Ugradnja osjetnika vanjske temperature – gdje ga smjestiti i kako priključiti

Instalacija senzora vanjske temperature – gdje ga postaviti i kako ga priključiti

Vanjski senzor temperature izgleda kao neznačajna komponenta – mala kutija na fasadi, iz koje vode dva žica. Iako je upravo on onaj koji odlučuje da li vaš kondenzacijski kotao radi s maksimalnom učinkovitošću ili bespotrebno grije vodu i troši dodatni plin. Bez ispravno postavljenog i priključenog senzora vanjske temperature ekvitermna regulacija jednostavno ne radi – a Vi plaćate za toplinu koju ne trebate.

U praksi opet i opet vidimo iste greške: senzor montiran direktno na sunčanoj strani, direktno iznad ventilacijske rešetke kotlovnice, ili zaboravljen u zaštićenom kutu iza ugla, gdje mjereni podaci nema ništa s pravom vanjskom temperaturom. Rezultat su neravnotežne temperature u prostorijama, bespotrebna potrošnja plina i u nekim slučajevima i greške regulatora. Ovaj članak Vam detaljno objašnjava gdje postaviti senzor, kako ga priključiti i na što obratiti pažnju kod različitih vrsta kotlova i regulacija.

Zašto je položaj senzora vanjske temperature toliko važan

Ekvitermna regulacija radi na principu da kotao prilagodi temperaturu grijaće vode vanjskoj temperaturi prema tzv. grijaćoj krivulji (nekada nazivljenoj i ekvitermnom krivuljom). Što je vani hladnije, to višu temperaturu vode kotao proizvodi – i obrnuto, kod miljeg vremena kotao radi na nižoj temperaturi, što je upravo ono što kondenzacijski kotao treba za učinkovitu kondenzaciju vodene pare iz dimnih plinova.

Ako senzor mjeri izobličene vrijednosti – na primjer, grije se sunčanim zračenjem, refleksijom topline s zida, ili obrnuto, hladi se vetrom s nepravog mjesta – regulator dobiva pogrešne informacije. Kotao tada grije prekomjerno ili premalo, a sama grijaća krivulja je ispravno podešena. Problem nije u regulatoru, već u mjerenju. I upravo je to stvar koju većina korisnika ne zna tijekom servisa.

Vise o tome kako ekvitermna regulacija radi i u čemu se razlikuje od sobnog termostata, pronađite u posebnom članku Ekvitermna regulacija vs. sobni termostat – koja varijanta se više isplati u ovom Vještinskom centru.

Idealna pozicija senzora vanjske temperature – pravila i izuzeci

Smjer i visina montaže

Najvažnije pravilo koje vrijedi bez izuzetka: senzor vanjske temperature nikada ne postavljajte na južnu fasadu. Sunčano zračenje – čak i kroz oblake zimi – može zagrijati površinu fasade na jugu za nekoliko stupnjeva iznad stvarne temperature zraka. Senzor bi tada prijavio npr. +5 °C u trenutku kada je stvarna vanjska temperatura –2 °C. Kotao bi bespotrebno smanjio snagu, a Vi biste se čudili zašto je u kući hladno, iako regulator pokazuje da sve radi.

Preporučeni smjer je sjev ili sjeveroistok. Na tim mjestima fasada nije tijekom dana direktno izložena sunčanom zračenju, a temperatura površine odgovara stvarnoj temperaturi vanjskog zraka. U praksi se odlično pokazuje i sjeverozapad, ukoliko okolna zgradnja ili drveće ne djeluju kao toplinska barijera.

Visina montaže treba biti u rasponu 2,0 do 2,5 metra iznad tla. Pre nisko, postoji opasnost da senzor bude utjecan snježnom slojom ili toplinom iz zemlje ljeti. Pre visoko (npr. ispod krova) senzor može biti izložen toplini iz podkrovnog prostora ili nepravilnim strujama zraka iz ventilacijskih otvora.

Što senzor ne smije „vidjeti“ ni osjetiti

Osim smjera, postoje još nekoliko izvora toplinske izobličenosti kojima se u praksi susrećemo:

• Ventilator ili ispuh kotla: Ispuhni zrak iz kondenzacijskog kotla (i odvod dimnih plinova) može imati temperaturu desetaka stupnjeva iznad vanjske temperature. Senzor ne smije biti u liniji ispuha, niti direktno ispod njega.
• Prozor ili vrata: Toplina koja izlazi iz zgrade kroz netesnosti oko prozora i vrata izobličuje mjerenje prema gore. Minimalna udaljenost od prozora ili vrata treba biti barem 1 metar, idealno 1,5 metra.
• Kut kuće: Postavljanje u kut može biti problematično – u jednoj poziciji naraža na vetar, u drugoj na refleksiju topline s susjedne fasade. Idealno je centrirati senzor na fasadnu površinu, a ne gurati ga u kutove.
• Garažna vrata ili parkiralište: Vozila koja se parkiraju direktno uz fasadu su izvor topline (motor, ispuh). Senzor ne smije biti u dijelu fasade gdje se redovito parkira.
• Klima uređaj ili ventilacija: Vanjski dio klima uređaja ljeti emitira toplinu, a zimi hladan zrak. Senzor mora biti daleko od svih ventilacijskih izmjenjivača.
• Električni razvodni ormari ili transformatori: I ova uređaja proizvode toplinu koja može utjecati na mjerenje, ukoliko su montirani na vanjskoj zidu u blizini senzora.

Važnost mikroklime prostora

Na terenima s više planina ili kod kuća u dolu i blizu vodnog toka, toplinske inverzije mogu biti uobičajeni fenomen. U tom slučaju idealno je usporediti vrijednosti senzora s referentnim termometrom na istom mjestu tijekom nekoliko tipičnih dana. Ako se vrijednosti razlikuju više od ±1 °C pri bezoblačnom vremenu, mjesto senzora treba preispitati.

Kod zgradbe kuća za stanovanje često se događa da susjedova kuća baca sjenu na fasadu tijekom većine dana – što je za postavljanje senzora na tu stranu čak prednost, ako je riječ o istočnoj ili jugoistočnoj fasadi, gdje bi inače sunce zagrijavalo senzor prije podne.

Vrste vanjskih senzora – NTC, PT1000 i eBus varijante

Prije same montaže morate razjasniti koji tip senzora zahtijeva vaš kotao ili regulator. To nije pitanje ukusa, već tehničke kompatibilnosti.

NTC senzori (najrasprostranjeniji tip)

NTC (Negative Temperature Coefficient) senzor je termistor čiji električni otpor pada s porastom temperature. To je najčešći tip koji koristi većina kotlova Vaillant, Protherm, Bosch, Buderus i drugih marki za europski tržište. Najčešća vrijednost otpora je 10 kΩ pri 25 °C.

Tipični NTC senzor vanjske temperature ima karakteristiku:

• na –20 °C: oko 67–72 kΩ
• na 0 °C: oko 30–33 kΩ
• na +20 °C: oko 12–13 kΩ
• na +40 °C: oko 5–6 kΩ

Te vrijednosti su važne za dijagnostiku – ako imate multimeter, možete brzo provjeriti radi li senzor ispravno, bez posebnog servisnog uređaja. Dovoljno je odspojiti senzor od regulatora i izmjeriti otpor na stezaljkama. Ako vrijednost odgovara temperaturi koju pokazuje referentni termometar, senzor je u redu. Više o principu NTC senzora i njihovoj zamjeni pronađete u članku NTC senzor temperature u kotlu i spremniku – što je to, kada ga zamijeniti i kako.

Za spremnike tople vode postoje NTC senzori s uronjenim kućištem – tipičan primjer je Set NTC senzora za spremnik 10 kΩ. Ta konkretna vrsta je namijenjena za mjerenje temperature u slojevitom spremniku, a ne za vanjsku upotrebu, ali je princip NTC isti – što je korisno znati za dijagnostiku cijelog sustava mjerenja temperatura.

PT1000 senzori

PT1000 je otporni senzor na bazi platine s otporom 1000 Ω pri 0 °C. Ovi senzori su precizniji i stabilniji od NTC, ali se više koriste u industrijskim primjenama ili kod premium regulatornih sustava. U običajnim kondenzacijskim kotlovima u kućama za stanovanje s njima se susrećemo rjeđe.

eBus senzori – digitalna komunikacija

Moderniji kotlovi Protherm i Vaillant koriste protokol eBus, što je dvokablinska digitalna magistrala. Vanjski senzor za te kotlove nije klasični NTC termistor, već aktivni senzor koji komunicira digitalno. Takav primjer je Protherm – Senzor vanjske temperature (kabinski) za kotlove s eBus magistralom. Taj senzor se ne priključuje na analognu stezaljku, već direktno u eBus mrežu kotla.

Zašto je to važno? Zato što ako pogrešno priključite klasični NTC senzor na eBus stezaljke (ili obrnuto), regulator ili neće ništa primijetiti ili će prijaviti grešku. Kompatibilnost je apsolutna pretpostavka. Više o funkcioniranju eBus mreže i zašto je važan tip senzora pročitajte u članku eBus magistrala u kotlovima – kako funkcionira i zašto je važan tip senzora.

Izbor pravog kabla i njegovo vodjenje

Senzor vanjske temperature je u praksi udaljen od kotla ili regulatora za nekoliko metara do desetaka metara. Izbor kabla i način njegovog vodjenja direktno utječu na točnost mjerenja.

Za NTC senzore – važan je presjek

Kabel za NTC senzor je dio mjernog kruga. Otpor samog kabla se dodaje otporu senzora, što regulator tumači kao nižu temperaturu. Kod dugačkog kabla s malim presjekom ovaj pomak može iznositi 1–2 °C, što nije zanemarivo.

Preporučeni parametri kabla:

• Presjek: minimalno 2 × 0,5 mm², za udaljenost iznad 20 m bolje je 2 × 0,75 mm²
• Za udaljenost iznad 30 m koristiti 2 × 1,0 mm²
• Vrsta: CYKY 2 × 0,75 ili štiteni kabel SYKFY u okolini s električnim smetnjama
• Maksimalna ukupna duljina (uključujući oba vodiča): obično 50–100 m prema proizvođaču kotla

Kabel mora biti vodjen odvojeno od snage instalacija (230 V, 400 V). Idealno je koristiti vlastitu cijev, ili voditi kabel u odvojenoj žljebici. Ako kabel prolazi kroz zid, otvor mora biti zapečaćen (od vlažnosti izvana i toplinskih mostova).

Za eBus senzore – direktna magistrala

eBus je otporniji prema dužini vodjenja, jer prenosi digitalni signal. Iako to vrijedi, proizvođači imaju preporuke – obično maksimalna duljina iznosi 50 do 100 metara. Kabel za eBus treba biti 2 × 0,75 mm², idealno štitni. Polaritet priključaka eBus nije važan – oba priključka su međusobno zamjenjiva.

Postup montaže – korak po korak

Ovdje je praktičan postup koji funkcioniše kod većine običajenih kuća. Naravno, specifikacije se razlikuju prema kotlu, regulatoru i građevinskom rješenju objekta.

1. Izbor mjesta: Odredite pravu fasadu (sjever/sjeveroistok), visinu 2–2,5 m iznad tla, minimalno 1 m od prozora ili vrata, minimalno 2 m od bilo kojeg toplotnog izvora. Ponovno provjerite da li na danom mjestu tijekom dana pada direktno sunce (i tijekom zime pri niskom suncu).
2. Buradžiranje i vodjenje kabla: Pripremite traku kabla iznutra van. Kroz zid napravite otvor odgovarajuće širine (obično 8–12 mm). U otvor ubacite zaštitni plastični uložak, kabel na vanjskoj strani ostavite samo onoliko koliko je potrebno za priključenje na priključnicu senzora.
3. Montaža podloge senzora: Pričvrstite osnovnu ploču na fasadu pomoću plastičnih šipki i vijaka (minimalno 2 komada). Uvjerite se da je podloga ravna i tesno pritisnuta na fasadu, da iza nje ne zastaje zrak iz zida.
4. Priključenje priključnice: Priključite vodič kabla na priključnice senzora. Kod NTC senzora polaritet nije važan. Kod eBus senzora nije ni (eBus je simetrična magistrala), no neki modeli mogu imati bojane oznake za preglednost.
5. Zapečaćenje prolaza kroz zid: Otvor kroz zid trajno zapečaćite elastičnim lepkom (silikon, akrilat), da ne ulazi vlažnost i hladan zrak.
6. Kriva senzora: Našavite krivu senzora. Većina vanjskih senzora ima ugrađeni štitak/prsten, koji štiti senzor od direktnog kiša i sunca. Ako vaš senzor ne poseduje ovaj zaštitni element, razmislite o montaži malog plastičnog štitka iznad senzora.
7. Priključenje na strani regulatora/kotla: Unutar povežite dovedeni kabel na priključnike označene AF, TA, Außenfühler, ili eBus – prema šemi u vašem uputstvu. Prije priključenja isključite kotao i osigurač.
8. Nastavak regulatora: Nakon priključenja uključite kotao i u meniju regulatora aktivirajte upotrebu vanjskog senzora (neki regulatori to detektiraju automatski, drugi zahtijevaju ručno uključenje).
9. Provjeravanje funkcije: Provjerite da li regulator prikazuje stvarnu vanjsku temperaturu. Poredite prikazanu vrijednost s referentnim termometrom u istom okruženju. Odstupanje veće od ±1 °C pri stabilnoj temperaturi pokazuje problem (neodgovarajuće mjesto, otpor kabla, neispravan senzor).

Kompatibilnost senzora s regulatorima Protherm i Vaillant

U praksi većina kupaca rješava senzor vanjske temperature u kombinaciji s određenim regulatorom. Navodimo nekoliko tipičnih kombinacija, koje kupci najčešće pitaju.

Regulator Vaillant VRT 50

Vaillant VRT 50 je ekvitermni regulator za kotlove Vaillant, koji radi s vanjskim senzorom (tip VR 10 ili kompatibilni NTC). Senzor se priključuje na priključnike označene AF i AF2 (na nekim modelima jednostavno AF). Regulator na osnovi vanjske temperature i podešene grijane krive upravlja temperaturom grijanog kruga. VRT 50 komunicira s kotlom putem eBus, što omogućava puno ekvitermno reguliranje bez vanjskih prekidačkih rela.

Važno: ako koristite VRT 50, vanjski senzor se ne priključuje direktno na kotao, već na sam regulator. To nije greška, već namjera – regulator obrađuje temperaturu sam i kotlu zadaje izračunatu traženu temperaturu vode.

Protherm Thermolink B i Thermolink LUX

Protherm Thermolink B je regulator za ekvitermno reguliranje kotlova Protherm (i tehnički srodnih kotlova Vaillant) s eBus magistralom. Vanjski senzor se ovdje priključuje direktno na regulator, opet na priključnike AF.

Protherm Thermolink LUX je napredniji variant s bojanim displejom i širim funkcijama, pri čemu je način priključenja vanjskog senzora isti. Prednost oba Thermolink regulatora je da potpuno upravljaju snagom gorionika putem eBus – što je preduvjet za stvarno ekvitermno reguliranje, a ne samo termostatsko uključivanje/isključivanje.

Ako imate kotao Protherm s eBus magistralom i želite koristiti ekvitermno reguliranje, vrlo prikladna opcija je upravo Protherm – Senzor vanjske temperature (kabloski) za kotlove s eBus magistralom. Ovaj senzor je dizajniran direktno za tu platformu, što osigurava ispravno sučelje i komunikaciju s sustavom.

Detaljnije informacije o kompatibilnosti regulatora s kotlovima Protherm i Vaillant pronađite u članku Kompatibilnost regulatora s kotlovima Protherm i Vaillant – što treba znati prije kupnje u ovom Vježbenom centru.

Nastavljivanje krive temperature grijanja nakon montaže senzora

Sam montaža senzora je samo prvi korak. Nakon uspješnog priključka, potrebno je ispravno postaviti krivu temperature grijanja – bez toga će ekvitermna regulacija i dalje raditi, ali ne optimalno.

Kriva temperature grijanja određuje koju temperaturu vode za grijanje kotao treba proizvesti za datu vanjsku temperaturu. Strmina krive ovisi o:

• Vrsta sustava grijanja (podno grijanje u odnosu na radijatore)
• Toploizolacijske karakteristike zgrade (novi niskoenergetski kuća u odnosu na starija zida)
• Dimenzije radijatora (preveliki radijatori omogućuju nižu temperaturu vode)

Orijetničke vrijednosti nagiba krive:

• Podno grijanje: nagib 0,2–0,5 (niska temperatura vode, 30–45 °C)
• Radijatori u dobro izoliranoj kući: nagib 0,8–1,2 (temperatura vode 45–65 °C)
• Radijatori u staroj kući: nagib 1,4–1,8 (temperatura vode do 70–80 °C)

U praksi, postavljivanje krive odvija se iterativno: u prvoj zimi postavite procijenjeni nagib, pratite udobnost i potrošnju, a po potrebi lagano prilagodite nagib. Ako je u stanu hladno kod negativnih temperatura, kriva je prebrza – povećajte nagib. Ako je pretjerano grijanje u prelaznom razdoblju (siječanj, travanj), kriva je prestrma. Tipično traje jednu grijalicu sezonu da bi se kriva uskladila na optimalno.

Tipične greške pri montaži i njihove posljedice u praksi

Tijekom godina iskustva s montažom i servisom sustava grijanja vidjeli smo nekoliko ponavljajućih grešaka. Evo najčešćih, zajedno s njihovim znakovima:

1. Senzor na južnoj fasadi: Kotao smanjuje snagu u sunčanom zimskom danu jer misli da je vani toplije. Kupac poziva jer je u kući hladno, iako regulator pokazuje da je sve u redu. Rješenje: premještanje senzora.

2. Prekratki kabel s produžetkom tankim žilom: Kupac je produžio originalni kabel senzora tankim žilom iz kućnog zalihovnog materijala. Otpor kabla se povećao, regulator čita 2–3 °C nižu vanjsku temperaturu, kotao pregreje. Rješenje: zamjena kabela ispravnom debljinom žila na cijeloj dužini.

3. Senzor zabitan iza obloge ili fasadnog panela: Strojnik zabio senzor iza izolacije bez obavijesti grijača. Senzor mjeri temperaturu zraka iza izolacije, a ne vanjsku temperaturu. Rješenje: nova montaža senzora na površinu izolacije.

4. Zamijena žila – senzor spojen na izlaz umjesto ulaza: Kod složenijih žilničkih blokova može se dogoditi da kabel završi na žilu 230 V umjesto analognog ulaza. Senzor izgori, regulator prijavi grešku. Rješenje: uvijek raditi s isključenom strujom i šemom u ruci.

5. Zaborav aktivacije vanjskog senzora u meniju regulatora: Senzor je ispravno priključen, ali u postavkama regulatora nije aktiviran vanjski senzor. Regulator zanemari senzor i radi samo s unutarnjim termometrom ili fiksnom vrijednošću. Rješenje: prolazak kroz servisni meni regulatora i uključivanje vanjskog senzora.

Ako se nakon montaže pojave greške na zaslonu kotla ili regulatora, preporučujemo članak Česte greške regulatora kotlova – prekidi, greške i njihovo rješavanje.

Sezonska provjera i održavanje vanjskog senzora

Vanjski senzor je dugotrajno otporna komponenta – kod ispravne montaže izdrži bez problema 10–15 godina. Iako, vrijedi napraviti kratku provjeru jednom po sezonu:

• Vizualni pregled: puknuti poklopac, otključane vijke, korozivni žilnički blok
• Usklađivanje prikazane vanjske temperature na regulatoru s referentnim termometrom (prosječna devijacija ne smije biti veća od ±1 °C)
• Provjeriti tesnost prolaza kabla kroz zid (puknuti tesnjenje = put za vlagu i hladan zrak)
• Mjerenje otpora senzora multimetrom – uspoređivanje s referentnom tablicom za dane temperature

Ako senzor počne prikazivati ekstremne vrijednosti (npr. –40 °C ili +80 °C), uz stabilnu vanjsku temperaturu, s velikom vjerojatnošću je riječ o prekidu ili kratkom spoju u vodi – ili o kvaru samog NTC termistora. Zamjena senzora je u tom slučaju brzo i jeftino rješenje.

Najčešće postavljane pitanja (FAQ)

Mogu li koristiti bilo koji NTC senzor 10 kΩ kao vanjski senzor za moj kotao?

Teoretski da – većina kotlova koristi standardnu NTC karakteristiku 10 kΩ pri 25 °C. U praksi, preporučujemo upotrebu senzora odobrenog proizvođačem kotla. Neke kotlove imaju nešto drugačiju karakteristiku ili zahtijevaju senzor otporan na određene klimatske uvjete (IP pokrivač, temperaturni raspon). Generički NTC senzori mogu raditi, ali u slučaju problema servisni tehničar će vas uputiti na originalni komponent. Kod kotlova s eBus magistralom originalni senzor je uvjet bez izuzetka.

Koliko daleko od kotla može biti vanjski senzor?

Za klasične NTC senzore vrijedi pravilo: kod kabla 2 × 0,75 mm² možete ići do 50 metara bez značajnog izobličenja. Kod 2 × 1,0 mm² čak do 70–80 metara. Za eBus senzore tipična maksimalna udaljenost je 50–100 metara (prema specifikaciji proizvođača). Uvijek provjerite konkretne vrijednosti u uputstvu za vaš kotao ili regulator.

Regulator prikazuje vanjsku temperaturu koja se ne podudara s realnom. Što može biti uzrok?

Najčešći uzroci su: nepogodno postavljanje senzora (sunce, toplinske izvore), pretanki kabel na dugu stazu (visoki otpor kabla), vlažnost u žilničkom bloku senzora (korozija povećava otpor), ili starenje NTC termistora (drift karakteristike). Postupak dijagnostike: demontirajte senzor, izmjerite otpor pri poznatoj temperaturi i usporedite s tabličnom vrijednošću. Ako je devijacija veća od 5 %, senzor zamijenite.

Jeli vanjski senzor potreban za podno grijanje, ili je dovoljan unutarnji termostat?

Za podno grijanje vanjski senzor je posebno vrijedan. Podni sustav ima veliku toplinsku tromost – reagira sporije. Ekvitermna regulacija s vanjskim senzorom može predvidljivije smanjiti ili povećati snagu kotla prema razvoju vanjske temperature, čime se spriječavaju oscilacije i izraženo pregrejavanje ili podgrejavanje interijera. Samo unutarnji termostat – čak i programabilni – na podnom grijanju reagira kasnije. Idealna kombinacija je vanjski senzor + unutarnji senzor ili termostat zajedno.

Mogu li vanjski senzor instalirati ispod krova da me zaštiti od kiše?

Ne – postavljanje direktno ispod krova ili ispod izbočene niše je problematično. U tom prostoru se zrak kreće drugačije nego u otvorenom prostoru, a osim toga toplina koja dolazi iz podkrova ili kroz krovnu konstrukciju može izobličiti mjerenje. Senzor bi trebao imati direktni kontakt s slobodno protičućim vanjskim zrakom, a zaštitu od padalina mu pruža vlastiti plastifikirani poklopac. Većina senzora ima zaštitu minimalno IP44, što je dovoljno za obične vanjske uvjete.

Je li instalacija vanjskog senzora posao za amatera, ili treba stručnjaka?

Fizička montaža senzora na fasadu i vodjenje kabla može obaviti iskusan domaći majstor bez problema – radi se o niskonaponskoj instalaciji (mjerni signal, a ne 230 V). Priključak na kotao ili regulator je međutim prikladno ostaviti grijaču ili autoriziranom servisnom tehničaru, naročito ako je riječ o kotlu Protherm ili Vaillant s eBus magistralom. Pogrešan priključak može oštetiti kotao ili uzrokovati gubitak jamstva. Također, postavljanje krive grijanja i aktivacija senzora u servisnom meniju zahtijevaju poznavanje konkretne vrste regulatora.

Zaključak – mala investicija s velikim utjecajem

Vanjski senzor temperature je jedna od najjeftinijih komponenti u sustavu grijanja, a istovremeno jedna od onih koje imaju najveći utjecaj na njegovo ispravno funkcioniranje. Ispravno postavljanje na sjevernoj ili sjeveroistočnoj fasadi na visini 2–2,5 metra, s dovoljnim udaljenostima od bilo kojih izvora topline i s ispravno dimenzioniranim kablom, je osnova bez koje čak i najskuplji regulator ne može pouzdano raditi.

Ako planirate instalaciju ekvitermne regulacije ili zamjenu senzora, u kategoriji regulacije za kotlove pronađete kompletan asortiman kompatibilnih senzora i regulatora za kotlove Protherm i Vaillant. Za dublji kontekst o izboru regulatora preporučujemo članak Kako izabrati regulator za kondenzacijski kotao – što odlučuje pri izboru, gdje su jasno objašnjeni razlika između pojedinih vrsta regulacija i njihova primjenjivost za konkretne situacije.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.

Ime i prezime Nemojte popunjavati ovo polje:

E-mail

Poruka