Kako povezati regulaciju solarnog sustava s bojlerom ili spremnikom za PTV

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Kako povezati regulaciju solarnog sustava s bojlerom ili spremnikom TUV

Solarni sustav bez ispravno podešavene regulacije je kao automobil bez volana – kolektori uistu prikupljaju energiju Sunca, ali bez upravljačke logike ta energija se ili potroši beskorisno, ili – što je gore – uzrokuje kvar cijelog sustava. Povezivanje regulacije s bojlerom ili spremnikom tople vode za korištenje (TUV) je jezgro cijelog solarnog rješenja. Baš ovdje se donosi odluka da li će sustav raditi učinkovito, sigurno i pouzdano tijekom cijele svoje životne traje.

U praksi vidimo desetke različitih konfiguracija – od jednostavnog kućanstva s jednim spremnikom i dvije kolektora, do rekreacijskih objekata s višestupanjskim grijanjem, dva spremnika i prekidačkim upravljanjem. Ovaj članak vas vodi kroz cijeli proces povezivanja regulacije s bojlerom ili spremnikom TUV: od osnovnih principa diferencijalnog upravljanja, kroz fizičko priključivanje senzora i pumpe, sve do konkretnih podešavanja i tipičnih grešaka koje se pri realizaciji događaju.

Što uopće regulacija solarnog sustava radi

Prije nego što se upustimo u konkretna shema priključivanja, važno je razumjeti osnovnu logiku koju solarna regulacija izvodi. Ne radi se o običnom sobnom termostatu koji samo prati temperaturu u prostoriji i uključuje kotao. Solarna regulacija radi na principu diferencijalnog uspoređivanja temperatura – uspoređuje temperaturu na izlazu kolektora (ili na povratnom cjevovodu kolektora) s temperaturom vode u spremniku TUV i na temelju tog razlika odlučuje se uključi li cirkulacijsku pumpu.

Kada je kolektor topliji od spremnika za definiranu vrijednost (tipično 5–10 °C), regulacija uključuje pumpu i počinje prečerpati topljenje. Kada se razlika smanji (tipično na 2–4 °C), pumpa se zaustavi. To nije samo o uštedi energije pumpe – radi se najprije o tome da ne prenosi toplinu iz spremnika natrag u hladni kolektor (što bi se dogodilo da pumpu ne isključimo na vrijeme).

Osim ovog osnovnog diferencijalnog upravljanja, moderne regulacije i kontrolne stanice prate i druge vrijednosti: maksimalnu temperaturu spremnika (zaštitu od pregrejavanja), maksimalnu temperaturu kolektora (stagnacija), minimalnu temperaturu kolektora (zaštitu od mraza) i razne druge sigurnosne granice. Baš pri povezivanju s bojlerom ili spremnikom su te funkcije ključne.

Vrste spremnika TUV i njihov utjecaj na priključivanje regulacije

Nisu svi spremnici TUV priključeni na isti način i prije odabira regulacije nužno je znati s kojom vrstom spremnika se radi. Spremnici TUV za solarni sustav razlikuju se najprije po načinu prenosa topline:

Spremnik s neizravnim grijanjem putem izmjenjivača (solarna spirala) – Radi se o najčešćem tipu u kućanstvima. Spremnik ima ugrađeni cjevovodni izmjenjivačni spiral u donjem dijelu, kroz koji teče topljenje iz solarnih kolektora. Regulacija upravlja cirkulacijskom pumpom solarnog kruga i senzor T2 je smješten u spremniku (obično u donjoj trećini).
Spremnik s dva izmjenjivača – Donji izmjenjivač služi za solarni krug, gornji za dodatno grijanje iz kotla. Regulacija mora biti podešena tako da senzor T2 mjeri temperaturu u području solarnog izmjenjivača (donja trećina), a ne u gornjem dijelu spremnika.
Vanjski pločasti izmjenjivač – U nekim instalacijama (najčešće veći kapacitet, zahtjevi protiv legionare) koristi se vanjski pločasti izmjenjivač između solarnog kruga i spremnika. Ovdje je nužno priključiti dvije pumpe i regulacija mora upravljati objema.
Kombinirani spremnik (combi-tank) – Spremnik s ugrađenim grijaćim štapom ili kombiniran s dizalicom topline. Ovdje je solarna regulacija samo jedna od više upravljačkih slojeva i povezivanje je složenije.

Za većinu običnih kućanstava dovoljen je spremnik s jednom solarnom spiralom i regulacija tipa diferencijalni termostat ili kompaktna kontrolna stanica. Ako imate spremnik s volumenom do 300 litara i 2–4 pločasta kolektora, pokrije vaše potrebe npr. Euroster 813 Solar, koji upravlja jednom pumpom i ima ulaze za dva senzora temperature (kolektor + spremnik).

Raspored senzora temperature – najkritičniji korak cijele instalacije

Ispravno smještanje senzora temperature je vjerojatno najčešća uzročnica lošeg učinka solarnih sustava. Vidjeli smo desetke instalacija gdje je sustav „radio“, ali je dostavljao za 20–30 % manje energije nego bi mogao – samo zato što je senzor bio smješten na pogrešnom mjestu.

Senzor T1 – temperatura kolektora

Senzor T1 (temperatura kolektora) se montira ili direktno u mjerni kućište na kolektoru (tipično na izlazu kolektora ili na povratnom cjevovodu odmah iza kolektora), ili u specijalnu potopnu objemku na prikupljačkom cjevovodu. Važna pravila:

Senzor mora biti toplinski izoliran od okoline da bi mjerio stvarnu temperaturu medija, a ne okolni zrak.
Pri serijskom priključivanju više kolektora (npr. 4 pločasta kolektora u nizu) T1 treba biti na izlazu posljednjeg kolektora u smjeru strujanja – gdje je medij najtopliji.
Pri paralelnom priključivanju (prikupljač i razdjelnik) je T1 na izlaznom prikupljačkom cjevovodu.
Kabinska ruta od kolektora do regulacije mora biti otporna na UV zračenje i temperatere do 180 °C (pri stagnaciji temperatura u kolektoru može biti vrlo visoka).
Preporučeni tip senzora: NTC 10 kΩ pri 25 °C – ovaj tip koristi većina običnih solarnih regulacija uključujući Eurostra i stanice ZPS.

Senzor T2 – temperatura spremnika

Senzor T2 (temperatura spremnika) je još osjetljiviji na ispravno smještanje jer direktno odlučuje kada se pumpa uključi i kada se isključi. Osnovna pravila:

Uvijek u donju trećinu spremnika – ne u sredinu, ne gore. Spremnik je termički stratificiran: dolje je hladna voda, gore topla. Ako bi senzor bio u srednjoj ili gornjoj zoni, regulacija bi vidjela višu temperaturu i pumpa se ne bi uključila iako bi donja hladna zona spremnika i dalje mogla primati solarnu toplinu.
Idealna visina: 1/4 do 1/3 visine spremnika od dna – to je područje odmah iznad solarne spirale ili na njoj.
Spremnik bi trebao imati potopnu objemku (jamicu) za senzor. Nikada ne montirajte senzor na površinu spremnika pomoću trake – mjerenje će biti neprecizno za 10–15 °C i sustav će raditi neučinkovito.
Ako spremnik ima dva izmjenjivača (solaran + kotao), senzor T2 mora biti pri solaranom izmjenjivaču, a ne pri kotlovskom.

Shema hidrauličkog i električkog priključka regulacije s bojlerom

Pogledajmo sada konkretnu shemu priključka regulacije s jednostavnim zasobnikom TÚV. Ova konfiguracija je daleko najčešća u privatnim kućama na Slovačkom i pokriva oko 80 % svih instalacija s kojima se susrećemo.

Hidraulički čine solarni krug: kolektori → izlazni vod (vruća grana) → cirkulacijska pumpa → ekspanzijska posuda → povratni ventil → zasobnik (solarna spirala, ulaz) → zasobnik (solarna spirala, izlaz) → natrag prema kolektorima. Električki je priključak sljedeći:

Regulacija (npr. Euroster 813 Solar) se napaja iz 230 V.
Snimač T1 (kolektor) se priključuje na ulaz snimača 1 regulacije.
Snimač T2 (zasobnik) se priključuje na ulaz snimača 2 regulacije.
Cirkulacijska pumpa se priključuje na relé izlaza regulacije (230 V, obično maks. 3–5 A za običajnu cirkulacijsku pumpu).
Moguće dodatne funkcije: izlazni signal za električni grijač zasobnika (grijaća šipka) – regulacija može uključiti grijač kod niske temperature zasobnika u neugodnim danima.

Kontrolne stanice ZPS kao kompletno rješenje za zahtjevnije instalacije

Za instalacije izvan okvira jednog zasobnika i dvaju kolektora, ili gdje želite imati hidrauliku, pumpu, manometre, protokomjer i regulaciju u jednom kompaktnom cjelini, prikladnije su kontrolne stanice. U ponudi se nalaze više varijanti koje se razlikuju u snazi i protoku:

Kontrolna stanica ZPS 6 je namijenjena za manje instalacije – tipično 2 do 5 pločastih kolektora ili 1 do 2 vakuumskih cijevnih kolektora s protokom do 6 l/min. Sadrži kompletan hidraulički blok (kuglaste slavine, povratni ventil, odzračivač, manometar, protokomjer) i ugrađenu regulaciju. Pogodna je za zasobnike do 300 litara.

Kontrolna stanica ZPS 16 pokriva srednje instalacije s protokom do 16 l/min – idealna za 5 do 12 pločastih kolektora i zasobnike 300 do 800 litara. Ova stanica se pogodno koristi npr. za veće privatne kuće ili manje rekreacijske objekte.

Kontrolna stanica ZPS 28 je najmoćnija iz serije, namijenjena za velike sisteme s protokom do 28 l/min. Upotrebljava se kod 12 i više kolektora, velikih zasobnika (800 litara i više) ili u industrijskim primjenama. Tipično se s njom susrećemo u hotelima, vikendicama ili kod većih stanovnih zgrada.

Važa prednost kontrolnih stanica u odnosu na samostalnu regulaciju u tome je da je hidraulički blok već predmontiran i isprobiran u proizvodnji. Instalater ga jednostavno ugrađuje u solarnu cijev i priključuje senzorske kabele. Na taj način se značajno skraćuje vrijeme montaže i smanjuje se riziko za greške pri instalaciji. Više o izboru prave veličine pronađete u članku "Koliki broj kolektora podnosi kontrolna stanica ZPS 6, ZPS 16 i ZPS 28".

Povezivanje kod dva zaliha – dvije zone

Specifična situacija je instalacija s dva zaliha TÚV – na primjer kada želimo da solarnim sustavom zagrijemo vodu za zalih za kotlovsku pripremu. Ovaj scenarij često se pojavljuje kod rekonstrukcija, gdje postojeći kotao ima svoj zalih, a solarni sustav se dodaje kao predgrijavanje.

Shema radi na sljedeći način: solarni krug grije solarni zalih (predgrijavanje, 200–300 l), a zatim hladna voda ide prvo kroz taj predgrijavajući zalih, a tek onda u kotlovski zalih. Regulacija upravlja samo solarnim krugom, a kotlovsko upravljanje radi samostalno. Ključna podešavanja kod ovog povezivanja:

Senzor T2 je i dalje u donjoj trećini solarnog zaliha (predgrijavanje).
Maksimalna temperatura zaliha (T-max) postavljena je na 70–75 °C – više temperature bi suvišno opteretile kotlovski krug i smanjile učinkovitost.
Ako regulacija podržava funkciju doziranja za legionelu, postavite je na minimalno 60 °C jednom u 2–3 dana (ručno ili automatski).
Kotao ne bi trebao "sukobiti" s solarnim sustavom – postavite njegov zalih tako da grije samo ako temperatura predgrijavanja pada ispod 40 °C.

Neki moderni regulatori i kontrolne stanice omogućuju i upravljanje dva zaliha direktno – na primjer, prekidač ventilom ili dvostrukim relejnim izlazima. U tom slučaju je T2 u prvom zalihu, a T3 u drugom, a regulacija puni uvijek taj zalih koji ima nižu temperaturu (prioritetno upravljanje).

Podešavanje parametara regulacije nakon povezivanja

Fizičko povezivanje je samo pola posla. Regulaciju je potrebno ispravno konfigurirati – baš tamo se često greši. Osnovni parametri koje je nužno podešavati nakon povezivanja:

Diferencijalna temperatura uključivanja (ΔT-on)

Ovo je razlika temperatura između kolektora (T1) i zaliha (T2), pri kojoj regulacija pokreće pumpu. Pre niska vrijednost (npr. 3 °C) uzrokuje da će pumpe raditi i kada nema stvarnog energetskog dobitka – medij se kreće kroz krug, ali toplina u zalih u stvarnosti ne prelazi, jer je temperaturna razlika pre mala. Pre visoka vrijednost (npr. 15 °C) pak uzrokuje da se pumpe uključe kasno, a prehodni dobitci u jutarnjim satima se izgube.

Preporučena postavka ΔT-on: 6–8 °C za ravne kolektore, 5–7 °C za vakuumsko cijevne kolektore. Vakuumski kolektori imaju niže toplinske gubitke, pa mogu raditi i pri manjoj temperaturnoj razlici.

Diferencijalna temperatura isključivanja (ΔT-off)

Ovo je razlika temperatura pri kojoj regulacija zaustavlja pumpu. Moraju biti uvijek niže od ΔT-on, inače će doći do stalnog osciliranja uključivanja i isključivanja. Tipična postavka: 2–4 °C. Na taj način: pumpe se uključe pri ΔT = 7 °C i isključe pri ΔT = 3 °C.

Maksimalna temperatura zaliha (T-max zaliha)

Kada zalih dostigne tu temperaturu, pumpe se automatski isključe bez obzira na diferencijalnu temperaturu. Ovo zaštiti zalih od pregrejavanja i zaštiti i toplonosni medij (propilenglikol) od degradacije pri visokim temperaturama. Preporučena postavka: 60–65 °C za obične zalihe TÚV. Kod zaliha s funkcijom za legionelu postavite 70 °C i aktivirajte dohrijavanje za legionelu minimalno jednom u 2 tjedna.

Maksimalna temperatura kolektora (T-max kolektor / zaštita od stagnacije)

Neki regulatori omogućuju postavku maksimalne temperature kolektora, pri kojoj sustav prelazi u "noćno hlađenje" – pumpe rade noću, kada je zalih pun, da odvedu višak topline. Ova funkcija je korisna posebno u ljeti, kada zalih dostigne T-max još prije podne i kolektor zatim stagnira. Preporučena vrijednost: 130–140 °C (dozvoljena stagnacija), aktivacija noćnog hlađenja pri 120 °C.

Zaštita od mraza (T-min kolektor)

Pri pada temperature kolektora ispod postavljene vrijednosti (tipično 3–5 °C) regulacija pokreće pumpe na kratko vrijeme, da se medij u toplionosnom uređaju zagrije i zaštiti kolektore od smrzavanja. Ova funkcija je važna i kada koristite smrzavajuću smjesu – pri ekstremnim mrazima se može pokazati da je koncentracija glikola nedovoljna. Postavite T-min na 4 °C.

Više o ispravnom podešavanju svih ovih vrijednosti pronađete u članku "Podešavanje diferencijalne temperature u solarnoj regulaciji: kako ispravno konfigurirati uključivanje".

Tipične greške pri povezivanju regulacije s zalihom

Iz prakse znamo nekoliko grešaka koje se ponavljaju kod svake druge instalacije. Pregled najčešćih problema i njihovih rješenja:

Senzor T2 pre visoko na zalihu – Regulacija vidi višu temperaturu i pumpe se ne uključe, iako donja strana zaliha još uvijek je hladna. Solarni dobitci se izgube. Rješenje: premjestite T2 u donju trećinu zaliha.
Uvrena ili loša izolacija senzorskog kabla – Vlažnost u kablom omotaču uzrokuje pomak otpora NTC senzora i regulacija mjeri pogrešnu temperaturu. Tipični simptom: pumpe rade neočekivano ili uopće. Rješenje: zamijenite kabel, povezivanje utečite.
Pogrešna diferencijalna temperatura – pre niska – Pumpe rade stalno, zalih se ne grije dobro, povećana potrošnja pumpe. Provjerite ΔT-on i postavite ga na minimalno 6 °C.
Nema zaštite od maksimalne temperature zaliha – Zalih se u ljeti pregreje na 90 °C+, sigurnosni ventil kapka, toplonosni medij degradira. Postavite T-max zaliha na 65 °C.
Pumpa s pre jakim snagom – Protok kroz kolektore je pre visok, medij ne uspije prenijeti toplinu i dolazi u zalih gotovo toliko topli koliko i odlazi. Hidraulički izračun preporučuje 30–50 litara na sat po m² površine kolektora. Postavite protok na kontrolnoj stanici pomoću protokomjera.
Nema ekspanzijske posude ili nespravno prednapon – Pri zagrijavanju medija tlak premašuje bezbednosnu vrijednost, otvori se sigurnosni ventil i iz sustava izlazi medij. Kontrolne stanice ZPS imaju priključak za ekspanzijsku posudu; prednapon postavite na 1,5–2 bar u skladu s visinom sustava.

Detaljniji pregled kvarova i greški pronađite u članku "Česte kvarove solarnih regulacija: greške, prekidi pumpe i neprecizni senzori".

Specifični scenari iz prakse

Scenarij 1: Rekonstrukcija stareg bojlera – dodavanje solarnog sustava

Veoma često zadavanje: korisnik ima postojeći električni bojler od 150 litara, želi povezati 2 ravnih kolektora. Bojler međutim nema solarnu spiralu – radi se o običnom električnom bojleru s grejnom šipkom. Rješenje: zamijeniti bojler s akumulacijskim bojlerom s solarnom spiralom (200–250 l), ili povezati vanjski pločasti izmjenjivač između solarnog kruga i postojećeg bojlera.

Pri vanjskom izmjenjivaču potrebno je priključiti dvije pumpe (jedna na primarnom solarnom krugu, druga na sekundarnom krugu izmjenjivač–bojler) i regulacija mora imati dva izlaza ili se mora koristiti zasebna regulacija za sekundarni krug. Za takav scenarij pogodna je regulacija s funkcijom "dvostruki krug" ili kompaktnija kontrolna stanica koju je moguće konfigurirati za vanjski izmjenjivač.

Scenarij 2: Kuća s podno grijanjem + TUV

Korisnik želi iskoristiti solarni sustav ne samo za zagrijavanje TUV-a, već i za pomoć podnom grijanju u prelaznom razdoblju (prosinac, jesen). Tu je povezivanje regulacije kompleksnije: solarni krug puni kombinirani spremnik koji ima dva izmjenjivača – donji za solarni krug, gornji za kotao. Regulacija podnog grijanja je zasebna (sobni termostat + mješalac) i solarna regulacija upravlja samo solarnim krugom. Ključno podešavanje: prioritet TUV-a ispred grijanja – podešajte T-max spremnika za solarno grijanje na 60 °C, kotao neka zagrije grijanje samo ako spremnik TUV-a ima barem 50 °C.

Scenarij 3: Spremnik TUV-a u podrumu, kolektori na krovu – duga cijev

Pri udaljenosti spremnika od kolektora više od 10–12 metara raste hidraulički otpor i tlak u cijevi. Pumpe moraju biti dimenzionirane za viši tlak (npr. Wilo Star-ST 15/6 ili ekvivalent), protokomjer na kontrolnoj stanici to će pokazati. Dalji problem je toplinska gubitak dugog cjevovoda – neizolirana cijev u hladnoj prostoriji može apsorbirati 15–20 % solarnih dobitaka. Sve cijevi solarnog kruga moraju biti izolirane toplinskom izolacijom otpornom na temperature do 200 °C (npr. Armaflex HT).

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Mogu li povezati solarnu regulaciju s postojećim bojlerom bez solarne spirale?

Neposredno to nije moguće bez izmjene. Solarna regulacija upravlja pumpom topljenog medija koji mora prenijeti toplinu kroz izmjenjivač – bilo unutarnju solarnu spiralu direktno u spremniku, bilo vanjski pločasti izmjenjivač. Ako vaš bojler nema solarnu spiralu, imate dvije opcije: zamijeniti bojler s akumulacijskim bojlerom s solarnom spiralom (najčistije rješenje), ili povezati vanjski pločasti izmjenjivač s dvije pumpe (tehnološki zahtjevnije, skuplje, ali izvodivo).

Na koju temperaturu trebam podešavati T-max spremnika?

Za obično korištenje TUV-a preporučujemo 60–65 °C. Ta temperatura je dovoljna iz higijenskih razloga (eliminacija legionelle), spremnik se ne pregreje, a topljeni medij (glikol) ostaje u dobrom stanju. U ljetu pri intenzivnom suncu se spremnik brzo grije i T-max se postigne prije podne – to je normalno. Ako podešavate T-max previsoko (80–90 °C), rizikujete sigurnosni ventil, degradaciju glikola i prekomerne tlakove u sustavu.

Kakav je razlika u priključku između Euroster 813 Solar i kontrolne stanice ZPS?

Euroster 813 Solar je sama upravljačka jedinica – može se usporediti s mozgom sustava. Morate dodatno nabaviti i instalirati zasebnu pumpu, kuglaste ventile, povratni ventil, odzračivač, tlakomjer i ekspanzijsku posudu. Kontrolna stanica ZPS sadrži sve te hidrauličke komponente integrisane u jedan blok zajedno s regulacijom. Za montažer je stoga stanica ZPS jednostavnija za instalaciju, ali za višu cijenu. Za samostalnu realizaciju ponekad je praktičniji Euroster 813 zajedno s dodatno nabavljenim komponentama, jer imate veću fleksibilnost pri raspoređivanju. Više o ovom uspoređivanju pronađite u članku "Euroster 813 Solar vs. kontrolne stanice ZPS: uspoređivanje funkcija i upotrebe".

Koliko senzora trebam za spremnik s dvije izmjenjivača (solarni + kotao)?

Osnovna konfiguracija i dalje zahtjeva 2 senzora: T1 na kolektorima i T2 u spremniku (pri solarnom izmjenjivaču u donjoj trećini). Kotao ima svoju regulaciju i vlastiti senzor temperature spremnika – ti sustavi rade paralelno i međusobno se ne ometaju. Ako želite i funkciju doziranja za legionelu ili noćno hlađenje kroz spremnik, može biti potreban i treći senzor T3 u gornjem dijelu spremnika – ovisno o konkretnom modelu regulacije i njegovim funkcijama.

Što učiniti ako pumpa radi, ali se spremnik ne grije?

Ovo je jedna od najčešćih servisnih kvarova. Prvo: provjerite protok – ako je protokomjer na nultoj vrijednosti iako pumpa radi, sustav je vjerojatno zauzdan ili zagušen. Drugo: provjerite temperature T1 i T2 na zaslonu regulacije – ako T1 nije značajno viša od T2, senzor T1 je kvaran ili kolektori nemaju dovoljno sunca. Treće: provjerite smjer strujanja – ako je sustav pogrešno priključen (medij teče obrnutim smjerom), izmjenjivač u spremniku ne prenosi toplinu ispravno. Detaljan postupak dijagnostike opisuje članak "Česte kvarove solarnih regulacija: greške, prekidi pumpe i neprecizni senzori".

Jeste li nužna redovita provjera priključka regulacije?

Da, barem jednom godišnje prije početka sezone preporučujemo vizualnu provjeru senzorskih kabela (pucanje izolacije na krovu od UV zračenja), provjeru vrijednosti T1 i T2 na zaslonu, provjeru tlaka u sustavu (trebao bi biti 1,5–2,5 bar u hladnom stanju) i provjeru protoka (protokomjer na stanici ZPS). Detaljan postupak pronađite u članku "Održavanje i provjera solarne regulacije: što provjeriti prije i poslije grijane sezone".

Zaključak: ispravna regulacija je ulaganje, a ne samo dopuna

Povezivanje regulacije solarnog sustava s bojlerom ili spremnikom TUV-a nije komplicirana operacija ako razumijete osnovne principe i pridržavate se isprobanih postupaka. Ključ je ispravno postavljanje senzora, ispravna konfiguracija diferencijalnih temperatura i izbor regulacije adekvatne veličini sustava.

Za male sustave (2–4 kolektora, spremnik do 300 l) izvrstan izbor je Euroster 813 Solar u kombinaciji s hidrauličkim komponentama prema projektu. Za srednje i veće sustave, gdje želite sve u jednom kompaktnom cjelini i skratiti vrijeme montaže, tu su ZPS 6, ZPS 16 i ZPS 28 prema snazi sustava.

Dobro dizajniran i ispravno podešen solarni sustav može u hrvatskim uvjetima pokriti 55–70 % godišnje potrošnje energije za zagrijavanje TUV-a. Ova brojka se međutim smanji na 30–40 % ako je regulacija pogrešno priključena ili loše konfigurirana. Vrijeme provedeno na ispravnom podešavanju regulacije se vraća višestruko – bilo na računu za energiju, bilo na životnoj trajanju cijelog sustava.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašoj kući? Napišite nam – sretni ćemo vam pomoći.