Inox crijeva i pitka voda – certifikati, zdravstvena ispravnost, na što paziti

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Nerezové vodovodne cijevi i pitna voda – certifikati, neškodnost, što proučavati

Kada montažer ili samostalni majstor povezuje slavinu ispod umivaonika, većina pažnje usmjerena je na to da ne izlazi voda i da cijev ima pravu duljinu. Rijetko netko razmišlja o pitanju koje je iz higijenskog gledišta puno važnije: je li ta konkretna cijev uopće namijenjena za kontakt s pitnom vodom? Je li certificirana? Od kojih su materijala unutarnji dijelovi? A što brtve – mogu li utjecati na okus ili zdravstvenu sigurnost vode?

Ova pitanja nisu besmislena ni paranojna. U praksi se dogodi da na tržište stignu cijevi izrađene od materijala certificiranih samo za tehničku vodu, a ne za pitnu – a kupac ni ne zna o tome jer izgleda isto kao certificirani komad. Razlika nije vidljiva golim okom. Nalazi se u dokumentaciji, u sastavu gume, u kvaliteti nehrđajuće čelične ploče i u tome da li proizvođač može dokazati testiranje u akreditiranom laboratoriju.

U ovom članku ćemo cijelu problematiku rasložiti na sitnice – od zakonskog okvira preko konkretnih certifikata do praktičnih savjeta što provjeravati pri kupnji i montaži.

Zašto je općenito potrebna certifikacija za pitnu vodu?

Voda u kućanstvima nije hemijski neutralna. Sadrži rastvorene soli, hloride, u nekim regijama povećane količine kalcija i magnezija, kao i tragove hlorine koje se dodaju tijekom obrade. Te tvari reagiraju s materijalima kroz koje prolazi voda. Ako je materijal neprimjenjiv, može doći do:

migracije teških metala (srebro, kadmij, nikl) u vodu,
oslobađanja organskih spojina iz plastike ili gumenih brtvi,
mikrobiološkog rasta na poroznim unutarnjim površinama,
korozije spojeva i naredne promjene boje ili mirisa vode.

Tokom toga postoji zakonska regulacija koja jasno definira koje materijale smiju dodirivati pitna voda i koje ispitivanja moraju proći proizvodi. Ne radi se samo o formalnosti – radi se o direktnoj zaštiti zdravlja.

Pravni okvir – koje norme vrijede u SR i EU

Na Slovačkoj se problematika materijala u kontaktu s pitnom vodom reguliše više pravnih akata i tehničkih normi. Osnovni su:

Zakon br. 355/2007 Z. z. o zaštiti, podršci i razvoju javnog zdravlja i njegova izvršna zakonska uređenja, koja određuju higijenske zahtjeve za pitnu vodu i materijale koji s njom dolaze u dodir.
Uredba MZ SR br. 247/2017 Z. z. o detaljima kvalitete pitne vode – definira pokazatelje kvalitete i granice za praćene tvari uključujući metale.
Smjernica EU 98/83/ES o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (ažurirana smjernicom 2020/2184/EU), koja uvodi na europskoj razini harmonizirana pravila za materijale u kontaktu s vodom.
Naredba (EU) 2020/2184 – nova smjernica o pitnoj vodi, koja značajno jača zahtjeve za materijale i proizvode u kontaktu s pitnom vodom. Članstva su imala obvezu da je prenese u januariju 2023.

Iz tehničkih normi ključne su:

EN 15664 – ispitivanje migracije metala iz materijala u pitnu vodu,
EN 16421 – organski materijali u kontaktu s pitnom vodom,
EN 13280 i povezane norme za nehrđajuću čelik u sanitarnim primjenama.

U praksi to znači da ozbiljan proizvođač vodovodnih cijevi za pitnu vodu mora imati ispitne protokole iz akreditiranih laboratorija koji dokazuju da njegov proizvod zadovoljava granice migracije metala i organskih tvari određene normama.

Konkretni certifikati i što znače

Na europskom tržištu postoji nekoliko certifikacijskih sustava s kojima se možete susresti pri izboru vodovodnih cijevi. Nisu svi jednako vrijedni ni relevantni za slovačko tržište. Evo pregleda najvažnijih:

WRAS (Water Regulations Advisory Scheme)

Britanski certifikacijski sustav upravljiv organizacijom Water Regulations Advisory Scheme. Pripada najprestižnijim u Europi i prepoznatljiv je u mnogim zemljama van UK. WRAS certifikacija uključuje ispitivanje materijala prema strogoj britanskoj normi BS 6920 i obuhvaća:

testiranje toksičnosti (senzorne karakteristike – okus, miris, boja vode),
mikrobiološka podrška rasta (dali materijal podržava razmnožavanje bakterija),
migracija tvari u vodu pri različitim temperaturama i pH.

WRAS certifikat je vremenski ograničen i mora se obnoviti, što znači da proizvođač podliježe stalnoj kontroli.

KTW (Kunststoffe und Trinkwasser)

Njemački sustav procjene plastičnih materijala u kontaktu s pitnom vodom. Upravljiv je državnim uredom za procjenu rizika (BfR). Za cijevi je relevantan u prvoj ruci za plastiku upletenu ili plastični sloj vanjske strane cijevi. KTW pozitivni popis sadrži popis odobrenih polimera i aditiva.

DVGW (Deutsche Vereinigung des Gas- und Wasserfaches)

Njemačka tehnička i znanstvena asocijacija za plin i vodu. DVGW certifikacija (prema radnim listovima W 270, W 543 i drugim) je u njemačkih govorećih zemljama i srednjoj Europi vrlo rasprostranjena. Za cijevi za pitnu vodu DVGW W 270 je ključan – ispituje mikrobiološku neškodnost materijala.

ACS (Attestation de Conformité Sanitaire)

Francuski sustav certifikacije. Slično WRAS-u obuhvata kompleksno testiranje organoleptičkih svojstava (ukus, miris), migracije tvari i mikrobiološke sigurnosti. Obavezan je na francuskom tržištu, u drugim zemljama EU se uzima kao dokaz kvaliteta.

Higijenska procjena / Higijenska isprava

Na slovačkom i češkom tržištu naići ćete i na izraz „higijenska isprava“ ili „higijenska procjena“ izdana odgovornim uredom javnog zdravstva. Radi se o procjenu konkretnog proizvoda, da li ispunjava higijenska zahtjeva za kontakt s pitkom vodom prema važećim zakonima. Ovaj dokaz bi trebao biti dostupan od proizvođača ili uvoznika.

CE oznaka – što govori a što ne govori

CE oznaka je na tržištu EU obavezna za mnoge kategorije proizvoda, ali sama po sebi ne govori ništa o pogodnosti za pitku vodu. CE izražava usklađenost s osnovnim zahtjevima odgovarajućih direktiva (npr. Direktiva o građevinskim proizvodima, Direktiva o tlakom spremniku), ali ne testira higijensku sigurnost materijala u kontaktu s vodom. Cijev s CE oznakom može biti certificirana za pitku vodu – ali ne mora. CE sama nije dovoljna.

Materijali cijevi i njihov utjecaj na neometanost

Nerezovna cijev nije jednog materijala – sastoji se od više slojeva i komponenti, pri čemu svaki od njih može potencijalno utjecati na kvalitetu vode. Neka ih razmotrimo redom:

Unutarnja cijev – guma ili EPDM

U većini nerezovih prepletenih cijevi unutarnja cijev je izrađena od EPDM gume (etilen-propilen-dijen monomer) ili manje često od NBR gume. EPDM je za pitku vodu preferirana opcija – ima dobru otpornost na hlor, UV zračenje i široki raspon temperatura. Certificirana EPDM unutarnja cijev mora biti testirana za migraciju organskih tvari (plastifikatori, antioksidanti, ubrzivači vulkanizacije) i za mikrobiološku sigurnost.

Jeftinije cijevi mogu sadržavati NBR ili PVC unutarnju cijev s nepogodnim sastavom – te mogu u vodu otpuštati tvari s neprijatnim mirisom ili s potencijalnim zdravstvenim opterećenjem. Problem većinom vidite (odnosno osjetite) tako da voda iz uređaja miriši na gumu, posebno nakon duže neaktivnosti.

Nerezov preplet – vrsta čelika

Vanjski nerezov preplet ima pre svega mehaničku funkciju – štiti unutarnju cijev od oštećenja i prenosi tlak opterećenja. Direktni kontakt s pitkom vodom većinom nema, ali kod netičnosti unutarnje cijevi ili kod kondenzacije može biti u kontaktu s vlažnošću. Ključni parametar je vrsta nehrđajućeg čelika:

AISI 304 (1.4301) – standardni nerezov čelik, 18 % hroma, 8 % nikla. Pogodan za većinu instalacija s običnom vodom.
AISI 316 (1.4401) – sadrži dodatnih 2–3 % molibdena, što značajno povećava otpornost na hloride. Pogodniji za područja s tvrdom ili izrazito hloriranom vodom i u agresivnijem okruženju.

U običnim kućanskim uvjetima je AISI 304 dovoljan. Za industrijske ili prehrambene primjene preferira se AISI 316.

Krajevi – bakar ili nerez

Ovo je mjesto gdje se u pogledu pitke vode događa najviše. Krajevi su u direktnom i trajnom kontaktu s vodom – voda kroz njih teče, pri zaustavljanju strujanja u njima staja. Zato:

Bakarne krajevi – sadrže bakar (60–70 %) i cink (30–40 %), eventualno tragove olova. Starije bakrene legure sadržavale su čak 3 % olova kao obradivostni aditiv. Moderne bakrene legure (tzv. „bez olova“ ili „niskoolovne“) moraju ispunjavati granice prema EN 12165 i moraju biti testirane za migraciju olova i cinka. Kod kupnje provjeriti je li proizvođač deklarirao bakar OT58, CW617N (obična bakrena legura) ili CW511L (niskoolovna bakrena legura) i je li postojala certifikacija koja potvrđuje ispunjenje migracijskih granica.
Nerezov krajevi – iz higijenskog aspekta povoljniji, ne sadrže olovo ni cink. Migracija metala je minimalna. Nedostatak je viša cijena i ponekad lošija obradivost kod proizvodnje složenih oblika.

Vaša informacija o tom ovlađivanju može se pronaći u članku Nerezové vs. mosadzné koncovke – koji je razlika i što izabrati u našem Informacionom centru.

Brtve (O-krugovi, ravne brtve)

Brtve su od gume ili sintetičkog elastomer. Čak i kod potpuno certificirane cijevi, neodgovarajuće brtve mogu biti neprimjerenije ako su od pogrešnog materijala. Za pijaću vodu preporučujemo brtve certificirane prema WRAS ili KTW, od materijala kao što su EPDM ili NBR s higijenskim sertifikatom. Kod zamjene brtvi uvijek koristite rezervne dijelove istog proizvođača ili eksplicitno certificirane za pijaću vodu.

Na što se konkretno pitati pri kupovini – praktični kontrolni popis

Iz prakse znam da većina kupaca pri kupovini cijevi uopće ne prati ništa osim dužine i promjera navoja. Međutim, nekoliko minuta posvećenih sljedećim tačkama može značajno razjasniti razlike između proizvoda:

Je li cijev eksplicitno označena kao „za pijaću vodu"? Neke tvrtke prodaju vizualno identične cijevi u dvije verzije – za pijaću i tehničku vodu. Provjerite naziv ili tehničke specifikacije.
Koji certifikat ima cijev? Pitajte se o WRAS, KTW, DVGW ili nacionalni higijenski sertifikat. Ako proizvođač/trgovac ne može predstaviti ni jedan, tretirajte proizvod kao nekvalifikovan za pijaću vodu.
Od kojeg materijala je unutrašnja cijev? Izjava „EPDM" je dobar početak, ali kvaliteta EPDM-a ne ovisi samo o vrsti gume – ključne su aditivi. Tražite „certificirani EPDM za pijaću vodu" ili direktnu referencu na normu.
Vrsta bakra koncova – kod bakrenih koncova tražite izjavu „bez olova" (lead-free) ili konkretnu oznaku legure (CW511L).
Maksimalni pritisak i temperatura – certifikacija za pijaću vodu se odnosi na definirane uvijete. Standardne cijevi za kućanstva su certificirane obično do 10 bar i 70 °C. Pri višim parametrima (npr. solarni sistemi) se uvjeti razlikuju.
Je li proizvođač dostupan i pregledan? Tražite proizvođača, provjerite njegovu web stranicu i dostupnost tehničke dokumentacije. Anonimni distributeri bez identificiranog proizvođača su rizik.

Konkretni proizvodi – što nudi PROFI rad na atria.sk

U kategoriji nerezovih cijevi na atria.sk možete pronaći proizvode serije PROFI koji su eksplicitno namijenjeni za pijaću vodu. Hajde ih pregledati u smislu ovog članka:

Ključni proizvod u pogledu materijalne kvalitete je Nerezová rozťahovacia hadica PROFI S na pitnú vodu s nerezovými koncovkami (1/2" FF, 50–100 cm). Ova cijev ima nerezovu (ne bakrenu) koncovku, što je higijenski najčistiji izbor – nema bakra u kontaktu s vodom, nema rizika migracije olova ili cinka. Za kupce koji žele maksimalnu higijenu bez kompromisa, ovo je pravi izbor. Sustav proširenja u rasponu od 50 do 100 cm čini ga praktičnim i u situacijama gdje tačna udaljenost nije unaprijed jasna.

Za standardne instalacije u kupatilu i kuhinji dostupne su različite varijante serije PROFI MW – cijevi prekrivene plastom s bakrenim koncima, u različitim dimenzijama i veličinama navoja. Varijanta 3/8" FF u rasponu 30–60 cm je tipičan izbor za povezivanje umivaonika sifona ili baterije s manjim navojem, dok varijanta 1/2" FF, 40–80 cm pokriva većinu standardnih instalacija ispod umivaonika ili kod WC napunjavajućeg ventila.

Za situacije gdje je udaljenost između priključka i baterije značajno veća – npr. kod nestandardnog položaja baterije ili kod preinstalacije sanitarija – tu je PROFI MW 1/2" FF u rasponu 80–160 cm. Takva dužina je pogodna npr. za povezivanje slobodno stojeg umivaonika ili kod nestandardnog rasporeda razvodnika i baterije.

Ako rješavate pitanje, da li izabrati cijev prekrivenu plastom ili čist nerez, preporučujemo da pročitate članak Nerezová hadica pokrytá plastom vs. holý nerez – ktorá je lepšia. Kratko: plastovlja zaštićuje opletenje od mehaničkog oštećenja i kondenzacije, nema utjecaja na unutarnje higijenske karakteristike cijevi.

Stagnacija vode u cijevi – podcjenjeno riziko

Jedna od manje raspravljanih tema je mikrobiološka sigurnost vode koja dugo vremena stoji u cijevi. To se događa npr. kada:

poslije odmora, kada je voda nekoliko dana ili tjedana bila neupotrebljavana,
u prostorijama s rijetkim upotrebljavanjem (ljetne kuće, između stanara u zakupu),
u slepim granama vodovoda (zaboravljena izlazna otvora).

U stajnoj vodi u cijevi dolazi do rasta mikroorganizama, u ekstremnom slučaju i do razmnožavanja Legionelle. Ključni faktori koji to utječu:

Temperatura vode – Legionella se razmnožava najintenzivnije pri 25–45 °C, što je raspon tipičan za hladnu vodu u toplom okruženju (npr. ljeti u lošije izoliranom prostoru ispod umivaonika).
Materijal unutarnjih zidova – porozni ili hemijski neadekvatni materijali podržavaju stvaranje biofilma, na koji se bakterije ljepe.
Dužina cijevi – kraća cijev = manji volumen stajne vode = niži rizik.

Sertificirane cijevi (WRAS, DVGW W270) testirane su upravo i na nepružanje rasta mikroorganizama. Cijevi bez sertifikata mogu imati unutarnju površinu koja aktivno podržava stvaranje biofilma. Z tog razloga nikada ne koristite za pitnu vodu cijevi sertificirane samo za centralno grijanje ili tehničku vodu – njihova unutarnja površina nije testirana na mikrobiološku sigurnost.

Praktični savjeti pri montaži s obzirom na higijenu

Čak i sertificirana cijev može izazvati higijenski problem ako je loše montirana ili pohranjena. Iz prakse nekoliko preporuka:

Pred montažom cijev preprljite – poslije skladištenja ili dugu vremensku upotrebu u trgovini mogu biti unutra ostaci talčanog praška (koristi se pri proizvodnji gumene cijevi) ili druge nečistoće. Kratko preprljavanje čistom vodom prije prvog upotrebljavanja je dobar navik.
Nekoristite teflon trak za gušća brtvila – ako cijev ima gumeno brtvo, ne treba teflon trak. Njegovo loše namatanje može izazvati propuštanje i istovremeno deformirati brtvu.
Nemojte preterano zategnuti spojeve – kod aluminijevih ili bakrenih navoja preterano zatezanje može puknuti navoj ili deformirati brtvu. Glavni navoj zategnite ručno i dodatno maksimalno za jednu četvrtinu okretanja ključem.
Nakon montaže pustite vodu da teče barem 30 sekundi – isperu ostatke iz unutrašnjosti nove cijevi.
Redovito provjeravajte stanje cijevi – preporučena zamjena je svakih 5–10 godina, ili odmah pri bilo kakvom mehaničkom oštećenju opletenja ili pri propuštanju vode. Više o trajnosti pročitajte u članku Koliko dugo traje nehrđajuća cijev i kad je zamijeniti.

Tipične greške iz prakse – što se stvarno događa

Tijekom godina u poslu sam se susreo s nekoliko ponavljajućih scenarija koji vrijedi napisati:

Kupac je kupio jeftinu cijev iz e-trgovine s bazarnim proizvodima. Nakon dva tjedna prijavio je da voda iz tuša miriši na gumu. Cijev nije bila sertificirana za pitnu vodu – imala je unutarnju cijev od NBR-a, vjerojatno punu neprimjerenih plastifikatora. Zamjena sertificiranom EPDM cijevi odmah je riješila problem. Razlika u cijeni bila je nekoliko eura. Razlika u kvaliteti bila je značajna.

Instalater je upotrijebio cijev za grijanje za pitnu vodu. Vizualno identične cijevi, isti izgled, drugi unutarnji materijal. Cijevi za grijanje često su napravljene od materijala optimiziranih za vrelu vodu u zatvorenom krugu – mogu sadržavati antioksidante i inhibitore korozije koji ne pripadaju pitnoj vodi. Uvijek provjerite za što je tačno namijenjena cijev.

Kupac je rješavao izbor navoja, ali nije provjerio sertifikaciju. Došao je s točnom zahtjevom „1/2 inča, duljina 60 cm" – i to je u redu. Ali kad smo počeli razgovarati o tome što tačno kupuje, ispostavilo se da je izabrala cijev o kojoj nema informacija o sertifikaciji. Nakon dopunjavanja dokumentacije usporedili smo proizvode i usmjerili ga na sertificiranu verziju. O navoju i duljini možete pročitati u člancima Navoj 3/8" ili 1/2" – kako utvrdim što mi treba i Koja duljina cijevi mi odgovara – fiksna ili rastežna? Želim istaknuti: čak i ako imate točne parametre, sertifikacija mora uvijek ići ruka u ruci.

Stanovite kuća s vodovodnim vodovodima koji su davno instalirani. Tokom rekonstrukcije kupaonice, ispod stareg umivaonika pronađeni su vodovodi starosti 15 godina. Vizualno su izgledali dobro – pleter nije oštećen, nema vidljivih tragova korozije. Međutim, unutrašnja guma je nakon 15 godina degradirana, kruta, s mikroprslinama. Takav vodovod može u bilo koje vrijeme prasknuti i uzrokovati vodnu štetu. Općenito preporučeno je zamjena svakih 10 godina bez obzira na vizualni stanje.

Kako je to s tlakom i temperaturom kod certifikacije

Certifikacija za pitku vodu uvijek je povezana s konkretnim radnim uvjetima. U tipičnom stanu, tlak hladne vode iznosi 2,5–5 bar, a toplu vodu do 65 °C. Standardni vodovodi za kućanstva testirani su na:

maksimalni radni tlak: 10 bar (običajni raspon 8–10 bar),
maksimalnu temperaturu: 70–90 °C (ovisi o konkretnom proizvodu),
testni tlak: običajno 20 bar (dvostruki do trostruki radni tlak).

Za posebne primjene – npr. direktnu poveznicu u solarnim sustavima ili visokotlačne krugove – običajni vodovodi nisu dovoljni. Tamo je potreban poseban vodovod certificiran za više temperature i tlakove. Običajni vodovodni priključci u kupaonici i kuhinji su međutim daleko ispod tih granica, a standardni certificirani vodovodi im potpuno odgovaraju.

Najčešće postavljana pitanja (FAQ)

Smijem li koristiti nehrđajući vodovod bez certifikata za pitku vodu, ako izgleda dobro?

Ne – ovakav pristup u stanovnoj instalaciji s pitkom vodom nije opravdan. Vanjski izgled ne govori ništa o unutrašnjem materijalu. Loša unutrašnja cijev može u vodu otpuštati organske spojevine, poticati rast bakterija ili nakon nekog vremena degradirati i uzrokovati kvar. Razlika u cijeni između certificiranog i nekvalitetnog vodovoda je minimalna, a rizik je neusporedivo veći. Uvijek insistirajte na proizvodima eksplicitno namijenjenim za pitku vodu.

Je li CE oznaka dovoljna jamstvo da je vodovod prikladan za pitku vodu?

Ne. CE oznaka potvrđuje ujednačenost s odgovarajućim EU smjernicama (graditeljski proizvodi, tlakovi sustavi), ali ne testira higijensku sigurnost materijala u kontaktu s pitkom vodom. Za pitku vodu tražite specifične certifikate kao WRAS, DVGW, KTW, ACS ili nacionalni higijenski certifikat. CE i certifikacija za pitku vodu su dvije različite stvari koje se međusobno ne dopunjuju automatski.

Da li su bakrene priključnice sigurne za pitku vodu?

Da, ako su od bakra certificiranog za pitku vodu. Moderne bakrene legure s niskim sadržajem olova (označavanje CW511L ili „lead-free brass") zadovoljavaju europske granice za migraciju metala u pitku vodu. Problem mogu predstavljati stare ili nekvalitetne bakrene legure s višim sadržajem olova. Ako kupujete vodovod s bakrenim priključnicama, provjerite da li proizvođač deklarira niskolovnu bakrenu leguru ili ima certifikat koji potvrđuje ispunjenje migracijskih granica prema EN 15664.

Koliko dugo je važeći certifikat vodovoda – treba li ga obnoviti?

Certifikati kao WRAS su važeći ograničeno vrijeme (običajno 5 godina) i moraju se obnoviti, što uključuje ponovni test. To je u korist potrošača – proizvođač je pod stalnom kontrolom. Proizvođači s drevnim certifikatima ili certifikatima iz nepoznatih organizacija mogu biti problematični. Za vaš konkretni proizvod, važnost certifikata ne morate pratiti – to je odgovornost proizvođača prema certifikacijskom tijelu. Kao kupac, samo provjerite da li proizvod trenutno ima certifikat.

Što učiniti ako vodovod nakon montaže miriše ili voda ima čudan okus?

Prvi korak je pustiti vodu da teče 2–3 minute – ako se problem riješi, radi se o ostacima iz proizvodnje koji su se otoplili. Ako problem traje, vodovod je vjerojatno neprilagođen za pitku vodu ili ima loš unutrašnji materijal. U tom slučaju zamijenite vodovod s certificiranim proizvodom. Nikada ne pite vodu koja ima trajno gumeni ili hemijski okus – minimalno je to neprijeko, a u najgorem slučaju može se raditi o migraciji neželjenih tvari.

Treba li vam drugi tip vodovoda za hladnu i toplu vodu?

Standardni certificirani vodovodi za pitku vodu su namijenjeni za oba kruga – hladnu i toplu vodu do temperatura obično oko 70–90 °C. U kućanstvu, topla voda iz slavine ne dostiže više temperature, pa jedan tip vodovoda može obuhvatiti oba. Raspodjelu trebate napraviti samo za posebne primjene (solarni sustavi, industrijska oprema), gdje temperature mogu biti više – tada je nužno koristiti posebne vodovode za više temperature.

Zaključak – higijena pitke vode ovisi i o sitnicama

Neželjeni vodovod ispod umivaonika je sitnica kojoj se posveti minimalna pažnja. I ipak – svakodnevno kroz nju prolazi voda koju pite, kužite se u njoj, čistite zubi. To nije razlog za paniku, ali je razlog da pri kupnji posvetite trenutak provjeri certifikacije i materijala.

Sažetak najvažnijeg: uvijek kupite vodovode eksplicitno namijenjene za pitku vodu, s dokazanim certifikatom (WRAS, DVGW, KTW, ACS ili higijenski certifikat), s EPDM unutrašnjom cijevi i s priključnicama od certificiranog bakra (niskolovni) ili neželjenog čelika. Vodovodi iz profesionalne serije na atria.hr zadovoljavaju ove kriterije i dostupni su u raznim dužinama i promjerima navoja za različite vrste instalacija.

Ako još uvijek razmišljate o točnoj dužini ili vrsti navoja za vašu instalaciju, preporučujem da pročitate dodatne članke u ovom Vježbenom centru – npr. Kako izabrati pravi neželjeni vodovod za pitku vodu ili Montaža neželjenog vodovoda ispod umivaonika ili na slavinu. Cijeli niz praktičnih informacija možete pronaći i u Često postavljana pitanja o neželjenim vodovodima – navoji, dužine, tlak, zamjena.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate ideju kako se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.