Montaža podnog grijanja
Montaža podnog grijanja toplovodnog tipa sastoji se od sljedećih koraka:
Cjelokupan asortiman naći ćete u kategoriji podno grijanje – sistemske ploče, cijevi, razdjelnici, regulacija i električne grijaće mreže.
- izrade grijanog poda,
- tehnologije montažnih radova,
- ispitivanja grijanog poda.
IZRADA GRIJANOG PODA
Grijani pod projektantu pruža mogućnost izvedbe u nekoliko varijanti. Pojedine alternative mogu se podijeliti na sljedeće osnovne tipove:
Prema načinu izvedbe grijanog poda razlikujemo:
- izvedbu grijanog poda suhim postupkom (suha montaža podnog grijanja)
- izvedbu grijanog poda mokrim postupkom (mokra montaža podnog grijanja)
- izvedbu grijanog poda pomoću modularnog klima-poda.
Prema oblikovanju kruga grijanja razlikujemo:
- meandarski raspored ogrjevnog registra,
- paralelni raspored ogrjevnog registra.
Odabir prikladne varijante s gledišta projektiranja konstrukcije i oblikovanja kruga grijanja ovisi o više čimbenika, pri čemu se ponajprije mora uzeti u obzir utjecaj rashladnih ploha izvedbom rubnih zona, odnosno smanjenje temperaturne neravnomjernosti površine poda, koja se uklanja bifilarnim načinom polaganja.
NAČINI IZVEDBE GRIJANOG PODA
Prema tehnologiji izvedbe grijanog poda razlikujemo tri osnovna načina montaže podnog grijanja: suhi, mokri i pomoću modularnih klima-podova.
a) Suhi postupak
Cijevi su položene u izolacijski sloj smješten ispod betonske ploče. Od cementnog estriha odvojene su posebnim slojem, i to plastičnom ili metalnom folijom. Metalna lamela povećava čvrstoću poda i omogućuje ravnomjeran razvod topline.
Kod suhog postupka pod radi s višim temperaturama ogrjevne vode, a temperatura polazne vode može se kretati u rasponu tpr = 40 do 70 °C.
Ovaj se postupak primjenjuje kada su potrebne manje gustoće toplinskog toka, do 50 W.m-2, npr. za temperiranje poda ili dopunsko grijanje te svugdje gdje se traži manja konstrukcijska visina grijanog poda (npr. pri obnovama).
Riječ je o laganom i brzom načinu montaže podnog grijanja.
b) Mokri postupak
Cijevi su zabetonirane izravno u cementnu podlogu iznad toplinsko-zvučne izolacije. Cijevi su obavijene betonom. Predviđena temperatura ogrjevne vode na polazu je tpr 35 do 55 °C, a pod radi sa specifičnom snagom iznad 50 W.m-2.
Mokri postupak može se primijeniti i u našim uvjetima jer ne zahtijeva predgotovljene elemente grijanog poda, a pojedine komponente grijanog poda u osnovi se osiguravaju iz domaćeg asortimana.
c) Modularni klima-podovi
Klima-podovi šuplji su profili koji se proizvode upravo za tu namjenu. Polažu se na toplinsku izolaciju kao neprekinuta ploha nastala hidrauličkim povezivanjem pojedinih ogrjevnih jastuka. Njihova je prednost veća prilagodljivost sustava grijanja, mala konstrukcijska visina i ravnomjerna raspodjela površinske temperature grijanog poda.
Tako izveden grijani pod radi s niskim temperaturama ogrjevne vode (tpr = 25 do 35 °C). Kod nas se sličan element zasad komercijalno ne proizvodi, ali postoji kao predmet izuma AO 258 622.
NAČINI OBLIKOVANJA OGRJEVNOG REGISTRA
Prema oblikovanju razlikujemo dva osnovna načina izvedbe kruga grijanja: meandarski i paralelni.
a) Meandarski način polaganja kruga grijanja. Kod takvog je rasporeda površinska temperatura poda ravnomjerna po cijeloj njegovoj površini. Nedostatak je pad unutarnje temperature u vodoravnom smjeru od unutarnje prema vanjskoj konstrukciji. Ta se pojava može djelomično ukloniti izvedbom rubne zone.
Za meandarsko oblikovanje propisuju se cijevi većeg promjera (npr. 18 x 2 mm, 20 x 2 mm), jer oblikovanje omogućuje manje polumjere lukova savijenih pod kutom lp= 90 °C.
b) Paralelno oblikovanje kruga grijanja prikazano je na sl. 5.6. Kod ovog načina polaganja temperatura ogrjevne vode pada od vanjskog zida prema unutarnjem, što uzrokuje ravnomjerniju raspodjelu temperatura u grijanoj prostoriji. Lukovi se savijaju pod kutom lp= 180 °C, što zahtijeva cijevi manjih promjera (npr. 16 x 2 mm, 17 x 2 mm).
Oba načina omogućuju polaganje s rubnom zonom, kojom uklanjamo negativan utjecaj rashladnih građevnih konstrukcija, tj. najčešće je postavljamo ispod prozora, odnosno u kutove objekata, i to do dubine od 0,5 do 1,0 m.
Bifilarnim polaganjem polazne i povratne cijevi jedne uz drugu može se postići jednaka prosječna temperatura ogrjevne vode u svim točkama kruga grijanja, a time i ravnomjernija površinska temperatura grijanog poda. Taj je učinak izraženiji kod meandarskog oblikovanja.
TEHNOLOGIJA I MONTAŽA PODNOG GRIJANJA
U nastavku ćemo se upoznati s postupkom izrade grijanog poda mokrim postupkom. Navedeni prijedlog izvedbe grijanog poda uzima u obzir naša i inozemna iskustva.
Odmah na početku upozoravamo da prema normi STN 06 0312 montažu centralnog grijanja sa zabetoniranim cijevima smije izvoditi samo stručno montažno poduzeće, tj. izvođač centralnog grijanja.
Postupak pri tehnologiji i montaži podnog grijanja mokrim postupkom je sljedeći:
1. priprema objekta,
2. priprema poda,
3. polaganje rubnih izolacijskih traka,
4. polaganje toplinsko-zvučne izolacije,
5. polaganje hidroizolacijske folije,
6. pričvršćivanje cijevi,
7. polaganje ogrjevnih cijevi,
8. izvedba dilatacijskih fuga,
9. polaganje betonskog estriha,
10. polaganje podne obloge.
Prvi je preduvjet da su razdjelnici i sabirnici već izrađeni i ugrađeni na svoja mjesta prema projektu.
PRIKLJUČIVANJE CIJEVI
Način spajanja krajeva ogrjevnih cijevi pri montaži podnog grijanja ovisi ponajprije o vrsti upotrijebljenog materijala cijevi:
1. Ako su cijevi od mekšeg poliolefina, odgovaraju mjedene spojnice. Te spojnice zajedno sa zapornom armaturom daju pouzdan spoj samo ako je zajamčeno da tijekom rada neće doći ni do kakvog mehaničkog naprezanja spoja. Te su spojnice nerastavljive.
2. S gledišta dostupnosti i pouzdanosti jedan je od načina spajanje cijevi na armaturu pomoću prijelaznih komada d/G. Postoje dva tipa:
- prijelazni komad bez metalnog uloška,
- prijelazni komad s mjedenim uloškom.
Oba tipa kao međuelement zahtijevaju radijatorske holendere odgovarajuće dimenzije radi brzog spajanja i odvajanja krajeva cijevi od armature. Time se ujedno osigurava "rastavljivost" spoja. Proizvode se u izvedbi s vanjskim i s unutarnjim navojem.
Spoj između prijelaznog komada i slobodnog kraja cijevi izvodi se polifuzijskim zavarivanjem pomoću posebnog alata. Taj zahvat traži dovoljno iskustva kako bi spoj bio pouzdano nepropustan, a da pritom neželjeno suženje grla cijevi na zavaru ne ograničava cirkulaciju.
Ako su cijevi vrlo krute, problem može biti njihovo savijanje na mali polumjer pri izlazu prema razdjelniku. U takvom se slučaju preporučuje upotreba poliolefinskih koljena od 90° potrebne dimenzije. Izlaz cijevi iz betonskog poda treba riješiti stručno, pri čemu treba upotrijebiti savitljive elektroinstalacijske cijevi.
PUNJENJE SUSTAVA
Nakon spajanja svih krugova na razdjelnik i sabirnik cijevi se pune pripremljenom vodom obogaćenom inhibitorom. Najsvrsishodnije je krugove grijanja puniti cirkulacijskim načinom. Pomoću pumpe (npr. potopne) iz spremnika (polietilenski kanistar) s pripremljenom vodom, koji je smješten u blizini sabirnika, voda se kroz slavinu za punjenje na sabirniku tlači u sustav. Na slavinu za punjenje na razdjelniku priključeno je crijevo, čiji je drugi kraj doveden u spomenuti spremnik. Tako dobivamo zatvoreni cirkulacijski krug. Pumpa se uključi i sustav se napuni bez potrebe za odzračivanjem.
Pritom treba paziti da u spremniku uvijek bude dovoljno vode. Ako se koriste neobojene cijevi, tijek punjenja može se provjeriti vizualno. Puniti se može i krug po krug, zatvaranjem i otvaranjem odgovarajuće armature.
TLAČNA PROBA
Cijevni sustav napunimo vodom i provedemo tlačnu probu, koja se sastoji od dva dijela:
a) tlačna proba klasičnog kotlovskog dijela i dijela razvoda,
b) tlačna proba cijevnih razvoda u podu.
Tlačnom probom provjeravamo nepropusnost sustava pretlakom prema podacima proizvođača cijevi. To je jedan od najvažnijih zahvata montaže podnog grijanja. Tlačnu probu klasičnog kotlovskog dijela i dijela razvoda poznajemo iz područja konvekcijskog grijanja, stoga nije tema ovog poglavlja.
Tlačna proba cijevnih razvoda u podu provodi se neposredno nakon punjenja sustava ogrjevnom vodom. Zato prije tlačenja treba provjeriti jesu li zaporne armature glavnih dovoda prema razdjelniku i sabirniku dobro zatvorene. Preporučuje se i odspojiti te dovode, jer u slučaju propuštanja pretlak može izlaziti kroz glavnu zapornu armaturu u razvodni sustav i kotlovski krug. Takvo bismo istjecanje teško mogli otkriti.
Na slavinu za punjenje na razdjelniku priključi se posebna pumpa za tlačenje, kojom se tlak vode podigne na peterostruku vrijednost radnog tlaka. Kada se postigne propisani pretlak, slavina za punjenje se zatvori. Provjerava se nepropusnost spojeva na svim armaturama, spojevi na cijevima te cijeli cijevni sustav na podu.
Pretlak u cijevima mora se održati najmanje 24 sata. Za to vrijeme tlak smije pasti samo na 2/3 početnog ispitnog pretlaka. Taj se pad djelomično može pripisati elastičnosti plastičnih cijevi (tzv. hladno tečenje plastike). Ako se pri tlačnoj probi utvrdi bilo kakvo propuštanje, kvar treba otkloniti i probu ponoviti.
Tijekom tlačne probe cijeli se cijevni sustav položen na podu fotografira. Pritom treba paziti da se zabilježe svi detalji. Ta se fotodokumentacija zatim arhivira kod isporučitelja sustava. Poslije se može iskoristiti pri otklanjanju kvarova izazvanih ljudskim čimbenikom (presijecanje ili probušenje cijevi u podu).
Betoniranje se izvodi dok je sustav pod tlakom. Pretlak u cijevima treba ostaviti 7 dana od završetka betonskih radova. Tlak pritom smije padati sam od sebe, bez dodatnog tlačenja. O rezultatu tlačne probe upisuje se zapis u montažni dnevnik.
PROBNO GRIJANJE
Prvo probno grijanje može se provesti tek 28 dana nakon betoniranja, dakle u jednoj od posljednjih faza montaže podnog grijanja. Pri prvom loženju temperatura ogrjevne vode ne smije naglo rasti. Preporučuje se zagrijavanje betonskog poda dinamikom od 5 °C na dan (odnosi se na temperaturu poda). Tom rastu otprilike odgovara porast temperature ogrjevne vode od 0,5 °C na sat. O tijeku probnog grijanja upisuje se zapis u građevinski dnevnik.
Probno grijanje provodimo tako da se postupnim povišenjem temperature za 3°C na dan postigne planirana temperatura ogrjevnog medija. Pritom pazimo da se:
- nakon probnog grijanja provjere svi navojni spojevi i brtve,
- podna obloga ne postavi prije nego što prođe 14 dana od probnog grijanja,
- podne obloge lijepe na hladan pod odgovarajućim ljepilom, a temperatura počne povisivati tek treći dan nakon lijepljenja; temperaturu treba postupno, tijekom tri dana, podići do visine radne temperature ogrjevnog medija.
REGULIRANJE SUSTAVA
Nakon uspješnog probnog grijanja na regulatoru vođenom vanjskom temperaturom postavljaju se vrijednosti usklađene s proračunskim vrijednostima iz projekta (ovisnost srednje temperature ogrjevne vode o vanjskoj temperaturi zraka). Provjeravaju se postavke zaštitnog sustava protiv prekoračenja dopuštenih najviših temperatura ogrjevne vode i postavljaju se svi regulacijski elementi na razdjelnicima prema rezultatima hidrauličkog proračuna. Zatim se pušta grijanje. Kada se postignu radne temperature, na električnom regulatoru mogu se prema potrebama ili zahtjevima investitora postaviti sniženja ili povišenja temperatura. Pojedini krugovi mogu se dodatno regulirati zasebno.
Pri programskom postavljanju regulacije prema uklopnom satu treba uzeti u obzir otprilike trosatni temperaturni fazni pomak (toplinska tromost poda).
Nakon što se cijevi podnog grijanja zabetoniraju u konstrukciju poda, izvođač provodi funkcionalnu probu. Ona traje najdulje 15 dana i ako pri njoj ne dođe do kvara sustava grijanja, na ohlađenu površinu grijanog poda može se polagati podna obloga, čime je montaža podnog grijanja uspješno završena.
Korištena literatura:
Dušan Petráš: Podlahové teplovodné vykurovanie
