Višezonske instalacije

Pretpostavke

Podjela toplinske instalacije na zone idealno je projektno rješenje za zgradu u čijim su različitim dijelovima različiti zahtjevi za toplinsku ugodnost ili različita razdoblja korištenja. Pojedine zone mogu činiti stambene jedinice ili, kako je u ovoj publikaciji već navedeno u vezi s neovisnim sustavima, njihovi dijelovi: dnevna zona, noćna zona, zona u kojoj se boravi samo povremeno.

Instalacija svake zone opremljena je sobnim termostatom na kojem se može postaviti željena temperatura (vidi sliku 1.8).

Prednosti instalacija podijeljenih na zone

Podjela toplinske instalacije na nekoliko zona (najčešće su to dnevna i noćna zona) povoljno utječe na toplinsku ugodnost i energetski je štedljivija.

Izvedba instalacija podijeljenih na zone

Višezonske instalacije mogu se izvesti na više načina, a najčešće su sljedeće primjene:

1. primjena zonskog ventila (s krajnjim mikroprekidačima ili bez njih)

2. primjena cirkulacijskih pumpi (električnih)

U prvom slučaju svaki termostat djeluje preko zonskog ventila, čija je zadaća otvarati i zatvarati dovod tople vode u ogrjevna tijela u pojedinoj zoni prema potrebi tog prostora. Toplina se, dakle, proizvodi točno u onoj količini koja je potrebna za postizanje željene toplinske ugodnosti. Za dopunu vidi sliku 1.9.

U drugom slučaju termostati upravljaju električnim pumpama, kako je prikazano na slici 1.10. Na navedenoj shemi pozornost privlači primjena uređaja zvanog hidraulička skretnica, koji u prvom slučaju (zonski ventil umjesto pumpe) nije potrebno koristiti.

Hidraulička skretnica vrlo je važan instalacijski element u hidrauličkim krugovima i može se susresti pod različitim nazivima: "hidraulički izjednačivač tlakova"; "hidraulička miješalica" i slično.

Riječ je o otvorenom kolektoru u kojem je polaz iz kotla povezan s povratom iz sustava grijanja i koji hidraulički odvaja primarni – kotlovski krug (kotao - skretnica) od sekundarnog kruga – kruga potrošnje (skretnica - sustav grijanja). Na taj se način u primarnom – kotlovskom krugu osigurava cirkulacija koju stvara pumpa kotla (dakle cirkulacijska pumpa tvornički ugrađena u kotao), dok se u sekundarnom – potrošačkom krugu osigurava potrebna temperaturna razlika (a time i pravilan protok vode), koju određuje projektant grijanja.

Ugradnja hidrauličke skretnice nužna je onda kada sam kotao ne može osigurati protok koji sustav zahtijeva:

tada se voda koja dolazi iz kotla miješa (u pravilno dimenzioniranoj skretnici) s dijelom vode koja se vraća iz potrošačkog kruga, zbog čega se protok u sekundarnom krugu osjetno poveća u odnosu na protok u primarnom krugu.

Funkcija hidrauličke skretnice

    •  Smanjiti ili izjednačiti negativan učinak raspoložive visine dobave koju stvaraju vanjske cirkulacijske pumpe, a koja nepoželjno utječe na rad tlačne sklopke pumpe u kotlu

    •  spriječiti eventualno neželjeno strujanje do kojeg bi moglo doći u zonama koje opslužuje cirkulacijska pumpa kotla. Ujedno (za razliku od zonskih instalacija sa zonskim ventilima) hidraulička skretnica nudi mogućnost povećanja protoka u pojedinim zonama.

Ilustrativni prikaz na shemama sl. 1.9 i 1.10; što se tiče temperature vode, zonske instalacije mogu se izvesti na dva načina:

a) s jednakom temperaturom vode;

b) s različitom temperaturom vode, tzv. miješani sustavi.

U oba su slučaja instalacijska rješenja vrlo raznolika.