Montaža niskotemperaturnog kotla s priključkom za spremnik korak po korak

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Montaža niskotemperaturnog kotla s priključkom spremnika – kompletni tehnički vodič korak po korak

Montaža niskotemperaturnog kotla u kombinaciji s spremnikom tople vode pripada najčešćim rješenjima u domaćinstvima u Hrvatskoj. Iako se radi o relativno standardnoj poslovi, u praksi vidimo i dalje iste greške – pogrešna dimenzija cijevi, obrnuto priključen trostruki ventil, nedostatak odzračavanja ili nedovoljan tlak u razvodima. Rezultat? Kotao radi, spremnik se ne grije ili se grije sporije i neefikasno. Ovaj članak vas vodi kroz cijelom montažom od planiranja do pokretanja, uključujući konkretne mjere, vrijednosti i tehničke detalje koje nitko u običnim uputstvima ne spominje.

Cijela problematika izbora odgovarajućeg kotla i spremnika je detaljno razrađena u članku Kako izabrati niskotemperaturni kotao s mogućnošću priključka spremnika, gdje možete pronaći i usporedbu parametara. Ovdje se fokusiramo isključivo na sam postupak montaže i tehničke poveznice koje s time direktno povezane.

1. Što vam je potrebno prije početka montaže – plan i materijal

Svaka uspješna montaža počinje prije samog rada, na papiru (ili u CAD programu). Prije nego što donesemo kotao na mjesto, nužno je imati jasno u nekoliko stvari:

Snaga kotla u odnosu na volumen spremnika: Za kotao snage 20 kW (npr. Vaillant atmoTEC plus VU 200/3-5) preporučujemo spremnik minimalno 120–150 litara. Kod 24 kW (model Vaillant atmoTEC plus VU 240/3-5) standardno radimo s spremnikom 150–200 l. Više o dimenzioniranju možete pronaći u članku Koji volumen spremnika tople vode vam je potreban za niskotemperaturni kotao.
Ugradnja kotla i spremnika: Spremnik bi trebao stajati što je bliže kotlu – idealno u rasponu 1–1,5 metra. Svaki metar cijevi između kota i spremnika znači gubitke topline i produženje vremena grijanja.
Vrsta kotla – atmosferski ili turbo: Ovo utječe na rješenje odvoda dimnih plinova, dovoda zraka i mjesto ugradnje. Detaljna usporedba je u članku Atmosferski vs. turbo niskotemperaturni kotao – koji izabrati s spremnikom.
Hidraulički shema: Prije kupnje materijala nacrtajte hidrauličku shemu – gdje će biti trostruki ventil, gdje pumpe, gdje ekspanzijska posuda i gdje odzračni ventili.

Osnovni popis materijala i alata za tipičnu poslovu

Niskotemperaturni kotao s izlazom za spremnik (npr. Vaillant turboTEC plus VU 202/3-5)
Spremnik TV s izmjenjivačem – volumen prema potrebama kuće
Trostruki prekidač (servo ili motorizirani) 1" ili 6/4"
Cirkulacijska pumpa za okrug spremnika (ako nije integrirana u kotlu)
Ekspanzijska posuda za grijanje (min. 8–12 l za običan kućni prostor)
Sigurnosni ventil 3 bar za grijanje, 6 bar za spremnik
Nepovratni ventili na svakom krugu
Kuglasti ventili na svakom priključku
Bakrene ili multibrojne cijevi DN 22 (3/4") za glavne razvodne cijevi, DN 15 za sekundarne granke
Toplinska izolacija cijevi – barem 13 mm za unutarnje razvode
Termometar, manometar, odzračni ventil
Kominarska utikačica za dimni vod (pri atmosferskom kotlu)
Elektronički termostat ili regulator s ulazom za senzor spremnika

2. Priprema mjesta ugradnje

Kotao montiramo na nosivu zid, sposobnu da preuzme njegovu težinu. Vaillant atmoTEC plus VU 280/3-5 (pogledajte proizvod ovdje) teži oko 38 kg, a spremnik s vodom u slučaju varijante od 200 l može preći 240 kg – spremnik stoga stoji uvijek na podu, a ne visi. Pod ispod spremnika mora biti ravan i sposoban da preuzme tu opterećenje.

Pri atmosferskom kotlu (atmoTEC) morate osigurati dovod zraka u prostoriju minimalno 2× 150 cm² otvora – jedan uz pod, jedan uz tavan. Bez dovoljnog dovoda zraka za sagorevanje kotao može pokazivati greške ili nepotpuno sagorevanje. Pri turbokotlu (turboTEC) rješavate samo dimni vod 60/100 mm ili 80/125 mm (koaksijalni), a dovod zraka se rješava izvana. Više u članku Atmosferski vs. turbo niskotemperaturni kotao – koji izabrati s spremnikom.

Minimalni prostorni zahtjevi

Bočni razmak od kota do zida: min. 150 mm (pristup za servis)
Donji razmak od kota do poda: min. 200 mm (za atmosferski tip)
Prostor ispred kota za servis: min. 700 mm slobodne površine
Udaljenost spremnika od kota: idealno do 1 500 mm, maksimalno 3 000 mm (inace nepravilni gubitci topline)
Visina kota od poda (sredina montažnih konzola): obično 1 400–1 600 mm – provjerite u tehničkoj dokumentaciji određenog modela

3. Zamještanje kotla i montaža spremnika

Sam zamještanje kotla odvija se prema uputstvima proizvođača – koristite isključivo isporučeni montažni okvir ili konzole. Kod modela Vaillant se montažni okvir kotla pritegne na zid, označi se mjesta bušenja, buši se rupe promjera 10 mm (šipke 10×60 mm, vijci M8), okvir se pričvrči, a zatim se kotao zaveže na šipku okvira. Važno: provjerite vodovatkom da li kotao visi točno vertikalno i horizontalno – inače postoji opasnost od pogrešnog rada sigurnosnog ventila i nivoa ekspanzijske posude.

Spremnik stoji na podlogi. Prije montaže provjerite anodnu zaštitu (magnijevu anodu) – većina spremnika je opremljena direktno na vratnom vijku. Spremnik postavite u vertikalnu poziciju, osigurajte da se ne može prevrnuti (kod viših modela 200+ l preporučuje se da se prikači za zid). Provjerite ulazne i izlazne vijke izmjenjivača – obično su označeni strelicom ili štampom R/S (return/supply).

Priprema povezivanja spremnika – postupak

Na spremniku imate obično sljedeće povezivanja (s vrha): izlaz TV (topla voda do potrošača), ulaz SV (hladna voda iz mreže), a na bočnoj ili donjoj strani povezivanja izmjenjivača (krug kotla). Na bočnoj strani spremnika je vijak za potopno temperaturno čelo spremnika – ovo čelo je apsolutno nužno za ispravnu regulaciju prioriteta grijanja. Ako spremnik nije opremljen vijkom za čelo, morate koristiti pričvršćeno čelo pričvrčeno direktno na tijelo spremnika s toplinskoizolacijskim krovom.

Instalirajte sigurnosni ventil direktno na hladni ulaz spremnika – preporučeni pritisak otvaranja 6 bar, izlaz sigurnosnog ventila vodi se u odvod ili prihvatanje
Iza sigurnosnog ventila (s strane spremnika) ne zaboravite na povratni ventil – spriječava povratni tok tople vode u hladni krug pri dilataciji
Izlaz tople vode – direktna grana do distribucije potrošača, mjerač topline (ako je obvezan)
Povezivanja izmjenjivača – dovodna (iz kotla, viša temperatura) i povratna (u kotao, niža temperatura). Točnost povezivanja bit će vidljiva pri prvom probnom pokretanju – spremnik se mora zagrijati

4. Hidrauličko povezivanje – montaža trostranog ventila i pumpe

Ovo je tehnički najkritičniji dio cijele montaže. Niskotemperaturni kotao s povezivanjem spremnika koristi trostrani preklopnjak za preklapanje između dvije grane: grijanja spremnika (prioritet) i grijanja. U praksi se susrećemo s dvije osnovne sheme:

Kotao s ugrađenom regulacijom i trostranim ventilom – neki modeli Vaillant imaju regulaciju spremnika direktno ugrađenu (npr. putem sistemskog regulatora). Trostrani ventil se uključuje u hidraulički skup spremnika direktno iza kotla.
Kotao bez ugrađene regulacije spremnika – trostrani ventil je vanjski, upravlja ga kotlovsko reguliranje ili vanjski regulator. Pumpe spremničkog kruga mogu biti ugrađene u kotao ili vanjske.

U tipičnoj narudžbi s modelima Vaillant turboTEC plus VU 122/3-5 ili Vaillant turboTEC plus VU 202/3-5 je pumpa spremničkog kruga ugrađena direktno u kotao, a trostrani ventil se montira vanjski – obično u hidraulički skup spremnika koji dolazi s proizvođača ili treće strane. Pumpe grijanja su također u kotlu. Vanjska pumpa za spremnik se dopunjuje samo kod dužih cijevi ili kod spremnika s većim hidrauličkim otporom izmjenjivača (≥ 1 500 mm cijevi, veliki spremnici iznad 300 l).

Kako ispravno montirati trokraki ventil – korak po korak

Instalirajte ventil na izlazni vodovodni vodovod kotla – običajno odmah iza kotlovog kolena, prije razgrananja na grijanje i posudu.
Provjerite smjer protoka prema strelici na tijelu ventila – protok mora prolaziti kroz ventil, a ne ga obilježavati.
Servopogon ili motorizirani pogon ventila pričvrstite na tijelo ventila točno prema uputstvu (običajno zakačna vijak ili zakačenje).
Električni vod vodite do kotlovskog regulatora ili vanjskog regulatora – koristite 2-žilni kabel min. 0,75 mm², duljina do 10 m, pri duljem vodu 1,5 mm².
Provjerite ručno upravljanje ventilom još prije punjenja sustava – većina ventila ima ručno prebacivanje tipka na pogonu.

5. Instalacija ekspanzijske posude, sigurnosnog ventila i odzračivanja

Ekspanzijska posuda mora biti dimenzionirana za ukupni volumen sustava grijanja. Za običan kućni dom s volumenom sustava 80–120 litara vode i tlakom razlike 1–2,5 bar dovoljna je ekspanzijska posuda 12–18 l. Predpunjenje ekspanzijske posude mora odgovarati statičkoj visini sustava – za svakih 10 metara visine sustava dodajte 1 bar. Običajno je predpunjenje 0,5–1 bar za jednokatnu kuću, 1–1,5 bar za dvokatnu.

Sigurnosni ventil sustava grijanja (postavka 3 bar) montirajte što bliže kotlu, na izlaznom vodovodu, bez bilo kojeg zatvarajućeg elementa između kotla i sigurnosnog ventila. Izlaz sigurnosnog ventila mora biti vidljiv – u sifon, posudu ili van, nikako „naslepo" u zid ili izolaciju.

Odzračni ventil (automatski ili ručni) montirajte na najvišu točku svake hidrauličke grane. Automatski odzračni ventili su praktični, ali imaju tendenciju da propuste pri većem tlaku – stoga uvijek kombinirajte s kuglastim ventilom ispod (u normalnoj upotrebi otvoren).

6. Punjenje sustava, hidraulički test i odzračivanje

Prije punjenja sustava vodom vizualno provjerite sve spojeve – vijčane spojeve morate zategnuti, fitinze ispravno zabiti ili zavariti. Sustav punite polako, kroz punjenje, otvorenom vodom iz vodovoda (tlak vode u mreži 2,5–3 bar dovoljan je za punjenje većine sustava).

Tijekom punjenja postepeno otvarajte odzračne ventile od najniže točke prema gore – zrak koji izlazi s prvim vodom je normalan. Nakon punjenja provjerite tlak na manometru – trebao bi biti 1–1,5 bar (pri hladnoj vodi). Nakon zagrijavanja sustava na radnu temperaturu tlak će se povećati na 1,5–2,5 bar, što je normalno.

Tlak test: Zatvorite punjenje i sustav ostavite pod punim tlakom 30 minuta. Pad tlaka više od 0,1 bar ukazuje na curenje – provjerite sve spojeve. Ako je sustav tesan, možete nastaviti s električnim priključkom i pokretanjem.

7. Električni priključak i podešavanje regulacije

Električni priključak kotla s posudom je jednako važan kao i hidraulički. Niskotemperaturni kotlovi Vaillant serije atmoTEC plus i turboTEC plus imaju na ploči regulacije odvojene priključke za termički senzor posude, trokraki ventil (eventualno pumpu posude) i vanjski termostat prostorne regulacije.

Postupak električnog priključka:

Termički senzor posude (NTC): Umetnite senzor u vrat posude ili pričvrstite na tijelo posude. Kabel senzora (običajno bijeli 2-žilni) vodite do kotla i priključite na priključke označene „SP" ili „Ths" (ovisi o modelu). Otpor senzora pri 25 °C je tipično 10 kΩ – možete to provjeriti multimetrom još prije priključka na kotlu.
Trokraki ventil (servopogon): Pogon posudnog ventila priključite na priključke kotlove regulacije prema shemi iz uputa – običajno su to priključci 230 V AC za pogon (faza, nulovod, eventualno signal povratne veze). Pri motoriziranom pogonu s potenciometarskim povratnom vezom pazite na ispravnu polaritet.
Vanjski termostat / regulator: Prostorni termostat priključite na priključke eBUS ili potenciálno slobodni kontakt (ovisi o sustavu regulacije). Pri digitalnim regulatorima Vaillant (npr. VRT 50, VRT 350) koristi se magistrala eBUS – 2-žilni vodnik 0,75 mm², bez polariteta.
Zemljenje: Kotao mora biti zemljen – PE vodnik doveden iz rasvjete, provjerite prisutnost zemljenja na utičnici kod kotla ili direktnim vodnikom.

Podešavanje parametara posude u regulaciji kotla

Nakon priključka i prije prvog pokretanja podešavajte u regulaciji kotla ove parametre (na primjeru Vaillant atmoTEC plus / turboTEC plus):

Željena temperatura posude: Tipično podešavanje 55–60 °C. Ispod 50 °C opasnost od razmnožavanja legionel (Legionella pneumophila), iznad 65 °C suvišne energetske gubitke i rizik od opekotina. Za kućanstva s malom djecom podešajte maksimalno 55 °C i dodajte termostatsku slavinu na kranove.
Histeroza posude: Razlika temperatura pri uključivanju i isključivanju grijanja. Preporučeno podešavanje 5–8 K (stepeni). Kada temperatura posude padne za 5–8 K ispod željene vrijednosti, kotao pokreće prioritarno grijanje posude.
Maksimalno vrijeme grijanja posude: Neki regulatori omogućuju podešavanje maksimalnog vremena grijanja posude pri prioritetu (npr. 30 minuta) – zaštitu od toga da posuda blokira grijanje pri kvaru senzora.
Antibakterijska funkcija (Legionella Protection): Jednom tjedno (običajno noću) grijanje posude na 70 °C tijekom 30 minuta. Aktivirajte u meniju regulatora – ovu funkciju izričito preporučuju higijenski standardi.

Detaljno postavljivanje prioriteta spremnika i regulatorni scenariji objašnjeni su u zasebnom članku Postavka prioriteta grijanja spremnika na niskotemperaturnom kotlu.

8. Prvo pokretanje i provjera funkcije

Prvo pokretanje kotla treba se odvijati u prisustvu servisnog tehničara s ovlašćenjem – u slučaju kotlova Vaillant, prvo pokretanje je povezano s jamstvenim uvjetima i mora ga izvršiti registrirani servisni partner. Iako je to slučaj, dobro je znati što se pri pokretanju provjerava.

Provjerite tlak u sustavu: Prije uključivanja kotla tlak mora biti u rasponu 1,0–1,5 bar (hladna voda). Ako je tlak niži, dopunite vodu putem punjenog ventila.
Provjerite odvjetavanje: Nakon prvog zagrijavanja sustava ponovno provjerite odvjetne ventile – zrak oslobađen iz vode pri zagrijavanju akumulira se u gornjim dijelovima sustava.
Provjerite funkciju trokrilnog ventila: Ako regulacija pokrene prioritarno grijanje spremnika, trokrilni ventil se prebacuje u položaj spremnik (provjerite trenutnim uzimanjem električnog struje motora ili direktnim promatranjem motora). Spremnik bi se trebao početi zagrijavati – temperatura na senzoru spremnika mora rasti.
Provjerite temperature: Mjerena temperatura izlaza kotla (85–80 °C u režimu kotla pri grijanju spremnika) i temperatura povratnog vodovoda spremnika (40–50 °C pri početku grijanja, raste na 55–60 °C pri završetku ciklusa).
Provjerite plinski put: Ručna provjera netekanja plina pri plinskim priključcima kotla – koristite sapun ili detektor plina. Ne smije biti nikakvog netekanja.
Unos u servisnu knjigu: Datum montaže, sve izmjerene vrijednosti, informacije o spremniku i korištenim komponentama. To je osnova za budući servis i u slučaju jamstvene reklamacije.

9. Česte greške pri montaži i kako ih izbjeći

U praksi vidimo kod sličnih narudžbi stalno se ponavljajuće greške koje vode u probleme s radom:

Obrnute priključke izmjenjivača spremnika: Ulazni i povratni vodovod zamijenjeni – spremnik se grije izuzetno sporo ili uopće ne. Rješenje: provjerite smjer protoka i u slučaju potrebe zamijenite vodovode.
Nedostaje senzor spremnika ili greška u kontaktu senzora: Kotao ne prepoznaje temperaturu spremnika i spremnik se grije stalno ili uopće ne. Uvijek provjerite otpor senzora i kontakte u stezaljci.
Poddimenzionirana ekspanzijska posuda: Sustav redovito izlazi kroz sigurnosni ventil. Veliki spremnik s velikim volumenom izmjenjivača značajno povećava ukupni volumen sustava – ne zaboravite volumen izmjenjivača spremnika uključiti u izračun ekspanzijske posude.
Nedovoljan protok kroz spremnički krug: Pre dugački ili poddimenzionirani vodovodi (npr. DN 15 umjesto DN 22) uzrokuju sporije grijanje. Za veće spremnike (nad 150 l) uvijek koristite DN 22 (3/4").
Atmosferski kotao u neprivlačnoj točki bez dovoda zraka: Kotao se zaustavlja ili nepravilno gori – prostorija nije dovoljno prozračena. Provjerite otvore.
Spremnik bez anodne zaštite ili s istrošenom anodom: Korozija spremnika tijekom nekoliko godina, karakterističan miris „jaja" (vodonik sulfid). Anodu treba provjeravati svakih 2 godine.

Tipične kvarove i njihova sistematska dijagnostika detaljno su objašnjene u članku Česti kvarovi niskotemperaturnih kotlova s povezanim spremnikom i njihovo rješavanje.

10. Topleća izolacija cijevi i energetska učinkovitost

Topleća izolacija cijevi između kotla i spremnika je ulaganje koje se brzo vrati. Neizolirana cijev DN 22 na temperaturi 70 °C u prostoriji 20 °C gubi oko 15–20 W na metar. Kod kotla s dnevnom radnom vremenom od 8 sati i 200 dana grijanja to je 24–32 kWh/m godišnje – pri cijeni 0,20 €/kWh to znači 5–6 € godišnje za svaki metar neizolirane cijevi. Izolacija za 3–5 € na metar se dakle vrati za jednu godinu.

Koristite predizolirane fleksibilne multicijevi ili izolaciju od elastomerne pene (Armaflex, Kaiflex) debljine min. 13 mm za cijevi do DN 22, 19 mm za DN 28 i više. Za cijevi koje prolaze vanjskom zidom ili u nezagrijanom prostoru udvostručite debljinu izolacije.

Dodatne savjete o energetskoj učinkovitosti kombinacije kotao–spremnik pronađite u članku Štednja energije kod kombinacije niskotemperaturnog kotla i spremnika tople vode.

11. Preuzimanje posla i obučavanje kupca

Ispravna montaža ne završava uključivanjem kotla. Kupac mora biti pravilno obučen – ne svatko zna što učiniti ako kotao prikaže kvarni kod, ili zašto se spremnik jednom tjedno grije na 70 °C i noću. Preuzmite kupcu:

Tehničku i radnu dokumentaciju kotla i spremnika
Jamstvene liste oba uređaja
Unos o prvom pokretanju i izmjerene vrijednosti
Kontakt servisnog tehničara
Upute za osnovne zadatke: dopunjavanje tlaka, ručno odvjetavanje radijatora, reset kotla nakon kvara
Preporučeni rok prvog servisa (obično 12 mjeseci od montaže)

Što i kada provjeravati pri redovitoj održavanju detaljno je objašnjeno u članku Održavanje i servis niskotemperaturnog kotla s spremnikom – što i kada provjeravati.

Najčešće pitanja (FAQ)

Moram li kod niskotemperaturnog kotla s priključkom spremnika uvijek instalirati vanjski pumpu spremničkog kruga?

Ne nužno. Modeli kao Vaillant turboTEC plus VU 202/3-5 ili VU 122/3-5 imaju integriranu pumpu spremničkog kruga unutar kotla. Vanjska pumpa je potrebna samo ako je udaljenost između kotla i spremnika veća od 1,5–2 m, ili ako spremnik ima izmjenjivač s visokim hidrauličkim otporom. Za većinu običnih instalacija s kraćim povezivanjem unutarnja pumpa je potpuno dovoljna.

Na koju temperaturu postaviti spremnik tople vode?

Preporučena radna temperatura spremnika je 55–60 °C. Ta temperatura je dovoljna za udobnost, ali istovremeno održava sigurnu higijensku razinu. Ispod 50 °C stvaraju se uvjeti za razmnožavanje bakterije Legionella. Većina modernih regulatora omogućuje postaviti i automatsko tjedno grijanje na 70 °C (antibakterijska funkcija) – tu funkciju uvijek aktivirajte. Na slavinama preporučujemo dodati termostatski mješalac koji smanjuje temperaturu vode na sigurnih 45 °C.

Spremnik se grije pre sporo – što može biti uzrok?

Najčešći uzroci su: obrnute priključke izmjenjivača spremnika (zamijenjeni ulazni i povratni vodovod), poddimenzionirani vodovodi (DN 15 umjesto DN 22), neispravna funkcija trokrilnog ventila (ne otvara se potpuno u položaj spremnika), ili neispravna integrirana pumpa spremničkog kruga u kotlu. Provjerite svaku točku redom. Ako se temperatura izlaza kotla povećava, ali se spremnik ne grije, problem je gotovo uvijek u hidraulici ili u položaju trokrilnog ventila.

Jeste li potreban sigurnosni ventil na spremniku i na grijanom krugu?

Da, svaki krug treba imati svoj sigurnosni ventil podešen na odgovarajući tlak. Grijani krug: 3 bar. Spremnik (sanitarna strana – pijaća voda): 6 bar. Obaju ventila je obvezno prema STN EN normama i uvjet za jamstvo proizvođača. Sigurnosni ventil spremnika se montira na hladni ulaz spremnika i mora imati izlaz u vidljivo mjesto (sifon, kanalizacija).

Mogu li priključiti spremnik na postojeći niskotemperaturni kotao koji nije izvorno dizajniran za to?

Ovisi o konkretnom modelu kotla. Neke starije niskotemperaturne kotlove nemaju integriranu regulaciju spremnika i nedostaju im stezalice za senzor spremnika i izlaz za motor trokrilnog ventila. U tom slučaju je moguće dodati vanjsku regulaciju spremnika (npr. digitalni regulator s prioritetom spremnika), koji upravlja trokrilnim ventilom i pumpom spremničkog kruga neovisno o kotlovskoj regulaciji. Ovo rješenje je funkcionalno, ali složenije. Ako planirate zamijeniti kotao, odaberite model s prirodnom podrškom za spremnik – npr. iz kategorije niskotemperaturnih kotlova s mogućnošću povezivanja spremnika.

Koliko traje tipična montaža kotla s akumulacijskim spremnikom?

Za iskusnog tehničara s potpunim materijalom, realno vrijeme montaže kod direktnog zamjene stareg kotla novim (postojeći vodovi ostaju neizmijenjeni) iznosi 1 dan – oko 6–8 sati radnog vremena. Kod potpuno nove instalacije uključujući sve vodove, dimnjake i električne radove računajte na 2–3 radna dana, ovisno o opsegu građevinskih promjena. Prvi start i završna kontrola zahtijevaju dodatnih 1–2 sata.

Zaključak – što zapamtiti kod svake narudžbe

Montaža niskotampe kotla s priključkom akumulacijskog spremnika je tehnički i organizacijski zahtjevnija od jednostavne zamjene same kotla. Zahtijeva precizno planiranje hidraulike, ispravno dimenziranje svih komponenti i pažljivo podešavanje regulacije. Kotlovi kao Vaillant atmoTEC plus VU 200/3-5 ili Vaillant turboTEC plus VU 202/3-5 imaju ugrađenu podršku za akumulacijski spremnik, što postupak montaže značajno olakšava – iako kod tih modela i dalje ovisi o ispravnom postupku tehničara.

Ključne smjernice na kraju: hidraulika prije elektronike, izolacija svakog cijevi, tlak provjeren prije starta, anoda u spremniku zamijenjena svakih 2 godine, a kupac upućen u osnovne zadatke. To su stvari koje razdvajaju kvalitetnu montažu od one koju će kupac kasnije, za godinu dana, žaliti.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.