bar
Bar (značka bar) je jednotka tlaka. Bar nije jedinica SI, ali kao dekadicka jedinica SI (paskala) može se koristiti (kao i npr. tona ili liter). Bar se i dalje koristi zbog svoje jasnosti, jer 1 bar je približno tlak atmosfere.
Tlak je fizička veličina, izražena omjerom sile F (tzv. tlakova sila) okomito, jednoliko i neprekidno djelujuće na površinu i površinu te površine S.
p = F / S
Jedinicom tlaka je paskal (Pa), tj. newton po kvadratnom metru - N.m^(-2). Tlak ne djeluje samo u točki djelovanja sile, već se prenosi volumenom tijela. Pripada osnovnim termodinamickim veličinama.
Ako vektor sile djeluje samo okomito, govorimo o "jednostavnom", "čistom" odnosno "jednolikom" tlaku. Ako sila nije jednoliko raspoređena po površini, govorimo o "srednjem" odnosno "prosjeku" tlaka. Ako sila djeluje u točki, govorimo o "lokalnom" tlaku, tj. tlaku djelujućem u točki promatranja površine razumijemo diferencijalni omjer:
p = dF / dS
Općenitom definicijom tlaka (za sile djelujuće bilo kojim smjerom na opću površinu) možemo zapisati jednadžbu:
dFs = p * dS
gdje je dFs komponenta vektora sile, okomita na element površine dS, na koju djeluje, pri čemu smjer vektora elementa dS ima smjer normale na tu površinu.
Fizički dimenzionalni izraz veličine je (p) = L^(-1) * M * T^(-2).
Ako je tvar elastična, odnosno kompresibilna, tlak uzrokuje deformaciju. Pri djelovanju sile na kruto tijelo razlikuje se zatezanje i pritisak. Zatezna sila uzrokuje rastezanje tijela, pritiska sila stiskanje tijela. Zatezne i pritisne sile razlikuju se samo smjerom djelovanja sile (suprotni vektor sile).
Kinetski tlak
Tlak u plinovima (npr. tlak koji napaja biciklo pneumatiku) je drugačijeg karaktera od tlaka izazvanog npr. olovkom ležećom na tlu. Uzrokuju ih udari pojedinačnih molekula plina, koje se kreću prostorom i time udaraju u zidove posude (i povremeno i u druge molekule). Zbog toga ponekad govorimo o tzv. kinetskom tlaku – to ističe činjenicu da je glavni razlog prisutnosti tlaka zaista kretanje molekula. Kretanjem molekula plinova bavi se tzv. kinetska teorija plinova, jednim od njezinih važnih rezultata je tzv. jednadžba stanja za idealni plin.
Hidrostatski tlak
vidi glavni članak: Hidrostatski tlak Hidrostatski tlak u plinovima i tekućinama je određen masom gornjih slojeva, koji u gravitacijskom polju djeluju silom na slojeve ispod njih. Tu silu djelujuću na površinu nazivamo hidrostatskim tlakom. Računa se pomoću izraza
p = ρ * g * h
gdje
ρ je gustoća tekućine ili plina g je ubrzanje sile teže (na Zemlji 9,81 m.s^(-2)) h je dubina (visina tekućinskog ili plinovitog stupca)
Atmosferski tlak
Atmosferski tlak je poseban slučaj hidrostatskog tlaka izazvanog masom zraka koji formira atmosferu. Pod utjecajem vremenskih uvjeta atmosferski tlak blago oscilira, zbog toga je uveden tzv. standardni atmosferski tlak ili normalni tlak s vrijednošću 101 325 Pa i približno jednak tipičnoj vrijednosti tlaka na nivou mora. Tlak u atmosferi pada s nadmorskom visinom, jer se smanjuje stupac zraka iznad mjesta mjerenja.
Ide o relativnoj izradi tlaka, obično kao tlak u nekom zatvorenom prostoru u odnosu na tlak u okolnom prostoru (često atmosferskom). Pretlak znači viši od referentnog, podtlak niži od referentnog tlaka.