Direktiva i buduće norme
Glavni ciljevi, ne samo za Slovačku nego i na međunarodnoj razini, jesu ograničenje potrošnje energije i poštivanje obveza ratificiranih Protokolom iz Kyota. Važnost zaštite okoliša i štedljivog gospodarenja energetskim izvorima potvrdili su nedavni događaji povezani s problematičnom opskrbom gorivima iz istočnih zemalja. Europska zajednica izradila je politički plan kako bi se zajedničkim snagama i sredstvima unutar zajednice osiguralo ispunjenje ciljeva zacrtanih u ovom području.
U tom su kontekstu Europski parlament i Vijeće Europske unije 2002. godine donijeli posebnu direktivu, koja je na razini Europske zajednice postala učinkovit alat za osiguranje njihove primjene na cijelom području Unije. Riječ je o Direktivi 2002/91/EZ, poznatijoj pod kraticom "EPB" prema engleskom nazivu "Energy Performance of Buildings'; odnosno "Energetska učinkovitost zgrada".
Kao što govori već i sam naziv, u središtu je ovog dokumenta grijana zgrada, a ponajprije energetski zahvati koji se u njoj mogu provesti. Direktiva određuje koja se rješenja i za koje vrste zgrada mogu odabrati kako bi se osigurao doista značajan učinak na energetsku situaciju u Europi. Stoga se potvrđuje i jača načelo uske ovisnosti između grijane zgrade i njezina sustava grijanja.
U Slovačkoj odredbe ove direktive preuzima zakon br . 555 / 2005 i provedbeni pravilnik 625/2005.
Nećemo potanko razmatrati sadržaj pravilnika jer su mnoge njegove točke zasad u fazi izrade, ali pogledajmo pobliže direktivu. Dosad je direktiva bila predmet isključivo tehničko-normativnih rasprava, od kojih će se polaziti pri ispravnoj primjeni njezina obvezujućeg dijela.
Budući da direktiva ima europski doseg, prvi je korak u njezinoj primjeni postojanje odgovarajućih pravnih normi:
• one moraju uzeti u obzir trenutačnu tehnološku razinu u području instalacija i graditeljstva,
• moraju osigurati nužnu suglasnost oko teorijske osnove metodologije proračuna na razini Europske zajednice,
• moraju u odgovarajućim prilozima koji vrijede za pojedine zemlje omogućiti uvođenje parametara za definiranje uvjeta u graditeljstvu i klimatskih uvjeta, koji su specifični za svaku zemlju.
Iz navedenih je razloga Europska komisija ovlastila CEN da pripremi prikladnu tehničku osnovu za primjenu Direktive EPB.
Najprije treba pojasniti da nova tehničko-normativna osnova za uštedu energije mora biti znatno opsežnija i razgranatija jer mora obuhvatiti veći broj mogućih rješenja u primjeni i posvetiti povećanu pozornost alternativnim izvorima energije. To proizlazi iz novih iskustava stečenih u području projektiranja. Institut CTI trenutačno vrlo aktivno surađuje na pripremi tih dokumenata i europskom projektu stavlja na raspolaganje stručnost i iskustvo industrije i stručnjaka.
Pogledajmo kako će taj novi zakonodavni paket izgledati.
Kao što je već navedeno, donošenje nove europske direktive već se odrazilo u nekim normama, kao što je i norma u pripremi prEN 15316 - Sustavi grijanja u zgradama. Za razliku od dosadašnjih propisa, buduća norma neće biti izrađena kao jedinstven dokument, nego će biti podijeljena na mnogo dijelova. Time će se omogućiti da se detaljno i ciljano - pomoću proračuna - odrede propisani parametri pojedinih podsustava sustava grijanja (proizvodnja, predaja, akumulacija i razvod) za različita rješenja instalacije, od tradicionalnih do kondenzacijskih sustava, daljinski upravljanog grijanja i solarnih kolektora, pri čemu se moraju uzeti u obzir svi korišteni izvori energije.
Ne bi bilo etično detaljno razmatrati norme koje su tek u pripremi, pa predlažemo da radije steknemo sliku o sadašnjem stanju europske toplinske tehnike s filozofskog gledišta.
Osnovno načelo od kojeg bi novo europsko zakonodavstvo polazilo pri proračunima učinkovitosti sustava grijanja moglo bi biti drugačije poimanje sustava grijanja.
Kao što se može naslutiti "između redaka" iz prethodnog odlomka, gdje među podsustavima sustava grijanja nije navedena regulacija, neke europske zemlje daju prednost alternativnoj strategiji u kojoj prednost ima analiza "akumulacijskog sustava". Do tog je izbora dovela potreba za temeljitijom i cjelovitom analizom rada sustava grijanja kao takvog. Novi pogled objedinjuje procjene potrebe za toplinskom energijom za grijanje i za pripremu potrošne tople vode, koje se često znatno razlikuju, u jedinstven projektni postupak. Taj je pristup s termodinamičkog gledišta svakako "načelniji".
Pri koncipiranju sustava grijanja prednost se daje termodinamičkom gledištu, odnosno razmatra se stvarni prijenos topline, a zatim i toplinski gubici. S čisto fizikalnog gledišta ipak treba priznati da regulacijski sustav doista utječe na toplinski tok, iako sama toplina fizički ne prolazi kroz regulacijski sustav. Kako god bilo, kao što ćemo vidjeti na sljedećim stranicama, izostavljanjem regulacijskog podsustava dobivamo nepotpunu sliku rada sustava, a time i njegovih značajki.
Praktična je posljedica tog načela da je upravljanje toplinskom energijom, proizvedenom primjereno potrebama dane zgrade, unutarnje svojstvo svakog od podsustava koji u načinu grijanja rade gotovo neprekidno, s vrlo malim brojem paljenja i gašenja. Tehnički je takav tip podsustava za proizvodnju topline vrlo jednostavan i zahtijeva jednako jednostavan način nadzora.
Ta koncepcija, „akademski“ vrlo korektna, nailazi na neke praktične probleme koji, barem na našem području, djelomično umanjuju njezine prednosti. Kao i uvijek, podijelimo najprije instalacije na dvije vrste: u novogradnjama i obnove u starijim zgradama.
Kod novogradnji su pri izboru vrste instalacije ograničenja tehničke naravi dakako manja, ali tu su ograničenja ekonomske naravi.
Danas instalacija s velikim volumenom akumulacije u novim zgradama više nije primjenjiva jer, s obzirom na visoke cijene, u stanogradnji prednost imaju srednji i mali stanovi, koji se bolje prodaju.
I projektant i instalater ovdje moraju riješiti pitanje uštede prostora. Tada je vrlo važno ispravno izvesti priključke, prikladno smjestiti spremnik (što nije uvijek jednostavno) i razvod u skladu s arhitektonskim zahtjevima kupca.
Osim toga, takve akumulacijske instalacije imaju nedostatak velike toplinske "tromosti'; koja često zahtijeva dodatni izvor, primjerice sunčevu energiju ili, mnogo češće, električnu energiju. Električni se izvori kao dodatni koriste u zemljama u kojima je iz određenih razloga električna energija razmjerno jeftina. Velika toplinska tromost u tim slučajevima naime umanjuje učinkovitost regulacije.
Osim navedenih čimbenika, izbor takve vrste instalacije doveo bi do povećanja ukupnih troškova grijanja, kako za materijal tako i za rad. S obzirom na navedeno, izbor instalacija velikog kapaciteta za centralno grijanje često ustupa mjesto rješenjima s neovisnim plinskim zagrijavanjem potrošne vode, uz koja se dodaje sustav grijanja na druge vrste goriva (tekuća ili kruta).
Talijanska toplinska tehnika ipak je usmjerena na visokotehnološke proizvode koje talijanska industrija uspijeva plasirati na tržište po prihvatljivim cijenama.
Naposljetku, kao što pokazuju praktična iskustva, konceptualno nije moguće ocijeniti učinkovitost i učinak sustava za proizvodnju topline općenito, bez uzimanja u obzir specifične vrste uređaja upotrijebljenih za upravljanje toplinom. Današnji stupanj tehničkog razvoja omogućio je uvođenje izravne elektroničke veze između izvora topline i sustava termoregulacije.
Sustav izvor topline - termoregulacija zapravo predstavlja pravi "mozak" sustava grijanja. Uska povezanost između izvora topline i regulacije mora se odraziti i u logičkoj koncepcijskoj shemi.
Naglasimo da je upravo sustav termoregulacije taj koji uvijek mora biti projektiran u skladu s najnovijim spoznajama u ovoj grani. Taj aspekt posebno uzimaju u obzir norme nekih država članica EU, primjerice talijanska norma UNI l 0348 o učinkovitosti sustava grijanja.
Trenutačno propisani postupak proračuna naime ne uzima u obzir najsuvremenije i najpovoljnije sustave termoregulacije.
Na ovom mjestu smatramo potrebnim navesti parametre koji bi mogli odrediti vjerodostojnije tablične vrijednosti za proračun učinkovitosti regulacije (vidi tablicu).
