Granit
Granit (žula) se u praksi često koristi u širem smislu za označavanje svih dubinskih kremeno-živcovih stijena, ispravno bi se međutim te stijene trebale označavati granitoidi, odnosno granitoidne ili granitske stijene. U kameneriji se ovim terminom označavaju više magmatske i metamorfovane stijene.
Ime dolazi iz latinskog riječi grannum, što znači zrno, dakle termin koji se koristi za označavanje zrnastih, kristalnih stijena. U literaturi ga je prvi put upotrijebio A. Cesalpinus u 1596. godini. Granit
izvretne stijene.
Uzorak specijaliziranog granita S-tipa iz područja sedla Súľova u Volovských vrchoch.
Ime dolazi iz latinskog riječi grannum, što znači zrno, dakle termin koji se koristi za označavanje zrnastih, kristalnih stijena. U literaturi ga je prvi put upotrijebio A. Cesalpinus u 1596. godini.
Osnovni minerali kremena, plagioklas, ortoklas, biotit, muskovit
Akcesorije titanit, zirkón, monazit, magnetit, turmalín, apatit
Svojstva
Tekstura - zrnasta
Boja - bijela, siva, ružičasta
Gustoća 2,60 – 2,85[1] kg/dm3
Početak i nastanak
Granit je dubinska izvretna stijena. Njome je formirana veća dijel kontinentale kore, debljina granitne sloje je od 1,5 do 50 km. Način izlaza i postavljanja velikih količina granita u gornje dijelove kontinentale kore još uvijek je predmet rasprava geologa. Procesi nastanka granitoidne magme, koji se odvijaju u velikim dubinama, nije moguće promatrati, zbog ekstremnih toplinsko-tlaknih uvjeta kao i faktora vremena njihovog hlađenja, koje može trajati milijune godina. Općenito se zaključuje da granitoidna magma hlađenje u dubinama oko 10 – 20 km, prebrzo duboko da bi se ti procesi mogli promatrati znanstvenicima. Među stručnjacima je dugo trajala rasprava, da li granitoidi nastaju rasklapanjem bazickih magmi iz dubljih dijelova kore i mantla, ili na njihov nastanak utječe i ekstremna metamorfoza i anatexija, pri kojoj dolazi do točenja postojećih granulita, odnosno amfibolita i rula. Značajnim činjenicom je i to, da hemijski sastav žula i na površini najčešćih stijena – ilova, drôb, filitova, svorova i rula je gotovo identičan. U laboratorijskim ispitivanjima je dokazano, da pri temperaturi 650 – 800 °C i tlaku oko 200 MPa, počinju se topiti i mijenjati u stijenu sličnu žuli. Prehodna stijena u tom nizu su migmatiti.
Granit ili žula je felzicka dubinska izvretna stijena, čijim su osnovnim mineralnim dijelovima kalijev živec, plagioklas, kremena i biotit. Sadržajni naziv za granit i sličnim stijenama (granodiorit i kremiti diorit) je granitoid. Granitoidi se bez poznavanja mineralnog sastava slobodnim okom ne mogu točno razlikovati.
.jpg)
Iako se na površini može pojaviti sasvim često, komercijalno upotrebljiv za socharske ili obloga kamenerijske namjere ne može biti uvijek. Granit je često ometen, posebno popučen zbog tectonskih procesa, što ima za posljedicu da se drobi i nije moguće iz kamenoloma izrezati veći cjeloviti blok. Zbog svoje otpornosti granit se koristi kao građevni kamen, obloga i ornatni kamen (veći blokovi kao temelji građevina, manji komadići kao šljunak).