Najčešći kvarovi kondenzacijskih kotlova i koji dijelovi prvi otkazuju
Kondenzacijski kotao je danas bezpogrešno najnaprednija dostupna tehnologija za grijanje kućanstava. Njegova glavna prednost je sposobnost iskorištavanja latentne topline sadržane u vodenoj pari dimnih plinova – to mu omogućuje postizivanje učinkovitosti veće od 100 % u odnosu na toplotnu vrijednost goriva. Iako – ili možda upravo zbog toga – radi se o uređaju s velikim brojem preciznih komponenti koje su podložne trošenju, zamučivanju i koroziji. Tijekom godina u kojima se ti kotlovi montiraju u domaćinstva i tvrtke u Hrvatskoj, formirao se dobro razrađen uvid u to što najčešće ne funkcionira, u kojem redoslijedu i zašto.
Ovaj članak Vam pruža detaljan tehnički pregled svih kritičnih kvarova – ne samo popis dijelova, već i uzroci, tipični simptomi, dijagnostički postupci i povezanost između pojedinih kvarova. Ako rješavate određeni problem, ovdje ćete pronaći upute prema kojima prepoznajete o čemu se radi. A ako Vas zanima kako ispravno kupiti rezervne dijelove, preporučujemo da pročitate i naš članak Kako odabrati pravi rezervni dio za kondenzacijski kotao – na što obratiti pažnju.
Zašto kondenzacijski kotlovi imaju više kvarova od starijih tipova plinskih kotlova?
Ovo je pitanje koje postavljaju mnogi kupci. Odgovor je nešto paradoksalan: kondenzacijski kotlovi su tehnički savršeniji, ali upravo ta savršenost zahtijeva veću preciznu suradnju više komponenti. Stari atmosferski kotao je bio principijalno jednostavan – gorionik, toplinski izmjenjivač, cirkulacijska pumpa i termostat. Kondenzacijski kotao dodaje modulačni gorionik s elektronskim upravljanjem, kondenzacijski izmjenjivač od nehrđajućeg čelika ili aluminij-mikro legure, sifon za odvod kondenzata, senzor temperature dimnih plinova, lambda sonda, tlakomjerni senzor, modulačni ventilator i sofisticirana upravljačka elektronika. Svaki od tih elemenata je dodatno potencijalno mjesto kvara.
Osim toga, kondenzacijski kotao radi u uvjetima koji su agresivni prema običnim metali: kiseli kondenzat (pH 3 do 5), promjene toplinskih ciklusa i vlažnosti. Korozija i zamučivanje su stoga češći nego kod prethodnika.
Pregled najčešće kvarnih komponenti – statistike iz servisne prakse
Na temelju iskustva iz desetljeća servisa kondenzacijskih kotlova raznih marki (Viessmann, Vaillant, Baxi, Immergas, Protherm, Wolf i druge) može se sastaviti tablica najvjerojatnijih kvarova prema starosti kotla:
| Dio / komponenta | Tipična starost pri prvom kvaru | Frekvencija pojavljivanja | Glavni uzrok |
|---|---|---|---|
| Cirkulacijska pumpa | 3–8 godina | Vrlo česta | Zamučivanje, tvrda voda, dugotrajno zimsko isključivanje |
| Ekspanzijska posuda | 4–10 godina | Vrlo česta | Perforacija membrane, gubitak predtlača |
| Ionizacijska / paljenja elektroda | 2–5 godina | Česta | Izgoravanje, naslage, trošenje vrha |
| Ventilator / izduv dimnih plinova | 5–12 godina | Srednja | Ležaji, kondenzat u motoru, zamučivanje lopatica |
| Sifon kondenzata | 1–4 godine | Vrlo česta | Zamaštanje biofilmom, vrapcem, nečistoćama |
| Senzor NTC (temperature) | 4–10 godina | Srednja | Toplimačka izdržljivost, vlažnost, korozija kontakata |
| Plinski ventil | 8–15 godina | Manje česta | Trošenje brtve, nečistoće u plinu |
| Toplinski izmjenjivač (primarni) | 10–20 godina | Manje česta | Korozija kiselim kondenzatom, vodeni kamen |
| Upravljačka ploča PCB | 5–15 godina | Srednja | Vlažnost, preopterećenje, toplinski šok |
Cirkulacijska pumpa – najčešći "prvi pacijent"
Cirkulacijska pumpa je u praksi komponent koji se najčešće zamijeni kao prvi. Razlog je jednostavan: radi neprekidno tijekom cijele sezone grijanja, nekoliko sati dnevno, u okolini tople vode različite kvalitete. U kotlovima se danas gotovo isključivo koriste pumpe s ugrađenim rotorom (tzv. mokre pumpe), gdje je rotor u neposrednom kontaktu s vodom iz instalacije.
Tipičan znak dolaska kraja pumpe je buka – najprije lagana buka tijekom rada (cviljenje ili bubanje), kasnije kipjenje. Sljedeći znak je gubitak hidrauličke snage, što se očituje neravnomjernim zagrijavanjem grijača (radijatori na kraju grane su hladni, dok oni kod kotla su vrući). U ekstremnim slučajevima pumpa prestaje raditi potpuno – kotao se uključi, ali grešni kod obavijesti prekomjernu temperaturu ili pretlak, jer voda u krugu ne uspije cirkulirati i izmjenjak se pregrije.
Specifičan problem nastaje kod kotlova koji cijelo ljeće stojbe bez pokreta. Hvatilac rotora pumpe je od silikona ili keramike, koji kod dugotrajnog stajanja može "zamrznuti" na ležaju. Jesen, kad uključite kotao, pumpa će pokušati ubrzati, naići na otpor i buđući da se pumpa zakuca (motor žuri, ali rotor se ne okreće) ili se hvatilac mehanički ošteti. Baš zbog toga se preporučuje mjesec dana tijekom ljetnog razdoblja uključiti kotao barem nekoliko minuta u režimu tople sanitarne vode – aktivira pumpu i spriječava zamrzavanje.
Sljedeći faktor je kvaliteta vode. Voda s visokom tvrdošću i povećanim sadržajem kalcija i magnezija stvara u unutrašnjosti pumpe taložine, koje postepeno zatrpavljaju uske kanale rotora. To povećava otpor, električni potrošnja raste i motor se pregrije. Ako imate vodu s tvrdošću iznad 15 °dH (nijemski stupnjevi), preporučujemo ugradnju uređaja za pripremu vode ili redovito hemijsko čišćenje kruga.
Ekspanzijska posuda – tihi krivac pada tlaka
Ekspanzijska posuda je uređaj koji apsorbuje promjene volumena vode u sistemu uslijed promjene temperature. Sastoji se od čelične posude podijeljene membranom na vodnu i zračnu stranu. Zračna strana je napunjena dušikom ili zrakom na predtlak tipično 0,5–1 bar (ovisi o visini instalacije). Membrana je guma i to je upravo njezin slabi dio.
Guma pod utjecajem topline, kemikalija iz vode i mehaničkih ciklusa (ekspanzija–kontrakcija pri svakom zagrijavanju) postepeno gubi elastičnost i probija se. Kada se to dogodi, zračna strana se napuni vodom, posuda prestaje obavljati svoju funkciju, a tlak u sistemu naglo oscilira. Bezbednosni ventil se otvara prečesto, dopušta vodu unutar sistema (što donosi novi kisik i ubrzava koroziju), a kotao obavještava grešku niskog tlaka.
Ekspanzijsku posudu u mnogim slučajevima može se spašiti zamjenom membrane, no ako posuda ima korozivno oštećeno tijelo ili je starija od 10 godina, ekonomski se isplati zamijeniti cijelu. Predtlak zraka treba godišnje provjeriti i dopuniti (običnom pumpom za automobil) – to je posao koji može obaviti svaki tehnički osposobljeni vlasnik bez posebnog alata.
U praksi vidimo mnogo slučajeva gdje kupac više puta godišnje dopušta vodu u kotao i ne zna zašto. Ponekad je to mala netegost nekud u krugu, ali vrlo često upravo trošena ekspanzijska posuda. Jednostavan test: odspajate cijev do posude, pustite zrak iz ventilčka – ako izlazi voda, membrana je probijena.
Ionizacijski i paljeni elektroda – prvi svjedoci problema u sagorjevnom prostoru
Ionizacijska elektroda (ponekad nazivana i elektroda detekcije plamena) je tanka keramički izolirana štapić, čiji vrh izravno izlazi u sagorjevni prostor. Načelno njezino djelovanje je sljedeće: plamen je nešto ioniziran (sadrži slobodne električne naboje) i elektroda to koristi za dokazivanje prisutnosti plamena. Ako kotao zapali, ali elektroda ne potvrdi prisutnost plamena u traženom vremenu (tipično 2–4 sekunde), upravljačka elektronika zatvori plinski ventil i kotao obavještava grešku paljenja.
Elektroda se troši na nekoliko načina:
- Izgorje vrha – pri svakom paljenju je elektroda izložena temperaturi iznad 1 000 °C. Vrh se postepeno oksidira i smanjuje. Ako je udaljenost vrha od sagorjevaca veća nego što tolerancija dozvoljava (tipično ±0,5 mm), kotao prestaje "vidjeti" plamen.
- Nametanje na površini – silikatni oksid iz sagorjevina, vodeni kamen ili loše sagorjevanje stvaraju izolacijsku sloj na vrhu, koja sprječava ionizacijski struj da teče.
- Pukotine u keramičkoj izolaciji – mehanički udari, toplinske šokove ili proizvodne greške uzrokuju mikro pukotine, kroz koje ionizacijski struj direktno izlazi u uzemljenje. Kotao ili uopće ne zapali ili zapali, ali odmah isključi.
Paljeni elektroda (iskri) radi drugim principom – stvara iskru (10 000–15 000 V) za paljenje plina. Ova elektroda se troši pre svega iskrom erozijom vrha i starenjem keramičke izolacije. Mnogi kotlovi kombiniraju obje funkcije u jednu elektrodu ili koriste dvije odvojene.
Zamjena elektrode je relativno jednostavna (ključ, odmaknuti konektor, demontirati vijak, izvaditi staru i ubaciti novu), no zahtijeva pravilno podešavanje razmaka i isti proizvodni tip. Više o ovoj temi možete pronaći u članku Montaža zamjenki kondenzacijskog kotla – što možete sami i što ostavite stručnjaku.
Sifon kondenzata – zanemaren, ali ključni komponent
Sifon kondenzata je jedan od najjeftinijih i istovremeno najčešće zanemarenih komponenta u kondenzacijskom kotlu. Njezina je funkcija odvoditi kiseli kondenzat (pH 3–5) koji nastaje pri hlađenju sagorjevina ispod tačke rošta (oko 57 °C za prirodni plin). Istovremeno stvara vodnu zatvoru koja sprječava povratni ulaz sagorjevina u prostoriju.
Problemi sifona su obično dvije vrste:
- Zatrpavanje – kondenzat nije čista voda. Sadrži rastvorene tvari iz sagorjevina (amonijum sulfat, kalcijev karbonat, biološke nečistoće iz kanalizacije). Te tvari se talože u zavojnom dijelu sifona. Kod zatrpalog sifona kondenzat se akumulira u izmjenjivaču, što može dovesti do kvara kotla s grešnim kodom, ili počne curiti kroz druge otvore unutar kotla.
- Pukotina ili netegost – jeftini plastični sifoni ne izdrže dugotrajno djelovanje kiseline i smjene vrućeg i hladnog kondenzata. Pukotina uzrokuje izlaz sagorjevina u prostoriju, što je problem bezbednosti.
Servisna rutina svak godinu uključuje čišćenje sifona – demontažu, ispranje vodom, provjeru brtvi. To je posao koji vlasnik može obaviti sam, ali ga u praksi rijetko netko obavlja, jer kotao ne emitira nikakav upozorenje dok sifon nije potpuno zagušen.
Ventilator dimnih plinova – problemi s ležajima i kondenzatom
Ventilator (pumpa) kondenzacijskog kotla osigurava dovod zraka u gorionik i odvod dimnih plinova u dimnjak. U današnjim kotlima s zatvorenom spalnom komorom (tzv. turbo kotlovi) radi se o hermetički zatvorenom zrakom/dimnim plinovima krugu, a ventilator je neizbežan dio ovog rješenja. Rade u okolini toplih agresivnih dimnih plinova, uz uvjete u kojima se nehrđajući čelik ili aluminij lopatica polako korodira.
Najčešći problemi ventilatora:
- Starenje ležaja – ležaji motora se troše pri dugotrajnom opterećenju. Prvi znak je neobičan zvuk pri pokretanju kotla – zvičanje ili cviljenje. Kasnije ventilator dostiže niže okretaje, što upravljačka elektronika otkriva putem senzora okretaja (Hall senzor) i kotao se isključuje s greškom ventilatora.
- Kondenzat u motornoj jedinici – ako se kotao duže ne koristi i kondenzat iz razmjenjivača vrate unutar ventilatora (pri pogrešnom nagibu odvoda), može se uliti u motorne namotaje. Pri pokretanju kotla to dovodi do kratkog spoja u motoru.
- Zanet lopatica – prašina iz uvođenog zraka i čestice dimnih plinova se naslažuju na lopaticama, čime raste nebalans. Motor vibrira, buka raste i životni vijek ležaja se skraćuje.
Tipična popravka ventilatora obuhvaća zamjenu cijelog ventilatora kao cjeline (to je češće i jednostavnije), ili u nekim slučajevima samo zamjenu ležaja. Ventilator je komponenta kod koje se apsolutno ne preporučuje štedjeti na neoriginalnim zamjenama – razlike u karakteristikama okretaja i protoku zraka mogu uzrokovati pogrešan omjer plin/zrak i nepotpunu izgaranje. Više o toj temi sadrži naš članak Originalni vs. neoriginalni rezervni dijelovi za kotlove – isplati li se štedjeti?
Senzori temperature NTC – greške koje se pretvaraju za nešto drugo
Kondenzacijski kotlovi koriste nekoliko termistora NTC (Negative Temperature Coefficient) za mjerenje temperature vode na izlazu iz kotla, na ulazu (povratu), u spremniku tople vode i ponekad i temperature dimnih plinova. Ovi senzori su jeftini komponenti (kotaju se u cijeni nekoliko eura), ali njihovo kvar se može pojaviti u vrlo različitim simptomima, koji mogu biti teško dijagnostički.
NTC senzor mijenja otpor u ovisnosti o temperaturi. Na 25 °C tipično ima otpor 10 kΩ, na 80 °C pada na nešto oko 1,5 kΩ. Upravljačka elektronika čita taj otpor i pretvara ga u temperaturu. Ako senzor počne starijeti ili primi vlagu u konektor, njegova karakteristika se pomakne i kotao dobiva pogrešne informacije.
Tipični simptomi kvarnog NTC senzora:
- Kotao se ne uključuje, iako postoji zahtjev za toplinu (senzor laže o previsokoj temperaturi)
- Kotao se stalno uključuje i isključuje (senzor oscilira, kotao se "pregreje" prema pogrešnim podacima)
- Greška "previsoka temperatura izlaza" bez stvarne pregrejavanja
- Pogrešno zagrijavanje tople vode (spremnik se ne zagrije na postavljenu temperaturu)
Dijagnostika je jednostavna – multimetrom mjerite otpor senzora na hladno i usporedite ga s karakteristikom u servisnom priručniku. Ako se vrijednosti razlikuju više od ±5 %, senzor treba zamijeniti. S obzirom na nisku cijenu komponente nikada se ne isplati "ostaviti to tako".
Plinski ventil – duži vijek trajanja, ali kritičan komponent
Plinski ventil je dvostruki (zbog sigurnosti – sigurnosni mehanizam protiv izlaza plina) elektromagnetski ventil koji regulira dovod plina u gorionik. U modernim kondenzacijskim kotlima ovaj ventil je modulacijski – dakle, nema samo poziciju "otvoren/zatvoren", već polumjerano regulira protok plina od 0 do 100 %. Tako omogućuje kotlu rad na različitim snagama (tipično modulacijski raspon 1:5 do 1:10).
Plinski ventil je konstruiran za dug vijek trajanja (proizvođači navode 100 000 do 200 000 ciklusa), ali ipak se kvar. Najčešće uzroci:
- Starenje gumenih brtvi – nakon godina djelovanja plina i topline, gumeni brtvi gube elastičnost, mogu se puknuti. Rezultat je netesnost plina ili pogrešan protok.
- Zagađenje sedla ventila – sitne nečistoće u plinu (metalske pilice, organske tvari iz distributivne mreže) se naslažuju na sedlu ventila i sprječavaju njegovo potpuno zatvaranje.
- Kvar zavojnice – elektromagnetska zavojnica se otkine, prekine se namot. Ventil se ne otvori ili ne zatvori prema zahtjevu.
Zamjena plinskog ventila je isključivo posao za autoriziranog servisnog tehničara s odgovarajućom certifikacijom. Radi se o komponenti direktno povezanoj s sigurnošću – neodgovorna manipulacija može imati katastrofalne posljedice. Nikada se ne pokušajte ventil rastaviti ili popraviti sami.
Toplotni razmjenjivač – najskuplja zamjena
Primarni toplinski razmjenjivač je "srce" kondenzacijskog kotla. Baš tamo se prenosi toplina iz dimnih plinova u vodu kotlovskog kruga. U kondenzacijskim kotlima razmjenjivač je konstruiran tako da temperatura dimnih plinova na izlazu pada ispod tačke rose – dakle, da se kondenzuje vodena para i oslobodi njezin latentni toplinski energija.
Razmjenjivač je napravljen od nehrđajućeg čelika (većina premium kotlova), aluminij-mikro legure (jeftiniji modeli) ili čelika s posebnom površinskom obradom. Iako je izložen najtežim uvjetima u cijelom kotlu:
- Kondenzat s pH 3–5 na površinama dimnih plinova (korozivno)
- Teška voda i vodeni kamen na površinama vode (zagađivanje, izolacijski efekt, pregrejavanje)
- Toplovni ciklusi 20–90 °C tisuću puta godišnje (termičko umor materijala)
Rezultat mogu biti mikroprsjine kroz koje počinje voda da prodira u prostor za sagorevanje (tik-tik zvuk tijekom zagrijavanja tijekom rada, bijeli dim iz dimnjaka), ili ljepljenje vodnog kamena, koje smanjuje učinkovitost kotla. Ljepljenje se ne mora pokazati odmah kada dođe do kvara, ali kotao potroši sve više plina za isti učinak – sloj vodnog kamena debljine samo 1 mm smanjuje prijenos topline za 10–15 %.
Zamjena primarnog topljenja je najskuplja obična popravka kondenzacijskog kotla – cijena same komponente kreće se od 200 do 600 eura ovisno o snazi i marki, a rad tehničara dodaje još 100–200 eura. Kod starijeg kotla (starijeg od 12 godina) je stoga uvijek nužno razmotriti, je li popravka ekonomski opravdana u odnosu na zamjenu cijelog kotla.
Upravljačka elektronika (PCB ploča) – neizbježna pogrešnost
Upravljačka ploča (PCB – Printed Circuit Board) je mozak cijelog kotla. Prikuplja signale s svih senzora, upravlja ventilatorom, pumpom, plinovim ventilom, paljenjem i komunicira s sobnim termostatom ili regulacijom. To je elektronička ploča s mikroprocesorom, kondenzatorima, relejima i raznim integriranim krugovima.
PCB ploča ne funkcionira zbog više razloga:
- Preopterećenje električne mreže – munja ili preopterećenje iz distributivne mreže može spaliti ulazne krugove. Preporučujemo zaštititi kotao od preopterećenja.
- Kondenzacija vlažnosti – kod izraženog hlađenja prostorije (npr. rekreacijska kućica, gdje se kotao pokreće samo tijekom zime) može se na hladnoj ploči kondenzirati vlažnost i uzrokovati kratki spoj.
- Starenje kondenzatora – elektrolitički kondenzatori imaju ograničenu vijek trajanja (tipično 10–15 godina pri normalnoj temperaturi). Njihovo isključenje uzrokuje nestabilno napajanje mikroprocesora i slučajne prekide rada kotla.
- Kvar rela – rela na ploči prekida pumpu, ventilator ili plin. Iznosno trošenje rela može uzrokovati povećani otpor kontakata, što uzrokuje neočekivano isključenje komponenti.
Dijagnostika ploče je složena i većinom zahtijeva servisni test s dijagnostičkim uređajem. Cijena nove PCB ploče je obično veća – kreće se od 80 do 400 eura ovisno o modelu kotla. U nekim slučajevima je moguća popravka ploče (zamjena određenog kondenzatora ili rela), no to zahtijeva električara s iskustvom u servisu tehnike grijanja. Upozoravamo da pri narudžbi zamjenske ploče morate imati točno tipološko označavanje kotla – više o tome pročitajte u našem članku Kako identificirati pravi dio prema tipološkoj oznaci i serijskom broju kotla.
Trostruka kugla i hidroblok – manje raspravljane, ali česte uzroci problema
U kotlima s ugrađenim zagrijavanjem tople vode (kombikotli) prisutan je trostruki ventil koji prebacuje između grijanog kruga i zagrijavanja TUV-a. Ovaj ventil se upravlja malim motorčkom (aktuatorom) i njegovo neispravno funkcioniranje se pokazuje jednim od dva tipična znaka: ili kotao uopće ne prelazi u režim TUV-a (topla voda ne teče), ili ostaje stalno prebačen na TUV i grijanje ne radi.
Tipični uzroci kvara trostruke kugle:
- Začepljenje unutrašnje klipne kugle ventilu zbog kisika u vodi
- Raspad gumovih brtvila nakon godina promjena vrele vode
- Kvar aktuatora (motorčka) – ili spaljena zavojnica ili mehanička blokada prenosnika plastom
Hydroblok (nazivan i hidraulička grupa ili manifold) je plastički ili metalički blok u kojem su integrirani senzor tlaka, senzor protoka vode (flowmeter), tlakom prekidač i ponekad i sigurnosni ventil. Ovi komponenti nešto retko izlaze iz rada, ali kod zanemarene instalacije (npr. bez magnetskog filtra) u hidrobloku se naslanjaju feromagnetske čestice iz cijevi koje mogu zamućiti flowmeter ili blokirati male prolaze.
Utjecaj kvalitete vode i zanemarene održavanja na trajnost komponenti
Specijalno treba istaknuti da većina kvarova kondenzacijskih kotlova nije posljedica proizvodne greške niti nedostatka kvaliteta komponenti. Primarni uzrok je neodgovarajuća kvaliteta vode u krugu i odsutnost redovnog održavanja.
Voda u primarnom krugu treba zadovoljavati sljedeće parametre (prema normi VDI 2035 i zahtjevima većine proizvođača):
- Ukupna tvrdoća: 0,02–0,6 mmol/l (0,1–3 °dH) – za snage do 50 kW
- pH: 8,2–9,5 (za čelične i litene sisteme), 7,5–9,0 (za aluminijumske toplotne izmjenjivače)
- Sadržaj kiseonika: ispod 0,02 mg/l
- Električna vodljivost: ispod 500 µS/cm
- Sadržaj hlorida: ispod 50 mg/l
U praksi gotovo nijedna obična voda iz vodovoda ne zadovoljava ove uvjete bez pripreme. Zato se preporučuje punjenje sistema pripremljenom vodom (demineriliziranom, omekšenom) s inhibitorom korozije, instalacija magnetskog filtra prije ulaza u kotao i redovno praćenje parametara vode tijekom servisnih pregleda.
Nedovoljno održavanje ubrzava trošenje svakog komponenta. Kotao koji nikada nije vidio servisnog tehničara u prosjeku ima polovicu trajnosti komponenti u odnosu na redovno servisiran stroj. Više o planiranom preventivnom održavanju pronađete u članku Održavanje i servis kondenzacijskog kotla – koje dijelove zamijeniti redovno.
Nepropusti i curenja vode – gdje tražiti i zašto su opasna
Nepropust u kotlu može imati različite uzroke i različitu ozbiljnost. Situacija s kapljicom po satu drugačija je od brzog curenja, ali obje treba riješiti odmah – voda u zatvorenoj instalaciji nije "besplatna". Svako punjenje donosi novi kisik koji ubrzava koroziju i nove minerale koji doprinose stvaranju vodnog kamenja.
Najčešći mjesta nepropusta u kondenzacijskom kotlu:
- Brtve toplotnog izmjenjivača i spojevi ploča – najčešće mjesto curenja nakon nekoliko godina rada, prepoznaje se vlažnom tragom ispod tijela kotla.
- Cirkulacijska pumpa – curenje kroz brtvu vratila kod trošenja, vidljivo kao vlažna mrlja ili kapljanje iz tijela pumpe.
- Sigurnosni ventil – stalno ili periodično kapljanje označava ili visok tlak u sistemu ili trošenje sedla ventila.
- Kondenzatni sifon i njegove cijevi – puknute ili loše pričvršćene cijevi uzrokuju curenje kiselog kondenzata koji dodatno korodira okolne metale.
- Hidraulički spojevi i fitinzi na ulazu/izlazu kotla – najčešće nakon servisne intervencije, ako je spoj zakočen ispod predviđenog krutog momenta.
Pri svakom curenju vode iz kotla preporučujemo da rješenje ne odgađate – čak i jedna kap po satu znači stalni unos kisika i minerala u sistem, što ubrzava koroziju drugih komponenti i na kraju vodi do skupljih popravki nego što bi stajala zamjena brtve u vrijeme.
Imate pitanje o ovoj temi?
Nemate ideju kako postupiti ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – slobodno nas savjetujte.