Kartica s memorijem
Pamätnica je elektronsko uređaj za pohranu podataka. Koristi se u digitalnim fotoaparatom, PDA, notebookovima, mobilnim telefonom, prehrivačima, video igrama, digitalnim snimačima i drugim elektronskim uređajima. Bazira se na pameti tipa flash EEPROM. Pamätnica je mali, kompaktni uređaj s relativno visokom kapacitetom (u odnosu na druge medije za pohranu), otporan na obradivanje (otporan na magnetska i električna polja). Karte su dizajnirane kao zamjena pevnog diska za uređaje, gdje se taj ne može koristiti zbog dimenzija.
Povijest
Prvi pokušaj bio je uvod PCMCIA pametne karte za notebookove u 90. godine prošlog stoljeća. Povećanje kapaciteta flash modula pametne memorije i smanjenje njihove cijene dovelo je do masovnog širenja kartica. Kao i u drugim oblastima, i ovdje je nastao rat za patente (i povezanim licencnim taksi) što je dovelo do stvaranja velikog broja različitih tipova kartica od različitih proizvođača. Pokušaj stvaranja standarda nije imao uspjeh, a rezultat su desetke modela pametnih kartica s istim ili usporedivim kapacitetima i performansama.
Godine 2001, karta SM (Smart Media) zauzimala je više od polovine tržišta pametnih kartica, a pametna CF (Compact Flash) upravljala je tržištem kartica za fotoaparate. S razvojem dodatnih funkcija u mobilnim telefonima dolaze i nove generacije kartica s manjim dimenzijama i smanjenjem napajanja na 3.3V. Gotovo su zanemarene „velike karte“, koje su prethodno upravljale tržištem. Veliki proizvođači elektronike dolaze sa svojim oblicima kartica (i njihovi proizvodi podržavaju isključivo svoje kartice), čime diferenciraju ovaj tržište još više. (Sony – MS (Memory Stick), Olympus – XD (XD Picture Card)). Proizvođači elektronike (osim navedenih) danas dodaju u svoje uređaje slotove za više kartica kako bi osigurali kompatibilnost.
Trendovi
Današnji trend je "smanjenje" kartica - miniaturizacija, pa mnoge kartice proizvođači dostavljaju u modificiranim verzijama s malim dimenzijama. Elektronska su tijela ista, samo se mijenja kućište. (npr. SD – miniSD – microSD). Razlog je elektronski fenomen - mobilni telefon, koji se od originalnog uređaja za pozivanje u kratkom vremenu pretvori u hibridni uređaj, omogućavajući (osim pozivanja) i fotografiranje, snimanje filmova, reprodukciju glazbe, radija, televizije, pristup internetu, igranje igara, prenos podataka s mogućnošću stvaranja lokalnih mreža (preko wifi, bluetooth...) i to naravno zahtijeva prenosno sredstvo za pohranu, a to je pametna kartica. Mnogi telefoni, osim ugrađene memorije, imaju i slotove za pametne kartice tipa "mini" i "mikro".
Drugi trend je eksponencijalno povećanje kapaciteta kartica. Dok su do sada imale kapacitete reda veličine MB, danas je najmanja kartica gigabajtna i mogu se kupiti kartice do 512GB. Povezano je s komercijalnim uspjehom kartica kao sredstva za snimanje, pa se implementiraju u sve više elektronskih uređaja. Cilj je da se mogu koristiti kartice za snimanje slike (i u HD kvaliteti), čime će izbaciti sve ostale, do sada korištene sredstva za snimanje s tržišta. Postoji realna mogućnost da će s daljim smanjenjem cijena napasti i CD i DVD medije, i glazbu i filmove ćemo kupovati na karticama.
Posebno u SAD-u raste ograničavanje mogućnosti reprodukcije sadržaja kartice samo za vlasnike licenci za reprodukciju DRM (Digital rights management). U neke kartice implementirana je ta zaštita, čiji je cilj spriječiti reprodukciju nepovoljenog (nelicenciranog) sadržaja. Ne znamo kakav će biti dalji razvoj i sudbinu tehnologija DRM, posebno zbog otpora određenih organizacija u Europi i svijetu, kao i zbog otpora javnosti, ali u sljedećoj tablici je navedeno koje kartice mogu koristiti tu tehnologiju.
