Održavanje grijača za spremnike – čišćenje, uklanjanje kamenca i kontrola anode

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Održavanje grijača u rezervoarima – čišćenje, odvapnenje i provjera anode

Grijač u bojleru ili akumulacijskoj posudi je jedan od onih dijelova o kojima se godinama uopće ne razmišlja – sve dok ne uzrokuje problem. Međutim, redovito održavanje grijača može produžiti njegovu vijek trajanja za nekoliko godina, spriječiti nepotrebanu visoku potrošnju električne energije i u najgorem slučaju spašiti cijelu posudu od premašnje korozije ili pucanja. Ovaj članak će vam objasniti što se s grijačem događa tijekom vremena, kada i kako ga treba očistiti od vodnog kamena, kako ispravno provjeriti i zamijeniti magnezijevu anodu te na što treba paziti pri manipulaciji da ne biste nepotrebno komplicirali posao niti ugrozili jamčni uvjet na posudu.

Zašto se grijač u posudi zanosi i što to uzrokuje

Većina vode za piće u Hrvatskoj ima srednju do višu tvrdoću – obično se kreće između 15 i 35 °dH (nijemčki stupnjevi tvrdoće), a u nekim regijama, posebno u Dunavskoj nizi i u područjima s vapnenčkim tlu, čak i iznad 40 °dH. Tvrdoća vode određena je uglavnom sadržajem kalcijevih i magnezijevih soli. One su normalno u vodi rastvorene, ali pri zagrijavanju iznad 60 °C počinju se taložiti kao kalcijev karbonat – bijeli, tvrdi sloj koji se obično zove vodeni kamen ili kotelnik.

Precizno je površina grijača mjesto gdje se ovaj proces događa najintenzivnije, jer je temperatura na površini žice uvijek viša od temperature okolne vode. Stvoreni sloj vodnog kamena ima vrlo nisku toplinsku vodljivost – oko 0,5 do 3 W/(m·K) u odnosu na 15–20 W/(m·K) za čelik. To znači da čak i 1 mm vodnog kamena može smanjiti prijenos topline za desetke postotaka, grijač se pregreje, žica stari brže, a potreban je veći utrošak energije za zagrijavanje iste količine vode.

Osim pada učinkovitosti, postoji i rizik mehaničkog oštećenja. Jak sloj kamena se pri ciklusima zagrijavanja i hlađenja nejednako širi i skuplja, što može dovesti do mikroprslina na površini grijača, a na kraju i do njegovog pucanja. Na to potom slijedi i korozivno oštećenje same posude, jer gubitak zaštitnog zinka ili anode u kombinaciji s oštećenim površinama ide ruka u ruku.

Vrste grijača i njihova različita osjetljivost na naslage

Na tržištu se susrećemo s dvije osnovne vrste grijača za bojler i akumulacijske posude – s bakrenim i zinkovanim i s nehrđajućim čelikom AISI 316L. Svaki od njih se ponaša pri naslađivanju vodnim kamenom malo drugačije, što utječe i na način čišćenja.

Bakreni i zinkovani grijači, kao na primjer Grijači GRBT za male i srednje posude s bakrenom prugom i zinkovanim površinom, su cijenom dostupniji i vrlo rasprostranjeni u običnim bojlerima s čeličnim posudama. Bakar ima izvrstan toplinski vodljivost, ali zinkovana površina je osjetljivija na koroziju u agresivnijoj vodi (nizak pH, meka voda, voda s višim sadržajem hlorida). Naslage vodnog kamena na njima jako se pričepi, a pri nepravilnom mehaničkom čišćenju postoji rizik da oštetite zaštitnu površinu, što ubrzava koroziju.

Neželjezni grijači AISI 316L, na primjer Grijači GRBTN za male i srednje posude izrađeni od nehrđajućeg čelika AISI316l, su otporniji prema agresivnoj vodi i mekoj vodi s nižim pH. Njihova površina je glađa, što malo uspavljuje adheziju vodnog kamena, a pri čišćenju možete dozvoliti nešto intenzivniji hemijski postupak bez rizika oštećenja. Vijek trajanja nehrđajućeg grijača je uopće viši, što odražava i njegova cijena. Obe vrste grijača se montiraju preko prugovitog navoja 5/4" – o tome kako izabrati pravi navoj i promjer pruge, govorimo u samostalnom članku Koji navoj i promjer pruge trebam za grijač u posudi.

Kako prepoznate da grijač treba čišćenje

Prvi i najizvjestaniji znak je produženje vremena zagrijavanja. Ako bojler koji je ranije zagrijao 100 litara vode za 45 minuta počne trajati 70 minuta i više pri istom postavu termostata, s velikom vjerojatnošću je riječ o naslađivanju grijača. Drugi znak je veći račun za struju – proračun je jednostavan: pri 30% pada učinkovitosti prijenosa topline troškovi rastu za isti postotak.

Dodatni znakovi:

Bubnjavi ili pukavi zvukovi pri zagrijavanju – vodeni kamen se pri toplinskoj širenju nešto pomakne i izaziva te zvukove.
Povećana temperatura na površini bojlera pri dodiru u području grijača – pregrejana vanjska strana pokazuje slab prijenos topline unutar posude.
Izpadanje automatskog prekidača i – pri jakom naslađivanju grijač se pregreje, što dovodi do kratkog spoja ili djelovanja toplinske osigurke. Više o tome možete pronaći u članku Česte kvarove grijačkih šipki i grijača – zašto ne grije ili izpadne osigurak.
Mliječan ili bijeli sediment u vodi – otpadni komadići vodnog kamena zagađuju vodu za piće.

U praksi preporučujemo provjeru i čišćenje grijača svakih 2 godine pri srednjoj tvrdoći vode (15–25 °dH) i svake godine pri tvrdoći iznad 25 °dH. U meko-vodnim područjima (ispod 10 °dH) dovoljno je interval od 3–4 godine, ali provjera anode ostaje na godišnjem ciklusu.

Postupak izvlačenja grijača iz posude

Prije nego što započnete s bilo kakvim održavanjem, treba fizički izvaditi grijač iz bojlera. Postupak je isti za bakrene i nehrđajuće vrste. Detaljne upute možete pronaći i u članku Zamjena grijača u bojleru – kada i kako, ovdje nudimo sažetak s naglaskom na sigurnost.

Izolirajte električni vod – isključite prekidač ili isključite utikač. Nikada ne radite na uređaju pod naponom.
Zatvorite dovod hladne vode na bojler i otvorite slavinu tople vode negdje u kući, da biste smanjili prethlad.
Ispusnite rezervoar putem ispuštne slavine (ako bojler ima) ili putem cijevi povezane na ulaz hladne vode nakon što je dovod zatvoren. Pun 80-litarski bojler teži oko 80 kg – bez ispuštanja ga ne biste mogli otvoriti.
Izvijte električne vodove i odspojite termostat od grejača.
Izvijte prirubni vijak ključem (veličina ovisi o promjeru prirube – za navoj 5/4" to je tipično ključ 55 ili 65 mm). Koristite cjevovodni ključ ili poseban ključ za prirubne vijke.
Pažljivo izvucite grejač – pomakujte ga pažljivo da biste ne oštetili rezervoar ni keramičku izolaciju oko otporničkog žice.

Upozorenje: Tijelo ispod prirube je jednokratno. Uvijek pripremite zalihe tijela istih dimenzija prije nego što započnete rad. Ponovna upotreba starih tijela povećava rizik za netišenje i nepotrebno produžuje rad, ako morate ponovno ispušteni rezervoar.

Metode demineralizacije – mehanički i hemijski način

Postoje dvije osnovne metode uklanjanja vodnog kamena s grejača: mehanička i hemijska. U praksi se najčešće kombiniraju.

Mehaničko čišćenje

Mehaničko čišćenje sastoji se u fizičkom uklanjanju sloja vodnog kamena pomoću tvrdo-plastičnih ili bakelitnih škrabaca, starih zubnih četkica i jemnih plastičnih četkica. Nikada ne koristite metale alate (žice četke, metale špatule) na bakarnim ili cinkiranim grejačima – oštetit ćete zaštitni sloj. Na nehrđajućem čeliku AISI 316L plastična četka je dopuštena, ali metale alati i dalje nisu prikladni.

Postup mehaničkog čišćenja:

Ostavite grejač da se osuši – suhi vodeni kamen je krak i lakše se odvaja.
Jemno udarite po kamenu drvenim štapićem ili rukavicama šrafa – deblji slojevi se mogu otkloniti cijeli.
Ostatak uklanjanja čistite plastičnom četkom pod tekućom vodom.
Jemne naslage na navoju prirube i u njenim žljebima čistite mekom zubnom četkom.

Mehaničko čišćenje je dovoljno za tanke slojeve kamena (do 0,5 mm). Deblji slojevi zahtijevaju hemijsku pomoć.

Hemijsko demineraliziranje

Hemijsko demineraliziranje koristi kiseline koje reagiraju s kalcijevim karbonatom i razgradnjavaju ga u CO₂ i rastvorljivu kalcijevu sol. Najpopularniji pripravci za domaću upotrebu su:

Kiseline citrona – najsigurnija, ekološka, dostupna. Rastvor 10–20% (100–200 g na 1 litar vode) je dovoljan. Nije agresivna prema bakru ni nehrđajućem čeliku. Vrijeme djelovanja: 2–4 sata na sobnoj temperaturi.
Kiseline octa (oct) – 8–10% rastvor je slabiji od kiseline citrona, ali dostupan u svakoj kući. Prikladan za tanke slojeve, vrijeme djelovanja 4–8 sati.
Trgovinski demineralizacijski pripravci – sadrže ili kiselinu citrona, fosfornu kiselinu ili sulfamonsku kiselinu. Sulfamonska kiselina je učinkovita i za deblje naslage (više od 2 mm) i manje agresivna prema metali nego klorovodikna kiselina. Uvijek slijedite upute proizvođača.
Klorovodikna kiselina (muriatna kiselina) – visoko učinkovita, ali agresivna prema bakru, cinku i zavarenoj povezivanju. Koristite samo u ekstremnim slučajevima i isključivo za nehrđajući čelik (AISI 316L) pri maksimalnoj koncentraciji 5%. Morate imati zaštitne sredstva (okulari, rukavice, zastora).

Postup hemijskog demineraliziranja:

Pripremite posudu (plastični kanta ili duboki tanjir), u koju grejač može stati cijeli.
Nalijte rastvor demineralizatora tako da cijeli aktivni dio grejača bude potopljen.
Ostavite da djeluje prema vrsti pripravka – kiselina citrona 2–4 sata, sulfamonska kiselina 30–60 minuta pri jačem naslaju. Tokom djelovanja ćete primijetiti mjehuriće – to je normalno, radi se o oslobađanju CO₂ pri reakciji s karbonatom.
Nakon vremena pažljivo isperite grejač čistom vodom, idealno više puta.
Provjerite površinu – ako ostane tanke naslage, dodatno čistite plastičnom četkom.
Ostavite grejač da se dobro osuši prije montaže.

Provjeravanje i zamjena magnezijevog anoda

Anoda je možda važniji dio od samog grejača, ali većina vlasnika bojlera ni ne zna za nju. Radi se o šipku od magnezija (u nekim slučajevima od cinka ili aluminija), koja je ubačena kroz prirubu ili poseban navoj u rezervoar. Funkcionira na principu galvanične ćelije: magnezij ima negativniji elektrokemijski potencijal od čelika, pa korozija "napada" prvo anodu, a ne zidove rezervoara. Zbog toga se zove i žrtvena anoda.

Bez funkcijske anode počinje se korodirati sam rezervoar – najprije u obliku rđavog obojenja vode, kasnije rupe u zidu, što znači kraj životnog vijeka bojlera. Popravka čeličnog rezervoara nakon prekorozije nije realna – rezervoar je nužno zamijeniti cijeli.

Životni vijek magnezijevog anoda ovisi o više faktora:

TVRDOĆA VODE – u mekoj vodi (ispod 8 °dH) se anoda troši paradoksalno brže, jer je meka voda električki vodljivija i galvanički proces teče intenzivnije.
Obujam rezervoara – manji obujam = viša koncentracija produkata korozije = brže trošenje anode.
Temperatura vode – viša postavljena temperatura (nad 65 °C) ubrzava galvanički proces i skraćuje životni vijek anode.
Kvaliteta vode – povećana količina klorida, sulfata ili niski pH činje vodu agresivnijom i anoda se troši brže.

Tipični životni vijek magnezijevog anode je 2–4 godine pri standardnoj upotrebi i srednjoj tvrdoći vode. Preporučujemo da je provjeravate svake godine pri demontaži grejača.

Kako prepoznati potrošenu anodu

Novi magnezijevi anodi imaju promjer 26 mm i duljinu ovisno o bojleru (obično 400–700 mm). Potrošena anoda koju ste prilikom pregleda pronašli može izgledati na različite načine:

Jasno uspješena – promjer je pao ispod 10–12 mm, šipka je neravnomjerna, mjestima puknuta.
Complet potrošena – ostao je samo čelični žičani nosač, magnezij je potpuno nestao.
Pokrivena bijelo-sivom masom – to su produkti korozije magnezija (hidroksid magnezijev), što je normalno, ali ako je sloj debel i krut, anoda je izgubila veliki dio svoje aktivne površine.

Pravilo iz prakse: ako je preostali promjer anode pao ispod 50% izvorne duljine, treba je zamijeniti. Bolje zamijeniti za godinu ranije nego za godinu kasnije.

Izbor i montaža zamjenske anode

Pri izboru nove anode provjerite navoj (najčešće 3/4" ili 1") i duljinu koja mora odgovarati unutrašnjoj visini rezervoara. Prije montaže obmotajte navoj teflonom (2–3 sloja) i zategnite ključem na preporučeni moment – obično 20–30 Nm. Ne preterujte, da biste ne oštetili navoj u rezervoaru.

Napomena: Na nekim bojlerima je anoda integrirana u prirubnicu grijača, što znači da pri zamjeni grijača automatski mijenjate i anodu. Provjerite to pri demontaži – to je informacija koja vam uštedi nepotrebno traženje.

Čišćenje unutrašnjosti rezervoara i okoline prirubnice

Pri demontaži grijača imate jedinstvenu priliku pogledati unutrašnjost rezervoara i provjeriti njegovo stanje. Koristite baterijsku svjetiljku ili LED svjetlo – pazite da bude napajano baterijom, a ne mrežom, jer radite u vlažnom okruženju.

Što tražite unutar rezervoara:

Sloj sedimenta na dnu – bijeli ili sivi fini prašak (voden kamen, produkti korozije anode). Preporučujemo da ga isperete strujom vode kroz otvor po grijaču.
Rđave mrlje na zidovima – lokalna rđavost može indikirati početnu koroziju ispod anodne zaštite. Ako su mrlje površinske, razmislite o prijevremenoj zamjeni anode i skraćivanju intervala pregleda.
Puknuta staklasta emajlirana površina – čelični rezervoari imaju unutrašnji emajl. Mikro pukotine u emajlu su normalne i anoda ih štiti. Veće pukotine ili otpuštene komade emajla su signal da je rezervoar u naprednoj starosti i treba razmisliti o njegovoj zamjeni.
Dubina sedimenta na dnu – ako je više od 20–30 mm sedimenta, potrebno je rezervoar detaljnije isperiti ili razmisliti o instalaciji omekšivača vode.

Ispunjavanje unutrašnjosti rezervoara obavlja se tako da kroz otvor po grijaču ubacite cjevovodni mlazak i strujom vode raspršite sediment prema ispušnom ventilu. Postupak ponovite 2–3 puta dok ne postane ispuštena voda jasna.

Čišćenje i provjera termostata i termostatske sigurnosne štice

Grijač i termostat čine funkcionalnu dvojicu. Termostat regulira temperaturu vode u rezervoaru, a termostatska sigurnosna štica (toplim osiguračem, STB) zaustavi grijanje pri prelasku maksimalne dopuštene temperature (obično 90–95 °C). Ako je štica reagirala i morali ste je ručno resetirati, to je signal da nešto nije u redu – ili je grijač previše zanesen ili termostat ne radi ispravno.

Pri svakoj održavanju provjerite:

Stanje brtve termostata i njegove kućište – ni jedne pukotine ni deformacije.
Čistoću kontaktne površine termostata koja se oslanja na grijač – mora biti u tesnom kontaktu, inače mjeri neprecizno.
Funkciju resetnog gumba termostatske sigurnosne štice – pritisnite ga (pri isključenoj elektroinstalaciji) i provjerite može li se lako pritisnuti i zakočiti. Ako se ne može resetirati, štica je vjerojatno kvarna i treba je zamijeniti.

Ako vaš bojler koristi grijaću šipku na kupaonski radijator s integriranim termostatom, npr. Grijaća šipka s termostatom za radijatorski kupaonik (300 W, 300 mm - bijela), princip provjere termostata je sličan, samo geometrija i način montaže se razlikuju. Više o razlikama između termostatskih i beztermostatskih tipova možete pronaći u članku Grijaća šipka s termostatom vs. bez termostata – razlika i isplativost.

Prevencija – kako uspaviti zanesavanje grijača

Najbolja održavanje je ona koju ne morate obavljati. Postoji nekoliko provjerenih mjera koje značajno produžeju intervale između čišćenja:

Snižanje postavke temperature

Svaki stupanj iznad 60 °C značajno ubrzava stvaranje vodnog kamena. Temperatura 55–60 °C je kompromis između higijenskog minimuma (ubijanje bakterija Legionella) i sporijeg zanesavanja. Ispod 55 °C nije preporučeno iz higijenskih razloga. Ako na bojleru imate postavljenu temperaturu 75–80 °C, snižanje na 60 °C može produžiti interval čišćenja grijača s 1 godinu na 2–3 godine.

Omekšivač vode ili antikalk filtar

Cijelodomni omekšivač vode na ionskoj zamjeni (preko soli) može smanjiti tvrdoću vode na 5–10 °dH. To je najučinkovitije rješenje za kuće s vrlo tvrdom vodom. Jeftinijom alternativom su protokovi antikalk uređaji (magneti, elektrolitički uređaji, polyfosfati) – njihova učinkovitost je diskutabilna i ovisi o konkretnom proizvodu i uvjetima.

Redovito ispiranje rezervoara

Svaka 3–6 mjeseci (bez demontaže grijača) kratko otvorite ispušni kran na dnu bojlera i pustite odtjecati 2–3 litra vode. Tako uklanjate slobodno usajane sedimente prije nego što se stvore i prilepe na grijač.

Kada je vrijeme za zamjenu grijača, a ne samo čišćenje

I pri redovitoj održavanju dolazi trenutak kada čišćenje ne više dovoljava i grijač treba zamijeniti. Signali da je riječ o zamjeni, a ne samo o čišćenju:

Vidljive pukotine ili slomljena keramička izolacija na tijelu grijača – opasnost kratkog spoja ili električnog udara.
Mjerenje otpora na fazi prema nultom vodiču je nula ili ekstremno nizak – multimetrom mjerite gotovo kratki spoj, što znači kvar izolacije otpornog žica.
Korozija prirubnice – ako je bakarna prirubnica korodirana u dubinu, navoj je oštećen i brtva neće biti dovoljno tesna.
Grijač je deformiran – fizička deformacija grijača može biti posljedica prekorozije ili mehaničkog oštećenja.
Ponovno ispadanje osigurača iako čistite – to je kvar unutrašnje izolacije grijača.

Više o ovom odlučenju možete pronaći u članku Zamjena grejne žice u bojleru – kada i kako. Kod odabira prave zamjenske grejne žice – treba li odabrati bakreno-cinkanu ili nehrđajuću – pomoći će vam članak Grejna žica za bojler: bakrena, cinkana ili nehrđajuća AISI316L?

Bezbednost prilikom rada s grejnom žicom – što treba zapamtiti

Rad na električnoj grejnoj žici u kombinaciji s vodom zahtijeva poštivanje osnovnih pravila sigurnosti. Ne radi se o paranoji – oprez ovdje doslovno spašava živote.

Nikada ne uključujte grejnu žicu van rezervoara ni u prazan rezervoar – u suhom okolini grejna žica se odmah pregreje i oštećuje se za nekoliko sekundi.
Prije bilo kakvog manipulisanja fizički isključite uređaj iz električne mreže (ne samo termostatom, već isključenjem automatskog prekidača ili izvucenjem utikača).
Uvijek radite s ispraznim rezervoarom – ostatak vode u rezervoaru ne smije biti pod naponom.
Kemijske odvapničke sredstva koristite u dobro provjetrenim prostorima, koristite gumene rukavice i naočare.
Pri montaži nove grejne žice prvo napunite rezervoar vodom, provjerite tesnost, a tek onda uključite električno napajanje.

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Koliko često treba čistiti grejnu žicu u bojleru?

Zavisi od tvrdoće vode u vašem području. Kod tvrde vode (nad 25 °dH) preporučujemo čišćenje jednom godišnje. Kod srednje tvrde vode (15–25 °dH) dovoljno je svakih 2 godine. Kod mekane vode (ispod 10 °dH) čišćenje možete odložiti na 3–4 godine, ali anodu provjeravajte svake godine, jer meka voda brže potroši anodu. Ako niste sigurni o tvrdoći vode u vašem gradu, većina vodovodnih kompanija objavljuje te podatke na svojim web stranicama ili ih pruža po zahtjevu.

Mogu li sam čistiti grejnu žicu ili mi treba električar?

Demontažu, čišćenje i ponovnu montažu grejne žice zna obaviti pažljiviji amater, ako poštuje postupak sigurnosti – posebno isključenje iz električne mreže i ispraznjenje rezervoara. Električno povezivanje (vodovi do priključne kutije grejne žice) je na Hrvatskoj tehnički dopušteno obaviti samostalno u okviru obične održavanja kuće. Ako niste sigurni ili je riječ o starom bojleru s zastaralom električnom instalacijom, preporučujemo da pozovete električara barem za prvu provjeru.

Što se događa ako ne koristim brtvu pri ponovnoj montaži ili koristim staru brtvu?

Koristiti staru ili nedostajenu brtvu je jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi pozivaju „popravku bojlera“ – u stvari je riječ o netesnosti pri prirubnici. Stara brtva je izgubila elastičnost, deformira se nejednako pri zatezanju i ne brtvi. Rezultat je spor izljev vode, koji dugo ne primijetite, sve dok se ne pojavljuje mokra trava ili dok ne počne puknuti strop ispod bojlera. Brtva je jeftini potrošni materijal – uvijek je zamijenite novom.

Nehrđajuća grejna žica AISI 316L zahtijeva manje čišćenja od bakrene?

Malo da. Površina nehrđajuće čelika AISI 316L je glađa i manje privlačna za vodeni kamen u usporedbi s cinkanim čelikom. Razlika u praksi nije dramatična – kod iste tvrdoće vode i iste postavke temperature možete produžiti interval čišćenja za 20–30%. Veću razliku čini otpornost na agresivniju vodu – nehrđajuća grejna žica GRBTN pravi manje problema u mekoj i kiseloj vodi, gdje cinkana površina brzo korodira.

Što znači da voda iz tuša ili slavine miriši na vodikov sulfid (jaje)?

Ovaj karakterističan miris je posljedica aktivnosti sulfat-redukcijih bakterija koje reagiraju s magnezijevom anodom i proizvode vodikov sulfid. To se obično događa kada bojler dugo stoji (odmor), voda stoji i temperatura pada. Rješenje je privremena zamjena magnezijevom anodom za cinkanu ili aluminijevu (manje reaktivna, neugodno okoliš za te bakterije), ili jednokratni ugrej vode na 75 °C tijekom 1–2 sata za dezinfekciju. U međuvremenu provjerite je li anoda prekomadno potrošena.

Mogu li grejnu žicu ostaviti u vodi i izvana uliti odvapničko sredstvo u rezervoar?

Ova metoda (tzv. in-situ odvapnjenje) je moguća i neki servisni tehničari je koriste za lakše zanjanje. Postupak je da zatvorite bojler, napunite ga rastvorom limunove kiseline (5–8% rastvor za cijeli volumen rezervoara), ostavite da djeluje 4–6 sati i zatim pažljivo isperite. Nedostatak: nije toliko učinkovito kao potapanje izvadene grejne žice, a za grubije naslage nije dovoljno. Također, ne smije se koristiti u bojlerima s aluminijevim unutrašnjim dijelovima – kiselina bi ih napala. Metoda je sigurna samo za emajlirane čelikane rezervoare i nehrđajuće rezervoare.

Zaključak – ulaganje u održavanje se vrati

Redovito održavanje grejne žice u bojleru nije samo tehnička obaveza – to je ekonomsko ulaganje s brzim povratom. Bojler s čistom grejnom žicom i ispravnom anodom potroši za 15–40% manje električne energije od zanemarenog, traje nekoliko godina duže i ne zanima pitku vodu sedimentom. Cijena za limunovu kiselinu, novu brtvu i zamjensku anodu je reda nekoliko eura – u usporedbi s troškovima zamjene cijelog bojlera ili popravkom zatopljene kupke posljedica netesnosti je zanemariva suma.

Ako planirate zamjenu grejne žice u starom bojleru za moderniju, ili tražite pravi tip za novi projekt, pogledajte ponudu grejnih žica GRBT s bakrenom prirubnicom i cinkanim površinama za standardne primjene, ili premium grejne žice GRBTN od nehrđajućeg čelika AISI 316L za zahtjevnije uvjete – oba tipa snage 1 400 W s prirubnim navojem 5/4" za male i srednje rezervoare. A ako rješavate kupatilo, sve potrebne informacije o grejnim šipkama pronaći ćete u člancima Kako odabrati grejnu šipku za kupatilo – na što se fokusirati i Koju snagu grejne šipke trebam – 150, 300 ili 600 W?

Imate pitanje o ovoj temi?

Niste sigurni ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.