Montaža niskotemperaturnog kotla s ugrađenim spremnikom: postupak i što treba znati

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Montaža niskotemperaturnog kota so ugrađenim spremnikom: kompletni postup i sve što treba znati prije početka radova

Niskotemperaturni kotao s ugrađenim spremnikom tople vode (TUV) pripada među omiljena rješenja za kuće, gdje vlasnik želi izbjeći složenije instalacije s vanjskim spremnikom, no ipak treba pouzdano i dovoljno kapacitivno opskrbu toplom vodom. Na razlici od kombinacije kota s protokom TUV ovdje imate fizički spremnik ugrađen direktno u tijelo kota – i to donosi specifične zahtjeve za montažu, dimenzije kotlovnice, cjevovode, hidrauliku i tlakovu grupu. Ovaj članak prolazi cijelim procesom od preuzimanja robe do prvog uključenja kota u rad, s praktičnim napomenama iz stvarnih narudžbi.

Ako još uvijek razmišljate je li kotao s ugrađenim spremnikom prikladan za vas, prvo pročitajte članak Kako izabrati niskotemperaturni kotao s ugrađenim spremnikom: volumen, snaga i vrsta rada i Koji volumen spremnika TUV vam je potreban za kuću ili stan u našem Informacijskom centru. Ako rješavate pitanje, je li se više isplati kondenzacijski kotao, pogledajte Kondenzacijski vs. niskotemperaturni kotao s spremnikom: koji se više isplati.

Što je niskotemperaturni kotao s ugrađenim spremnikom i zašto montaža ima svoje specifikacije

Niskotemperaturni kotao radi s toplom nosačem u toplinskom sustavu na temperaturi obično 55–75 °C (na razlici od kondenzacijskog, koji je optimiziran na 30–55 °C). Ugrađeni spremnik je integrirani spremnik TUV s volumenom obično 80–120 litara, koji se neizravno grije preko unutarnjeg toplinskog izmjenjivača iz kruga centralnog grijanja. Ovo rješenje štedi prostor u kotlovnici, eliminira vanjske cijevi između kota i spremnika i pojednostavljuje hidrauliku – no istovremeno donosi nekoliko važnih razlika u odnosu na montažu jednostavnog protokovnog kota:

Težina i dimenzije: Kotao s ugrađenim spremnikom je značajno teži i viši od protokovnog kota iste snage. Na primjer, Thermona THERM PRO 14 TKX ima visinu oko 1 500 mm i težinu u punom spremniku premašujući 150 kg. To treba uzeti u obzir pri transportu, unosenju i pričvršćivanju.
Tlakovna grupa TUV: Grijanje spremnika zahtijeva sigurnosne armature na strani hladne vode s sigurnosnim ventilom, ekspanzijskom posudom za TUV i zatvaranjem ventila.
Anoda: Spremnik ima magnezijevu anodu, čiji je stanje potrebno provjeriti pri montaži i kasnije redovito pratiti (više u članku Rđavost, vodeni kamen i anoda spremnika – kako produžiti životni vijek kota).
Odvođenje kondenzata iz sigurnosnog ventila TUV: Sigurnosni ventil spremnika ponekad kaplja pri ekspanziji – potrebno je imati odvod u kanalizaciju.
Prostorni zahtjevi: Vidi članak Niskotemperaturni kotao s spremnikom – zahtjevi za kotlovnicu, dimenzije i prostor.

Prije montaže: što pripremiti i provjeriti

Projektne dokumentacije i pregledi

Montaža plinskog kota (i većina niskotemperaturnih kota s ugrađenim spremnikom je plinska) na Hrvatskoj podliježe više propisa. Prije započinjanja radova morate imati:

Projekt grijanja izrađen od strane ovlaštenog osoba (projektant s odgovarajućom licencom), ako se radi o zamjeni kota iznad 10 kW u postojećem objektu ili novoj instalaciji u bilo kojem objektu.
Montažu mora izvršiti firma ili osoba s važećim sertifikatom za instalaciju plinskih uređaja (prema odluci br. 508/2009 Z. z. i STN EN 1020/1).
Nakon montaže potrebna je stručna inspekcija i ispit (OPaS) plinskog uređaja, bez koje nije moguće kota zakonito uvesti u rad.
Jamstvo proizvođača (Thermona jamči produženo jamstvo uz ispunjenje uvjeta) je uvjetno montažom ovlaštenim servisnim tehničarem i registracijom kota. To treba riješiti još prije narudžbe montažne firme.

U praksi se srećem s slučajevima gdje vlasnik kuće sam montira kotao i pozove servisnog tehničara tek za prvi uključenje. To nije uvijek problem s obzirom na funkcionalnost, ali s obzirom na jamstvo i zakonito upravljanje to može biti problematično. Preporučujem da uvijek riješite montažu kroz ovlaštenu firmu, čak i ako ste tehnički osposobljeni.

Preuzimanje robe i provjera pakiranja

Kotao s ugrađenim spremnikom je veliki, teški komad. Pri preuzimanju uvijek provjerite:

Vanjski paket – vidljiva oštećenja, preljevanja, raspršenja.
Sadržaj pakiranja prema dostavnoj listi – obično se pakira tlakovna grupa TUV (ekspanzijska posuda, sigurnosni ventil, odzračivač), montažna komplet, uputstvo, jamstveni list.
Stanje spremnika – nakon razpakiranja vizualno provjerite anodu i vrat spremnika.
Sve ploče, brtve i vijke.

Poštešnje tijekom transporta reklamirajte odmah kod preuzimanja, inače će reklamacija biti komplicirana. Fotodokumentacija stanja ambalaže i sadržaja uvijek je dobra ideja.

Prostorni i građevni zahtjevi za kotlovnicu

Kotao s ugrađenim spremnikom je značajno voluminozniji od protoknog kotla. Za verziju od 14 kW (npr. Thermona THERM PRO 14 KX) računajte na prostornu površinu od oko 60 × 65 cm i visinu od 150–160 cm. Iza kotla mora biti zadržan servisni prostor minimalno 600 mm u prednji strani i barem 200–300 mm s bočnih strana. Pod mora biti ravan, čvrst i sposoban da preuzme težinu punog uređaja – prazan kotao može težiti 90–110 kg, a napunjen vodom 170–200 kg.

Kotlovnica mora zadovoljiti zahtjeve za volumen prostora prema snazi kotla (STN EN 12828, STN 06 0310). Za kotlove do 35 kW u većini slučajeva vrijedi zahtjev za minimalnim volumenom od 7,5 m³, no uvijek treba provjeriti konkretne uvjete s projektantom. Neophodno je i stalno ventilaciju – dovod svježeg zraka i odvod zraka iz spaljačke komore (pri kotlovima s zatvorenom spaljačkom komorom to je riješeno dovodom zraka kroz komaxitni cijev do gorionika).

Postup montaže korak po koraku

Korak 1: Postavljanje i pričvršćivanje kotla

Kotao s ugrađenim spremnikom je stajališni uređaj – ne postavlja se na konzole kao većina protoknih kotlova. Postavite ga na ravan, čvrst pod. Provjerite nivelačkom noškom vertikalnu poziciju (kotao mora stajati okomito, ne smije biti naginut). Većina proizvođača, uključujući Thermonu, isporučuje nivelačke nožice pomoću kojih možete izravnati eventualne neravnine poda u rasponu ±15 mm. Ne pričvršćuje se na zid kao zidni kotao, no ako je pod klizak ili postoji rizik od slučajnog pomaka, neki montažeri dodatno pričvrste kotao pomoću objemke ili dodatnog pričvršćenja.

Korak 2: Povezivanje grijane (otopne) mreže

Kotao ima na zadnjoj ili bočnoj strani izlaze za dovod i povratni cijev otopne mreže (UK). Dimenzioniranje i tip povezivanja ovisi o konkretnom modelu – uvijek se vodi prema montažnom uputstvu. Uobičajeno je da se radi o navojnim ili prirubnim spojevima G 1" ili G 1¼". Pri povezivanju pridržavajte se ispravnog smjera dovoda i povratnog vodnog vodila (označeni su u uputstvu i na tijelu kotla). U svaku granu preporučuje se montirati kuglaste ventile kako bi se mogao odvojiti kotao bez ispuštanja cijele mreže.

Pri niskotemperaturnim kotlima koji nisu kondenzacijski važno je zadržati minimalnu temperaturu povratnog vodnog vodila na vrijednosti oko 45–55 °C (ovisi o modelu), kako ne bi dolazilo do niskotemperaturne korozije izmjenjivača. Neke kotlove imaju ugrađeni trostruki ventil (termostatski mješalac) za zaštitu od hladnog povratnog vodila – provjerite dokumentaciju konkretnog modela, npr. Thermona THERM 28 LXZ.A 5.

Korak 3: Povezivanje plina

Dovod plina mora odgovarati dimenzijama određenim projektom i ne smije biti poddimenzioniran – pri pretenkom cijevi ili visokom tlakotransferu gorionik neće dostići nominalnu snagu. Ispred kotla mora biti montiran plinski zatvarni ventil (kuglasti) s brzim zatvaranjem, ispiranjem i ispitnim ventilom. Na cijevi ne smiju biti fleksibilni vodovi od mekanih PVC – samo čelične ili nehrđajuće cijevi, odnosno certificirana fleksibilna nehrđajuća vodila (DN 20 ili 25 ovisno o snazi).

Nakon povezivanja plina izvršite ispit točnosti cijele plinske mreže (uključujući nove spojeve na kotlu) pomoću plinskog detektora i sapunastom vodom. Tlak prirodnog plina ispred kotla mora biti 1,8–2,5 kPa (ovisi o proizvođaču, pogledajte montažno uputstvo). Pri nižem tlaku nužno je kontaktirati distributer plina.

Korak 4: Povezivanje tople i hladne vode (tlačna grupa TUV)

Spremnik TUV je povezan u vodovodni krug putem tlačne grupe. Tipična sastava tlačne grupe (ako nije dio pakiranja kotla, mora se dodatno kupiti):

Zatvarni ventil na hladnoj vodi (SV) ispred spremnika
Nepovratni ventil (spriječava povratni tok pri zagrijavanju)
Eksponzionalna posuda za TUV (volumen ovisno o spremniku, obično 8–12 l za 80–120 l spremnik)
Sigurnosni ventil TUV (otvarni tlak 6 bar za većinu kućnih spremnika)
Odvod sigurnosnog ventila u kanalizaciju (toplotolerantna plastična ili bakrena cijev, sigurnosni odtok ne smije biti zatvoren)

Eksponzionalna posuda za TUV je drugačija od eksponzionalne posude otopne mreže – zaslužni tlakovi i puni tlakovi se razlikuju. Ne miješajte ih i uvijek napunite eksponzionalnu posudu TUV na ispravan predtlak (obično 0,3–0,5 bar ispod tlaka vodovodnog zaslužnog tlaka, obično 3–4 bar za običnu kućanstvo).

Krok 5: Povezivanje odvoda dimnih plinova i dovoda zraka

Kotlovi s niskom temperaturom i zatvorenom spaljačkom komorom (turbo) povezuju se putem koaksijalnih ili dvoslojnih komaxitnih (plastičnih ili nehrđajućih) cijevi. Promjer i maksimalna duljina cjevovoda strogo su određeni proizvođačem – npr. kod DN 60/100 mm tipična maksimalna ekvivalentna duljina iznosi 4–6 m horizontalno i 2–3 m za svaki 90° otklon (svaki 90° otklon = oko 1 m ekvivalentne duljine). Te vrijednosti se razlikuju ovisno o modelu kotla.

Kod pretisnutih kotlova (zatvorena komora) dimni plinovi mogu se voditi kroz zid kuće van (horizontalni ispuh), u šachtu ili kroz krov. Ako se dimni plinovi vode horizontalno, otvor mora biti udaljen najmanje 1,5 m od prozora, vrata ili ventilacijskih otvora i smije biti usmjerena na javnu komunikaciju ispod visine od 2 m. Te zahtjeve određuje STN EN 13384 i lokalni propisi. Uvijek se uverite kod kaminara, a ako je potrebno, kod instalatera.

Kod kotlova s otvorenom spaljačkom komorom (atmosferski kotlovi) potreban je dimnjak s dovoljnim vlažanjem i dovoljnim dovodom zraka u kotlovnici.

Krok 6: Povezivanje električne instalacije i regulacije

Kotao zahtijeva 230 V / 50 Hz, uzemljenje PE (kotao mora biti uzemljen), osiguranje 10–16 A (ovisi o modelu). Utikač ili fiksni izvod mora biti smješten u zahvat servisnog prostora. Na priključnoj ploči kotla tipično se povezuje:

Termostat ili prostorni regulator (OT/ebus ili bezpotencijalni kontakt)
Vanjski senzor temperature (ako je uređaj opremljen ekvitermnom regulacijom)
Eventualno solarni regulator (za kotlove s pripremom za solarno – pogledajte članak Kako povezati solarni kolektor na niskotemperaturni kotao s zaslužnim Thermona)

Kotao Thermona THERM PRO 14 TKX ima ugrađenu ekvitermnu regulaciju s vanjskim senzorom – u tom slučaju povezivanje vanjskog senzora je nužno za ispravan rad.

Krok 7: Punjenje sustava, odvzdušavanje i provjera tlaka

Prije prvog uključivanja nužno je napuniti grijanu sustav (UK) vodom. Voda za punjenje treba imati tvrdoću do 10 °dH (do 178 mg/l CaCO₃) – kod tvrđe vode brže se stvara vodeni kamen u topljeniku. Ako je voda u regiji tvrda (iznad 15 °dH), preporučuje se upotreba pripreme vode (omekšivač, magnetski filtar ili doziranje inhibitora). Radni tlak hladnog sustava treba biti 1,2–1,5 bar (za dvokatni kućni stan); nakon zagrijavanja na 70 °C tlak ne smije premašiti 3 bar.

Odvzdušavanje se vrši kroz automatski odvzdušivač (AVV) na kotlu i ručno kroz odvzdušivače na radijatorima i razdjelnicima podnožnog grijanja. Nakon prvog punjenja često je potrebno odvzdušavati sustav više puta tijekom nekoliko dana rada – zrak se postepeno oslobađa iz cijevi i istovremeno iz zagrijane vode.

Zaslužak TUV napunite otvaranjem dovoda hladne vode i otvaranjem izlaza tople vode na nekoj slavini, dok ne počne teći neprekidni tok vode bez zranih mjehurića.

Krok 8: Prvi uključivanje (upuštanje u rad)

Prvi uključivanje mora izvršiti ovlašteni servisni tehničar (autorizirani servis proizvođača). Kod Thermone to uvjetuje važnost produženog jamstva. Servisni tehničar pri prvom uključivanju:

Provjeri sve povezivanja i tesnost plinskog vodila.
Nastavi snagu gorionika na nominalnu vrijednost (mjerenje CO₂ u dimnim plinovima, provjera temperature dimnih plinova).
Nastavi temperaturu zaslužka TUV (obično 55–65 °C – više za uklanjanje legionere, manje za štednju energije).
Nastavi parametre regulacije: toplinsku krivulju (ekvitermna regulacija), zaštitu od smrzavanja, vremena zagrijavanja zaslužka.
Izvrši provjere sigurnosnih elemenata (funkcija sigurnosnog ventila, havarijskog termostata).
Izda protokol o tehničkoj inspekciji i provjeri (OPaS).

Tipične greške pri montaži i kako ih izbjeći

Iz prakse znam da je veliki broj kvarova koje kupci prijave kratko nakon montaže posljedica greške pri montaži, a ne greške same kotlovne. Evo najčešćih:

Nedostatak ili poddimenzionirana ekspanzijska posuda TUV: Prikazuje se redovitim kapkanjem sigurnosnog ventila TUV. Sigurnosni ventil zaslužka nije kvar – to je sigurnosni element koji reagira na nedostatak prostora za toplinsku ekspanziju. Rješenje: ispravno dimenzioniranje i punjenje ekspanzijske posude TUV.
Zrak u sustavu: Kotao štropi, radijatori su hladni. Rješenje: pažljivo odvzdušavanje, eventualno provjera automatskog odvzdušivača.
Pogrešan smjer povezivanja dovoda i povratnog UK: Kotao ne grije ili ima nizak učinak. Uvijek provjerite smjer toka prema shemi u uputstvu.
Prekratki ili predug odvod dimnih plinova: Kotao prelazi u pogrešni stan (pogreška paljenja, visoka temperatura dimnih plinova). Pridržavajte se maksimalne ekvivalentne duljine prema tehničkoj dokumentaciji.
Nedostatak odvoda sigurnosnog ventila TUV u kanalizaciju: Kod toplinske ekspanzije voda kapka na pod kotlovnicu. Uvijek povežite odvod.
Pogrešno podešena toplinska krivulja: Kuća je pregrejana ili podhlajena. Kod ekvitermne regulacije potrebna je duža prilagodba prema stvarnim uvjetima kuće (izolacija, orijentacija, površina prozora).
Preduga voda bez pripreme: Vodeni kamen u topljeniku nakon 2–3 sezone smanjuje učinak i skraćuje vijek trajanja. Rješenje: omekšivač ili inhibitor. Više u članku Loženje, vodeni kamen i anoda zaslužka – kako produžiti vijek kotla.

Specifikacije montaže modela Thermona PRO i LXZ

Proizvođač Thermona pripada među provjerljive europske proizvođače tehnike grijanja s dugogodišnjom tradicijom i širokom mrežom servisa na Slovačkoj. Za kategoriju niskotemperaturnih kotlova s ugrađenim rezervoarom nudi više modela koji se razlikuju po snazi, kapacitetu rezervoara i funkcionalnoj opremi.

Thermona THERM PRO 14 KX je kompaktan stacionarni kotao s ugrađenim rezervoarom TUV, namijenjen za manje kuće ili veće stanove. Maksimalna toplinska snaga 14 kW pokriva kuću s toplinskim gubicima do otprilike 11–12 kW (dobro izolirana kuća 120–150 m²). Rezervoar ima kapacitet 80 litara, što kod standardne obitelji od 3–4 osobe pokriva jutarnju potrošnju uz ispravno postavljeno vrijeme pripreme.

Thermona THERM PRO 14 TKX je verzija s ugrađenom ekvitermnom regulacijom i vanjskim senzorom. Ekvitermna regulacija prilagođava temperaturu vode za grijanje vanjskoj temperaturi i osigurava udobniju i energijski uštedljiviju radnju. Kod montaže ove verzije nužno je montirati vanjski temperaturni senzor na sjevernoj ili sjeverozapadnoj zidnoj kuće (ne u direktnom suncu, ne iznad dimnjaka). Povezivanje senzora odvija se putem 2-žilnog kabla do priključnog štapa kotla.

Thermona THERM 28 LXZ.A 5 je jači model s 28 kW i većim ugrađenim rezervoarom. Ovaj kotao je prikladan za veće kuće ili kuće s većom potrošnjom TUV (5 i više osoba, hidromasažna kupatila itd.). Povezivanje i montaža je na principu ista kao kod verzija od 14 kW, no treba računati s većim promjerom plinskog dovoda (minimalno DN 20), većom ekspanzijskom posudom UK i TUV te čvrstijom tlačnom grupom.

Nakon montaže: što provjeriti u prvim tjednima rada

U prvih 2–4 tjedna nakon montaže je uobičajeno da se sustav "prilagodi" i da se pojavljuju neki sitni efekti koje treba pratiti:

Snižanje tlaka u sustavu: Normiran pojavu kod odvazdušavanja – vazduh se oslobađa i sustav "gubi" malo tlaka. Ako tlak pada ispod 0,8 bar, dodajte vodu putem punjenja. Ako tlak pada brzo (više od 0,3 bar dnevno) i nakon odvazdušavanja, tražite netišenje.
Zvukovi u cijevima i radijatorima: Tresanje, ciganje – obično vazduh. Ručno odvazdušite radijatore.
Kapkanje sigurnosnog ventila TUV: Ako kaplje nakon svakog zagrijavanja rezervoara, ekspanzijska posuda TUV ima nizak predtlak ili je premašena. Provjerite predtlak (pumpom za bicikl kroz Schrader ventil) i usporedite s vrijednošću punjenja.
Temperatura TUV: Provjerite stvarnu temperaturu na izlazu (termometar na izlazu). Kod postavke 60 °C na kotlu morate dobiti barem 50–55 °C (gubitkom cijevi). Ako je razlika veća, provjerite duljinu cirkulacijskog kruga ili izolaciju TUV cijevi.

Redovita održavanja (godisnji servis, provjera anode, čišćenje filtera) je ključna za dug životni vijek cijele opreme. Više u članku Održavanje i servis niskotemperaturnog kotla s rezervoarom: što i koliko često provjeravati.

Najčešće pitanja (FAQ)

Mogu li sam postaviti kotao s ugrađenim rezervoarom?

Tehnički to ovisi o vašim sposobnostima i opsegu posla. Mekanički dio – instalacija vodovodnih i UK cijevi, pričvršćivanje, punjenje sustava – može izvršiti tehnički osposobljen vlasnik. Međutim, plinski priključak i prvi upućivanje mora izvršiti osoba s važećim ovlašćenjem za instalaciju i održavanje plinskih uređaja (prema odredbi br. 508/2009 Z. z.). Bez stručnog pregleda i ispitivanja (OPaS) uređaj nije legalno upućen u rad i jamstvo proizvođača nije važeće. Pored toga, osiguratelji mogu odbiti isplatiti štetu uzroku od neodržanog montaže.

Koju veličinu ekspanzijske posude TUV trebam za 80-litarski rezervoar?

Za 80-litarski rezervoar i standardni punjeni tlak 3–4 bar preporučujemo ekspanzijsku posudu TUV s kapacitetom 8–10 litara. Tačan izračun ovisi o punjenom tlaku vodovodne mreže, maksimalnoj temperaturi rezervoara i predtlaku posude. Općenito pravilo: ekspanzijska posuda TUV = otprilike 10–12 % volumena rezervoara. Ako je punjeni tlak viši (nad 4 bar), prikladno je montirati redukcioni ventil ispred tlačne grupe.

Na koju temperaturu trebam postaviti rezervoar TUV?

Preporučena temperatura rezervoara je 55–65 °C. Kod 55 °C se značajno smanjuje stvaranje vodnog kamena i potrošnja plina za zagrijavanje TUV, no nužno je osigurati redovito higijensko zagrijavanje na 70 °C (tzv. antilegionelski ciklus) barem jednom tjedno po 30–60 minuta. Dnešnji kotlovi uključuju modele Thermona imaju antilegionelski ciklus postavljiv u meniju regulatora. Nikada ne postavljajte rezervoar ispod 50 °C kao trajnu radnu temperaturu – legionela se u rasponu 25–50 °C brzo množi.

Kotao ide u grešku pri upućivanju – što je najčešća uzrok kod nove instalacije?

Kod nove instalacije su najčešće uzroci greške: (1) nizak tlak u sustavu (ispod 0,8 bar) – dodajte vodu; (2) vazduh u sustavu – odvazdušite; (3) pogrešno povezivanje dimničnog voda – provjerite orijentaciju i maksimalnu duljinu; (4) nizak tlak plina – provjerite otvaranje plinske slavine i tlak ispred kotla; (5) pogrešna konfiguracija regulacije – provjerite postavke prema uputstvu. Većinu grešaka objašnjava uputstvo za upotrebu. Ako niste sigurni, pozovite autorizirani servis.

Moram li kod zamjene starog kotla mijenjati i dimnjak/spalinski vod?

Nije nužno, ali jako je vjerojatno da da, ako prelazite s kotla s atmosferskim gorionikom i tradicionalnim dimničkim izlazom na turbohorionik s zatvorenom spalnom komorom i komaxijskim vodom. Novi niskotemperaturni kotlovi s zatvorenom komorom zahtijevaju komaxijski DN 60/100 ili 80/125 vod (koaxijalni), ili dvoslojni sustav. Na tradicionalni opečeni ili keramički dimnjak ih nije moguće priključiti bez stručne sanacije i unutarnjeg voda. Ovo treba riješiti još prije narudžbe kotla – dimnjak certificirajte dimničkom firmom.

Kamo montirati vanjski temperaturni senzor kod ekvitermne regulacije?

Senzor montirajte na sjevernoj ili sjeverozapadnoj fasadi kuće na visini otprilike 2–2,5 m iznad tla. Ne smije biti direktno osvijetljen sunčem (izobličenje mjerenja), ne smije biti iznad dimnjaka ni ispod krova koji ga skriva od stvarne vanjske temperature. Idealno je mjesto gdje senzor mjeri "stvarnu" vanjsku temperaturu bez utjecaja toplinskih mostova zgrade ili direktnog sunčanog zračenja. Kabel senzora (2 × 0,5 mm² CYKY ili kompatibilni) vodite van silnoprudnih kabela, eventualno u samostalnoj zaštitnoj cijevi.

Zaključak: montaža se isplati učiniti jednom i ispravno

Montaža niskotemperaturnog kotla s ugrađenim rezervoarom nije kompliciranija od drugih vrsta plinskih kotlova, no ima svoje specifične zahtjeve – posebno za tlačnu grupu TUV, prostorne raspored kotlovnice, ispravno postavljanje ekspanzijske posude i prvi upućivanje opravljeno stručnom osobom. Ulaganje u kvalitetnu montažu i ispravno prvo postavljanje se višestruko vrati na nižim radnim troškovima, dugom vijeku opreme i odsustvu nepotrebnih kvarova.

Ako niste sigurni u izbor konkretnog modela, pogledajte proizvode u kategoriji kotlova s ugrađenim rezervoarom na atria.sk, ili pročitajte dodatne teme u našem Vjećnom centru – Česti kvarovi niskotemperaturnih kotlova s rezervoarom i kako ih prepoznati ili Česta pitanja o niskotemperaturnim kotlovima s ugrađenim rezervoarom – gdje pronađete odgovore na uobičajena pitanja nakon uključivanja kotla u rad.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašoj kući? Napišite nam - sretni ćemo vam pomoći.