Instalacije s razdjelnicima
U razdjelnik dolazi ogrjevni medij (voda) i odatle se na odgovarajući način raspodjeljuje na pojedine terminale (potrošače topline). Razdjelnici se uglavnom izrađuju od mjedi, ali mogu se naći i od aluminijske legure ili bakra.
Primjena
Instalacije s razdjelnicima koriste se ponajprije za grijanje stambenih zgrada, ali i u sustavima grijanja škola, bolnica, uredskih prostora, hotela, sportskih dvorana i slično.
Na slici 1.5 prikazan je primjer neovisnog rješenja instalacije s razdjelnicima. Takva instalacija omogućuje održavanje temperature ogrjevnog medija, koji opskrbljuje sva ogrjevna tijela, na gotovo stalnoj vrijednosti.
Jedno od najvažnijih načela pri projektiranju razdjelnika odabir je pravilnog položaja u odnosu na ogrjevna tijela: razdjelnik mora biti smješten tako da priključci prema pojedinim terminalima budu što kraći, da ne dolazi do prevelikog narušavanja hidrauličke ravnoteže u krugu te da raspored pojedinih komponenti ujedno kompenzira eventualnu neravnotežu. Zbog toga se instalacije s razdjelnicima često nazivaju "paukove instalacije"; shema je prikazana na slici 1.6.
U nekim se slučajevima koriste "dvocijevni" ventili: na taj se način može izbjeći probijanje rupa u zidovima radi montaže termostatskih ventila na gornji dio radijatora i zapornih ventila na donji dio radijatora, osobito ako je radijator smješten u zidnu nišu ispod prozora. Može se promijeniti i veličina radijatora kako bi se predimenzioniranjem povećala učinkovitost kondenzacijskih kotlova. Tipičan primjer prikazuje shema na slici 1.7.
Instalacija s razdjelnicima zbog načela na kojem se temelji (vodoravna raspodjela) izvrsno se primjenjuje pri podjeli sustava grijanja na zone. Sustav grijanja zgrade dijeli se na nekoliko manjih cjelina (obično dnevna i noćna zona) ili na samostalne podjedinice (npr. u višeobiteljskim kućama) koje se napajaju iz istog izvora, a potrošnju u pojedinim zonama prate mjerila.
Prednosti instalacija s razdjelnicima
Sustavi s razdjelnicima energetski su povoljniji: ne zahtijevaju povećane promjere cijevi · koje vode od razdjelnika do ogrjevnih tijela, a manji su i energetski gubici te raspoloživa visina dobave potrebna za pumpe. Iz toga proizlazi i manja potrošnja električne energije te, ovisno o toplinskoj snazi kotla, manji broj ogrjevnih tijela za zagrijavanje prostora.
Shematski se prednosti ovog rješenja mogu sažeti ovako:
1. Ujednačena temperatura i jednako vrijeme postizanja punog režima rada sustava.
U instalacijama s razdjelnicima vrući medij struji u sva ogrjevna tijela istodobno. Ona vrlo brzo postižu puni režim rada, i to sva tijela u približno isto vrijeme, što skraćuje prijelaznu fazu u kojoj toplinska ugodnost nije idealna.
2. Jednostavnost montaže
Za ove su sustave idealne bakrene ili plastične cijevi: to pojednostavnjuje montažu jer je riječ o materijalima koji se lako savijaju i omogućuju brzo puštanje u rad, što znači niže troškove. Osim toga, spojevi na razdjelnik i na ogrjevna tijela izvode se spojnicama s mehaničkim osiguranjem: stoga nije nužan zahvat specijalista (npr. pri zavarivanju). Paralelno spajanje ogrjevnih tijela (karakteristično za instalacije s razdjelnicima) omogućuje jednostavnu i učinkovitu montažu termostatskih ventila na svaki terminal.
3. Troškovi
U usporedbi s drugim instalacijama, rješenje s razdjelnicima podrazumijeva dulje razvodne cijevi za sve ogranke i za spajanje ogrjevnih tijela. Unatoč tome koriste se cijevi manjih promjera. iz toga obično proizlaze i niži troškovi instalacije.
4. Raspoloživa visina dobave u sustavu
Razdjelnici uzrokuju tek ograničen pad tlaka, pa je korisna raspoloživa visina dobave na cirkulacijskoj pumpi veća.
5. Visoka učinkovitost ogrjevnih tijela.
Temperatura na ulazu u ogrjevna tijela gotovo je stalna. To znači, s jedne strane, bolju toplinsku učinkovitost ogrjevnih tijela, a s druge strane nije ih potrebno predimenzionirati (što je inače vrlo česta značajka i jednocijevnih i dvocijevnih sustava).
6. Mogućnost podjele grijanih prostora na zone
Ove su instalacije izvrsno prikladne za podjelu na nekoliko temperaturno neovisnih zona, pa se u svakoj zoni može održavati željena temperatura i mjeriti potrošnja toplinske energije.
Protiv ovog rješenja toplinske instalacije govori nekoliko negativnih aspekata, manje-više nebitnih, ali i njih treba uzeti u obzir.
• Složeniji način dimenzioniranja razvodnog kruga u odnosu na, primjerice, jednocijevne instalacije. To nije osobito neugodan aspekt, a donosi i jednu prednost: instalacije s razdjelnicima zahvaljujući svojem rasporedu omogućuju provedbu kontrolnih proračuna i ne zahtijevaju provjerno dimenzioniranje sustava.
• Nužnost izvedbe neovisnih krugova za svako ogrjevno tijelo. Taj aspekt zasigurno ograničava opseg primjene ovog rješenja jer bi, primjerice, pri obnovi bila nužna zamjena podova.
• Povećani troškovi zidarskih radova. Korištenje cijevi od savitljivih materijala (bakar ili plastika) znači da ih je potrebno odgovarajućim prekrivanjem zaštititi od gnječenja i udaraca.
Praktični savjeti
• Razdjelnici se uglavnom smještaju u odgovarajući ormarić, koji se u većini slučajeva ugrađuje u zid. Ormarić s razdjelnikom trebao bi imati jednostavan pristup radi kontrole, stoga ga postavljamo na lako dostupno mjesto. Ponekad se dogodi da korisnik ispred ormarića s razdjelnikom postavi namještaj ili opremu. To otežava kontrolu, održavanje i podešavanje razdjelnika.
• Ako je to moguće, vrijedi načelo da se u zid ili pod ne postavljaju nikakvi skriveni spojevi. Smještanjem razdjelnika otprilike u sredinu u odnosu na ogrjevna tijela takva se mogućnost može izbjeći.
• Uvijek je uputno cijevi na odgovarajući način izolirati. Nastojanje da se iskoristi toplina cijevi koje dovode ogrjevni medij u sustav grijanja, kao da je riječ o malom grijaćem panelu, često dovodi do smanjenja ugodnosti stanovanja, pa čak i do fizioloških tegoba.
• Nakon polaganja cijevi - prije nanošenja cementnog estriha - uputno je osigurati zaštitu cijevi, primjerice malom količinom morta. Taj će mort zaštititi cijevi od eventualnog slučajnog oštećenja.
• Nakon puštanja cijele instalacije u rad dobro je pravilo - nakon određenog vremena rada - provjeriti čvrstoću spojnica.