Priključivanje ručnog termostata na kotao i podno grijanje

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Zapajanje ručnog termostata na kotao i podno grijanje – kompletni tehnički vodič

Ručni termostat je jednostavan, pouzdan element regulacije koji, unatoč svojoj površinskoj jednostavnosti, može biti priključen na vrlo različite načine – ovisno o tome povezujete li ga na plinski kotao, električni kotao, dizalicu topline ili sustav podnog grijanja s razdjelnikom i cirkulacijskom pumpom. Baš ovdje nastaju najviše pitanja i grešaka, jer električari i vlasnici kuća ne prepoznaju da „termostat za kotao" i „termostat za podno grijanje" izgledaju isto, ali se njihovo priključivanje razlikuje u mnogim detaljima. Ovaj članak će vam detaljno objasniti svaku situaciju koju sam tijekom godina prakse video – od jednostavnog dvokablinskog povezivanja kroz svorkovnicu kotlovnicu do kompleksnijeg sustava s razdjelnikom, elektrotermalnim glavama i cirkulacijskom pumpom.

Zašto priključivanje znači više nego što većina ljudi misli

Termostat je u suštini samo električki prekidač. Kada temperatura u prostoriji pada ispod postavljene vrijednosti, kontakt se zatvori i pošalje signal – ili direktno uključi uređaj. Kada temperatura dostigne željenu razinu, kontakt se otvori i uređaj isključi. Takvo jednostavno „prekidačko" ponašanje mora biti ispravno uključeno u električnu shemu konkretnog uređaja. Pogrešno priključivanje može uzrokovati:

trajno uključivanje kotla (kotao ne prestaje raditi, iako je u prostoriji dovoljno toplina)
uključivanje kotla uopće (termostat ne upravlja ničim, grijanje ne radi)
pošteđivanje upravljačke ploče kotla (ako dovedemo mrežno napon 230 V tamo gdje bi trebao biti samo 24 V signal)
spaljivanje motora cirkulacijske pumpe (ako pumpa radi neprekidno bez logike)
neispravno funkcioniranje podnog grijanja – hladne zone, pregrejavanje betonske ploče

Nisam to rekao da bih vas ogorčio od vlastitog montaže, već da biste razumjeli zašto je važno pročitati dokumentaciju konkretnog kotla i konkretnog termostata prije nego što uzmete šrafciger.

Osnove – što ručni termostat u stvari upravlja

Ručni termostat sadrži bimetalski trak ili plinom punjen kapilarni sustav koji mehanički upravlja električkim kontaktom pri promjeni temperature. Taj kontakt je ili normalno otvoren (NO – normally open) ili normalno zatvoren (NC – normally closed). Većina sobnih termostata radi s NO kontaktom – kada je hladno, kontakt se zatvori i zatraži toplinu. Neke naprave (npr. podne sustave s zaštitom od pregrejavanja) zahtijevaju NC kontakt.

Običan ručni termostat na svorkovnici ima tipično 2 do 4 svorka. Najčešći označavanja:

1 i 2 ili C i NO – svorka prekidačkog kontakta (Common i Normally Open)
N i L – nulto i fazno vodiče (pri termostatu koji zahtijevaju napajanje 230 V za vlastitu elektroniku ili podsvjetljenje)
1, 2, 3 – gdje je 1 zajednička, 2 je NO i 3 je NC kontakt

Čisto mehanički termostati (npr. Avansa TH1) ne zahtijevaju vlastito napajanje – cijela njihova funkcija je mehanička, kontakt samo prekida. S druge strane, termostati s LCD zaslonom ili podsvjetljenjem (npr. Avansa 2003) zahtijevaju i napajanje 230 V za vlastitu elektroniku, što dodaje dvije dodatne svorka.

Zapajanje ručnog termostata na plinski kotao

Ovo je najčešći scenarij u hrvatskim kućanstvima. Plinski kotao – bilo da je riječ o kondenzacijskom ili atmosferskom tipu – ima na svojoj svorkovnici rezervisano mjesto za sobni termostat. Obično je označeno kao TA, RT, TH ili Room Thermostat. Na ovoj paru svorki (ili trojici, ako podržava OpenTherm) je pri standardnom priključivanju most (kratki komad žice ili metalna steznica), koji kaže kotlu „nema regulacije, grijaj stalno prema vlastitom ograničivaču".

Postupak priključivanja termostata na plinski kotao:

Izključite kotao i osigurač tog kruga.
Otvorite ploču kotla i pronađite svorkovnicu za sobni termostat – većina proizvođača označava piktogramom termostata ili skraćenicom TA/RT.
Uklonite mosticu ili žicu s tih svorki.
Dovedite dvokablinski kabel (minimalno 2 × 0,75 mm², preporučujemo 2 × 1,5 mm²) s mjesta instalacije termostata na svorkovnicu kotla.
Na strani kotla priključite oba vodiča na svorku TA (polaritet je većinom nevažan, jer je riječ o suhom kontaktu; provjerite u uputstvu za konkretni kotao).
Na strani termostata priključite oba vodiča na svorku označene C i NO (ili 1 i 2 – ovisno o konkretnom modelu).
Začvrstite termostat na zid, uključite osigurač i kotao.
Postavite termostat na temperaturu višu od trenutne temperature u prostoriji – kotao bi trebao uključiti.

Važno upozorenje: Svorka TA na plinskim kotlovima su većinom niskonaponske bezpotencijske – to znači da kotao sam dovodi malu napetost (tipično 24 V DC ili signal od vlastite upravljačke ploče) i termostat samo mosti ili prekida. Nikada na te svorka ne dovodite 230 V! Spalite upravljačku ploču, popravka može koštati od 150 do 400 eura.

Ako vaš termostat ima i napajajuće svorka L i N (npr. za podsvjetljenje ili zaslon), morate dovesti i mrežno napajanje 230 V – ali to ide na svorka L i N termostata, ne u svorku TA kotla. Dakle, trebat ćete trokablinski kabel (faza, nula, zemlja) plus dvokablinski signalni kabel – ukupno pet vodiča. U praksi se to rješava četverokablinskim kablom 4 × 1,5 mm² i jedan vodič (nula) se koristi i za signal, čime štedite na dužini.

Kako izgleda u praksi – primjer iz stvarne narudžbe

Kupac je imao stariji plinski kotao Vaillant s atmosferskim gorionikom i bio je navikao da reguliše temperaturu okretanjem koluta direktno na kotlu. Želio je ručni termostat u dnevnoj sobi, jer je kotlovnica bila u podrumu i temperatura u njoj bila je uvijek za 6–8 °C viša nego u životnoj zoni. Rezultat? Kotao se isključivao pre rano, sobe su bile prehladnjene. Instalirali smo Euroster Q1 – jednostavan, čist mehanički termostat bez potrebe za napajanjem. Dovoljno je bio dvokablirni kabel 2 × 1,5 mm² dužine 12 metara, stezalači TA na kotlu, kontakte 1-2 na termostatu. Od te trenutka kotao reagira na stvarnu temperaturu u prostoriji u kojoj ljudi žive, a ne na temperaturu u kotlovnici.

Zapajanje ručnog termostata na podno grijanje

Podno grijanje je tehnički bogatiji sustav i termostat tu mora upravljati više elemenata odjednom ili samo jednim, ovisno o tome kako je sustav dizajniran. Postoje tri osnovne konfiguracije s kojima se susrećem u praksi:

Konfiguracija 1: Termostat upravlja direktno električnom podlogom ili folijom

Električno podno grijanje (topljiva podloga ili karbonska folija) je najjednostavniji slučaj. Termostat tu ne prekida signal za kotao, već direktno prekida mrežno napajanje 230 V za grejni element. To znači da termostat mora biti sposoban da preuzme struju koju grejni element crpi.

Primjer izračuna: Topljiva podloga u kupatilu ima snagu 150 W. Pri 230 V to je struja 150/230 = 0,65 A. Termostat s kontaktom za 10 A to može obuhvatiti s ogromnom rezervom. Ako imate podloge u više prostorija povezane na jedan termostat (npr. 800 W ukupno), struja je 800/230 = 3,5 A – i dalje u normi, ali morate to provjeriti.

Zapajanje: Termostat dobiva napajanje 230 V (L i N) i na izlazne stezalače (OUT ili LOAD) priključite fazni voditelj koji vodi prema grejnom elementu. Nulni voditelj prolazi direktno bez prekida. Termostat prekida samo fazu, nula je uvijek povezana. Mnogi termostati za električno podno grijanje imaju i stezalač za podno senzor (senzor temperature poda) – to je zaseban tanki dvovoditeljski kabel koji spremite direktno u poternu sloju između grejnih spirala.

Popularni model za ovu vrstu povezivanja u kombinaciji s zemaljskim senzorom je Saswell 919, koji ima ulaz za podni senzor i ulaz za zračni senzor – možete odabrati što će upravljati regulacijom (temperatura poda, temperatura zraka, ili kombinacija oba s ograničavanjem maksimalne temperature poda).

Konfiguracija 2: Termostat upravlja pumpom sustava podnog grijanja

Pri toplinskom podnom grijanju povezanom na kotao preko razdjelnika situacija je složenija. Termostat može upravljati cirkulacijskom pumpom direktno (u jednozonskom sustavu) ili samo signalizirati kotlu da je zahtjev za toplinom.

Ako sustav ima samo jednu zonu (cijeli dom je jedan krug podnog grijanja), termostat može biti povezan kao kod običnog kotla – signalni izlaz ide na stezalače TA kotla i pumpa radi automatski s kotlom. Jednostavnije i pouzdanije rješenje za kućni dom.

Konfiguracija 3: Termostat upravlja elektrotermalnim glavama na razdjelniku (višezonski sustav)

Ovo je najčešća situacija u novogradnjama. Razdjelnik podnog grijanja ima za svaku zonu (sobu) zaseban krug s elektrotermalnom glavom (aktuatorom). Svaka glava je normalno zatvorena (NC) – bez napajanja drži krug zatvoren. Kada dobije napajanje 230 V, otvori se i pusti toplu vodu u tu zonu.

U takvom sustavu svaki sobni termostat upravlja jednom ili više glava te zone. Termostat dobiva napajanje (L i N) i kada prekida, šalje fazu na elektrotermalnu glavu. Kotao i pumpa obično se upravljaju pomoćnim kontaktom (najčešće od glavnog termostata ili od bilo koje aktivne zone preko pomoćnog releja).

Za takvo povezivanje pogodni su termostati s izlazom 230 V direktno na glavu. SALUS EUROTEMP RT 10 je klasičan primjer – jednostavan ručni termostat s napajanjem 230 V i izlazom koji direktno prekida glavu.

Izbor kabla i njegovo vodjenje – praktični savjeti

Izbor pravog kabla je osnova pouzdanog montaže. Za signalno vodjenje termostata (niskonaponske stezaljke kotla) dovoljen je dvokablirani tijenuti ili netijenuti kablir s presjekom 2 × 0,75 mm² do 2 × 1,5 mm². Preporučujem 1,5 mm² čak i za kraće staze – u slučaju popravke ili produženja rezerve su u redu. Za direktno napajanje 230 V (termostat koji upravlja električnim grijanjem ili elektrotermalnim glavama) morate koristiti minimalno 3 × 1,5 mm² (faza, nula, zaštitni vodič PE).

Maksimalna duljina signalnog kabla: kod niskonaponskog signala (24 V DC od kotla) preporučena maksimalna duljina iznosi oko 50–80 metara pri 1,5 mm² – što za kuću uvijek zadovoljava s rezervom. Kod dužih staza (velike zgrade, vile) razmislite o povećanju presjeka ili upotrebi buse protokola (ali to je već izvan područja ručnih termostata).

Kablir vodite:

u odvojenoj lišti ili cijevi od visokonaponskih vodova (min. 50 mm razdvajanje, da ne dolazi do smetnji)
ako morate prekrižiti kablir termostatske petlje s 230 V vodovima, prekrižite okomito – nikada paralelno
kablir ne grijte – ne vodite ga u blizini dimnjaka, radijatora ili grijača; termostat mjeri temperaturu zraka i toplinsko zračenje iz kabla ili zida može izobličiti mjerenje

Gdje postaviti termostat – visina i položaj u prostoriji

Položaj termostata direktno utječe na točnost regulacije. Idealna visina iznosi 1,2 – 1,5 m od poda, na unutarnjoj zidu prostorije (ne na vanjskom zidu, gdje su toplinske izgube). Termostat ne smije biti:

iza zavjese ili u niši, gdje zrak ne cirkulira
direktno iznad radijatora ili u struji toplinskog zraka od grijanja
izložen direktnom sunčevom zračenju
blizu prozora ili vrata (hladni vetar zraka izobliči mjerenje)
na zidu iza kojeg je neogrijani prostor (garaza, vanjska hodovnica)

Idealna postava je obično u dnevnoj sobi ili u hodovnoj zoni, gdje se temperatura relativno stabilno kreće i nije utjecana lokalnim izvorima topline. Više o izboru prave lokacije za termostat saznajte u temi Montaža ručnog termostata korak po korak u našem Informacijskom centru.

Specijalni slučajevi – električni kotao, dizalica topline, infragrijanje

Električni kotao

Električni kotlovi obično imaju iste TA stezaljke kao i plinski kotlovi, s razlikom što neki jeftiniji modeli nemaju upravljačku ploču s niskonaponskim signalom, već direktno prekida u krugu upravljačkog releja 230 V. U tom slučaju termostat mora biti sposoban prekidati 230 V krug. Provjerite u dokumentaciji kotla je li TA krug bezpotencijalni ili mrežni – to je značajan razlika. Termostat za niskonaponske TA stezaljke je besmislen i ponekad i opasno koristiti za 230 V TA krug bez releja.

Dizalica topline

Dizalice topline imaju obično vlastitu upravljačku jedinicu s unutarnjim termostatom ili OT (OpenTherm) magistralom. Za direktno upravljanje ručnim termostatom koristite stezaljke „Room thermostat" ili „T1/T2" – su bezpotencijalne, isti princip kao kod plinskog kotla. Pažnja: dizalice topline ne podnose brzo uključivanje i isključivanje – termostat s prema malom histerezijom može uzrokovati česte kratke cikluse, što skraćuje vijek kompresora. Histerezija ručnog termostata bi trebala biti barem 0,5 °C, idealno 1 °C. Više o histereziji saznajte u temi Kalibracija i podešavanje ručnog termostata.

Infracrveni paneli i električni konvektori

Kod infracrvenih panela ili električnih konvektora termostat direktno prekida mrežno napajanje 230 V uređaja. Morate pratiti maksimalnu prekidnu snagu – termostat mora imati dovoljnu strujnu ocjenu kontakta. Uobičajeni termostati preuzimaju 10–16 A (2 300–3 680 W), što za jedan panel (tipično 300–800 W) je sigurno. Kod više panela povezanih na jedan termostat ukupna snaga ne smije preći ocjenu.

Testiranje nakon povezivanja – kako provjeriti ispravno funkcioniranje

Nakon dovršenog povezivanja ne uključujte odmah u puni rad. Postupite sistematski:

Vizualna kontrola: Provjerite je li svaki vodič čvrsto pričvrčen na stezaljku, da nema odgoljenih vodiča koji dodiruju metal ili međusobno.
Mjerenje izolacijskog otpora: Ako imate multimetar, provjerite da nema kratkih spojeva između faze i nultog vodiča kad je uređaj isključen.
Test uključivanja bez opterećenja: Uključite automatski prekidač, postavite termostat na maksimum – kontakt bi se trebao zatvoriti. Na stezaljci NO termostata bi trebalo mjeriti isti napon kao na ulaznoj stezaljci C (ili zatvoreni bezpotencijalni kontakt).
Test s opterećenjem (kotao/glava): Postavite termostat na temperaturu višu od trenutne i provjerite da li je kotao uključen ili je glava otvorena (nakon 2–3 minute normalno topli razdjelnik na tom krugu).
Test isključivanja: Postavite termostat na minimum – kotao bi trebao uključiti grijanje u nekoliko sekundi (pumpa može raditi još 3–10 minuta, što je normalno).
Dugoročno praćenje: Prvih 2–3 dana pratite da li se prostor drži unutar postavljene širine i da li kotao ne radi neprekidno bez odmora.

Ako se nakon priključenja kotao ne uključuje ili ne isključuje, uzroci i rješenja detaljno su objašnjeni u temi Zašto ručni termostat ne upravlja grijanjem – uzroci i rješenja.

Tipične greške pri priključivanju – što sam video u praksi

Tijekom godina iskustva susrećem se s nekoliko grešaka koje se ponavljaju. Evo najčešćih, da ih ne biste ponovno napravili:

Nepostojeće prekidače na TA stezaljkama: Kada se montira termostat, mora se ukloniti prekidač. Iznenadno velik broj korisnika zaboravi, pa se čudi zašto termostat ništa ne radi – kotao radi bez obzira na termostat.
Priključivanje 230 V na niskonaponske TA stezaljke kotla: Na primjer, kada majstor zamijeni stezaljku kotla za utičnicu i dovodi 230 V. To odmah oštećuje upravljačku ploču kotla.
Zamjena C i NO kontakta: Ako priključite vodič u NC umjesto NO, termostat će raditi inverzno – isključit će grijanje kad je hladno, a uključit kad je toplije.
Pretenki vodič na dugu udaljenost: Napon na tankim vodičima može uzrokovati probleme s komparatorima na upravljačkoj ploči kod dugih udaljenosti.
Postavljanje termostata u tehničkom prostoru: Kupac je mislio da će termostat regulirati cijeli dom, ali ga je postavio u kotlovnici, gdje je stalno 25 °C – kotao je bio stalno isključen.
Zanemarivanje zaštite poda kod električne rožnje: Ako termostat nema ulaz za senzor poda ili senzor ne radi, može doći do pregrejavanja podne konstrukcije iznad 27–29 °C, što oštećuje laminat ili parket.

Ako se susretnete s problemom koji ne možete objasniti, preporučujem da proučite i temu Česte kvarove ručnih termostata i kako ih ukloniti.

Ručni termostat za podno grijanje – pitanje histerizije i zaštitnog senzora

Pri podnom grijanju histerizija termostata je kritično važna. Histerizija je razlika između temperature pri kojoj se termostat uključuje i temperature pri kojoj se isključuje. Na primjer: postavite 22 °C, termostat će se uključiti na 21 °C i isključiti na 23 °C – histerizija je dakle 2 °C. Prema mala histerizija (ispod 0,5 °C) pri podnom grijanju uzrokuje kratko cikliranje – termostat se uključuje i isključuje svakih nekoliko minuta, što nije prikladno za elektrotermalne glave (mehaničko trošenje) niti za dizalice topline (kompresor).

S druge strane, prevelika histerizija (iznad 3–4 °C) uzrokuje velike temperaturne oscilacije u prostoriji – to je neprijeko za stanare i neefikasno s obzirom na potrošnju energije. Kod ručnih termostata histerizija je određena konstrukcijom i u većini slučajeva nije podešiva. Zato pri izboru modela za podno grijanje uvijek provjerite u datasheetu vrijednost histerizije – za dobar udobnost bi trebala biti između 0,5 °C i 1,5 °C.

Funkciju zaštite temperature poda (maksimalna temperatura poda) nuditi samo neki ručni termostati – oni koji imaju ulaz za vanjski senzor poda. Ako takav senzor postoji, priključite ga uvijek – štiti laminat, parkete i epoksidne premaze od pregrejavanja. Senzor se postavlja u poternu sloj tijekom izgradnje, u zaštitnu cijev između zavojaka toplih rožnji, najbolje u sredini površine koja se grije, oko 50–80 cm od termostata, kako to određuje proizvođač rožnje.

Kombinacija kotla i podnog grijanja u jednom sistemu

U većini kućanstvenih kuća imate kombinaciju: radijatori na katu i u starijim prostorijama plus podno grijanje u novom proširenju ili kupatilu. Kako riješiti termostat u takvom slučaju?

Variant A – jedan termostat za cijeli dom: Termostat upravlja samo kotlom, dok su radijatori i podno grijanje podešeni termostatskim ventilima radijatora odnosno protokom na razdjelniku. Ovaj variant je jednostavan i jeftin. Nedostatak: cijeli dom mora imati isti termički raspored.

Variant B – zonsko upravljanje: Svaka zona (radijatori vs. podno grijanje) ima svoj termostat i svoj krug s pumpom ili ventilom. Kotao se uključuje kad barem jedna zona zahtijeva toplinu. To je ispravno tehničko rješenje, ali zahtijeva projekt i veću investiciju. U tom slučaju isplati se uzeti Avansa 2003 ili sličan model, gdje možete jasno definirati zone bez potrebe za digitalnim programiranjem.

Variant C – mješoviti čvor s termostatskim ventilom za podno grijanje: Podno grijanje zahtijeva nižu temperaturu vode (35–45 °C) nego radijatori (60–75 °C). Za povezivanje oba kruga koristi se mješoviti čvor s trostranim ventilom. Termostat za podno grijanje i dalje upravlja elektrotermalnom glavom ili pumpom podnog kruga, dok se kotao upravlja vlastitim ili zajedničkim termostatom iz druge zone.

Najčešće pitanja (FAQ)

Moram li pri ručnom termostatu dovoditi napajanje 230 V?

Ne uvijek. Čisto mehanički termostati (npr. Euroster Q1 ili Avansa TH1) rade bez vlastitog napajanja – to su samo mehanički prekidači. Napajanje 230 V potrebno je samo za termostate s LCD zaslonom, osvjetljenjem ili električki upravljanim izlazom za glave. Uvijek provjerite tehničke specifikacije konkretnog modela.

Mogu li koristiti jedan ručni termostat za cijeli dom s podnim grijanjem?

Da, ali samo ako je jednozonski sustav – cijeli dom je jedan krug podnog grijanja s jednom pumpom. Ako imate razdjelnik s više zona, svaka zona bi trebala imati vlastiti termostat za ispravnu regulaciju. Jedan termostat za cijeli dom s više zona i elektrotermalnim glavama ne radi ispravno – otvori se samo jedna glava, ostale ostaju zatvorene.

Koja je maksimalna duljina kabla od termostata do kotla?

Za standardne niskonaponske stezaljke TA kotla (24 V DC) praktično maksimum pri 2 × 1,5 mm² kablu iznosi oko 50–80 metara. Za kućanstvenu kuću to je uvijek dovoljno. Ako vam treba duža udaljenost (npr. kuća s kotlovnicom u susjednom objektu), povećajte presjek na 2 × 2,5 mm². Nikada ne koristite zvonilni kabel ili telefonski kabel za signalne vodove na dugu udaljenost.

Zašto kotao radi stalno, iako sam termostat okrenuo na minimum?

Najčešći uzrok: prekidač na TA stezaljkama kotla nije uklonjen, pa termostat uopće ne upravlja kotlom. Drugi uzrok: termostat je priključen inverzno (NC kontakt umjesto NO). Treća mogućnost: termostat je pokvaren i kontakt je stalno zatvoren. Odspajte jedan vodič s TA stezaljki kotla – ako se kotao odmah isključi, problem je u termostatu ili njegovom priključku. Više rješenja pronađite u temi Zašto ručni termostat ne upravlja grijanjem – uzroci i rješenja.

Je li ručni termostat prikladan za dizalicu topline?

Za osnovnu funkciju (uključivanje/isključivanje dizalice topline prema sobnoj temperaturi) da – priključite ga na priključke „Room thermostat" isto kao i kod plinskog kotla. Problem može biti histereza – ako je pre mala, dizalica topline će prebrzo ciklirati. Provjerite je li histereza termostata veća od 0,5 °C. Za napredniju regulaciju dizalice topline (ekvitermna regulacija, upravljanje bivalentom) prikladniji su digitalni ili komunikacijski termostati.

Mogu li sam priključiti termostat na podno grijanje s otpornim senzorom ili mi treba električar?

Priključivanje termostata na elektrotermalne glave (230 V) zahtijeva rad s 230 V i prema hrvatskim elektrotehničkim normama (HRN 33 2000) mora ga obaviti ili provjeriti ovlaštena osoba. Priključivanje signalnog kabla na niskonaponske priključke kotla (24 V) je jednostavnije s obzirom na sigurnost, ali ako niste sigurni, bolje je da se posavjetujete s stručnjakom. Pogrešno priključivanje 230 V može uzrokovati ne samo štete na uređaju, već i požar ili električni udar. To nije preterivanje – to je činjenica s kojom se u praksi susrećemo.

Zaključak – ispravan priključak je osnova dugog vijeka cijelog sustava

Manualni termostat je jednostavan element, ali njegovo ispravno priključivanje u sustav grijanja ima direktno utjecanje na udobnost, sigurnost i vijek trajanja kotla, pumpa i elektrotermalnih glava. Osnovna pravila koja treba zapamtiti: uvijek ukloniti most TA priključaka kotla, nikada ne dovoditi 230 V na niskonaponske priključke, ispravno razlikovati NO i NC kontakt, a termostat postaviti na mjesto gdje stvarno mjeri temperaturu zraka u prostoriji – ne temperaturu radijatora, sunčeve zrake niti kotlovnicu.

Ako tražite konkretni termostat za vaš sustav, pogledajte cijelu ponudu u kategoriji manualni termostati – tamo ćete pronaći modele za jednostavno priključivanje na kotao, za električno podno grijanje i za višerazinski sustav s razdjelnikom. U izboru će vam pomoći i vodič Kako izabrati manualni termostat za kućanstvo, gdje su sažeti ključni parametri na koje treba obratiti pažnju pri kupnji.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.