Zonska regulacija grijanja

Predstavite si kuću, gdje je u dnevnoj sobi ugodnih 22 °C, u spavaćoj hladnijih 18 °C idealnih za spavanje, a u hodniku ili prostoriji toliko topline da ne zamrznu cijevi – i sve to istovremeno, bez da morate trčati od radijatora do radijatora i ručno premještati glave. Točno to omogućuje zonska regulacija grijanja. Umjesto jednog termostata koji odlučuje o toplini za cijeli dom odjednom, zonska regulacija dijeli prostor na nekoliko neovisnih krugova, od kojih svaki ima svoj termostat i svoj upravljački element.

U praksi to znači znatno veći udobnost (svaka soba ima točno toliko topline koliko treba) i uobičajeno nižu potrošnju energije, jer se ne grije višak tamo gdje to nije potrebno – na primjer u sobi koju dnevno nitko ne koristi, ili u spavaćoj, gdje je niža temperatura čak i poželjna. Zonska regulacija se može postaviti kod klasičnih radijatora kao i kod podnog grijanja, razlikuje se samo tehničko izvođenje pojedinih zona.

U ovom članku ćemo objasniti kako zonska regulacija funkcioniše, koji je razlika između žičanog i bežičnog rješenja, koje vrste termostata se u zone uključe, kako se može kombinovati s ekvitermnom regulacijom i HDO tarifom, a na konkretnim primjerima iz prakse prikazat ćemo kako takav sustav izgleda u stvarnom kućanstvu i stanu.

Što je zonska regulacija grijanja i kako funkcioniše

Prije nego što pogledamo zone, dobro je podsjetiti se osnova – što uopće radi sobni termostat. Sobni termostat mjeri temperaturu u sobi i prema postavljenoj vrijednosti uključuje ili isključuje (ili modulira snagu) izvor topline – kotao, dizalica topline ili električni grijač. Bez termostata bi kotao grije neprekidno na punu snagu bez obzira na stvarnu temperaturu u sobi, što vodi do pregrejavanja i nepotrebljene visoke potrošnje. Točno to uključivanje/isključivanje je osnovna građevna jedinica iz koje izlazi i zonska regulacija – samo umjesto jednog termostata za cijeli dom ima se više, svaki odgovoran za svoju dijelu kuće.

Zonska regulacija dijeli kuću na nekoliko neovisnih krugova (zona), od kojih svaka ima svoj termostat i svoj upravljački ventil (glavu) na razdjelniku ili radijatoru. Zbog toga je moguće imati u dnevnoj sobi 22 °C i u spavaćoj 18 °C istovremeno, bez da se moraju ručno premještati radijatorske glave. Svaka zona funkcioniše kao samostalan mali sustav grijanja sa svojom vlastitom odlukom – termostat u toj sobi ne brine što se događa negdje drugdje u kući, brine se samo za „svoju“ temperaturu.

Tako funkcioniše upravljanje jedne zone – termostat odlučuje o otvaranju i zatvaranju ventila prema izmjerenoj temperaturi.

Tehnički se zona ostvaruje uobičajeno jednim od dva načina. Kod radijatorskog grijanja radi se o motoričkoj glavi (servo pogon) na radijatorskom ventilu, koju upravlja odgovarajući sobni termostat – kad temperatura u sobi pada ispod postavljene vrijednosti, servo pogon otvori ventil i u radijator teče topla voda, nakon postizanja tražene temperature ventil se opet zatvori. Kod podnog grijanja umjesto glave na radijatoru upravlja se servo pogonom direktno na razdjelniku, konkretno na krugu koji pripada toj sobi. Princip je isti, samo se mijenja mjesto djelovanja.

Važno je da pojedine zone mogu, ali ne moraju biti povezane s centralnom regulacijom kotla. U jednostavnijim sustavima svaki termostat samo otvara i zatvara svoj ventil, a kotao radi prema vlastitoj internoj logici (npr. prema jednom „glavnom“ prostoru ili prema ekvitermnoj krivulji). U detaljnijim sustavima zone termostati komuniciraju i s regulacijom kotla, pa zna kotao koliko zona upravo „traži“ toplinu, i prema tome prilagodi svoju snagu – to je učinkovitije, ali tehnički zahtjevnije za postavku.

Žičana vs. bežična zonska regulacija

Glavna razlika između žičanog i bežičnog rješenja zone je u načinu instalacije i održavanja.

Pri izgradnji zonske regulacije jedno od prvih odluka je da li zone povezati kablom, ili koristiti bežičnu komunikaciju. Vrijedi točno isto kao kod jednog sobnog termostata: žičani (kabloski) termostat se poveže s regulacijom kotla (ili u ovom slučaju s servo pogonom na razdjelniku ili radijatoru) dvokablom – je pouzdan, bez baterija, ali zahtjeva vodjenje kabla od termostata do kotla, odnosno do razdjelnika, što je pri rekonstrukciji stanovanja bez pripremljene trase problematično.

Pri zonskoj regulaciji se ovaj problem množi brojem zona – ako kuća ima npr. pet zona, to znači potencijalno pet samostalnih kablanskih trasa vodjenih od svake sobe do razvodnog štita ili razdjelnika. Zbog toga se žično rješenje najčešće koristi u novim objektima ili pri potpunoj rekonstrukciji, kada se i tako ruše zidovi i vode novi vodi – tada je dodavanje kabla za termostat marginalan trošak.

Bezžični termostati komuniciraju s prijemnikom kod kotla (ili kod razdjelnika) radijskim signalima, obično na frekvenciji 868 MHz – instalacija je brža i bez bušenja, ali zahtijeva baterije u emitentu, a u gušćem naseljenju može biti osjetljiviji na smetnje. Kod zonske regulacije upravo je ta osobina – nema bušenja – glavni razlog zašto je bezžično rješenje postalo standard kod dodatnog uvođenja zona u već naseljen stan ili kuću. Dovoljno je montirati termostat na zid u određenoj prostoriji, servopogon na odgovarajući ventil ili krug na razdjelniku, i povezati ih radijskim signalima – bez jednog bušenja u zavjesu.

Nedostatak ostaje potreba redovnog zamjene baterija u emitentima (tipično jednom godišnje do dvije, ovisno o vrsti termostata) i teoretska osjetljivost na smetnje u okolini s velikim brojem drugih bezžičnih uređaja. U stanovima s debljim betonskim zidovima potrebno je provjeriti domet signala između termostata u stanu i prijemnika, koji može biti na primjer u drugoj prostoriji ili kod stupa.

Pri izboru između žičnog i bezžičnog rješenja za zonsku regulaciju isplati se pogledati i detaljnije uspoređivanje: Žični vs. bezžični termostat.

Vrste termostata pogodne za pojedine zone

Uspoređivanje orijentacijskih cijena tri vrste termostata spomenute u članku.

Nije svaka zona u kući potrebna isto „inteligentni" termostat. Obična hodovlja ili spremište će se zadovoljiti najjednostavnijim rješenjem, dok će dnevna soba ili spalja, gdje provodite većinu vremena, ocijeniti programabilni ili pametni termostat. Podjela termostata prema funkcijama izgleda ovako:

Ručni (mehanički) termostat ima samo okrugli gumb za postavljanje jedne ciljane temperature – je najjeftiniji, ali ne može sam smanjiti temperaturu noću ili tijekom dana kada niste kod kuće. Za zonu u kojoj želite stalnu temperaturu (npr. tehnička prostorija ili hodovlja), to je punopravno i ekonomsko rješenje. Tipičan primjerci ove kategorije je npr. termostat Avansa TH1.

Programabilni (tjedni) termostat omogućuje postavljanje različitih temperatura za različite vremena dana i dane tjedna – tipična ušteda u odnosu na ručno postavljanje je primjetna posebno kod smanjenja temperature noću i odsustva. Upravo je to vrsta termostata koja se najčešće montira u „glavne" zone kuće – dnevna soba, spalja, dječija soba – gdje ima smisla razlikovati dnevnu i noćnu temperaturu, eventualno radni i vikend režim. Bezžični programabilni termostat, npr. Avansa 2007 TX, je za dodatno zonsko podešavanje stana ili kuće praktična opcija upravo zato što se emitent i prijemnik instaliraju bez potrebe za kabelima.

Sljedeći korak je programabilni termostat s vlastitim zaslonom, koji nudi preglednije postavljanje tjednog programa i često i precizniju regulaciju temperature. Primjer je Euroster Q7 – termostat s zaslonom, na kojem vidite trenutnu i postavljenu temperaturu i jednostavno prelazite između dana tjedna. Za zone s višim zahtjevima za preciznošću (npr. prostorija u kojoj radite iz kuće i trebate stabilnu temperaturu u točno definiranim satima) ova kategorija je razuman kompromis između cijene i udobnosti upravljanja.

WiFi/pametni termostat dodaje programiranju i daljinsko upravljanje i praćenje putem mobilne aplikacije iz bilo koje točke. Kod zonske regulacije to je korisno posebno kada želite imati pregled i mogućnost interveniranja u više zona odjednom – npr. ujutro iz kreveta smanjiti temperaturu u dječjoj sobi, ili tijekom odmora na daljini provjeriti je li neka zona nepotrebno grije. Detaljnije uspoređivanje svih tri kategorije možete pronaći u članku Ručni vs. programabilni vs. WiFi termostat, gdje je i uputstvo kako kombinirati vrste termostata kroz različite zone iste kuće – nije naime nužno imati istu kategoriju termostata u svakoj prostoriji.

Originalna regulacija od proizvođača kotla vs. univerzalni termostat u zonskom sustavu

Pri izgradnji zonijske regulacije potrebno je razmotriti i to kako će pojedine zone komunicirati s izvorom topline – odnosno s kotlom. Ovdje postoje u osnovi dva pristupa. Originalna regulacija proizvođača kotla (npr. Bosch Easycontrol, Protherm MiGo, Vaillant eRELAX) komunicira s kotlom digitalnom magistralom, npr. eBUS ili OpenTherm – može polumodulirati snagu kotla prema trenutnoj potrebi, prikazivati greške kotla i ponekad upravljati ekvitermnom krivuljom.

Univerzalni termostat (npr. Avansa, Euroster, Salus) radi jednostavnije – samo prekida/uključuje krug (kontakt), što kotao tumači kao signal „zagrijavaj/ne zagrijavaj". Univerzalni termostat je jeftiniji i radi s gotovo svakim kotlom, originalna regulacija nudi suptilniju regulaciju i više funkcija, ali samo za određenu marku kotla.

Pri zonijskoj regulaciji ova dva pristupa mogu se kombinirati. Uobičajeni i isprobani model je sljedeći: jedna „glavna" zona (najčešće dnevna soba ili prostorija s najvećim gubitkom topline) komunicira s kotlom originalnom regulacijom proizvođača, koja upravlja ukupnom snagom kotla, dok ostale zone (spavaće sobe, dječje sobe, hodnici) imaju univerzalne termostate koji samo otvaraju i zatvaraju svoje servopokretne mehanizme na razdjelniku ili radijatorima. Kotao tako i dalje prima informaciju o trenutnoj potrebi topline iz glavne zone i modulira snagu prema njoj, dok pojedine prostorije neovisno reguliraju protok u svoj krug.

Ako imate kotao marke Bosch ili Junkers, originalna WiFi regulacija Bosch Easycontrol CT 200 omogućuje upravljanje grijanjem putem mobilne aplikacije i prikazuje stanje i greške izravno iz kotla – što je praktično posebno za udaljenu dijagnostiku, kada ste van kuće i želite saznati zašto kotao ne zagrijava.

Analognim načinom, ako grijete kotlom Protherm, istu ulogu glavne zone može obavljati originalna WiFi regulacija Protherm MiGo, koja također komunicira direktno s kotlom i nudi upravljanje putem aplikacije s telefona.

Koji pristup je za Vaš dom prikladniji i na što treba obratiti pažnju kod kombiniranja originalne i univerzalne regulacije u jednom sustavu, detaljno objašnjava članak Originalna regulacija za kotao u odnosu na univerzalni termostat.

Zonijska regulacija i ekvitermika – najuštedljivija kombinacija

Zonijska regulacija rješava raspodjelu topline u prostoru kuće, ali postoji još jedan aspekt regulacije koji radi s vremenom i vanjskim uvjetima – ekvitermna regulacija. Ekvitermna regulacija ne upravlja grijanjem samo prema unutarnjoj temperaturi, već posebno prema vanjskoj temperaturi mjerenoj vanjskim senzorom – prema unaprijed postavljenoj ekvitermnoj krivulji kotao sam izračunava na koju temperaturu treba zagrijati grijalicu vode da bi u kući bila stabilna temperatura bez obzira na to, je li vani mraz ili je blago vrijeme.

Kombinacija ekvitermne regulacije s izbornim termostatom (tzv. kaskadna regulacija) daje najtočniji i najuštedljiviji rezultat. U kontekstu zonijske regulacije to znači da kotao, zahvaljujući ekvitermnoj krivulji, priprema grijalicu vode na „pravu" temperaturu već prema vremenu vani, a pojedine zonijske termostate potom samo finiraju, prolazi li ta voda u određenu prostoriju ili ne. Rezultat je sustav koji ne mora činiti velike oscilacije snage kotla – on radi suptilnije i učinkovitije – a istovremeno svaka prostorija ima točno onu temperaturu koju ste joj postavili.

Bez ekvitermne regulacije kod zonijskog sustava može se dogoditi da kotao radi na jednu fiksnu temperaturu grijalice vode bez obzira na vanjske uvjete, a zone potom samo češće ili manje često otvaraju i zatvaraju svoje ventile. Funkcionira to, ali nije to toliko suptilno i učinkovito kao kada se temperatura grijalice vode automatski prilagodi vremenu. Zato se kod većih kuća s više zona preporučuje razmotriti ekvitermnu regulaciju kao dopunak zonijskom sustavu, a ne kao zamjenu.

Kako tačno funkcioniše ekvitermna krivulja, kako se postavljaju i kada se isplati uložiti u vanjski senzor, saznajte u članku Kako funkcioniše ekvitermna regulacija.

Zonijska regulacija i HDO kod električnih kotlova

Ako je izvor topline električni kotao ili akumulacijski sustav, u razmatranje ulazi još jedan faktor – tarifikacija električne energije. HDO (hromadsko daljinsko upravljanje) je signal od distributera električne energije koji prebacuje između visoke i niske (noćne) tarife – odnosi se posebno na električne kotlove i akumulacijske sustave. Termostat s HDO ulazom može prepoznati kada je aktivnija jeftinija tarifa i prema tome prilagoditi svoje ponašanje – npr. niža granica udobnosti van HDO, da se štedi, viša tijekom HDO, kada je električna energija jeftinija.

Pri zonijskoj regulaciji u kombinaciji s HDO je tipičan pristup postaviti u svim zonama nešto nižu ciljnu temperaturu van HDO pasma (npr. tijekom dana, kada je visoka tarifa) i višu temperaturu tijekom HDO (tipično noću i nekoliko sati tijekom dana, prema distributeru). Zahvaljujući zonijskoj regulaciji to se može razdijeliti i prema tome koja prostorija se upravo koristi – dječja soba može imati višu udobnost i van HDO, dok hodnik ili spavaća soba može tijekom skupljih tarifa „štedjeti" bez da netko to osjeti.

Nije svaki termostat opremljen HDO ulazom – to treba provjeriti pri odabiru, ako imate električni kotao s dvotarifnom tarifom. Kod zonijskog sustava to vrijedi posebno striktno – ako planirate koristiti logiku HDO preko više zona, potrebno je da HDO signal (obično dovodjen samostalnim vodičem iz električnog brojila ili razvodnog ormara) bude dostupan svakom termostatu koji na to treba reagirati, ili da centralna jedinica može HDO stanje distribuirati pojednim zonama. Detaljno se toj temi posvetuje članak HDO i izbni termostat – kako funkcioniraju zajedno.

Zonijska regulacija u kombinaciji s podnim grijanjem

Zonijska regulacija se često kombinira s podnim grijanjem, gdje tipično svaka prostorija ima svoju petlju i vlastiti termostat koji upravlja servopokretanim mehanizmom na razdjelniku. U stvarnosti, podno grijanje je okoliš u kojem zonijska regulacija ima najveći smisao – jer svaka prostorija već konstrukcijski ima svoju samostalnu petlju (ili više petlji) povezanu s zajedničkim razdjelnikom, dovoljno je dodati termostat i servopokretani mehanizam na postojeću infrastrukturu, i zona je gotova bez dodatnih građevinskih zahvata.

Topnička podno grijanja ima veću toplinsku tromost od radijatora – podloga se grije i hladi sporije. To ima posljedice i za zonsku regulaciju: postavke temperature ne bi trebalo biti previše agresivne (npr. naglo noćno snižanje za nekoliko stepeni s očekivanjem da će se ujutro isto brzo zagrijati), jer podloga reagira na promjene s kašnjenjem reda veličine u satima, a ne u minutama. Zbog toga se za zonsku regulaciju pri podnom grijanju preporučuju umjereniji temperaturni razlika između dnevne i noćne temperature i programabilni ili pametni termostati koji znaju kad treba zoni započeti "razgrijavanje", da bi se tražena temperatura postigla točno u trenutku kad je potrebna.

Kombinacija zonske regulacije s podnim grijanjem je istovremeno mjesto gdje se najčešće isplati prednost originalne regulacije s ekvitermnom krivuljom – podloga zahtijeva stabilniju, plynutiju regulaciju temperature grijaće vode, nego što omogućuje naglo uključivanje i isključivanje na puni kapacitet.

Montaža i tehnički aspekti zonske regulacije

Pri realizaciji zonske regulacije prvi korak je odluka koliko zona kuća u stvari treba. Nije nužno (niti ekonomski opravdan) imati zasebnu zonu za svaku sobu – uobičajena praksa je grupiranje prostorija s sličnim zahtjevima za temperaturom i načinom korištenja u jednu zonu (npr. spavaće sobe u jednu zonu, dnevne prostorije u drugu, tehničke i skladišne prostorije u treću).

Sljedeći korak je izbor između žičanog i bežičanog rješenja za svaku zonu (više u sekciji iznad), te odluka koja će zona biti "glavna" s obzirom na komunikaciju s kotlom, ako se koristi originalna regulacija proizvođača. Servopohoni na razdjelniku se u većini slučajeva napajaju iz centralne jedinice smještene direktno uz razdjelnik, koja prikuplja signale od pojedinačnih zonskih termostata (žički ili bežički) i prema tome otvara ili zatvara odgovarajuće krugove. Kod radijatorskog grijanja motorne glave se montiraju direktno na postojeći radijatorski ventil, što je zahvat koji se u većini slučajeva može izvršiti dodatno bez potrebe za mijenjanjem cijevnog razvoda.

Tačan postup priključivanja, preporučena lokacija termostata u prostoriji (van direktnog sunca, van vetra od vrata ili prozora, na primjenjivoj visini) i česti greške pri instalaciji koje izobličavaju izmjerenu temperaturu opisuje članak Montaža i priključivanje sobnog termostata. Ako se tijekom rada sustava pojavi problem – npr. zona koja "ne reagira", ili termostat koji pokazuje pogrešnu temperaturu – pregled najčešćih kvarova i njihovih rješenja pronađete u članku Servis i česti kvarovi termostata.

Stvarni primjeri iz prakse

Privatni kućanski dom s radijatorskim grijanjem i kotlom Bosch.

Primjer stvarne podjele privatnog kućanstva na tri zasebne grijane zone.

Dvokatni privatni kućanski dom imao je jedan centralni termostat smješten u sobi na prizemlju. U praksi to značilo da je kad je u sobi postignuta tražena temperatura, kotao prestajao grijeti za cijeli dom – uključujući spavaće sobe na katu, koje su tako ostajale hladnije nego što bi vlasnici željeli, posebno u prelaznom razdoblju proljeća i jeseni. Rješenje bilo je podjela kuće na tri zone: soba i kuhinja (zajednička zona s sjedalom kod kotla, dakle glavna zona s originalnom regulacijom Bosch Easycontrol CT 200 koja komunicira direktno s kotlom putem magistrale), spavaće sobe na katu (zasebna zona s bežičnim programabilnim termostatom Avansa 2007 TX, postavljenim na nižu temperaturu tijekom dana i višu odmah prije spavanja) i tehnički prostori – koridor, kupaonica na prizemlju i skladište (zona s jednostavnim ručnim termostatom Avansa TH1, jer je tamo dovoljno održavati jednu stalnu temperaturu). Na svaki radijator u odgovarajućoj zoni montirana je motorizirana glava upravljana odgovarajućim termostatom. Rezultat je bio da su spavaće sobe imale stabilnu, nižu noćnu temperaturu pogodnu za spavanje, dok je soba ostala grijana prema trenutnoj potrebi putem originalne regulacije kotla, koja je istovremeno prikazivala i eventualne greške direktno u aplikaciji na vlasnikovom telefonu.

Stan u panelu s podnim grijanjem u kupaonici i radijatorima u ostalim prostorijama. Trokati stan nakon rekonstrukcije imao je u kupaonici dopunjen električno podno grijanje (za ugodan osjećaj na nogama), dok je ostatak stana ostao na originalnim radijatorima povezanim s centralnim grijanjem stanovnog zgrade s vlastitim HDO tarifom za električnu priključnicu stana. Budući da u stanu nije bilo moguće voditi nove kabele bez zahvata u već gotove podove i zidove, izabran je isključivo bežično rješenje. Kupaonica dobila je zaseban termostat s HDO ulazom, postavljenim tako da tijekom jeftinijeg noćnog tarifa održava nešto višu temperaturu poda (iskorištavanje jeftinije električne energije), a van HDO vremenskog intervala nešto nižu, jer toplinska tromost poda prirodnim putem izjednači razliku. Dnevna soba i spavaća soba dobile su svaka svoj programabilni termostat s bežičkim servopohonom na radijatorskom ventilu, s različitim dnevnim i noćnim programom za spavaću sobu (niža temperatura za spavanje) u odnosu na dnevnu sobu (stalna udobna temperatura tijekom dana i večera). Cijela instalacija provedena je bez jednog zahvata u već gotove površine, jer su svi komponenti komunicirali radiovalom.

FAQ – česta pitanja o zonskoj regulaciji grijanja

Koliko zona treba običan privatni kućanski dom?
Ne postoji univerzalni broj – ovisi o rasporedu i o tome koliko se razlikuju zahtjevi za temperaturom u pojedinačnim prostorijama. Uobičajena praksa je grupiranje prostorija s sličnim načinom korištenja (spavaće sobe, dnevne prostorije, tehnički prostori) u nekoliko zona umjesto jedne zone za svaku prostoriju – tri do pet zona pokrivaju potrebe većine privatnih kućanstava.

Može li se zonska regulacija dodatno ugraditi u stan gdje je već gotova rekonstrukcija?
Da, upravo za to služe bežični termostati i bežični servopohoni – komuniciraju radio signalima (obično 868 MHz), pa nije potrebno rušiti zidove ni vucati nove kablove. Jedino što treba riješiti je dostupnost napajanja za servopohon kod razdjelnika ili radijatora i dostupnost signala između termostata i prijemnika.

Mora li se kod zonske regulacije koristiti originalna regulacija proizvođača kotla?
Ne. Uobičajena i funkcionalna kombinacija je jedna glavna zona s originalnom regulacijom (koja komunicira s kotlom putem magistrale kao eBUS ili OpenTherm), dok ostale zone funkcionišu s jeftinijim univerzalnim termostatima koji samo uključuju svoj servopohon.

Je zonska regulacija isplativa i u maloj stanu ili samo u velikom kućanstvu?
Zonska regulacija ima najviše smisla tamo gdje postoje stvarne razlike u traženoj temperaturi ili u vremenu korištenja između prostorija – to se odnosi i na manje stanove, na primjer ako stan ima spavaću sobu koju želite hladniju noću, a dnevnu sobu u kojoj provodite večere. U vrlo malim stanovima s jednom glavnom životnom prostorijom korisnost može biti manja.

Kako je povezana zonska regulacija s ekvitermnom regulacijom?
Riječ je o dvije različite, međusobno komplementarne mehanizme. Ekvitermna regulacija prilagođava temperaturu grijaće vode vanjskoj vremenskoj situaciji (prema krivulji postavljenoj na vanjskom senzoru), dok zonska regulacija odlučuje u koje prostorije ta voda stvarno teče. Zaјedno (tzv. kaskadna regulacija) daju najprecizniji i energetski najuštedljiviji rezultat.

Funkcioniše li zonska regulacija i s električnim kotlom na dvotarifni tarif (HDO)?
Da, ukoliko izabrani termostati imaju HDO ulaz – tada mogu prepoznati kada je aktivniji jeftiniji noćni tarif i prilagoditi ponašanje pojedinih zona prema tome. Ne svi termostati imaju tu funkciju, pa je potrebno HDO ulaz provjeriti još pri izboru.

Može li se zonska regulacija koristiti i za podno grijanje?
Da, podno grijanje je zapravo prirodno okruženje za zone – svaka prostorija ima svoju petlju povezanu s zajedničkim razdjelnikom, pa je dovoljno dodati termostat i servopokretač na taj krug razdjelnika. Treba samo uzeti u obzir veću toplinsku tromost poda i postaviti nešto manje razlike između dnevne i noćne temperature.

Što se događa ako jedan od zonskih termostata prestane raditi ili mu izbije baterija?
Pripadajuća zona ostaje u početnom stanju postavljenom na servopokretaču ili glavi (uobičajeno djelomično otvoreno), dok ostale zone nastavljaju raditi neovisno bez ograničenja. Kod bežičkih rješenja je zbog toga prikladno redovito provjeravati stanje baterija u emitirima, kako bi prekid nije nastao u nepogodno vrijeme (npr. tokom mraznog vikenda). Česte uzroci kvara i njihovo rješavanje mogu se pronaći u članku o servisu i kvarovima termostata.

Povezane teme

• Kako izabrati sobni termostat
• Žičani vs. bežičani termostat
• Ručni vs. programabilni vs. WiFi termostat
• Originalna regulacija za kotao vs. univerzalni termostat
• Kako funkcioniše ekvitermna regulacija
• HDO i sobni termostat – kako funkcionišu zajedno
• Montaža i priključak sobnog termostata
• Servis i česti kvarovi termostata
• Česta pitanja o sobnim termostatom i regulacijama

Ako planirate zonsku regulaciju u vašem kućanstvu, napišite nam broj i raspored prostorija – s radostju ćemo vam pomoći u izboru prikladnog sistema.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u vašem domaćinstvu? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.

Ime i prezime Ne upisujte ovo polje:

E-mail

Poruka