Bluetooth
Bluetooth je u informatici proprietarni otvoreni standard za bežičnu komunikaciju spajajući dvije ili više elektronskih uređaja, kao što su mobilni telefon , PDA, osobni računar ili bežične slušalke . Kreat je 1994. godine firmom Ericsson kao bežična zamjena za serijalni žičani sučelje RS-232
Individualna uređaja su identificirana pomoću svoje adrese BD_ADDR(BlueTooth Device Address) slično kao je MAC ADRESA u mreži Ethernett.
Ime Bluetooth potječe iz engleskog imena Danskog kralja Haralda Modrozuba (bluetooth znači u engleskom jeziku "Modrozub") koji je vladao u 10. stoljeću. On je iskoristio svoje diplomatske sposobnosti da bi sukobljene plemena pristupile raspravi i završile međusobne nesuglasice. Upravo ta analogija je iskorištena za ime tehnologije Bluetooth, koja, slično kao kadašnji kralj Harald, služi za olakšavanje međusobne komunikacije.
Specifikacije
Tehnologija Bluetooth je definirana standardom IEEE 802.15.1. Spada u kategoriju osobnih računarskih mreža, tzv. Personal Area Network (PAN). Pojavljuje se u nekoliko verzija, posljednja (travanj 2014.) je trenutno verzija 4.0 ili 4.1, kojom je opremljena većina prodanih uređaja kao što su npr. mobiteli, laptopovi, tableti, ali i televizija.
4. studenja 2013. godine je službeno uvedena u upotrebu verzija 4.1 s dostupnom ažuriranjem softvera za hardversku verziju 4.0.
Bluethoot i WIFI
Implementacijski je pri Wi-Fi s Bluetooth sličan tzv. ad-hoc način komunikacije. Wi-Fi radi na poveznoj sloje mrežnog modela ISO/OSI, ne brine se o vrsti prenosa protokola. S druge strane, Bluetooth rješava sam za sebe više, až aplikacijske sloje mrežnog modela. Iz toga proizlazi da za svaki tip povezivog uređaja mora imati Bluetooth definiran specijalni protokol pomoću kojeg će s njim komunicirati. Ovaj način komplicira razvoj softverske podrške Bluetooth (tj. upravitelj uređaja), ali i kompatibilnost pojedinih implementacija, koje mogu sadržavati greške koje će uzrokovati neispravnost komunikacije. S druge strane, međutim, pojednostavljuju razvoj softvera koji koristi taj uređaj i konfiguraciju pojedinih uređaja koji treba povezati.
Postavka povezivanja
Svaki uređaj Bluetooth u režimu vidljivosti na zahtjev dostavlja ove informacije:
- Naziv uređaja
- Klasa uređaja
- Popis usluga
- Tehničke informacije (npr.: funkcije uređaja, proizvođač, korištena specifikacija Bluetooth)
Bilo koji uređaj može pretraživati dodatne uređaje i svaki uređaj može se konfigurirati tako da reagira na različite upite. Ako se, međutim, uređaj pokuša povezati s poznatim uređajem, uvijek reagira na direktnu zahtjev za povezivanje. Ako je uređaj nepoznat, zahtijeva slanje povratnih informacija navedenih u popisu gore. Usluge koje koristi uređaj mogu zahtijevati pariranje ili potvrdu od vlasnika uređaja. Povezivanje može započeti bilo koji uređaj i biti uspostavljeno dok je u rasponu Bluetooth. Svaki uređaj ima jedinstvenu 48-bitnu adresu. Te adrese nisu obično prikazane. Umjesto toga, koriste se nazivi koje može postaviti korisnik. Taj naziv se prikazuje u slučaju da korisnik pretražuje uređaj u popisu pariranih uređaja. Većina telefona ima u zadanoj postavci naziv postavljen na proizvođača i model telefona. Specijalni programi mogu dobiti dodatne informacije o udaljenim uređajima i u slučaju da je u rasponu više telefona npr. s imenom T610, to može biti zbunjujuće (vidi Bluejacking).
Pariranje
Mnoge od ponuđenih usluga Bluetooth objavljuju privatne podatke ili upravljaju povezanim Bluetooth uređajem. Iz razloga sigurnosti, nužno je da bude sposobno prepoznati konkretni uređaj i omogućiti upravljanje uređajem koji se može povezati s datim Bluetooth. Istovremeno, prikladno je da Bluetooth uređaj bude sposoban uspostaviti vezu bez učešća korisnika (npr. odmah kada je u rasponu Bluetooth). Za rješavanje ovog problema koristi se Bluetooth, proces nazivan "Pariranje". Proces pariranja se pokreće ili na osobni zahtjev od korisnika koji uspostavlja vezu (npr. korisnik izričito zahtijeva dodavanje Bluetooth uređaja), ili se automatski pokreće pri prvom povezivanju s uslugom, gdje je iz razloga sigurnosti potrebna prva identifikacija uređaja. Ova dva povezivanja su označena kao jednostruka i opća veza. Pariranje često uključuje određenu suradnju s korisnikom, osnov suradnje je potvrda identiteta uređaja. Nakon uspješnog pariranja uspostavljena je veza između dva uređaja. Ova dva uređaja mogu se u budućnosti povezati bez potrebe za novim procesom pariranja, bez potvrđivanja identiteta tih uređaja. U slučaju potrebe, korisnik može automatski proces pariranja ukloniti.
