Kako pravilno montirati kopče i letve za cijevi

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Kako ispravno montirati šipke i trake za cijevi – kompletni praktični vodič

Učvrštenje cijevi je jedna od onih stvari koje na prvi pogled izgledaju kao detalj, ali u praksi odlučuje o tome, hoće li cijela instalacija grijanja ili vode raditi pouzdano desetljeća, ili će se nakon nekoliko godina početi pojavljivati probleme – vibracije, buka, pukle šipke, čak i curenja u spojevima. Vidio sam stotine narudžbi, gdje je montažer odličnu zavarivačku posao na kotlu iskrivio pri učvrštenju – a rezultat je bio po tome. Ovaj vodič je stoga namijenjen svakome tko želi napraviti montažu ispravno od početka: od izbora prave šipke ili trake kroz predvrtanje i ukotvljavanje do konačne kontrole.

Bavit ćemo se najprije sustavom Hepworth, s kojim radimo svakodnevno, ali većina postupaka vrijedi univerzalno za plastične, bakrene i kombinirane razvodne sustave.

Zašto je ispravno učvrštenje cijevi toliko važno?

Prije nego što se upustimo u tehniku, nužno je razumjeti što učvrštenje zapravo radi i zašto loše učvrštenje toliko šteti. Cijevi u sustavu tople vode ili grijanja se pri zagrijavanju termički šire. Kod plastičnih cijevi (PB, PP, PEX) je taj koeficijent značajno veći nego kod bakra – na primjer, polibutenske cijevi se pri promjeni temperature od 50 °C rastegnu otprilike za 8–10 mm na svaki metar. Kod bakra je to značajno manje, no ipak nezanemarivo.

Ako su šipke pretesne i ne omogućuju pomak, cijevi se pri zagrijavanju izvijaju, formiraju luk i u najgorem slučaju opterećuju spojeve na vuču ili torziju. Ako su pak prelakše ili ih je premalo, cijevi visi, vibrira i pri pulzacijama pumpe iznosi karakterističan klopot. Obje ekstremnosti su loše – a ispravan postupak leži točno u sredini između njih.

Tokom toga je kod plastičnih cijevi nužno kombinirati fiksne točke s kliznim (kliznim) učvrštenjima. Fiksna točka drži cijev apsolutno u jednoj točki – od tamo se dilatacija širi na obje strane. Klizna točka drži smjer i spriječava izbočenje, no omogućuje uzdužni pomak. Više o ovom principu možete pronaći u članku Šipke vs. trake za učvrštenje cijevi – što kad koristiti i također u Kako ispravno instalirati fiksni luk za cijevi 15–18 mm.

Vrste učvrštenja – šipke, trake, klipsovi i njihove razlike

Na tržištu postoji nekoliko osnovnih vrsta učvrštenja cijevi i svaka ima svoje mjesto. Nije pitanje cijene ili preferencije – je pitanje tehničke ispravnosti za određeni tip instalacije.

Jednostavne šipke (klipsovi)

Plastične ili metalne šipke koje se zacvaknu direktno na cijev. Brzo su za montažu, jeftine i prikladne tamo gdje je riječ o manjim razmacima učvrštenja i običnim radnim uvjetima. Nedostatak: pri većoj dilataciji mogu puknuti – plastične šipke niske kvalitete su posebno osjetljive na to tijekom zime, kada su opterećene niskim temperaturama na hladnim cijevima.

Trake za učvrštenje cijevi

Trake su namijenjene najprije instalacijama s više paralelnih cijevi – tipično kod razvoda sustava grijanja do grijanja u stanu ili kod učvrštenja više razvoda jedan pored drugog u tehničkom prostoru. Traka se pričvrsti na zid jednom i u nju se uvlače ili pričvršćuju nekoliko cijevi. To značajno ubrzava rad i rezultat izgleda uredno. Za sustav Hepworth preporučujemo pogledati traku za učvrštenje cijevi 16 mm kod cijevi s vanjskim promjerom 16 mm, ili traku za učvrštenje cijevi 16–18 mm, koja pokriva i nešto veći promjer.

Šipke i adapteri

Tehnički gledano, šipke nisu šipke za učvrštenje cijevi na zid – to su tesni prijelazni elementi ili spojevi. No u kontekstu učvrštenja igraju važnu ulogu tamo gdje cijev prolazi zidom ili GKB pločom i mora biti tamo točno fiksirana. Kod bakrene instalacije je šipka za bakrene cijevi 15×1 EK uobičajeni element koji istovremeno obavlja funkciju tesnjenja i mehaničkog učvrštenja u prijelazu. Za kombinaciju s plastičnom cijevi PB postoji šipka 15×1 EK za bakrene ili PB cijevi, koja omogućuje priključak PB cijevi na bakreni profil.

Razmaci učvrštenja – konkretne vrijednosti za različite materijale

Ovo je mjesto gdje se najviše čini greška. Montažeri obično učvršćuju cijevi na oko ili prema tome gdje slučajno je klin u zidu. Ispravan pristup je izlaziti iz preporučenih maksimalnih razmaka za taj materijal i dimenziju.

Kao što vidite iz grafa, plastična cijev zahtijeva značno kraće razmakove klinovača nego bakrena. To je posljedica nižeg modula elastičnosti plasta – plastična cijev se pod vlastnom težinom (plus težinom vode) savija daleko prije nego bakar. Konkretno preporučena maksimalna razmaka kod horizontalnog vodjenja su:

Bakrena cijev 12 mm: max. 1 000 mm
Bakrena cijev 15 mm: max. 1 200 mm
Bakrena cijev 18 mm: max. 1 500 mm
Bakrena cijev 22 mm: max. 1 500–1 800 mm
PB/PP cijev 16 mm: max. 500 mm kod tople vode (40–60 °C)
PB/PP cijev 16 mm: max. 800 mm kod hladne vode (do 20 °C)
PB/PP cijev 20 mm: max. 700 mm kod tople vode
PEX cijev 16 mm: max. 600 mm kod tople vode
PEX cijev 20 mm: max. 700 mm kod tople vode

Kod vertikalnog vodjenja (usponi) možete razmakove uobičajno povećati za 20–30 %, jer gravitacija djeluje drugim smjerom. Kod vertikalnih uspona preporuča se pričvrstiti cijev minimalno na svakom katu (svakih 2,5–3 m). Ako imate sumnje o ispravnoj dimenziji za Vaš konkretan promjer, pročitajte članak Koju dimenziju klinovača ili trake trebam za svoju cijev.

Matirijal podloge i pričvršćivanje – što morate znati prije montaže

Prije same montaže klinovača morate znati u što pričvrstiti. Ova faza odlučuje je li klinovača čvrsta za desetljeća ili se o nekoliko mjeseci oslobodi. Prakom potvrđena pravila su ova:

Teško tijelo i beton

Najbolja podloga. U beton i puno teško tijelo pričvršćuje se pomoću klasične šipke s vijkom. Vrte uvijek okomito na površinu, šipka mora sjediti u rupi čvrsto – ne smije se okretati. Promjer šipke odgovara promjeru vijka (uobičajeno S6 ili S8 za obične klinovače, S10 za teže pričvršćivanja). Dubina rupe treba biti barem 5 mm dublja od dužine šipke, da biste iz rupe uklonili prašinu bez punjenja.

Za čvrsto pričvršćivanje traka na dužem dijelu korisno je upotrijebiti vijke KOMBI M8, koji omogućuju upotrebu šipke u beton i drvenje u drvene konstrukcije bez zamjene vijka – glava je kombinirana. To štedi vrijeme, kada traka prolazi kroz različite vrste podloge u jednom redu.

Gipsokarton i lagane zida

Ovdje je najveći problem. Gipsokarton sam po sebi nema nikakvu nosivost za pričvršćivačke elemente – ovisi o profilu iza njega. Klinovače na cijev uvijek pričvršćujemo ili u metalne CW/UW profile, ili kroz gipsokarton u drveni okvir. Ako to nije moguće, potražite gipsokartonske šipke tipa Molly ili Toggle bolt – imaju širenje sustav koji se širi iza ploče. Za teže pričvršćivanje (veći promjer cijevi, više cijevi na jednoj traci) uvijek je bolje pričvršćivanje u profil.

Drvo i drvene konstrukcije

Vijke direktno u drvo – bez šipke. Promjer vijka 4–5 mm, dužina min. 40 mm, da bi pričvršćivanje imalo dovoljnu čvrstoću. Prije montaže napravite rupe, da ne oštetite drvo. U staro suho drvo možete vijke zategnuti snažnije, ali ne zategavajte naslijepo – većina plastičnih držača klinovača ima samo ograničeni moment prije razloma.

Korak po korak – postupak montaže trake za pričvršćivanje cijevi

Ovdje je detaljan postupak montaže trake korak po korak kao bi ga trebali izvršiti u praksi:

Korak 1 – Označavanje puta i pričvršćivačkih točaka. Prije bilo kojeg rupe označite cijeli put cijevi olovkom ili krede. Odredite gdje će biti fiksne točke (čvrste pričvršćivanja) i gdje klizne. Na dužem putu (preko 3 m) uvijek barem jedna čvrsta točka. Provjerite je li u točkama rupe električni vodiči ili postojeće cijevi – najlakše pomoću detektora ispod obloge.

Korak 2 – Napravi rupe. Upotrijebi rupe odgovarajući promjeru šipke. Za obične S6 to je rupe 6 mm, za S8 rupe 8 mm. Vrte okomito na zid. Nakon svake rupe ukloni prašinu puhanjem ili malim usisivačem – prašina u rupi značajno smanjuje čvrstoću šipke.

Korak 3 – Učvrsti šipke. Šipku udubiti čekićem tako da njezin rub bude na razini površine ili maksimalno 1 mm ispod nje. Nikada ne izbija – traka bi zatim bila ne ravna na zidu.

Korak 4 – Pričvrsti traku. Traku priloži, izravna pomoću vodovoda i počni vijkovati od sredine prema rubovima. Ne vijkuj prvi otvor na dorast odmah – ostavi malu slobodu, dok ne vijkaš u posljednji otvor, a zatim zategni sve. Na taj način izbjegneš deformaciju trake.

Korak 5 – Ubaci cijev i zatvori klipove. Cijev ubaci u traku (obično klikne se odozgo) i zatvori klipove. Kod kliznih točaka ne zategni klipove na dorast – ostavi minimalnu slobodu oko 0,5 mm, da se cijev može kretati duž trake.

Korak 6 – Provjera ravnosti i čvrstoće. Zategnite cijev s obiju strana. Traka ne smije se pomaknuti, srušiti ni pokaziti elastičnost. Pribacite vodovat – horizontalna cijev treba bit ravna ili s laganim uzlaznim nagibom prema odlagajućem ventilu (min. 3 mm/m u smjeru protjecanja ili odlaganja).

Specijalni slučajevi – kutovi, prijelazi kroz zidove i promjene smjera

U praksi je rijetko da instalacija vodi samo ravno. Promjene smjera, prijelazi kroz zidove i priključak na fitinze – to sve su mjesta gdje je pričvršćivanje posebno važno.

Pričvršćivanje u kutovima i lukovima

Pri svakoj promjeni smjera mora biti spojka ili pričvršćivač postavljen najviše 50–100 mm prije i iza fitinza. Fitinzi (koljeno, T-kos) ne smiju nositi vlastitom težinom cijeli dio cijevi – moraju biti otključani od mehaničkog naprezanja. To je posebno važno kod bakrenih instalacija, gdje su spojevi zavarani, i kod plastičnih instalacija s pritiskanim ili stezanim spojevima.

U praksi se to postiže tako da se koljeno pričvrsti na zid kroz mali konzolni nosač (ili pomoću specijalne podupireće spojke za fitinze) i dodatno se pričvrsti cijev s strane svakog kraka do 100 mm od koljena. Na taj način ostaje koljeno otključano i naprezanje prenosi se na zid, a ne na spoj.

Prijelaz kroz zid ili strop

Pri prijelazima kroz zidove uvijek se montira zaštitni element (brtva ili plastična pločica), kroz koji cijev slobodno prolazi. Zaštitni element štiti cijev od abrazije od zida i istovremeno omogućava uzdužni pomak pri dilataciji. Cijev nikada ne smijete trajno zaptiti u prijelazu zidom – zatvoreni prijelaz bez elastičnog materijala uzrokovat će da se dilatacija „prekine" u zidu i oštećena će biti zaštitna sloj ili izolacija.

Pri prijelazu kroz GKB zid možete koristiti zavareni šipac u prijelaznoj poziciji – na primjer zavareni šipac za bakreno potrubje 15×1 EK služi kao zaptiven, fiksni točka direktno u zidu bez dodatnog šipca.

Izolacija potrubja i njezin utjecaj na izbor spojke

Mnogi montažeri zaboravljaju da ako će potrubje dodatno bit izolirano (toplinska izolacija ili protivkondenzacijska izolacija), spojka ili traka mora imati unutarnji promjer odgovarajući izoliranom potrubju, a ne goloj cijevi. To je tipična greška pri rekonstrukcijama, kada se montaža izvodi u fazama – spojke se stavljaju na golo potrubje, a tek potom montažer upita gdje ta izolacija treba biti.

Ispravan postupak: ako će potrubje bit izolirano, izaberite spojke s većim promjerom (obim izolacije + 2–3 mm slobodnog prostora). Alternativno koristite klipsove koji se montiraju na izolaciju (veći promjer) – oni su za to dizajnirani i imaju mekane dodirne površine, tako da izolaciju ne komprimiraju i ne smanje njezin toplinski učinak.

Pričvršćivanje potrubja kod podnog grijanja i u podstropima

Specijalna poglavlja su pričvršćivanje distribucija koje vode u podstropu (kasetni strop, GKB podstrop) ili vode u tehničkom štapi. Ovdje se spojke i trake montiraju na objesne šipke ili na poprečne nosače. Objesna šipka mora bit dimenzionirana za vuču odgovarajuću težini potrubja s vodom – na svaki metar cijevi 22 mm bakrena s vodom to je otprilike 2–3 kg, na svaki metar PB 16 mm s vodom samo oko 0,5 kg. Pri većem broju paralelnih distribucija u jednom objesu se vrijednosti zbrajaju.

U podstropima preporučujemo trake prije pojedinačnih spojki – jedan čvrsti objesni točka preuzima cijelu traku s više cijevi i rezultat je puno uredniji i lakše dostupan za servis. I u toj situaciji je prikladan traka za pričvršćivanje potrubja 16–18 mm, koja pričvrsti dva najčešća promjera sistema Hepworth u jednom tijelu.

Tipične greške pri montaži spojki i traka – i kako im se izbjeći

Tijekom godina prakse vidio sam zaista raznoliko. Evo najčešćih grešaka koje se ponavljaju čak i kod iskusnih montažera:

Premaali broj spojki. Montažer „štedi" na materijalu i stavi spojke svakih 80 cm umjesto 50 cm pri PB potrubju. Rezultat: cijev se savije, pri zagrijavanju stvori izražene lukove, pri grijanju udara.
Spojka zaptivena na potrubju bez slobodnog prostora za dilataciju. Plastična cijev pri grijanju mora „nekamo" proći – ako to ne može učiniti na kliznim spojkama, učinit će to na spoju. Rezultat: netišnost ili izvučeni fitinzi.
Pričvršćivanje na nepogodan podlog. Spojka u GKB bez profila ili na pripojnoj masti je samo vizualna iluzija pričvršćivanja. Drži mjeseci, a ne godine.
Zaboravljeno pričvršćivanje prije i iza fitinza. Fitinzi nikada ne smiju bit izvor mehaničke podpore za cijeli dio potrubja. Spoji pri fitinzima su najosjetljivijim mjestima.
Zanemaren nagib pri horizontalnom vodjenju. Cijev bez nagiba prema odlaganju ne može se ispravno odvazdušiti ni odlagati. Minimalni nagib od 3 mm/m je nužan.
Nedovoljno očišćeni rupe pri pričvršćivanju. Prašina u rupi smanjuje čvrstoću šipca čak za 50 %. Uvijek očistite rupu prije ubacivanja šipca.
Mješanje različitih sistema spojki bez provjere kompatibilnosti. Nije svaki klips zamjenjiv. Klips za PB potrubje 16 mm od jednog proizvođača ne mora odgovarati traci drugog proizvođača.

Detaljniju analizu grešaka uključujući fotografije iz prakse možete pronaći u članku Česte greške pri pričvršćivanju cijevi i kako im izbeći i rješenja postojećih problema u Oslabljeni ili puknuti pričvršćivači – uzroci i rješenja.

Montaža kod rekonstrukcije u odnosu na novogradnju – u čemu je razlika

Pri novogradnji imate luksuz: prazne zidove, dostupne prostorije, možete voditi cijevi prema tehnički ispravnim načelima. Kod rekonstrukcije to gotovo nikada nije slučaj. Morate se suočiti s postojećim objektima, nepogodnim podlogama, ograničenim pristupom i često s potrebom da popravite prethodno „kreativno“ izvođenje posla.

Zato je kod rekonstrukcije važno prije montaže posvetiti dovoljno vremena pregledu podloge. Provjerite čvrstoću postojećih pričvršćivača – rukom i vizualno. Ako su plastični pričvršćivači krhki (puku pri laganim savijanjima), mijenjaju boju u žutu ili su deformirani – cijeli sustav zamijenite. Stari plastični materijali gube fleksibilnost i nisu u stanju zadržati cijev sigurno.

Također, kod rekonstrukcije plastične instalacije na noviju (npr. pri prelasku s drevnih PP cijevi na PB ili PEX) provjerite odgovara li postojeći pričvršćivač novoj dimenziji. Vanjski promjer PEX 16 mm i PP 16 mm može biti različit – PEX ima obično točno 16 mm vanjskog promjera, dok PP i PB također, ali tolerancije na vanjskoj strani se razlikuju. Ako pričvršćivač čvrsto stegne cijev od materijala koji nije za koji je dimenzioniran, on ili pukne ili oštećuje površinsku stranu cijevi.

Praktični savjeti iz dnevnih poslova

Nekoliko stvari koje ćete sami otkriti tek nakon desetih poslova, ali je bolje ih znati odmah:

Uvijek donesite više pričvršćivača nego što mislite da ćete imati potrebu. Na svakom poslu se pojavljuje neočekivana grana, dodatni kratak dio ili oštećeni pričvršćivač. Vratiti se u trgovinu za dodatkom je gubitak vremena i novca.
Ključnice rezati kosom pilom, a ne ručnom. Ručna pila često oštećuje rubove i cijevi se teško uvlače u ključnicu. Kosom pila se dobiva čist rez.
U zimskim mjesecima zagrijte plastičnu cijev prije pričvršćivanja u pričvršćivač. Ispod 10 °C neki plastični materijali su tvrđi i pričvršćivači se teško pričvrste – prisilom rizikujete pucanje. Dovoljno je kratko zagrijati cijev u rukama ili toplim zrakom.
Označite fiksne točke bojicom odmah tijekom montaže. Kada se instalacija prekriva GKB-om ili oblogom, točno ćete znati gdje je fiksna točka – važno je za buduće servisne poslove.
Nikada ne silom uvodite cijev u ključnicu. Ako se ne uvlači lako, ključnica je ili za drugi promjer ili deformirana. Zamjena ključnice na poslu je jeftinija od netišenja spoja iza zatvorenog zareza.

Pouzdan pričvršćivanje kod različitih vrsta medija i pritisaka

Distribucija u kući nije samo grijanje. Može se raditi o distribuciji hladne i tople vode, solarnim krugovima, distribuciji podnog grijanja, čak i plinskom sustavu (iako ga uvijek izvodi certificirani tehničar). Svaki od ovih sustava ima različite zahtjeve za pričvršćivanje.

Grijanje (maksimalna temperatura medija 80–90 °C, tlak do 3 bara): najviši zahtjevi za dilatacijsko oslobađanje, pričvršćivači moraju biti od materijala otpornog na temperature minimalno 100 °C (PA, PP ili metal).

Hladna voda (maks. 20 °C, tlak do 6 bara): niža dilatacija, ali veći radni tlak – pričvršćivanje mora biti čvršće, jer vibracije iz pumpe uzrokuju udare.

Solarni krug (maksimalna temperatura medija 120–180 °C pri stagnaciji): isključivo metali, bez plastičnih pričvršćivača, toplinska izolacija je obvezna i pričvršćivači se montiraju iznad izolacije. Ovdje klasični PB pričvršćivači apsolutno ne odgovaraju.

Podno grijanje (maks. 45–55 °C, nizak tlak): distribucija je obično u anhidritnoj ili betonskoj podlozi ili u tehničkom podu, gdje se pričvršćuje klipovima ili trakama na armiranu mrežu. Ovdje se radi o specifičnom sustavu, gdje se ključnice na zidovima ne koriste.

Najčešće pitanja (FAQ)

Koliko pričvršćivača trebam za 10-metarski dio PB cijevi 16 mm za grijanje?

Pri topljoj vodi (grijanje, 60–80 °C) maksimalna udaljenost iznosi 500 mm. Na 10-metarskom dijelu potrebno je minimalno 20 pričvršćivača (svakih 500 mm), što znači 20 pričvršćivača ili pričvršćivačkih pozicija na ključnici. U praksi preporučujem ići na 450 mm – to iznosi 23 točke. Imajte na umu da svaki luk i prijelaz zahtijeva dodatno pričvršćivanje ispred i iza prijelaza, pa će ukupni broj biti veći.

Mogu li koristiti istu ključnicu za 16 mm i 18 mm cijev?

Da, ako koristite pravi proizvod. Na primjer, ključnica za pričvršćivanje cijevi 16–18 mm dimenzionirana je upravo za oba promjera i u jednoj ključnici možete kombinirati obje dimenzije jednu pored druge. Ako imate ključnicu samo za 16 mm, cijev 18 mm ili neće stati, ili će biti slobodna i nestabilna.

Jeste li pričvršćivanje cijevi potrebno i u razmaku od 30 cm kod podhvatne instalacije?

Ne, svakih 30 cm bi bilo suvišno često i dodatno bi dodalo suvišnu težinu konstrukciji. Za PB 16 mm u podhvatima (gdje je temperatura medija 60 °C) dovoljno je razmaka 500 mm, za bakar 15 mm 1 000–1 200 mm. Svaka dodatna ključnica ili pričvršćivač u podhvatima zauzima prostor i otežava pristup tijekom servisa. Pridržavajte se preporučenih vrijednosti, a ne većeg broja.

Pukao mi je pričvršćivač – što da radim?

Puknuti pričvršćivač je znak, a ne izolirani problem. Pričvršćivač pukne kod: prevelike dilatacije (cijev nema gdje se rastezati i sila se usmjerava u pričvršćivač), pogrešne dimenzije pričvršćivača u odnosu na cijev, starenja materijala (>10–15 godina), ili pri montaži na niskim temperaturama. Ne dovoljava zamijeniti samo jedan pričvršćivač – provjerite cijeli dio, da li su ostali pričvršćivači puknuti ili deformirani, i provjerite imate li dovoljno kliznih točaka. Detaljan postupak možete pronaći u članku Oslabljeni ili puknuti pričvršćivači – uzroci i rješenja.

Koja je ispravna pozicija pričvršćivača kod vertikalnog vodjenja cijevi (uspon)?

Kod uspona pričvršćivač treba biti direktno ispod grane ili prijelaza, ili na udaljenosti do 100 mm ispod njega. Ostali pričvršćivači se postavljaju prema preporučenom razmaku za taj materijal kod vertikalnog vodjenja (za 20–30 % više nego kod horizontalnog). Jedan pričvršćivač na svakom usponu treba biti fiksna točka (obično u srednjoj visini uspona), a ostali klizni.

Mogu li koristiti zavareni štoper kao fiksnu točku umjesto pričvršćivača?

Da, u nekim slučajevima. Zavareni štoper u prelaznoj poziciji (npr. prelaz kroz zid ili GKB) može obavljati funkciju fiksne točke, jer cijev fiksira u aksijalnom i radijalnom smjeru. Važno je da podloga u koju je štoper ukotven bude dovoljno čvrsta i da štoper ne zatvarate trajno (bez mogućnosti demontaže) na mjestu gdje bi mogla biti buduća potreba zamjene cijevi. Za bakarnu instalaciju namijenjen je zavareni štoper za bakrene cijevi 15×1 EK.

Zaključak – pričvršćivanje cijevi je osnova, a ne detalj

Ispravna montaža pričvršćivača i ključnica na cijevi je jedna od onih stvari gdje se isplati učiniti stvari dobro prvi put. Popravka neispravno pričvršćene instalacije skrivene iza GKB-a ili ispod obloge je višestruko skuplja i teža od ispravne montaže od početka. Zapamćite ključna načela: ispravan razmak za taj materijal i temperaturu, kombinacija fiksnih i kliznih točaka, čvrsto ukotvljavanje u ispravnu podlogu i pričvršćivanje u svakoj kritičnoj točki (prijelazi, lukovi, prelazi). Ako pridržavate ova pravila i koristite ispravno dimenzionirane proizvode, vaša instalacija će biti tiha, čvrsta i bez problema tijekom dugih godina.

Za dublji pregled o izboru ispravnih pomoćnih sredstava pročitajte i članke Kako izabrati ispravne montažne pomoćne sredstva za cijevi Hepworth, Ručno vs. strojno pričvršćivanje cijevi – razlike i upotreba i za detaljan pregled svih dostupnih proizvoda posjetite kategoriju pomoćni sredstva za montažu.

Imate pitanje vezano uz ovu temu?

Niste sigurni ili imate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – slobodno ćemo Vas savjetovati.