Nalijegajući termostat za cijev – kako pravilno postaviti i podesiti osjetnik

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Priložni termostat na cijevi – uvod u temu i zašto svaki detalj znači

Priložni termostat – u praksi se koristi i izraz kontaktne termostata ili cjevni senzor – na prvi pogled je neprimjetan dio svake kotlovnice. Malo plastično ili metalno kutije pričvrčene na cijev pomoću stezaka, trake ili opružnog klipa. I ipak upravo ovo zdanlivo jednostavno uređaj odlučuje o tome da li vaš kotao, cirkulacijska pumpa ili mješalni ventil rade kako treba. U praksi vidimo stotine instalacija gdje sve ostalo stoji – kotao je ispravno dimenziran, regulacija kvalitativna, hidraulika usklađena – a sustav i dalje ne radi dobro jer je senzor priložen na cijev otprilike „nekud“, bez toga da instalater razmišlja o tome gdje točno i kako.

Ovaj članak je kompleksni vodič za svakog ko montira, kalibrira ili servisira priložni termostat na cijevi. Razgovorit ćemo fizičke principe mjerenja, konkretne mjesta montaže s njihovim prednostima i rizicima, mehaničko pričvršćivanje, toplinski kontakt, postavljavanje temperature, utjecaj na cijelu regulaciju kotlovnice, kao i tipične greške s kojima se u terenu stalno susrećemo.

Ako rješavate širu temu izbora regulacije, preporučujemo da pročitate i drugi članak iz našeg Informacijskog centra – Kako izabrati regulaciju za kotlovnicu – na što se fokusirati prije kupnje – gdje ćete pronaći osnovno odlučivanje još prije kupnje.

Što je priložni termostat i kako funkcioniše fizički

Priložni termostat mjeri temperaturu ne zraka, već površine cijevi. Na ovom osnovnom činjenici stoji cijelo njegovo ispravno korištenje. Mjerni element – najčešće NTC termistor, PT100 ili bimetalski prekidač – je u kontaktu s vanjskom omotnicom cijevi i mjeri njezinu površinsku temperaturu. Ta se razlikuje od temperature medija unutar cijevi, a upravo ova odstupanja su jezgro mnogih problema u praksi.

Temperaturni pad između medija i površine cijevi ovisi o:

materijalu i debljini zida cijevi (čelik vodi toplinu daleko bolje od nehrđajuće cijevi ili plastične)
protjecanju medija – stajala voda u odnosu na protjecajuću vodu s pumpom
toplinskoj izolaciji samog senzora prema okolini
temperaturi okolnog zraka u kotlovnicama
brzini promjene temperature medija (dinamika sustava)

Tipična odstupanja kod čelične cijevi DN25 s protjecajućom vodom pri 70 °C i temperaturi zraka 20 °C iznose 2–5 °C između medija i površine bez izolacije senzora. S ispravnom izolacijom i dobrim kontaktom ova odstupanja padaju na 1–2 °C. Kod plastične (PEX ili PP) cijevi može biti razlika i 8–12 °C pri istim uvjetima, što je vrlo važan podatak za postavljanje termostata.

Gdje na cijevi postaviti senzor – konkretna pravila i preporuke

Izbor mjesta montaže priložnog senzora je ključan. Svako mjesto na cijevi nije jednako – i u praksi se stalno susrećemo s time da instalater pričvrsti senzor tamo gdje je „najudobnije“, a ne tamo gdje je to tehnički ispravno.

Dovod ili povrat?

Prva i osnovna pitanje: treba li senzor biti na dovodu (izlaz kotla, vruća voda koja ide prema grijaćim tijelima) ili na povratu (hladnija voda koja se vraća prema kotlu)?

Dovodna cijev – senzor ovdje mjeri stvarnu izlaznu temperaturu kotla, odnosno temperaturu iza mješalnog ventila. Koristi se u sljedećim situacijama:

Zaštitu kotla od pregrejavanja (high-limit zaštita) – obično postavljamo na 85–90 °C
Regulaciju izlazne temperature u ekvitermnoj regulaciji (temperatura dovoda se upravlja prema vanjskoj temperaturi)
Mjerenje temperature iza mješalnog ventila za upravljanje niskotoplim krugovima podno grijanja
Zaštitu razdjelnika ili DHW baterije od nedovoljnog zagrijavanja

Povratna cijev – senzor ovdje mjeri hlađenje sustava. Tipične primjene:

Zaštitu kotla od kondenzacije kod starijih kotlova bez kondenzacijske tehnologije – povrat ne smije pasti ispod 50–55 °C
Upravljanje cirkulacijske pumpe (pumpa se uključuje kada povrat dostigne određenu minimalnu temperaturu)
Monitoriranje učinkovitosti toplinske snage sustava

U praksi se najčešće susrećemo s montažom na dovodnoj cijevi odmah iza kotla (do 30–50 cm od izlaza kotla) i na povratu prije ulaza u kotao.

Horizontalna vs. vertikalna cijev – nezanemariv detalj

Na horizontalnoj cijevi postoje četiri pozicije na koje možemo pričvrstiti senzor: gore, dolje, s lijeve strane i s desne strane. Svaka ima svoju opravdanost i rizike:

S vrha – neprimjeren. Toplinski tok raste, okolni topli zrak grije senzor izvana, što uzrokuje lažne, previsoke očitavanja.
S donja strane – također neprimjeren. Kod nedovoljno protjecajućeg medija (ili u slučaju zaustavljanja pumpe) na donjoj strani cijevi se akumulira hladni kondenzat ili zrak, što iskrivi mjerenje prema dolje.
S boka (9 ili 3 sata) – idealna pozicija. Senzor je zaštićen od stižućeg toplog zraka i istovremeno ne dolazi u kontakt s mogućim kondenzatom. Ova pozicija osigurava najreprezentativnije mjerenje temperature medija.

Na vertikalnoj cijevi ovo pravilo vrijedi manje striktno – ovdje možemo postaviti senzor na bilo koju stranu, ali i dalje vrijedi da senzor ne smije usmjeravati direktno prema izvoru topline (kotao, vruća površina zida) niti u tok hladnog zraka.

Minimalne udaljenosti i što se ne smije

Senzor se ne smije postaviti:

u neposrednoj blizini T-kraka, zavoja ili smanjenja (minimalno 15–20 cm od svakog kraka) – kod krakova dolazi do turbulentnog protoka koji izobličuje temperaturnu stratifikaciju u cijevi
direktno na spoju dvije cijevi različite temperature (npr. kod ulaza u trokraki ventil) – ovdje je nehomogenost temperature najveća
na zavarene spojeve ili prirubnice – kod zavarivanja dolazi do lokalnog pregrijavanja i promjena vodljivosti materijala
na mjestima s toplinskom izolacijom, ispod koje senzor nije ispravno integriran – izolaciju treba ili ukloniti i zamijeniti izolacijom senzora ili senzor mora direktno proći kroz izolaciju do metala cijevi
na mjestima izloženim direktnom sunčevom zračenju ili vjetru (utjecaj zračenja i konvekcije zraka)

Mehaničko pričvršćivanje i toplinski kontakt – tu se krije 80 % problema

Iz dugogodišnje prakse znamo da većina problema s pristalim termostatom ne nastaje iz loše izbore mjesta, već iz nedovoljnog toplinskog kontakta između senzora i cijevi. Toplo mora prenijeti vodnjak – a zračni prostor između senzora i cijevi djeluje kao toplinska izolacija.

Vrste pričvršćivanja i njihove stvarne prednosti

Metalna stezaljka (stezak): Najbolje rješenje za čelične i bakrene cijevi. Stezaljka od nehrđajućeg čelika ili aluminija obuhvati cijev i pritisne senzor jednoliko po cijelom obodu mjernog površine. Sila pritiska utječe na toplinski otpor na granici – prelako stezanje znači zračne džepove, prejak može oštetiti plastični kućište senzora.

Prolazna stezaljka (spring clip): Brzo pričvršćivanje, pogodna za manje promjere (DN15–DN25). Nedostatak: sila pritiska nije konstantna – kod toplinske ekspanzije cijevi se može stezaljka opustiti. U praksi preporučujemo kombinirati s toplinskom pločom.

Lepeći trak ili žičani pričvršćivač: Hitno rješenje, apsolutno nepogodno za trajnu instalaciju. Trak gubi lepljivost kod viših temperatura (nad 60–70 °C), žičani pričvršćivač osigurava samo točkasti kontakt. Kad to vidimo kod kupca, uvijek to popravimo.

Toplinska ploča: Toplinsko vodljiva ploča (silikonska, na bazi kovinskih oksida, ZnO ili Al₂O₃) značajno smanji toplinski otpor na granici senzor–cijev. Nanosi se tanko (sloj 0,1–0,3 mm) na mjernu površinu senzora prije pričvršćivanja. Toplinska vodljivost obične silikonske toplinske ploče je 1–3 W/(m·K), što je mnogo bolje od zraka (0,026 W/(m·K)), ali i dalje lošije od bakra (400 W/(m·K)). Čak i tanki sloj ploče poboljšat će reakciju senzora za desetke posto.

Izolacija senzora – obavezan korak koji se preskače

Nakon pričvršćivanja senzora, nužno je ga izolirati. Bez izolacije senzor mjeri prosječnu temperaturu između površine cijevi i okolnog zraka, a ne temperaturu same cijevi. Izolacija osigurava da senzor mjeri stvarnu temperaturu cijevi.

Pražna rješenja izolacije:

Komad mineralne vune ili Armaflexa obmotan oko senzora i pričvršćen trakom
Specijalni izolator koji dolazi s proizvođačem senzora (npr. penasti poklopac)
Za jednostavne kućne instalacije dovoljno je nekoliko slojeva aluminijevog traka – reflektira zračenje i ograničava konvekciju

Postavka temperature pristalog termostata – konkretni iznosi za različite situacije

Postavka termostatske vrijednosti ovisi o funkciji koju pristali termostat obavlja. Ovdje dajemo pregled najčešćih scenarija iz prakse s konkretnim preporučenim vrijednostima:

1. Zaštita kotla od pregrijavanja (high-limit termostat na dovodu)

Postavka: 85–95 °C (ovisi o parametrima kotla, proizvođač obično navodi maksimalnu izlaznu temperaturu). Kod postignute postavljene vrijednosti termostat isključuje gorionik ili pumpu prema priključku. U praksi postavljamo na 90 °C za većinu plinskih kotlova za zagrijavanje vode. Kod starijih kotlova na čvrsto gorivo ova vrijednost može biti i 95 °C.

2. Zaštita kotla od kondenzacije (termostat na povratnoj crti)

Postaviti: 50–60 °C. Kod starih lijevanih plinskih kotlova postoji riziko da hladna povratna crta uzrokuje kondenzaciju kiseline u izmjenjivaču i ubrzano koroziono oštećenje. Termostat na povratnoj crti otvara otkazni (bypass) ventil ili uspoređuje pumpu dok povratna crta ne zagrije. Za kotlove na drvena peleta i čvrsto drvo ovo postavljanje je još važnije – kondenzacija na izmjenjivaču usljed troske pogoršava učinkovitost i oštećuje kotao.

3. Upravljanje cirkulacijske pumpe na temelju temperature dovodne crte

Postaviti: 40–55 °C. Pumpe se uključuju kad kotao dostigne minimalnu radnu temperaturu. Ispod ove vrijednosti pumpe bespotrebno pumpe hladnu vodu kroz kotao, što produžuje zagrijavanje i uzrokuje bespotrebne toplinske udare u izmjenjivaču. Tipična postavka je 45 °C za većinu sustava s čeličnim radijatorima u obliku ploča.

4. Regulacija podno grijanja (termostat iza mješalice)

Postaviti: 30–45 °C. Podno grijanje radi s značno nižim temperaturama od sustava s radijatorima. Termostat iza troputne mješalice osigurava da temperatura dovodne crte u podnoj razdjelnoj ne premaši sigurnu vrijednost (obično 45 °C). Kod sustava s drvenim podom maksimum je još niži – 40 °C, da ne dolazi do oštećenja drva.

5. Solarne regulacije – mjerenje temperature kolektora ili spremnika

Ovdje je situacija specifična – senzor na solarnom cjevovodu mora biti dimenzioniran za više temperature (do 200 °C kod staganacije). Postavka tačke uključivanja ovisi o konkretnom sustavu, ali diferencijalna regulacija radi s razlikom temperature kolektora i spremnika, a ne s apsolutnom vrijednošću. Više možete pronaći u članku Solarna regulacija Euroster – postavka i priključak za solarno zagrijavanje vode.

Priložni termostat u sustavima s regulacijama ADEX – praktična integracija

Regulacije serije ADEX pripadaju najrasprostranjenijim na tržištu u Srbiji i s priložnim termostatima i senzorima rade na više nivoa. Važno je razumjeti kako tačno senzor ulazi u logiku upravljanja.

Npr. Regulacija ADEX Comfort 6 ima više ulaza za termičke senzore – ulaz za temperaturu kotla, povratne crte, spremnika i druge. Za svaki ulaz, regulacija ima definiran tip senzora (NTC 10k, NTC 20k, PT1000) i raspon mjerenja. Bitno je da priložni senzor koji montirate bude tipološki kompatibilan s traženim ulazom regulacije. Neusklađenost tipova senzora je jedna od najčešćih grešaka kod montaže po narudžbi – regulacija mjeri pogrešnu temperaturu, sustav loše regulira i kupac neugodno iznenađuje račun za plin.

Za manje sustave – kućni dom s jednim kotlom, bez velikog broja krugova – pogodna je Regulacija Adex midi. I ovdje vrijede ista pravila za postavljanje senzora – dovodna crta, povratna crta, ispravan materijalni kontakt. Regulacija midi omogućuje upravljanje kotlom i pumpom na temelju temperature senzora na cjevovodu, pri čemu postavka histerizije (razlika između uključivanja i isključivanja) dostupna je direktno u meniju regulacije.

Ako rješavate jednostavnu funkciju – npr. samo zaštitu kotla ili uključivanje pumpe – može biti dovoljan direktni Električni termostat ADEX TTUV. Ovaj priložni termostat s direktnim uključivanjem (bez vanjske regulacije) montira se direktno na cjevovod i pri dostizanju postavljene temperature razdvaja ili spaja kontakt. To je rješenje za jednostavne situacije gdje ne treba komunikacija s digitalnom regulacijom.

Za kompleksnije rješenja s ekvitermnom regulacijom preporučujemo pogledati Regulaciju Adex Comfort R, gdje temperatura mjerena priložnim senzorom na dovodnom cjevovodu ulazi u ekvitermnu krivulju zajedno s vanjskom temperaturom. Baš zbog toga je kod ekviterme još važnija točnost priložnog senzora – greška od 5 °C u mjerenju dovoda može uzrokovati da cijela krivulja bude pomaknuta i kuća je kronično podzagrijana ili pretopljena. Vanjska temperatura se kod ovog tipa regulacije mjeri pomoću zasebnog Vanjskog senzora ADEX B, koji ima vlastita pravila montaže (sjeverna strana, van direktnog sunca i padalina).

Za dublje razumijevanje ekvitermne regulacije pročitajte članak Ekvitermna regulacija – kako funkcioniše i kada se isplati.

Hysteréza i kalibracija – kako izbjeći bespotrebno uključivanje

Svaki termostat radi s histerezom – pojasom temperatura u kojem ne dolazi do prekida. Na primjer, termostat postavljen na 80 °C s histerezom 5 °C uključi se na 75 °C i isključi na 80 °C (ili obrnuto, ovisi o priključku). Prema mala histeréza uzrokuje tzv. taktovanje – brzo naizmjenično uključivanje i isključivanje – što skraćuje vijek trajanja releja, pumpe i kotlovih gorionika. Prevelika histeréza uzrokuje velike oscilacije temperature sustava.

Preporučene vrijednosti histeréze:

Zaštita od pregrejavanja: 5–8 °C
Upravljanje pumpom: 5–10 °C
Zaštita povratnog voda: 3–5 °C
Upravljanje mješavljem ventilom: 2–4 °C (ventil ima vlastitu usporenost, nije potrebna velika histeréza)

Kalibracija pritiskanog senzora preporučuje se kod svake nove instalacije. Postupak: montirajte senzor, pustite sustav da radi minimalno 30 minuta (dok se temperature ne stabiliziraju), zatim pomoću kalibriranog termometra (digitalni s metalnom sonijom) izmjerite stvarnu temperaturu površine cijevi kod senzora i usporedite s vrijednošću koju prikazuje regulacija ili termostat. Odstuplje unesite kao korekciju (offset) u postavke regulacije. Većina modernih regulacija (uključujući ADEX) ima mogućnost postaviti offset senzora u rasponu ±5 °C ili više.

Detaljniji postupak kalibracije i održavanja pronađite u članku Održavanje i kalibracija termostata i regulacija – kako izbjeći kvarove i produžiti vijek trajanja.

Tipične greške iz prakse – što vidimo kod kupaca

Tijekom godina montaže i servisa vidjeli smo gotovo sve. Evo popisa najčešćih grešaka, da biste ih mogli izbjeći:

Senzor na plastičnoj cijevi bez korekcije offseta: Kupac je imao PEX cijev, senzor je prikazivao 10 °C manje od stvarne temperature medija. Kotao je taktovao, jer je regulacija mislila da temperatura ne dostiže postavljenu vrijednost. Rješenje: korekcija offseta +10 °C u postavkama regulacije.
Senzor montiran na toplinskoj izolaciji, a ne na metalu: Montažer je zalijepio senzor na vanjski sloj Armaflex izolacije. Senzor je mjerio temperaturu izolacije (gotovo temperaturu zraka), a ne cijevi. Reaktivni vremena su bila višestruko dulja, sustav nije radio.
Senzor preblizu T-komadu: Temperaturna nehomogenost kod oblikovke uzrokovala je da senzor naizmjenično mjeri različite temperature pri svakom promjeni protoka. Sustav je bio nestabilan i taktovao.
Pogrešan tip senzora: NTC 10k senzor priključen na ulaz namijenjen za PT1000. Regulacija je prikazivala potpuno besmisleno temperaturu (bilo -99 °C ili 999 °C). Kupac je mislio da je regulacija pokvarena.
Bez izolacije na senzoru: Klasično. Senzor u hladnoj kotlovnici (5–10 °C) mjerio je 15–20 °C manje od stvarne temperature dovoda. Kotao je radio izraženo iznad potrebne temperature.
Senzor gore na horizontalnoj cijevi: Topli zrak u kotlovnici zagrijavao je senzor. Sustav je mislio da je dovod topliji i prebrzo je isključio pumpu. Prostorije su bile podgrejane.

Ako rješavate kvar regulacije i niste sigurni gdje je problem, pomoći će vam članak Česti kvarovi regulacija kotlarnice – pumpa ne radi, greška senzora, termostat ne reagira.

Specijalni slučajevi – solarne instalacije, spremnici, kruto gorivo

Pritiskani senzori se ne koriste samo za cijevi centralnog grijanja. Evo specifičnih situacija gdje vrijede drugačiji pravila:

Spremnik tople vode (bojler)

Senzor na spremniku se postavlja u pripremljene rupe (žlebove) na zidu spremnika – ako spremnik ima takve rupe. Ako ne, pritiskani senzor se montira na izlaznu cijev spremnika, odnosno na prirubni ulaz. Važno je shvatiti da temperatura u spremniku nije homogena – gornja je stranica uvijek toplija od donje (temperaturna stratifikacija). Senzor za regulaciju solarne punjenja postavlja se u donju trećinu spremnika, senzor za regulaciju pripreme TUV u gornju trećinu.

Kruto gorivo – ključna zaštita kotla

Kotlovi na komadno drvo ili pelete moraju imati sigurnosni pritiskani termostat s mehaničkim resetom (sigurnosni STB termostat), koji se aktivira kod prekoračenja sigurne temperature (npr. 95 °C). Ovaj termostat se postavi jednom i kod aktivacije morate ga ručno resetirati nakon ohlađivanja kotla. Ovdje je točno postavljanje senzora još kritičnije – mora biti što bliže izlazu iz kotla, s minimalnim temperaturnim odstupljem, jer se radi o sigurnosnom elementu, a ne samo o udobnosti.

Solarna cijev

Solarni sustavi rade s temperaturama do 200 °C (stagnacija). Obični senzori NTC za sustave grijanja certificirani su samo do 110–130 °C. Na solarnu cijev nužno je koristiti senzore s certifikacijom za više temperature, s teflon izolacijom kabla i nehrđajućim ili bakrenom glavom. Montaža je ista, ali pričvršćivanje mora biti otporno na termičku ekspanziju bakrenih solarnih cijevi, koja je veća od onih sustava grijanja.

Postupak montaže korak po korak

Pregled točnog postupka za instalaciju pritiskanog senzora:

Izključite sustav i pustite ga da se ohladi – minimalno na 40 °C za sigurnu radnju bez rizika od opekotina.
Izaberite točno mjesto – dovodna ili povratna cijev prema funkciji, minimalno 20 cm od oblikovki.
Očistite površinu cijevi – odsječak brušnog platna, jemka brušna krpa. Pažljivo uklanjanje rđe, boje ili oksida osigurava bolji toplinski kontakt.
Naneste toplinsku pastu – tanko, jednoliko na mjernu površinu senzora.
Pritisnite i osigurajte senzor – metalna stezaljka, opružna klema. Provjerite je li senzor točno u položaju 3 ili 9 sati na horizontalnoj cijevi.
Izolirajte senzor – Armaflex ili mineralna vuna, zabandirajte samolepićom trakom otpornom na toplinu.
Priključite kabel – prema shemi regulacije (polaritet kod većine NTC senzora nije važan, ali kod PT senzora jest – pogledajte datasheet).
Pokrenite sustav i kalibrirajte – nakon 30 minuta rada provjerite offset i unesite korekciju u regulaciju.
Provjerite postavke uključnih temperatura – histeréza, minimalna i maksimalna vrijednost.

Detalje o tome što od ove montaže možete sami obaviti, a što zahtijeva električara, pronađite u članku Montaža regulacije kotlarnice korak po korak – što mogu sami i što zahtijeva električara.

Najčešće pitanja (FAQ)

Zašto se temperatura prikazana regulacijom razlikuje od termometra na kotlu za 5–8 °C?

Ovo je prirodan pojav ako senzor nije izoliran ili je na plastičnoj cijevi. Okolni zrak hladi senzor izvana, pa mjeri nižu temperaturu od stvarne temperature medija. Rješenje: dodajte izolaciju senzora (Armaflex, mineralna vuna) i unesite korekciju offseta u postavke regulacije. Ako se regulacija i kotlovski displej razlikuju stalno, različiti senzori jednostavno mjeri u različitim mjestima cijevi – to je tehnički u redu uz uvjet da je svaki od njih točno kalibriran.

Mogu li koristiti jedan tip senzora za različite regulacije?

Ne uvijek. Regulacije ADEX i druge digitalne regulacije imaju definiran tip senzora za svaki ulaz (najčešće NTC 10 kΩ pri 25 °C ili PT1000). Upotreba pogrešnog tipa senzora uzrokuje besmislene vrijednosti ili greške regulacije. Uvijek provjerite tip senzora koji regulacija zahtijeva u tehničkom listu ili u uputstvu prije kupnje senzora.

Koliko dugo traje dok se pritiskani senzor stabilizira nakon promjene temperature medija?

Reakcijska (vremenska) konstanta pritiskanog senzora je izraženo dulja od one uronjenog (jimbenog) senzora. Bez izolacije i s zrakom između može trajati 5–15 minuta dok senzor reagira na skokovitu promjenu temperature. S dobrim montažom (toplinska pasta, izolacija, metalna stezaljka) ova konstanta se skrati na 2–5 minuta. Za brze upravljačke sustave (npr. mješavljem ventile s PID regulacijom) prikladniji je uronjeni senzor u jmbu nego pritiskani.

Moramo li isprazniti sustav da bismo zamijenili senzor?

Ne. To je upravo prednost senzora u odnosu na potopne pumpe – zamjenjuju se bez zahvaćanja hidraulike. Dovolite da se cijevi ohlade na sigurnu temperaturu (ispod 40 °C), uklonite izolaciju, oslobodite pričvrštenje, odspojite kabel i zamijenite senzor. Cijela zadaća traje 15–20 minuta ako su alati pripravljeni.

Što se događa ako senzor propadne?

Ovisi o priključku i funkciji senzora. Digitalne regulacije (ADEX Comfort 6, Comfort R, midi) u većini slučajeva prepoznaju prekid ili kratki spoj senzora i prikazuju poruku o grešci (npr. „E01", „Err Sensor"). Sustav može preći u hitni režim (kotao radi kao da je temperatura fiksna) ili se potpuno zaustaviti. Bimetalski mehanički termostat (ADEX TTUV) kod greške ostaje trajno uključen ili trajno isključen – ovisno o tome gdje točno je greška nastala. Zato je važno tijekom servisne kontrole provjeriti senzor – odspojenim senzorom i multimetrom izmjerite njegov otpor na sobnoj temperaturi i usporedite ga s vrijednošću iz datasheeta (npr. NTC 10k bi trebao imati otpor 10 000 Ω pri 25 °C). Više o dijagnostici pronađete u članku Česte greške kod regulacija kotlove – pumpa ne radi, greška senzora, termostat ne reagira.

Jeste li nužno zamijeniti senzor nakon nekoliko godina, čak i ako izgleda da radi?

Senzori NTC i PT1000 su pasivni elementi bez pokretnih dijelova – teoretski mogu izdržati desetljeća. U praksi se međutim događaju ove probleme: oksidacija kontakata na priključcima (odstranite čišćenjem ili zamjenom konektora), degradacija toplinske paste (nakon 5–10 godina preporučujemo da je obnovite), odnosno mehaničko oštećenje kabla (lom pri vibracijama cijevi). Svakih 3–5 godina tijekom servisne kontrole kotlove fizički i elektronički provjerite stanje senzora (mjerenje otpora).

Zaključak – senzor na cijevi, mali element s velikim utjecajem

Senzor na cijevi je upravo taj tip uređaja koji se tijekom dizajniranja i montaže kotlove često zanemari ili mu se posveti samo minimalna pažnja. Međutim, ispravno odabrana lokacija, čvrsto mehaničko pričvrštenje s toplinskom pastom, izolacija senzora i pažljivo podešavanje temperature i histereze su uvjeti da cijela regulacija kotlove radi onako kako od nje očekujete – pouzdano, energetski učinkovito i s dugom vječnošću.

Ako niste sigurni koja kombinacija regulacije i senzora je za vaš konkretan sustav prava, pogledajte i druge teme našeg Vjećnog centra – npr. Sobni termostat vs. regulacija kotlove – koje rješenje je za vaš dom prikladnije ili Regulacija kotla s pumpom ili bez – što je razlika i što vam je potrebno. Ako rješavate konkretan izbor, kategorija proizvoda termostati pumpe i kotlove na atria.sk nudi cijeli asortiman s tehničkim parametrima.

Imate pitanje o ovoj temi?

Niste sigurni ili rješavate konkretan slučaj u svojoj kući? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.