Kako odabrati ormarić za razdjelnik

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Skrinka za razdjelnik nije samo običajna limenka obješena na zid. To je dio instalacije koji mora izdržati desetljeća, podnijeti vlagu, mehaničko opterećenje pri montaži i demontaži vrata, a ipak izgledati dostojno u stanu ili tehničkoj prostoriji. Izbor materijala i površinske obrade na prvi pogled izgleda kao detalj, ali u praksi odlučuje o tome da li će skrinica za deset godina i dalje držati oblik i boju, ili će već korodirati i pucati. U ovom članku ćemo se upoznati s time od čega se stvarno izrađuju skrinice za razdjelnike, koje površinske obrade se koriste, kakav utjecaj imaju na cijenu i trajnost, i kada ima smisla potražiti skuplju izvedbu.

Od kojih materijala se izrađuju skrinice za razdjelnike

Na tržištu u Hrvatskoj u većini slučajeva susrećemo se s dvije osnovne materijalne rješenja – čeličnim pločama (najčešće zinkiranim i potom lakovanim) i u manjoj mjeri s plastičnim skrinicama. Svako od ovih rješenja ima svoje mjesto i nije istina da je jedno univerzalno bolje od drugog – ovisi o tome gdje se montira skrinica i kakvo je opterećenje okoline.

Čelična ploča – standard za tehniku grijanja

Većina skrinica za razdjelnike koje se u Hrvatskoj obično prodaju i montiraju izrađuje se od čelične ploče debljine otprilike 0,6 do 1,0 mm. Ovaj raspon nije slučajan – tanja ploča (ispod 0,6 mm) bi se pri montaži razdjelnika, ventilova i servopogona mogla saviti i izgubiti krutost okvira, naročito kod većih skrinica širine 600 mm i više. Deblja ploča iznad 1 mm bi pak bespotrebno povećavala težinu i cijenu bez stvarnog korisnog djela, jer skrinica nije nosiva konstrukcija, već samo poklopac.

Čelična ploča obrađuje se u nekoliko koraka – rezanjem na traženu veličinu, savijanjem u oblik tijela (obično lisom, kako bi su bridovi ravni i bez oštrih rubova), zavarivanjem ili nitovanjem kutova i na kraju površinskom obradom. Upravo ta posljednja faza odlučuje o tome koliko će dugo skrinica izdržati u stvarnoj upotrebi.

Zinkirana ploča kao osnova

Gotovo sve kvalitetne skrinice imaju osnovu od zinkirane ploče (toplinsko zinkirane ili elektrolitički zinkirane) još prije nego se nanesu bojane slojeve. Zinkovska sloj ima funkciju žrtvene zaštite – ako se negdje oštruje gornja boja i otkrije se ploča, zink korodira prije čelika i na taj način štiti konstrukciju od rđe na mjestu oštećenja. Bez ove sloje čak bi i mali oštrac pri montaži (npr. od šrafcigala ili ruba kutije) s vremenom mogao dovesti do rđanja i kapkanja rđe kroz boju.

Plastične skrinice – kada imaju smisla

Plastične izvedbe (najčešće od ABS-a ili polistirena) pojavljuju se više kod manjih, jednostavnih podrumskih skrinica, ili kod rješenja koje su direktno od proizvođača razdjelnika kao dio kompletnog seta. Prednost plastične je da uopće ne korodira – u okolini s visokom vlažnošću (npr. u neogrijanom garaži, kupatilu bez ventilacije ili u blizini bazena) to je praktično bez održavanja rješenje. Nedostatak je niža mehanička otpornost, lošija stabilnost kod većih dimenzija i manje mogućnosti dodatne obrade (npr. bušenja za dodatne cjevovode). Kod većih razdjelnika s više krugova plastična se gotovo nikada ne koristi, jer ne bi mogla izdržati težinu metalnih armatura i razdjelnika bez savijanja.

Površinska obrada – praškova boja (komaxit)

Najčešća površinska obrada skrinica za razdjelnike na tržištu je praškova boja, popularno zvana komaxit. Radi se o tehnologiji pri kojoj se na prethodno zinkiranu i očišćenu ploču elektrostatski nanese bojana prašina, koja se potom sagore u peći na temperaturi oko 180 do 200 °C. Rezultat je neprekidna, tvrda i ravnomjerna sloj boje, koja je značajno otpornija od običnog mokrog laka koji se nanosi stvaranjem.

Zašto je praškova boja bolja od mokrog laka

Mehanička otpornost – sagorena praškova sloj je tvrđa i otpornija na oštrce pri običnoj manipulaciji s vratima.
Ravnomjerna debljina – elektrostatsko nanosak zagarantira da čak i kutovi i bridovi imaju dovoljnu sloj boje, gdje bi pri stvaranju mokrog laka moglo doći do curkanja ili tanje sloje.
UV otpornost – boja na skrinicama postavljenim npr. pored prozora ili u osvijetljenoj hodniku duže ne blijedi.
Dugotrajnost bez ekološkog opterećenja – tehnologija ne sadrži rastvarače, pa pri proizvodnji kao i pri potencijalnom kasnijem brušenju nisu otpušteni štetni isparavanja.

Najčešći ton koji se susrećete kod skrinica za razdjelnike je bijela (tipično RAL 9016 ili sličan ton sa saobraćajne bijele), koja se uklapa u bijela vrata, obloge i većinu interijera tehničkih prostorija, hodnika i garderobnih. Neke proizvođače nude i mogućnost laka u drugom RAL tonu po želji, što je pogodno naročito kod arhitektonski riješenih interijera, gdje se skrinica treba gotovo u potpunosti uklapati u zid.

Usporedba otpornosti materijala u praksi

Da bismo mogli zamisliti stvarnu razliku između pojedinih rješenja, pogledajmo orijentacijsku usporedbu tri najčešće kombinacije materijala i površinske obrade s kojima se susrećemo u skrinicama za razdjelnike – golu (nezaštitenu) čeličnu ploču, zinkiranu ploču bez boje i zinkiranu ploču s sagorenim praškovom bojom. Ne radi se o laboratorijskim testovima konkretnog proizvoda, već o općepoznatim tehničkim činjenicama o ovim površinskim obradama koje se mogu potvrditi i u stručnoj literaturi o površinskim obradama metala.

Iz usporedbe je vidljivo zašto se u praksi gotovo isključivo susrećemo s kombinacijom zinkirane ploče i praškove boje – daje najbolji omjer mehaničke čvrstoće (koju plastična ne ima kod većih dimenzija) i dugotrajne otpornosti na koroziju (koju pak ne ima gola ili samo površinski lakovana ploča bez zinkovske sloje).

Kako nastaje kvalitetna skrinica – proizvodni proces korak po korak

Ako želite znati na što se pri izboru skrinice gledati, pomoći će razumijevanje kojim koracima prolazi od ploče do gotovog proizvoda. Ne svaki proizvođač ističe sve korake jednako pažljivo, a upravo preskočenje nekog od njih (npr. izostavak zinkiranja prije laka) je razlog zašto se jeftinije skrinice iz nepoznate proizvodnje mogu po nekoliko godina u tehničkoj prostoriji početi pokvariti na rubovima i zavarima.

Ako godišnji izbor, Vi se možete obratiti Vašemu povjerenom dobavljaču s jasno izjavljenim materijalom i površinskom obradom, a ne kupiti neimenovane proizvode bez bilo kakvih specifikacija površinske obrade.

Utjecaj materijala na izbor između nadzida i podzida

Materijal ormara u blago je povezan s pitanjem da li se više podudara za nadzid ili podzid. Nadzidni ormani od galvaniziranog i lakovanih ploča su u praksi najjača rješenja - visi cijeli na zidu, pa mora izdržati vlastitu težinu uključujući montiran razdjelnik, ventile i eventualno servopokretne mehanizme, bez da okvir rotira ili da vrata kasnije ne pristane. Baš zbog toga se kod nadzidnih ormana gotovo uvijek susrećete s debljom i krutijom galvaniziranom pločom, jer konstrukcija nije djelomično poduprta zidom, kao što je to slučaj kod zabodnutih (podzidnih) rješenja.

Kod podzidnih ormana, koji su većinom zabodnuti direktno u zid ili pregradu, dio nosive funkcije preuzima sam zid ili zidna zabodnica, pa se ponekad susrećete i s tanjom konstrukcijom ploče ili s plastičnim okvirima oko vrata. To ne znači nižu kvalitetu - samo drugačiji način raspodjele mehaničkog opterećenja.

Praktični savjeti prema veličini i smještaju

Pri izboru konkretne skrinje, korisno je procijeniti materijal i površinsku obradu zajedno s veličinom (brojem krugova razdjelnika) i mjestom montaže. Manji nadzidni ormani do tri do četiri kruga obično dobro služe i u standardnom izvedenju od galvaniziranog lakovane ploče debljine oko 0,6 mm, jer težina montiranog razdjelnika nije visoka. Kod većih razdjelnika s pet ili više krugova, gdje se u ormanu montiraju i više ventila i eventualno cirkulacijska pumpa, korisno je odabrati veći model s krutijim okvirom - tu je prednost upravo provjereno izvedenje od poznatog proizvođača.

Kao konkretni primjer možemo navesti tri često dostupna nadzidna ormana za razdjelnike, koji se razlikuju upravo po veličini (a time i po kapacitetu za broj krugova), dok materijalno izvedenje - galvanizirana lakovana ploča - imaju zajedničko kroz cijeli niz:

Skrinka za razdjelnik 385 mm - nadzidna - najmanja veličina u nizu, pogodna za manje razdjelnike do tri do četiri kruga, npr. u stanu ili manjem kućanstvu. Zahvaljujući galvaniziranoj i lakovanoj ploči, dovoljno je kruta za običnu upotrebu, čak i uz kompaktne dimenzije. Cijena od 63,10 EUR.

Skrinka za razdjelnik 485 mm - nadzidna - srednja veličina, koja u praksi pokriva većinu kućanstava s srednje velikim razdjelnikom. Ista materijalna izvedba kao kod manjeg modela, samo s većim unutrašnjim prostorom za udobniju montažu i servis. Cijena od 67,53 EUR.

Skrinka za razdjelnik 615 mm - nadzidna - najveća veličina u nizu, namijenjena za razdjelnike s većim brojem krugova, gdje je potreban prostor i za eventualnu cirkulacijsku pumpu ili više ventila s servopokretima. Ista galvanizirana i lakovana konstrukcija osigurava dovoljnu krutost i uz veću težinu montiranog opreme. Cijena od 75,15 EUR.

Slijedeća pretpregled pokazuje kako se mijenja preporučena veličina ormana (a time i količina korištenog materijala) u ovisnosti o broju krugova razdjelnika - približno prema dimenzijama navedenih tri modela gore:

Otpornost na vlagu - gdje je materijal zaista važan

Ormani za razdjelnike se najčešće montiraju u tehničkim prostorijama, garderobama, hodnicima ili kotlovnici - dakle u prostorima gdje se obično ne računa s visokom vlažnošću. Situacija se međutim mijenja ako je orman smješten u kupaonici, u nezagrijanoj garaži, u podrumu s višom vlažnošću zida ili u blizini pralionice i sušionice, gdje se povremeno javlja kondenzacija pare. U takvim slučajevima, kvalitetan galvanizirani i lakovani orman ima jasnu prednost u odnosu na jeftinija rješenja bez zinkovane sloje - čak i ako se na površini pojavi kondenzirana vlažnost, zink ispod boje drži koroziju pod kontrolom znatno dulje.

Ako je prostor ekstremno vlažan (npr. neposredna blizina tuš kabine bez ventilacije), vrijedi razmotriti i to je li orman moguće premjestiti u sušu dijelu stanovanja, jer nijedna površinska obrada ploče nije dizajnirana za trajni kontakt s tekućom vodom. Baš tamo imaju svoje mjesto plastifikirana izvedenja, koja uopće ne reagiraju na vlagu, no kao smo spomenuli, pogodna su više za manje i jednostavnije razdjelnike.

Boja i estetika u unutrašnjem prostoru

Bijela boja (tipično nijansa bliska RAL 9016) je jednoznačno najrasprostranjenija, jer se uklapa s bijelim vratima, oblogama i s većinom kuhinjskih jadra i tehničkih prostorija. Neke korisnici međutim rješavaju i estetsku stranu detaljnije - npr. ako se orman nalazi u dnevnoj sobi ili u hodniku s tamnijim vratima, vrijedi unaprijed kod prodavca utvrditi je li moguće dostaviti orman i u drugoj nijansi RAL, ili premašiti vrata po dogovoru s proizvođačem. Treba imati na umu da bilo kakva dodatna prelakiranja van proizvodnog procesa (bez ponovnog zinkovanja i pečenja u peći) nikada ne postignu istu otpornost kao originalna praškasta boja, pa vrijedi odabrati pravu nijansu već pri narudžbi.

Održavanje kutija prema materijalu

Održavanje zavarivanih i lakovanih kutija jednostavno je - dovoljno je povremeno brisanje vlažnom krpicom s mekom sapunom, bez upotrebe abrazivnih krpa ili agresivnih sredstava na bazi rastvarača koji bi mogli oštetiti površinsku sloj boje. Ako dođe do mehaničkog oštećenja površine (npr. pri premeštanju namještaja ili neopreznoj manipulaciji alatom), preporučuje se što prije zaštititi oštećeno mjesto tankom slojem odgovarajuće retušne boje ili barem prekrivanje, kako bi se spriječila postupna korozija na mjestu oštećenja zavarivanog sloja.

Pri plastičnim kutijama održavanje je još jednostavnije, jer ne postoji opasnost od korozije - dovoljno je brisanje prašine. Treba, međutim, voditi računa o krhkosti materijala na nižim temperaturama (npr. u neogrevanoj garaži tijekom zime), gdje plast može biti osjetljivijeg na pukotine pri neopreznoj upotrebi vrata.

Primjer iz prakse

Uobičajeni slučaj s kojim se montažne firme suočavaju je kutija smještena u garderobu stanice, gdje je učvršćena jeftini model bez jasno deklarirane površinske obrade. Nakon otprilike tri godine rada, pojavile su se prve mrlje rđe na rubovima vrata i oko zaključka, iako je prostor bio običan i nije bio posebno vlažan. Nakon zamjene s kutijom s potvrđenim zavarivanim i praškasto lakovanim izvedbom, sličan problem se više nije pojavio ni nakon nekoliko godina na istom mjestu - jedina razlika bila je upravo u tome što je originalni jeftinijeg komad zanemarila korak zavarivanja prije lako.

Razlika iz ovog konkretnog slučaja (jeftina nezavarivana kutija u odnosu na zavarivanu i lakovnu kutiju na istom mjestu) sažima se u sljedećem dijagramu:

Ukratko - na što se pri izboru materijala fokusirati

Za obične unutrašnje prostorije (stan, tehnička soba, hodnik) je provjerenim rješenjem zavarivani čelični lim s praškasto lakovanim bojom.
Debljina lima oko 0,6 do 1,0 mm je dovoljna za obične razdjelnike, veće izvedbe s više krugova zahtijevaju veću i čvršću kutiju.
U vlažnijim prostorima (garaža, blizina pralionice) je zavarivana sloj ispod boje ključna za dugoročnu otpornost na koroziju.
Plastične kutije su prikladna izbora samo za manje i jednostavne instalacije, gdje visoka vlažnost prevladava nad potrebom visoke mehaničke čvrstoće.
Bijela boja je standard, ali u arhitektonski zahtjevnijim prostorima isplati se unaprijed utvrditi mogućnost drugog tonova RAL.

Često postavljana pitanja

Je li zavarivana kutija skuplja od obične lakovane bez zavarivane sloje?

Razlika u cijeni između kvalitetno zavarivane i jeftinije nezavarivane kutije obično nije velika, ali razlika u trajnosti je značajna. S obzirom na to da se kutija jednom montira i obično se ne mijenja desetljeća, isplati se preferirati izvedbu s deklariranom zavarivanom slojem ispod boje.

Može li se kutija premaštrirati u drugu boju od bijele?

Da, vrata i korpus se mogu premaštrirati običnom bojom za metal, no treba računati s time da će takva sloj imati manju otpornost od originalne praškasto lakovane boje iz proizvodnje. Prije maštriranja potrebno je površinu očistiti i lagano obrijati, kako bi boja dobro pristala.

Može li limenka izdržati vlažnu garažu?

Kvalitetno zavarivana i lakovana kutija bez problema može izdržati običnu vlažnost garaže, ali pri trajno visokoj vlažnosti ili direktnom kontaktu s vodom (npr. ulivu) preporučujemo razmisliti o premještanju kutije ili konzultaciji prikladnijeg tipa izvedbe.

Postoji li razlika u materijalu između nadstropne i podstropne kutije?

Da, nadstropne kutije obično koriste nešto čvršću konstrukciju lima, jer prenose cijelu težinu montiranog razdjelnika bez podpore zida. Podstropne kutije su djelomično poduprte ukopavanjem u zid, pa konstrukcija može biti lakša.

Kako prepoznati da je kutija kvalitetno zavarivana, još prije kupnje?

Pri kupnji putem e-trgovine isplati se pogledati opis proizvoda ili se direktno obratiti prodavcu o materijalnoj izvedbi (zavarivani lim, debljina, tip površinske obrade). Provjereni prodavac bi trebao moći pružiti tu informaciju bez problema.

Isplati li se uložiti u skuplju kutiju samo zbog materijala?

Pri proizvodu koji se montira jednom i koristi desetljeća, razlika u cijeni između kvalitetnog i prosječnog materijalnog izvedbe obično je minimalna u odnosu na troškove potencijalne zamjene rđave kutije za nekoliko godina.

Povezane teme

Kompletnu ponudu kutija možete pronaći u glavnoj kategoriji Kutije za razdjelnike.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam - s radostju ćemo vam pomoći.