Montaža i priključivanje plinskog protočnog grijača vode
Plynový protočni bojler za vodu pripada među najizdržljivijima rješenjima za pripremu tople vode tamo gdje nema smisla graditi bojler ili gdje nedostaje električna priključna s dovoljom za električni grijač. Na razlici od električnih modela, plynovu opremu zahtijeva drugačiji postup montaže – od plynovog priključka kroz odvod dimnih plinova do obaveznog pregleda. U ovom članku ćemo praktično objasniti što montaža plynovog protočnog bojlera obuhvaća, koji je razlikovac od kominovog i turbo odvoda dimnih plinova, kako funkcioniše paljenje grijača bez elektriciteta i zašto beztlakim modelima treba posebna slavina. Dodat ćemo i dva stvarna primjera iz prakse koji pokazuju kako se ova oprema stvarno koristi u kućicama i stanovima. Ako još samo razmatrate je li plynovom protočni bojler prava opcija za Vas, preporučujemo da prvo pročitate članak Kako izabrati protočni bojler i usporedbu Električni vs. plynovom protočni bojler – ova tema se bavi samo samom montažom opreme koju ste odabrali.
Plynovom priključak i ko može izvršiti montažu
Prva i najvažnija pravila glasi jasno: povezivanje plynovog protočnog bojlera na pločnik nikada ne smije učiniti laik samostalno. Radi se o zahvatu na plovnom sustavu kuće, koji smije izvršiti isključivo osoba s važećim stručnim ovlašćenjem u plinu. Ova pretpostavka nije formalnost – pogrešno povezivanje plovne opreme pripada među najčešćim uzrocima ozbiljnih havarija u kućama, od plovne propuštanja do rizika eksplozije ili otrovanja sagorjevnim produktima. Pored rizika za sigurnost, nepridržavanje ovog pravila ima i potpuno praktične posljedice: većina proizvođača i trgovaca povezuje jamstvo na opremu upravo na to da je montažu izvršila ovlaštena osoba i da je nakon toga izdana pregledna prijava. Samostalno povezani bojler u slučaju kvara ili osiguravajuće situacije može značiti gubitak jamstva i poteškoće kod osiguratelja.
Sam proces montaže plynovog protočnog bojlera ima nekoliko koraka koji se međusobno nadopunjuju. Prvo se rješava izbor i provjera prikladnog mjesta za instalaciju – uzima se u obzir udaljenost od zapaljivih materijala, dovoljan prostor za upravljanje i servis, visina pričvršćivanja iznad slavine ili umivaonika, a u slučaju turbo varijante i mogućnost izvođenja odvoda dimnih plinova kroz vanjsku zidnu plohu. Zatim slijedi sam pričvršćivanje bojlera na zid, povezivanje na hladnu vodu i izlaz tople vode, a na kraju povezivanje na plovni priključak uključujući montažu zatvarnog ventila, koji mora biti lako dostupan za servisne zahvate ili u slučaju hitnosti. Nakon fizičkog povezivanja slijedi provjera hermetičnosti svih poveznica, ispitno paljenje grijača i provjera ispravnog rada opreme pri različitim protocima vode. Cijeli proces završava izdavanje pregledne prijave koja potvrđuje da je oprema bezbedna za upotrebu – ovoj temi se detaljnije posvetit ćemo niže u posebnoj poglavlju.
Pri narudžbi montaže isplati se unaprijed provjeriti ima li odabrani tehničar ovlaštenje ne samo za sam povezivanje plovne opreme, već i za izvođenje početnog pregleda, ili da li ove dvije usluge osiguravaju u suradnji s preglednim tehničarem. U praksi to često rješava jedna firma ili jedan zanatlija s odgovarajućim sertifikatima, što olakšava montažu – narudžbenik ne mora koordinirati dva različita dobavljača i dovoljna mu je jedna posjeta koja povezuje i testira opremu.
Odvod dimnih plinova: dimnjak vs. turbo varijanta
Plynovom protočni bojler sagorjava prirodni plin ili propan-butan i pri sagorjevanju neizbježno nastaju dimni plinovi koje moraju biti sigurno odvedeni izvan življenog prostora. Baš način odvoda dimnih plinova je jedan od ključnih parametara koji odlučuje o tome gdje i kako se može uopće postaviti bojler. U principu postoje dvije varijante – klasični dimnjak s prirodnim vlažnim i moderniji turbo varijanta s prisilnim vlažnim.
Dimnjak varijanta (prirodni vlažni)
Dimnjak, odnosno tzv. B-tip bojlera koristi za odvod dimnih plinova funkcijski dimnjak s prirodnim vlažnim – razlika temperature između dimnih plinova i okolnog zraka stvara strujanje koje dimne plinove izvodi dimnjakom van objekta. Ovo rješenje je tipično najviše za starije objekte, kućice i objekte koji već imaju dimnjak i koji je funkcijski. Prednost je jednostavnija konstrukcija i u pravilu niža cijena opreme. Nedostatak je ovisnost o stanju i prohodnosti dimnjaka – mora biti u dobrom tehničkom stanju, s pravim presjekom i vlažnim, inače postoji rizik povratnog uvođenja dimnih plinova u prostoriju. Za dimnjak varijantu je potrebno, osim pregleda same plovne opreme, i posebna provjera dimnjaka dimnjakarom, koja potvrđuje njegovu prohodnost i prikladnost za povezivanje upravo ovog tipa opreme.
Turbo varijanta (prisilni vlažni)
Turbo, odnosno tzv. C-tip bojlera rješava odvod dimnih plinova potpuno drugačijim načinom – ugrađeni ventilator dimne plinove aktivno izbacuje van kroz specijalno, u pravilu koncentrično (dvije cijevi unutar) cijev izvedenu direktno kroz vanjsku zidnu plohu van objekta, bez potrebe za bilo kakvim dimnjakom. Uvođenje sagorjevnog zraka i odvod dimnih plinova prema tome se odvija jednim prolazom u zidu, što značajno olakšava instalaciju, posebno u stanovima, panelnim jedinicama ili kućama bez funkcijskog dimnjaka. Zbog toga je ovo rješenje postalo omiljena opcija kod rekonstrukcija kupatila i kuhinja, gdje dimnjak nikada nije postojao ili je već dugo izvan upotrebe. Za turbo varijantu treba pri montaži poštovati preporučene udaljenosti izlaza cijevi od prozora, vrata, ventilacijskih otvora susjednih objekata i granica zemljišta, kako bi se dimni plinovi sigurno raspršili i ne vraćali natrag u življeni prostor. Ova udaljenost i precizno izvođenje cijevi je dio projekta montaže, koji priprema izvođač tehničar prema konkretnim uvjetima objekta.
Koji varijant je „bolji“ ovisi o konkretnoj situaciji. Ako kuća ima funkcijski, dobro dimenziran dimnjak, dimnjaki varijanta je jednostavnija i jeftinija opcija. Ako dimnjak nedostaje, u lošem je stanju ili se radi o stan u višim katu bez pristupa dimnjaku, turbo varijanta je praktički jedina izvodiva rješenja. Obje vrste pronaći ćete i među plinskim modelima u našem ponudu – konkretna vrsta odvoda uvijek je navedena u parametrima proizvoda, pa je prije narudžbe dovoljno provjeriti odgovara li uvjetima u Vašoj kući.
Zapaljanje: piezo vs. hidrogenerator
Druga važna svojstvo koje utječe na udobnost i mogućnosti postavljanja plinskog protočnog bojlera je način zapaljanja gorionika. Moderni plinski bojleri u suštini koriste dva principa – piezoelektrično zapaljanje i zapaljanje pogonjeno hidrogeneratorom. Zajednički naziv oba rješenja je da niti jedno ne zahtijeva povezivanje na električnu mrežu ni baterije – što je iz perspektive montaže velika prednost, jer se električna priključak ne mora voditi do bojlera, a uređaj radi pouzdanije čak i tamo gdje elektricitet uopće nije dostupan.
Piezoelektrično zapaljanje
Piezoelektrično zapaljanje radi na jednostavnom mehaničkom principu – pritiskom tipke mehanički se stvara električni iskra koja zapali plin. Kod nekih konstrukcija ovom iskom se zapali trajni zapalni plamen, koji zatim pri otvaranju vode pouzdanije zapali glavni gorionik; kod drugih se piezo tipka pritiska direktno pri svakom korištenju. Prednost piezo zapaljanja je jednostavnost, mehanička pouzdanost i gotovo nula kvarnost – ovdje nema elektronike koja bi mogla propasti. Nedostatak je manje udobna upotreba, jer korisnik mora sam aktivirati zapaljanje, odnosno održavati zapalni plamen.
Zapaljanje hidrogeneratorom
Zapaljanje hidrogeneratorom radi drugačije i u praksi je udobnije rješenje: u tijelu bojlera je mala turbina koju pri otvaranju slavine rotira sam protok vode. Ova turbina pogonjava generator koji proizvede dovoljno električne energije za stvaranje zapalne iskre direktno u trenutku kada voda počne teći kroz uređaj. Rezultat je potpuno automatsko zapaljanje – korisnik jednostavno otvori slavinu i bojler se sam zapali, bez potrebe za pritiskanjem bilo koje tipke. Baš ovim principom je opremljen npr. model Karma POV 14BK ZP, koji rješava zapaljanje potpuno automatski zahvaljujući protoku vode, bez potrebe za povezivanje na električnu mrežu.
Baš neovisnost o elektricitetu je razlog zašto se plinski protočni bojleri s piezo ili hidrogeneratornim zapaljanjem toliko često montiraju na kućicama, vrtovima, garažama ili drugim objektima, gdje električna priključak ili uopće nedostaje ili bi njegovo uvođenje samo radi zagrijavanja vode bilo neprimjerenje skupo. Dovoljno je funkcijski dovod plina (npr. iz tlakove boce) i vodovodni razvod – ostalo se brine sam uređaj.
Specifična vodovodna slavina kod beztlakovih modela
Pri montaži plinskih protočnih bojlera nužno je razlikovati između tlakovog i beztlakovog izvedbe, jer oba tipa se povezuju na vodovodni razvod drugačije i zahtijevaju drugačije pribor. Ovoj temi posvetili smo se detaljno i u samostalnom članku Tlakovni vs. beztlakovni protočni bojler, ovdje objasnit ćemo što to znači konkretno za samu montažu.
Beztlakovni (otvoreni) modeli
Beztlakovni bojler je konstruiran tako da sam tijelo uređaja čini dio vodovodnog kruga zajedno s posebnom vodovodnom slavinom koja se dostavlja direktno s uređajem. Ova slavina nije obična slavinska slavina, kakvu poznajemo s običnog dresa ili umivaonika – ima drugačiju konstrukciju koja istovremeno otvara i regulira protok vode kroz izmjenjak bojlera i tom protokom pokreće i zapaljanje gorionika (posebno kod modela s hidrogeneratorom). Baš zbog toga kod beztlakovih modela se ne smije koristiti obična univerzalna klizna ili klasična dvojna slavina – ne bi funkcionirala ispravno, a mogla bi uzrokovati i neispravnu funkciju cijelog bojlera, odnosno njegovo oštećenje. Slavina dostavljena proizvođačem je obvezna komponenta montaže i nužno se koristi upravo ona koja je predviđena za taj model.
Beztlakovno rješenje se uobičajeno koristi tamo gdje se rješava zagrijavanje vode samo za jedno konkretno mjesto uzimanja – tipično slavinu ili umivaonik u kuhinji ili na kućici. Prednost je jednostavnija montaža bez potrebe za rješavanje tlakovih sigurnosnih elemenata, nedostatak je ograničenje na jedno mjesto uzimanja odjednom.
Tlakovni (zatvoreni) modeli
Tlakovni bojler radi drugačije – povezuje se direktno u razvod hladne i tople vode slično kao bi povezivali mali plinski kotao ili akumulacijski bojler. Na izlazu tople vode može istovremeno opskrbljivati više mjesta uzimanja (npr. dres i tuš), a na svakom od njih se može koristiti potpuno obična vodovodna slavina bez bilo kakvih ograničenja. Ova sloboda ima i svoju pretpostavku – jer je cijeli sustav pod tlakom vodovodnog razvoda, tlakovni bojler mora biti opremljen sigurnosnim ventilom koji pri prekoračenju sigurnog tlaka vodu sigurno ispušta i time štiti izmjenjak i razvode od oštećenja. Baš takvo rješenje je npr. model Karma POV 11BW ZP, predviđen za povezivanje u obični tlakovni razvod s mogućnošću opskrbljivanja više mjesta uzimanja u kući.
Izbor između pritiskovog i bezpritiskovog rješenja treba napraviti još prije same montaže – ne samo zbog cijene i tehničkog rješenja, već i zato što dodatna promjena s bezpritiskovog na pritiskovo rješenje (ili obrnuto) često zahtijeva zamjenu slavinâ i prilagodbu cjevovoda, što povećava cijenu montaže. Ako niste sigurni koji tip je prikladan za Vašu kućanstvo, preporučujemo da pročitate usporedbu u članku Prитiskovi vs. bezpritiskovi protočni bojleri prije narudžbe montaže.
Provjeravanje i redovita kontrola brtvosti
Nakon završene montaže plinskog protočnog bojlera slijedi korak koji se ne smije preskočiti – provjera plinskog uređaja. Radi se o stručnoj inspekciji i ispitivanju koje izvodi ovlašteni tehničar za provjeru, a rezultatom je izvješće koje potvrđuje da je uređaj siguran za upotrebu. Ova provjera nije samo formalnost za osiguranje ili upravu – radi se o stvarnoj kontroli koja može otkriti netesnosti u spojevima, neispravno funkcioniranje sigurnosnih elemenata ili probleme s odvođenjem dimnih plinova prije nego što se to uoči u svakodnevnoj upotrebi.
Tehničar pri provjeri obično ispituje više područja odjednom: brtvost svih plinskih spojeva (obično pomoću posebnog detekcijskog sredstva ili uređaja koji može zabilježiti i minimalnu izgubu plina), ispravnost radnog plamena i njegovo podešavanje, funkcioniranje sigurnosnih i bezbjegosnih elemenata (npr. plamenske sigurnosti koja pri gašenju plamena odmah zatvori dovod plina), a kod dimnjaka i kvalitetu odvoda dimnih plinova u dimnjak. Konačno izvješće o provjeri je dokument koji vlasnik nekretnine treba čuvati – često je potreban za osiguratelne slučajeve, za prodaju nekretnine i za nadolazeće provjere, gdje služi kao referenca.
Provjeravanje plinskog uređaja ne odnosi se samo na trenutak nakon montaže – radi se o ponavljajuću obavezu. Interval nadolazećih provjera određuje tehničar za provjeru s obzirom na vrstu uređaja i lokalne propise, obično se radi o nekoliko godina; točan rok nadolazeće provjere je uvijek naveden u samom izvješću, pa je najjednostavnije upravljati upravo tom informacijom umjesto općih procjena. Pored planirane stručne provjere preporučuje se i redovita vizualna kontrola strane korisnika – primijetiti bilo kakav miris plina, provjeriti je li vidljivo oštećen ili koroziran spoj, i ne zakrivljati ventilacijske otvore u prostoriji gdje je bojler montiran. Kod dimnjaka pripada redovitoj skrbi i provjera dimnjaka dimnjakarom, neovisno o provjeri same opreme.
Ako se tijekom upotrebe pojavi bilo kakva neobična promjena – promjena boje plamena, nepravilno paljenje, miris, pepel oko radnog plamena ili bilo koji drugi znak – treba isključiti uređaj i pozvati servisnog tehničara, a ne riješiti problem samostalno. Pregled najčešćih kvarova i preporuka kada pozvati servis, pronađite u članku Servis i česti kvarovi protočnih bojlera.
Stvarni primjer iz prakse
Scenarij 1: Kućica bez električne priključnice
Predstavimo tipičnu situaciju obitelji koja vlasti planinsku kućicu koju koristi pretežno vikendima i ljeti. Kućica nema uvedenu električnu priključnicu – elektricitet se rješava samo malim solarnim panelom za osvjetljenje, što nije dovoljno za napajanje bilo kojeg protočnog bojlera s elektroničkim paljenjem. U kuhinji se rješava samo jedno uzimno mjesto na slavinu, gdje je potrebna topla voda za pranje posuđa i svakodnevnu higijenu. U takvoj situaciji logična je izbora bezpritiskovog plinskog bojlera s paljenjem pohranjenim hidrogeneratorom – uređaj se poveže na tlakom spremnik s propan-butanom (češće rješenje za kućice bez plinovoda) i na cjevovod hladne vode, koristeći se specifičnom vodovodnom slavinom isporučenom s uređajem. Zahvaljujući hidrogeneratoru bojler se automatski upali svaki put kada obitelj otvori slavinu – bez potrebe za pritiskanjem tipke i bez bilo kakve ovisnosti o elektricitetu iz mreže ili baterijama. Nakon montaže ovlaštenim tehničarem slijedila je provjera, koja je potvrdila brtvost povezivanja na plinski spremnik i ispravnost paljenja. Rezultat je pouzdan izvor tople vode koji funkcionira točno kao da kućica ima elektricitet – što je tipičan i vrlo čest razlog zašto vlasnici kućica i vrtovih kućica izaberu upravo ovu vrstu uređaja.
Scenarij 2: Stan u panelu bez funkcijskog dimnjaka
Drugi tipični slučaj je stan u višem katu panela, gdje je tijekom rekonstrukcije kupaonice i kuhinje vlasnik razmatrao zamjenu stareg bojlera za protočni grijač. Problem je bio očito – stanovnički dom nema funkcijski dimnjak koji bi se mogao iskoristiti za odvod dimnih plinova, a izgradnja novog dimnjaka kroz više katova bila bi praktički neizvodljiva i neučinkovito skupa. Rješenje je postao prитiskovи plinski protočni bojler s turbo odvođenjem dimnih plinova, koji se poveže na plin i vodu slično kao mali kotao, a dimni plinovi se odvedu kratkim koncentričnim cjevovodom direktno kroz zid kupaonice izvan stana. Budući da se radi o prитiskovом rješenju, na izlazu tople vode mogu ostati obične, već postojeće slavine – u kuhinji i kupaonici, bez potrebe za njihovom zamjenom. Montaža uključivala je i provjeru prikladnosti postavljanja cjevovoda (dovoljno udaljenost od prozora i susjednih objekata) i nakon povezivanja slijedila je provjera plinskog uređaja, koja je potvrdila sigurnu upotrebu. Ovaj slučaj dobro ilustrira zašto je turbo varijanta u stanovima bez dimnjaka praktički jedino izvodljivo rješenje – a istovremeno zašto je isplativo rješavati vrstu odvoda dimnih plinova već pri izboru konkretnog modela, a ne tek neposredno prije montaže.
Preporučeni proizvodi
U nastavku pronađite dva plinska protočna bojlera iz naše ponude, koji predstavljaju oba glavna konstrukcijska rješenja opisana u ovom članku – bezpritiskovu verziju s špecificnom slavinom i automatskim paljenjem hidrogeneratorom, i prитiskovу verziju namijenjenu za povezivanje u običan cjevovod s više uzimnih mjesta.
| Proizvod | Tip | Cijena |
|---|---|---|
| Karma POV 14BK ZP | Beztlak, paljenje hidrogeneratorom | 849,85 € |
| Karma POV 11BW ZP | Tlak, više uzima | 1 037,88 € |
Ako električni vod zahtjev je dostupan i trašu plyn i odvod dimnih plinova, vrijedi se upoznati i s člankom Električni vs. plinski protočni bojler, gdje možete pronaći i električne modele koji su prikladni kao zamjena za plinsko rješenje.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Mogu li sam povezati plinski protočni bojler?
Ne. Povezivanje na plinski vod smiju obavljati isključivo osobe s odgovarajućom stručnom sposobnošću u plinu. Samopomocna montaža predstavlja sigurnosno riziko i uobičajeno znači i gubitak jamstva za uređaj.
Kakav je razlika između kominske i turbo izduvne dimnih plinova?
Kominski model odvodi dimne plinove prirodnim vučom kroz radni dimnjak, a turbo model ih prisilnim vučom izbacuje kroz ventilator direktno van kroz vanjsku zid bez potrebe za dimnjakom. Turbo je stoga prikladan tamo gdje dimnjak nedostaje ili nije funkcionalan.
Je li potreban električni vod za plinski bojler?
Modeli s piezoelektričnim paljenjem ili paljenjem hidrogeneratorom ne zahtijevaju – oba načina rade bez povezivanja na električnu mrežu ni bez baterija, što je prednost za montažu u kućicama ili drugim mjestima bez elektriciteta.
Zašto ne mogu koristiti običnu slavinu za beztlakni bojler?
Beztlakni modeli zahtijevaju specifičnu slavinu koju dobijete od proizvođača, jer ta slavina istovremeno upravlja protokom vode kroz bojler i pokreće paljenje. Obična slavina ne bi osigurala pravilno funkcioniranje uređaja.
Koliko često treba obaviti pregled plinskog bojlera?
Prvi pregled je obavezan odmah nakon montaže. Pregledni tehničar određuje termin sljedećeg redovnog pregleda i navodi ga direktno u preglednoj izvješću – to se treba pridržavati umjesto općih procjena.
Može li se plinski protočni bojler montirati u kućici bez elektriciteta?
Da, to je upravo jedna od glavnih prednosti plinskih modela s piezoelektričnim ili hidrogeneratorskim paljenjem – rade pouzdano bez bilo kakvog povezivanja na električnu mrežu, dovoljno je funkcijski plinski vod (npr. iz tlakomere) i vodovod.
Što ako osjetim miris plina nakon montaže?
Ako se to dogodi, odmah zatvorite glavni ventil plina, prozračite prostor, ne dirajte električne prekidače i obratite se preglednom tehničaru ili servisu. Miris plina nakon montaže označava netičnost koju treba riješiti odmah, a ne odgađati.
Može li se tlakni i beztlakni model dodatno zamijeniti za drugi tip?
Tehnički da, ali to znači zamjenu slavina i prilagodbe vodovoda, pa se radi o dodatnom zahvatu montaže. Zato je isplativa odabrati pravi tip već pri izboru uređaja – članak Tlakni vs. beztlakni protočni bojler vam može pomoći.
Povezane teme
- Kako izabrati protočni bojler
- Električni vs. plinski protočni bojler
- Tlakni vs. beztlakni protočni bojler
- Servis i česte kvarove protočnih bojlera
Ako planirate montažu plinskog protočnog bojlera, napišite nam tip odvoda dimnih plinova i dostupnost elektriciteta – s radostju ćemo vam pomoći.
Imate pitanje o ovoj temi?
Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u Vašoj kući? Napišite nam - s radostju ćemo vam pomoći.