Kako odabrati cijevi za vodu i grijanje

Cijevi pripadaju među one komponente kućanske instalacije koje nitko ne primjećuje – sve dok ne prestanu raditi. Vode toplu i hladnu vodu od izvora (kotao, dizalica topline, vodomer) do pojedinačnih točaka potrošnje: radijatorima, kupaonskim slavinama, kuhinjskom sudnjaku i krugovima podnog grijanja. Baš zbog toga što je riječ o skrivenom, „samopouzdanom" dijelu kuće, njegov izbor često dobije manje pažnje nego npr. izbor kotla ili radijatora – a baš zbog toga se pri njemu čine greške koje se očituju tek za nekoliko godina, kad je popravka znatno skuplja i kompliciranija nego pri originalnoj montaži.

Izbor materijala, promjera, načina vodjenja i načina spajanja cijevi utječu na više stvari odjednom – trajnost cijele instalacije, tlakove gubitke i buku pri protjecanju vode, jednostavnost eventualnog servisa, kao i ukupnu cijenu instalacije. Odluke donesene u toj fazi gotovo uvijek se zavežu u zid, pod ili potklop, pa dodatna promjena znači rušenje – što je upravo taj tip greške kojoj se isplati izbjeći pravilnim izborom odmah na početku.

U ovom članku ćemo redom pregledati sve važno što trebate znati prije izbora cijevi za vodu i grijanje – razlike među materijalima (PEX-AL-PEX, bakra, čelika), kako izabrati pravi promjer, razliku između podstropnog i nadstropnog vodjenja, zašto je kod grijanjskih cijevi važna kisikova barijera, koje su načini spajanja i na kraju i to kada i kako izolirati cijevi. Ako rješavate i konkretni izbor materijala u dubini, preporučujemo da pogledate i samostalni članak PEX-AL-PEX vs. bakreni vs. čelični cijevi, koji pojedine materijale uspoređuje detaljnije.

Što je cijev za vodu i grijanje i zašto na njegovom izboru zavisi

Cijev za vodu i grijanje distribuira toplu ili hladnu vodu između izvora (kotao, vodomer) i pojedinačnim točkama potrošnje – radijatorima, slavinama, podnim grijanjem. Radi se dakle u osnovi o cirkulacijskom sustavu kuće: svu toplu vodu koju isključite iz slavine, kao i svu vodu koja grije vaše radijatore ili pod, prođe upravo kroz te cijevi. Ako je poddimenzionirana, loše izabrana ili neispravno montirana, to se očitava na cijeloj kući – ne lokalno, već površinsko.

Izbor materijala i promjera cijevi direktno utječe na tri stvari odjednom. Prva je trajnost instalacije – loše izabrani materijal (npr. čelična cijev bez pripreme vode) može korodirati unutar godina, dok dobro izabrana plastometalna ili bakrena cijev izdrži desetljeća bez problema. Druga je tlakova gubitak – preuzak promjer cijevi stvara otpor protjecanju vode, što se očitava u nižem protoku kod više otvorenih točaka potrošnje i ponekad čujnom bukom u zidovima. Treća je cijena montaže – ne samo cijena same cijevi, već i vrijeme i alat potrebni za njenu obradu, što se značajno razlikuje među pojedinim materijalima i načinima spajanja.

Baš zbog toga isplati se posvetiti izboru cijevi istu pažnju kao izboru kotla ili radijatora – radi se o investiciji na desetljeća, koja se dodatno (na razliku od kotla) ne zamjenjuje bez zahvata u građevini. Ako planirate rekonstrukciju ili novogradnju, ima smisla proći kroz sva sljedeća kriterija – materijal, promjer, način vodjenja, kisikovu barijeru, način spajanja i izolaciju – još prije nego što se cijevi zavežu u zid ili potklop.

Tri glavna materijala cijevi se razlikuju po cijeni, montaži i trajnosti.

PEX-AL-PEX, bakrena ili čelična cijev – koji materijal izabrati

Na tržištu se danas često susrećete s tri glavna tipa materijala za vodne i grijanje instalacije – plastometalnom višeslojnom cijevi PEX-AL-PEX, bakrenom cijevi i čeličnom cijevi. Svaki od njih ima svoje mjesto i prednosti, no u praksi se danas najčešće koristi upravo PEX-AL-PEX, a to iz dobrog razloga.

PEX-AL-PEX (plastometalna višeslojna cijev) kombinira unutrašnju i vanjsku plastovu sloj s srednjom aluminijevom slojem. Aluminijev sloj obavlja dvije važne funkcije odjednom – spriječava difuziju kisika u vodu, što je ključno posebno kod zatvorenih grijanjskih krugova (više o tome niže u dijelu o kisikovoj barijeri), a istovremeno daje cijevi tzv. oblikovnu pamć. Zbog toga cijev nakon savijanja u traženi oblik – npr. oko kuta sobe ili pri prolasku kroz prečku – u tom obliku ostaje, bez potrebe za dodatnim fiksiranjem ili strahom da će se sama izravnat. To značajno olakšava montažu, posebno kod složenijih ruta instalacije.

Bakrena cijev je tradicionalni, dugoročno potvrđeni materijal. Vrlo je otporna na toplinu i tlak, što je čini pouzdanim izborom i u zahtjevnijim radnim uvjetima. Njen nedostatak je viša cijena u odnosu na plastometalnu cijev i zahtjevnija montaža – spojevi bakrene cijevi se obično zavaruju, što zahtjeva vještost i otvoreni plamen, dakle ili iskusnog zanatljubu ili investiciju u učenje i alat. Kod rekonstrukcija, gdje je cijev vodena u stisnutim prostorima ili u blizini zapaljivih materijala, rad s otvorenim plamenom treba dodatno pažljivo osigurati.

Čelična cijev se danas koristi već iznimno – tipično u starijim instalacijama koje se dodatno ne zamjenjuju, ili u specifičnim industrijskim primjenama. Njen glavni nedostatak je nahnijepnost na koroziju unutar, ako voda u sustavu nije pravilno pripremljena. Kod obične rekonstrukcije ili novogradnje kuće ili stanovanja danas se s novom čeličnom cijevi praktično ne susrećete – ako naiđete na čelične instalacije, većinom će se raditi o originalnim, starijim instalacijama koje je pri rekonstrukciji prikladno zamijeniti modernijim materijalom.

Za običnu rekonstrukciju stanovanja ili kuće, gdje želite kombinirati jednostavnu montažu, prihvatljivu cijenu i pouzdanu dugoročnu funkcionalnost, je u većini slučajeva najpraktičniji izbor upravo plastometalna cijev PEX-AL-PEX:

Detaljno uspoređivanje svih triju materijala, uključujući konkretne situacije kada se isplati koristiti koji od njih, možete pronaći u članku PEX-AL-PEX vs. bakreni vs. čelični vodovodni vodiči.

Koji promjer cijevi vam je potreban

Izbor materijala je samo prva polovica odluke – druga, jednako važna, je pravi promjer cijevi. Promjer se bira prema dvama glavnim kriterijima: traženoj količini vode i dužini instalacije. Ne radi se o jedan univerzalni broj za cijeli kućni prostor, već o vrijednost koja se može (i u praksi često i treba) razlikovati unutar jedne instalacije ovisno o tome koju funkciju obavlja određeni dio cijevi.

U podno grijanju i pojedinačnim krugovima često se koristi promjer 16 mm – ovaj promjer je dovoljan za pojedinačne petlje koje idu od razdjelnika u određenu sobu ili zonu, gdje je količina vode i duljina segmenta ograničena. U glavnim vertikalnim vodovodnim linijama, tj. tamo gdje se spajaju protoci iz više krugova ili gdje je vodovod dugačak i mora prenijeti veći protok (npr. iz kotlovnice do razdjelnika, ili glavni vertikalni vodovod tople vode u stanu), koristi se promjer 20 do 26 mm i više.

Zašto je to uopće važno? Preuzak vodovod stvara povećan otpor protoku vode. U praksi se to očituje na dva načina – visokim tlakovim gubicima, tj. time da na kraju dugačke i uske instalacije protok bude slabiji nego što biste očekivali, i bukom pri protoku vode, koja je u naseljenim prostorima neprijateljska, naročito noću ili pri više otvorenih točaka potrošnje. S druge strane, preširoki vodovod tamo gdje bi dovolio manji promjer, skuplja je instalaciju (širi vodovod i fitinzi su skuplji) i uspoređuje dolazak tople vode – u širem vodovodu je jednostavno više hladne vode koju treba isprvo "izbaciti" prije nego što dođe topla voda do točke potrošnje.

Zlatno pravilo glasi: za pojedinačne krugove i kraće vodovode birati manji promjer (16 mm), za glavne i duže linije s većim ukupnim protokom birati veći promjer (20 – 26 mm i više). Za glavne vodovode s većim protokom primjer odgovarajućeg šireg vodovoda je:

Širi vodovod za glavne vodove po metru je skuplji nego vodovod za pojedinačne krugove.

Ako niste sigurni koji promjer vam je potreban upravo u vašem slučaju, detaljniji vodič za izračun i konkretne preporuke prema tipu vodovoda možete pronaći u članku Koji promjer cijevi vam je potreban.

Ugradnja ispod zida vs. iznad zida – što izabrati

Još jedna važna odluka je način vodovoda – tj. da li će cijev biti skrivena u zidu ili podu (ugradnja ispod zida), ili vidljiva na površini (ugradnja iznad zida). Odluku se često donosi posebno za svaki prostor u kući, jer u životnim prostorima važe drugačiji prioriteti nego u tehničkim prostorima.

Ugradnja ispod zida je cijev ukopana u zid ili pod, ispod zavarene zidne obloge ili poda. Njena glavna prednost je estetika – u završenom prostoru nema vidljivih cijevi, zidovi su čisti i ravni, točno kao u novogradnji bez bilo kakvih vodovoda. Ova prednost ima i svoju drugu stranu: kod kvara, tj. kod propuštanja ili curenja vode, popravka ugradnje ispod zida zahtijeva rušenje zida ili poda da bi se uopće moglo doći do oštećenog mjesta. Zbog toga se kod ugradnje ispod zida iznimno isplati uložiti u kvalitetne materijale i spojeve već pri montaži – upravo ovdje se svaka štednja na materijalima može u budućnosti osvetiti visokim troškovima popravke.

Ugradnja iznad zida je obrnuto vidljiva, vodi se po površini zida – najčešće u zaštitnim trakama, a ponekad i potpuno otvoreno. Njena glavna prednost je jednostavnija montaža i eventualna popravka: ako se pojavi propuštanje ili je potrebno produžiti ili promijeniti cijev, dovoljno je otvoriti traku ili jednostavno doći do cijevi bez rušenja. Nedostatak je niža estetska vrijednost, zbog čega se ugradnja iznad zida koristi pretežno u tehničkim prostorima, kao što su kotlovnic, podrum ili garaža, gdje izgled nije prioritet, a naprotiv cijenjen je jednostavan pristup za servis.

U praksi se oba načina često kombiniraju unutar jednog kućnog prostora – u životnim prostorima i kupaonima prevladava ugradnja ispod zida zbog izgleda, dok se u kotlovni, tehničkom prostoru ili na podrumu preferira ugradnja iznad zida zbog jednostavnog pristupa. Detaljnije uspoređivanje obje varijante, uključujući preporuke za konkretne vrste prostorija, možete pronaći u članku Ugradnja ispod zida vs. iznad zida.

Kiseonikov barijer – zašto je važan kod cijevi za grijanje

Ako cijev koristite za vodovod tople vode – tj. za radijatore ili podno grijanje – jedna od ključnih svojstava na koju treba obratiti pažnju je kiseonikov barijer. Najčešće se nalazi u obliku aluminijumske slojeva kod cijevi PEX-AL-PEX, ili kao posebna EVOH sloj kod cijevi tipa PE-RT.

Zadatak kiseonikovog barijera je spriječiti ulazak zrakog kiseonika kroz zid cijevi u zatvoreni grijani krug. Zašto je to važno? Grijani krug je zatvoreni sistem u kojem ista voda dugoročno cirkuliše između kotla i radijatora ili podnog grijanja. Bez kiseonikovog barijera, kiseonik iz okolnog zraka bi postepeno difuzirao kroz zid cijevi direktno u tu vodu, a od tamo dalje do svih metalnih dijelova sistema – do kotla, cirkulacijske pumpe, radijatora i eventualnih čeličnih vodovoda. Rezultat bi bio postepeno koroziono oštećenje tih komponenti iznutra, što skraćuje njihov vijek trajanja i u najgorem slučaju dovodi do curenja ili kvara pumpe ili kotla.

Zato je kiseonikov barijer kod cijevi namijenjenih za grijanje – tj. ne samo za jednostavan vodovod pitke vode, već za cirkulaciju u zatvorenom grijanom krugu – praktički neophodan. Kod vodovoda pitke (hladne ili tople sanitarne) vode, koja kroz cijev jednokratno prolazi do točke potrošnje i ne vraća se natrag u zatvoreni krug, ova svojstvo ne igra toliko ključnu ulogu. Kod izbora cijevi za grijanje – naročito za podno grijanje, gdje je cijev dugoročno zabijena u pod i njezina zamjena je praktički nemoguća bez iznimanje rekonstrukcije – kiseonikov barijer je jedan od prvih parametara koje treba provjeriti. Primjer cijevi s kiseonikovim barijerom namijenjenog direktno za podno grijanje je:

Više o tome kako točno barijera kisika funkcioniše i zašto nikada nije isplativo štedjeti na njoj kod grijane cijevi, pronađete u posebnom članku Barijera kisika – zašto je važna kod grijane cijevi.

Načini spajanja cijevi – vijčani, pritiskani, zavarivanje

Vijčani, pritiskani i zavarivanje – tri načina spajanja i njihove glavne karakteristike.

Osim materijala i promjera same cijevi, treba odabrati i način na koji se pojedinačni segmenti i fitinzi spajaju. Na izbor su u osnovi tri glavne metode, svaka s drugačijim prednostima i primjenjivostima ovisno o konkretnoj situaciji.

Vijčani (šrafbani) spojevi se osiguravaju mehanički – preko matice i tesnog kruga. Glavna prednost ovog načina je da se spoj može u bilo koje vrijeme razdvojiti i ponovno montirati, bez potrebe za posebnim alatom. To vrijedite posebno kod servisnih zahvata – ako je na primjer potrebno zamijeniti ventil, priključiti novo uređaj ili privremeno odvojiti dio cjevovoda, vijčani spoj omogućuje to bez potrebe da rezate ili uništite postojeće cijevi. Baš zbog toga se vijčani spojevi često koriste kod priključivanja armatura, ventila i uređaja, gdje se računa s budućim servisom.

Pritiskani spojevi se formiraju posebnim pritiskanim klešnjem, koji trajno deformiše metalički prsten oko cijevi i fitinza. Ovaj način je brži za montažu u većem obimu – kod većih instalacija s deseticama spojeva uštedite značajno vrijeme u odnosu na vijčanje – a rezultirajući spoj je trajan, dakle nerazdvojiv. Nedostatak je što zahtijeva investiciju u pritiskani alat, koji je prilično specijaliziran i nije uvijek isplativo kupiti za jednokratnu domaću montažu. Kod većih rekonstrukcija, gdje se realizira potpuna zamjena cjevovoda, to je međutim uobičajena i provijenjena opcija.

Zavarivanje se koristi posebno kod plastičnih cijevi tipa PP-R i spaja cijev s fitinzom toplinskim spajanjem materijala. Rezultat je homogeno, trajno spajanje koje se u suštini pretvara u jedan komad materijala s cijevi i fitinzom. Ova metoda je uobičajena kod cjevovoda hladne i tople vode, gdje se PP-R cijevi tradicionalno koriste.

Izbor načina spajanja ovisi o tome, računate li s budućim servisom i razdvojivanjem spojeva (vijčanje), radi li se o većoj instalaciji, gdje se isplati investicija u pritiskani alat (pritiskanje), ili radite s plastičnim PP-R cijevima (zavarivanje). Detaljan pregled prednosti i nedostataka pojedinih metoda, kao i preporuke kada se obratiti kojoj od njih, pronađete u članku Načini spajanja cijevi – vijčani, pritiskani, zavarivanje.

Izolacija cijevi – zašto i kako izolirati cjevovode

Zadnji, no jednako važan korak kod dizajna cjevovoda je izolacija cijevi. Na cijev se navlači termalna izolacija, obično izrađena od penastog polietilena, koja obavlja dvije različite, no jednako važne funkcije – ovisno o tome radi li se o cjevovodu tople ili hladne vode.

Kod cjevovoda tople vode i grijane vode izolacija smanjuje toplinske gubitke cjevovoda. To je važno posebno kod dužih ruta koje prolaze kroz nezagrijane prostorije – tipično podrum ili prizemlje – gdje bi neizolirana cijev tijekom puta do odvoda značajno ohladila. Zamislite na primjer dugu stranicu cjevovoda tople vode koja prolazi kroz hladni podrum do udaljenog kupaonice: bez izolacije bi voda, koja u cjevovod ulazi vruća, stigla do točke odvoda toliko ohlađena da više nije dovoljno vruća, ili bi morali dugo čekati i bespotrebno ispuštati vodu dok konačno ne dotiče vruća. Isto vrijedi i za grijani krug – neizolirani cjevovod koji prolazi kroz nezagrijan prostor gubi toplinu prije nego što stigne do radijatora ili razdjelnika za podno grijanje, dakle plaćate toplinu koja nikada ne stigne tamo gdje treba.

Kod cjevovoda hladne vode izolacija ima drugu, no jednako praktičnu funkciju – spriječava kondenzaciju vlažnosti na površini cijevi, dakle tzv. „rođenje“. Kada hladna voda teče cijevima kroz topliji zrak u prostoriji, na površini neizolirane cijevi se stvara zravna vlažnost zraka, slično kao na hladnom čaši u ljeti. Ova skondenzirana voda može postepeno oštetiti okolne materijale (npr. zidne obloge ili drvene konstrukcije), pa se i kod hladne vode isplati izolacija, posebno u prostorijama s višom vlažnošću zraka.

Detaljniji uputstva za ispravno izoliranje cijevi prema vrsti prostora i vrsti vode koja prolazi cijevima pronađete u članku Izolacija cijevi – zašto i kako izolirati cijevi.

Praktični postup pri izboru i montaži cijevi u šest koraka.

Kako postupovati pri izboru i montaži cijevi – praktični sažetak

Ako ste sve prethodne navedene korake prikupili u jedan praktičan postup, izbor cijevi za vodu i grijanje bi trebao odvijati otprilike ovako. Prvo, jasno odredite namjenu određenog dijela cijevi – radi li se o vodovodu pitke vode ili zatvorenom krugu grijanja (radijatori, podno grijanje)? Ova odgovor odmah određuje je li barijera kisika nužna (grijanje) ili nije toliko kritična (vodovod pitke vode).

Sljedeće, izaberite materijal – za običnu rekonstrukciju ili novu izgradnju u većini slučajeva najpraktičnije je plastometalna PEX-AL-PEX cijev zbog kombinacije cijene, jednostavne montaže i sjećanja na oblik, a bakar razmislite ako imate više zahtjeva za otpornost, a čelik se danas uopće ne preporučuje kao nova instalacija. Zatim odredite promjer prema tome radi li se o jednom krugu (16 mm) ili o glavnom vodovodu s većim protokom (20 – 26 mm i više).

Zatim odlučite o načinu vodjenja – podzidno u životnim prostorima i kupaonicama zbog estetike, a nadzidno u kotlovnici, podrumu ili garaži zbog jednostavnog servisa. Izaberite način spajanja prema tome, planirate li buduće razbijanje spojeva (zavrtanje), radi li se o većoj instalaciji (pritisak), ili radite s PP-R cijevima (zavarivanje). Na kraju, ne zaboravite izolaciju svuda gdje vodovod prolazi kroz nezagrijane prostorije ili gdje postoji opasnost od kondenzacije na hladnim cijevima.

Nakon same montaže, nužan je korak i tlakovina cijele instalacije – provjera da nema netesnosti u spojevima, još prije nego što se cijevi zalije u zid ili pod i postane nepristupačna. Točan postupak montaže i tlakovine korak po korak možete pronaći u članku Montaža cijevi – postupak i tlakovina. Ako se i dalje pojavljuje problem, iako je montaža bila ispravna, pregled najčešćih kvarova i preporučeni postupak njihovog rješavanja možete pronaći u članku Servis i česti problemi s cijevima.

Realni primjeri iz prakse

Primjer 1 – kuća s podno grijanjem, nova izgradnja. Kod projektiranja vodovoda u novoj kući s podnim grijanjem u svim životnim prostorima bilo je potrebno riješiti dvije različite razine vodovoda odjednom. Za pojedinačne krugove podnog grijanja koji vode iz razdjelnika u konkretne prostorije izabrana je plastometalna cijev promjera 16 mm – ovaj promjer bez problema pokriva dužinu i protok pojedinačnih krugova u prostorijama srednje veličine. Za glavni vodovod iz kotlovnice do razdjelnika, gdje se spajao protok iz svih krugova odjednom, izabrana je cijev većeg promjera, kako bi se izbjegli nepotrebni tlakovi i buka pri protoku vode. Budući da se radi o zatvorenom krugu grijanja, cijevi s barijerom kisika bile su nužne za obje grane vodovoda. Dijelovi vodovoda koji su vodili iz kotlovnice kroz nezagrijanu hodnicu do razdjelnika bili su dodatno izolirani, kako bi se toplina ne bi nepotreblno gubila prije nego što bi stigla do pojedinačnih prostorija. Razdjelnik i glavni vodovi vodeni su nadzidno u tehničkom prostoru, dok su u životnim prostorima cijevi ostale sakrivene ispod poda, odnosno podzidno u zidovima kupaonice pri povezivanju umivaonika.

Primjer 2 – stan u panelu, zamjena stupača pri rekonstrukciji kupaonice. Kod potpune rekonstrukcije kupaonice u starijemu panelu vlasnik je odlučio zamijeniti originalne čelikove stupače za vodu i grijanje novim materijalom – razlog je bio vidljiva korozija na starim cijevima, tipičan znak dugotrajne upotrebe čeličnih vodovoda bez dovoljne pripreme vode. Novi vodovodi u kupaonici vodeni su pretežno podzidno, kako bi nakon dovršenih obloga bilo vidljivo nijedna cijev – u stanu, gdje se svaki centimetar prostora računa i gdje je estetika važna, ta je odluka jasna. U tehničkoj štici, gdje su stupači zajednički za više stanova jedan iznad drugoga i gdje se računa s budućim servisom od strane vlasnika kuće, vodjenje je ostalo nadzidno, kako bi bilo jednostavno pristupiti spojevima bez potrebe za rušenjem obloga. Budući da je u jednom stanu bilo potrebno u kratkom roku izvršiti više spojeva, izabran je pritisni način spajanja umjesto zavrtanja – brža montaža se za takav volumen posla isplatila, iako je bilo potrebno posuditi pritisne klešta. Vodovod za grijaću vodu do radijatora naravno je dobio cijev s barijerom kisika, dok je za vodovod pitke vode do umivaonika i tuša ta svojstva bila nekritična.

Česta pitanja o cijevima za vodu i grijanje

Koji je glavni razlika između PEX-AL-PEX, bakrenih i čeličnih cijevi?
PEX-AL-PEX kombinira plastne slojeve s aluminijevim jezgrom, koje sprječava ulazak kisika i daje cijevi sjećanje na oblik. Bakrena cijev je otpornija na toplinu i tlak, ali je skuplja i zahtjevnija za montažu (zavarivanje otvorenim plamenom). Čelične cijevi se danas koriste samo iznimno, jer su podložne koroziji iznutra bez pravilne pripreme vode.

Koji promjer cijevi izabrati za običnu kuću?
Za pojedinačne krugove, na primjer krugove podnog grijanja, koristi se obično promjer 16 mm. Za glavne stupače ili duže dijelove s većim protokom, gdje se spajaju više krugova odjednom, izabire se promjer 20 do 26 mm i više.

Mora li cijev za podno grijanje imati barijeru kisika?
Da. Podno grijanje je zatvoreni sustav grijanja u kojem ista voda dugo cirkulira. Bez barijere kisika (aluminijeva sloj kod PEX-AL-PEX, EVOH sloj kod PE-RT) bi kisik iz okoline postepeno difundirao u vodu i uzrokovao koroziju metalnih dijelova sustava – kotla, pumpe i radijatora.

Je li bolje voditi cijev ispod ili iznad poda?
Zavisi od prostora. Vodnje ispod poda su estetski čiste, ali u slučaju kvara zahtijevaju rušenje zida ili poda. Vodnje iznad poda su vidljive, ali montaža i potencijalna popravka su jednostavnije – zbog toga se koriste posebno u tehničkim prostorima, kao što su kotlovnica, kupaonica ili garaža.

Kakav je razlika između vijenčanog i pritiskanog spoja?
Vijenčani (šrafbni) spoj se može svaki put demontirati i ponovno montirati bez posebnog alata, što je uželjeno kod servisa. Pritiskani spoj se stvara pomoću pritiskanih klešnica, brži je za montažu u većem rasponu i trajan je (neraskidiv), ali zahtijeva investiciju u pritiskani alat.

Kako se spajaju plastične PP-R cijevi?
Najčešće zavarivanjem – cijev i fiting se razgreju i spajaju u homogeni, trajni cijeli. Ovaj način je uobičajen kod vodnjaka hladne i tople vode.

Je li potrebno izolirati i cijev s hladnom vodom, ili samo s toplom?
Izolacija ima smisla kod obje. Kod tople vode i vode za grijanje smanjuje toplinske gubitke, posebno kod vodnji kroz neizolirane prostorije kao što su kupaonica ili podrum. Kod hladne vode pak spriječava kondenzaciju vlažnosti (rođenje) na površini cijevi.

Može li se PEX-AL-PEX cijev savijati bez posebnog alata?
Zahvaljujući aluminijevom srednjem sloju, PEX-AL-PEX ima tzv. oblikovnu pamet – nakon ručnog savijanja u traženi oblik, npr. oko kuta sobe, zadržat će taj oblik sam, bez potrebe za dodatnim fiksiranjem.

Povezane teme

• PEX-AL-PEX u odnosu na bakrene i čelične cijevi
• Koji promjer cijevi vam je potreban
• Vodnje ispod i iznad poda
• Barijera kisika – zašto je važna kod cijevi za grijanje
• Načini spajanja cijevi – vijenčani, pritiskani, zavarivanje
• Izolacija cijevi – zašto i kako izolirati vodnje
• Montaža cijevi – postupak i tlakotest
• Servis i česti problemi s cijevima
• Česta pitanja o cijevima za vodu i grijanje

Ako niste sigurni u izbor cijevi za vaš vodnjak, napišite nam njegovu svrhu i planiranu trasu – s radostju ćemo vam pomoći.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.

Ime i prezime Nemojte popunjavati ovo polje:

E-mail

Poruka