centralni sustav grijanja. Cijena od 8.49 EUR.

Pri donjem priključku se isplati razmisliti i o orijentaciji glave - budući da je armatura smještena nisko uz pod, klasična vodoravna glava može biti teško dostupna za upravljanje ili može biti zakrivena namještajem. U tom slučaju postoje udaljene (dnevne) glave s kapilarama, koje snimaju temperaturu na drugom mjestu, a sama rotirajuća pločica je smještena više i dostupnije - to je međutim specifičnije rješenje koje se isplati konzultirati pravilno pri izboru konkretnog radijatora i njegovog smještaja.

Najčešće greške koje vidimo u praksi

Prva i najčešća greška je zanemarenje duljine radijatora pri izboru donjeg priključka bez korekcije performansi - kupac izabere radijator samo prema toplinskoj gubici prostorije izračunatoj za dijagonalno povezivanje, ali na mjestu se poveže donjim priključkom, čime praktički "gubi" 8 do 12 % performansi bez da to primijeti. Rezultat je prostorija koja se u mraznim danima ne zagrije na traženu temperaturu.

Druga greška je zamjena položaja dovoda i povratka pri bočnom dijagonalnom povezivanju - ako se dovod i povratak pogrešno povežu na istu stranu umjesto u dijagonalu, radijator i dalje radi, ali s izrazito nižom snagom nego što je bio projektiran, jer se zapravo promijenilo u obično bočno povezivanje.

Treća, vrlo česta greška je nedovoljno odzračavanje nakon zamjene, što se najčešće očituje upravo pri donjem priključku - budući da voda mora "odletjeti" gore i vratiti se dolje, zračna muka u gornjem dijelu tijela može blokirati gotovo cijeli gornji dio radijatora i stvoriti utisak da "gore je hladno, dole toplo", što mnogi pogrešno smatraju greškom same priključke, dok je zapravo riječ o zraku u sustavu.

Četvrta greška je korištenje pogrešnog promjera ili tipa cijevi pri rekonstrukciji vodova s zida na pod - posebno pri donjem priključku kroz podne vodove, treba se držati preporuka proizvođača cijevi (npr. višeslojne cijevi s aluminijevom umetkom) i ne koristiti promjere manje nego što preporučuje projekt, samo da bi se cijev "uklopila" u tanju sloj betonskog poda.

Često postavljana pitanja

Dali se dodatno preurediti bočni priključak u donji bez rušenja?

U većini slučajeva ne bez zahvaćanja u vodove - ako nemate vodove u podu već sada, preuređivanje na donji priključak zahtijeva barem djelomično otvaranje poda ili zida oko radijatora. Ako vam je važna estetika bez vidljivih cijevi, postoji i kompromisno rješenje - bočni priključak s sakrivenim vodovima podignutim u dekorativnoj traci ili direktno u žljebu u zidu, koje vizualno djeluje slično kao donji, ali ne zahtijeva zahvaćanje u pod.

Je li istina da donji priključak uvijek ima nižu snagu od bočnog?

Ne, to nije univerzalno pravilo. Pri kratkim i srednje dugim radijatorima (do otprilike 1200 mm) je razlika između oba tipa minimalna, reda veličine 1 do 2 posto. Razlika se počinje očitovati izraženije tek pri dužim radijatorima, gdje donji priključak može biti čak malo povoljniji od klasičnog jednostranog bočnog, upravo zato što se voda u sredini tijela dijeli simetričnije na obje strane.

Moram li pri donjem priključku koristiti poseban radijator, ili mi je dovoljen običan model?

Zavisi od rješenja. Ako želite iskoristiti radijator s pravim integriranim donjim priključcima (tzv. "sredina donjeg"), morate izabrati model koji tu varijantu nudi direktno od proizvođača. Ako vam ide samo da cijevi na zidu ne budu vidljive, može se koristiti i običan radijator s standardnim bočnim priključcima u kombinaciji s VK ventilom i sakrivenom dovodnom cijevi vodjenom u podu ili u zidu do boka radijatora.

Plaši li se kod rekonstrukcije više dijagonalno nego donje priključavanje?

Ako vam to cjevovod i prostorne okolnosti omogućuju bez nepotrebnih komplikacija, dijagonalno priključavanje je iz isključivo performansnog stajališta najpovoljnije. U praksi, međutim, kod rekonstrukcija s podno cjevovodom prevladava donje priključavanje zbog jednostavnijeg izvođenja i bolje estetike, a razlika u performansama se može jednostavno kompenzirati izborom nešto moćnijeg modela radijatora.

Kako prepoznajem ima li moj stari radijator bočno ili donje priključavanje?

Dovoljno je pogledati gdje iz radijatora izlaze priključci (metalska "vrata" s navojem, na koja su pričvrčeni ventili). Ako su oba priključka na istoj bočnoj strani tijela, radi se o bočno priključavanje. Ako su oba priključka u donjem dijelu, obično u sredini ili bliže jednom rubu donjeg ruba, radi se o donje priključavanje. Kod dijagonalnog tipa pronaći ćete jedan priključak gore na jednoj strani i drugi dolje na suprotnoj strani.

Ima li tip priključavanja utjecaja na buku radijatora?

Tip priključavanja direktno ne utječe na buku, koja više ovisi o brzini protoka vode, prisutnosti zraka u sustavu ili pogrešno podešenom protoku na termostatskom ventilu. Indirektno, međutim, vrijedi da kod donjeg priključavanja s kompaktnom H-kugicom ima manje spojeva i manje mjesta gdje se može pojaviti protok s povećanom bukom, u usporedbi s ranijim kutnjim ventilima s netesnim vijčićima.

Povezane teme

Ako vas ova tema zanimljiva, preporučujemo da pogledate i druge povezane članke iz našeg informacijskog centra o radijatorima:

Cijeli asortiman radijatora, termostatskih ventila i pribora možete pronaći u glavnoj kategoriji Radijatori.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate li se odlučiti koji tip priključavanja izabrati za Vaš radijator, ili rješavate konkretnu situaciju u Vašem domaćinstvu? Napišite nam - slobodno Vas savjetujemo.