Česta pitanja o upravljačkim jedinicama solarnih sustava
Često postavljana pitanja o upravljačkim jedinicama solarnih sistema – kompleksni vodič za instalatere i vlasnike
Ako se bavite solarnom tehnikom – bilo kao vlasnik kuće koji želi razumjeti svoj sistem ili kao instalater koji svakodnevno rješava poslove – vjerojatno znamo da je upravljačka jedinica srce cijelog solarnog uređaja. I to je komponenta oko koje se vrti najviše pitanja, zabuna i ponekad grešaka pri montaži ili podešavanju. U praksi vidimo da ljudi ulože tisuće eura u kolektore i spremnik, ali na upravljačku jedinicu gledaju kao na drugorazrednu "elektroniku" – a upravo to često bude izvor problema.
Ovaj članak prikuplja stvarno česta pitanja koja se ponavljaju pri prodaji, montaži i servisu upravljačkih jedinica. Ne radi se o marketingovom pregledu, već o odgovorima s tehničkom dubinom koju kupac ili tehničar stvarno treba. Tematike smo poredali od osnovnih pojmova do naprednijih scenarija iz prakse.
Što upravljačka jedinica čini – a što ne?
Ovo je prvo pitanje koje postavlja svaki tko se s ovom temom susreće prvi put. Upravljačka jedinica solarnog sistema – tehnički nazvana i regulator, diferencijalni regulator ili solarna automatika – ima u osnovi jednu glavnu ulogu: odlučiti kada pokrenuti cirkulacijsku pumpu. To čini na osnovi uspoređivanja temperatura na unaprijed definiranim mjestima u sistemu.
Najčešći princip: regulator mjeri temperaturu na kolektoru (pomoću senzora T1) i temperaturu u spremniku tople vode (senzor T2). Ako je temperatura kolektora viša za definirani razlika (tzv. histeroza – obično 5–8 °C), regulator uključuje pumpu i počinje prečerpati toplu tekućinu. Kada se razlika smanji (obično 2–4 °C), pumpa se isključi. Ovo je osnovni diferencijalni algoritam koji se nalazi u svakom regulatoru – od najjednostavnijeg do najkompleksnijeg.
Što regulator ne čini: ne grije vodu sam od sebe, nije izvor topline, ne zamjenjuje rezervni grijač ni ne upravlja kotlom (osim ako nije posebno dizajniran za to). Ovo osnovno ograničenje je važno jer mnogi kupci misle da ako kupi "bolji regulator", imat će više tople vode – što nije istina. Učinak sistema ovisi prije svega o površini i orijentaciji kolektora, volumenu spremnika i lokalnim klimatskim uvjetima.
Kakav je razlika između regulatora i pumpe?
Ovo pitanje pripada među najčešćima i najvažnijima. Mnogi kupci mešaju ova dva pojma ili pretpostavljaju da su jedno te isto. Nisu.
Samostalni regulator (upravljačka jedinica) je elektronički uređaj koji mjeri temperature, procjenjuje uvjete i daje upravljački signal pumpi. Sam po sebi ne sadrži pumpu ni hidrauliku. To je "mozak" sustava.
Solarna pumpska jedinica je hidraulički blok koji u jednom kompaktnom tijelu integrira cirkulacijsku pumpu, kuglaste ventile, povratni ventil, tlakovu sigurnosnu opremu, protokomjer i – u kompleksnijim verzijama – i upravljačku elektroniku. Takva jedinica je dakle "mozak i srce" zajedno.
Primjer iz prakse: ako kupite Solarnu pumpsku upravljačku jedinicu ZPS 18e - 01 ECO, dobit ćete kompaktno rješenje s integriranom elektronikom – ne morate dodatno kupiti samostalni regulator. S druge strane, ako kupite samo Euroster 813 Solar, imat ćete samo regulator koji morate priključiti na vanjsku pumpu i hidrauličke komponente.
Detaljnije uspoređivanje možete pronaći u članku Razlika između solarnog pumpskog sustava i samostalnog regulatora u ovom informacijskom centru.
Koliko senzora temperature regulator treba i gdje se montiraju?
Broj i smještaj senzora ovisi o shemi sustava i funkcijama regulatora. U praksi se susrećemo s nekoliko tipičnih scenarija:
- Osnovni sustav (1 kolektor, 1 spremnik): dovoljna su 2 senzora – T1 na kolektoru (ili na izlaznom cjevovodu kolektora, tzv. flow), T2 u spremniku u gornjoj tretini.
- Sustav s dva spremnika: potrebna su 3 senzora – T1 na kolektoru, T2 u prvom spremniku, T3 u drugom spremniku. Regulator tada prioritarno puni prvi spremnik, a nakon što se zagrije, prebacuje na drugi.
- Sustav s bazenom: 3 senzora – T1 na kolektoru, T2 u spremniku TÚV, T3 u bazenu ili na toplinskom razmjenjivaču bazena.
- Dvokružni sustavi (kombinirani sustav s kotlom): do 4–6 senzora uključujući senzor kotlovskog kružnog toka, spremnika i kolektora.
Veoma važno je smještaj senzora T1 na kolektoru. Trebao bi biti umetnut u specijalnu jamku kolektora (tzv. "senzorska jamka"), a ne samo priložen na površinu. Pri neispravnom smještaju mjerenje može biti niže za 10–15 °C, što će uzrokovati da sustav ne uključi pumpu čak i kada bi trebao.
Senzor T2 u spremniku trebao bi biti smješten u donjoj tretini spremnika (ne na dnu, ni gore), kako bi regulator "vidio" stvarnu temperaturu hladnog ulaza i ispravno procijenio je li smisleno prečerpati toplinu iz kolektora. Ako je senzor previsoko (u gornjoj, najtoplijoj zoni), sustav se gotovo isključi jer se topla sloja penji gore – spremnik može izgledati "zagrijan", dok je u donjoj zoni voda i dalje hladna.
Što znači histereza i kako ju podešavati?
Historija je parametar koji direktno utječe na učinkovitost i trajnost solarnog sustava. Radi se o temperaturnu razliku između uvjeta za uključivanje i isključivanje pumpe.
Konkretni primjer: podešavate ΔT uključivanje = 8 °C i ΔT isključivanje = 3 °C. To znači da će pumpa započeti rad kada je kolektor za 8 °C topliji od spremnika, a prestaće raditi kada se ta razlika smanji na 3 °C. Razlika između ove dvije vrijednosti upravo je histeriza (5 °C u ovom slučaju).
Zašto je to važno? Ako podešavate premaalu histerizu (npr. ΔT uključivanje = 5 °C, ΔT isključivanje = 4 °C), pumpa će se vrlo često uključivati i isključivati – tzv. "cikliranje". Svako uključivanje pumpe je opterećenje za elektroniku i motor, a uzrokuje i toplinske gubitke pri svakom novom ciklusu. S druge strane, prevelika histeriza (npr. ΔT uključivanje = 15 °C) uzrokuje da sustav kasnije reagira i gubi upotrebljivo solarno toplinu u jutarnjim i večernjim satima.
Iz prakse preporučujemo za obične sustave: ΔT ON = 6–8 °C, ΔT OFF = 2–4 °C. Kod dužih cijevi (više od 15 m) povećajte ΔT ON na 9–10 °C, jer hladno medijum u cijevi "hladi" kolektor pri pokretanju i regulator bi inače odmah isključio pumpu.
Zašto regulator ne uključuje pumpu iako svane sunce?
Ova pitanje je na prvom mjestu u servisnoj praksi. Kupac će zvati razočaran – "sunce svane, kolektor je vruć, a pumpa stoji." Uzroka može biti više i treba ih sistematski isključiti:
- Spremnik je dozgrijan na maksimalnu temperaturu: Većina regulatora ima podešenu maksimalnu temperaturu spremnika (TMax), nakon dostizanja koje pumpa staje iako je kolektor vruć. Tipično je to 60–75 °C. Provjerite podešavanje TMax i stvarnu temperaturu spremnika.
- Kvar senzora T1 na kolektoru: Ako senzor pade s kolektora, mjeri okolnu temperaturu umjesto temperature kolektora. Preporučujemo fizički provjeriti je li senzor ispravno uvučen u rupu i pričvršćen.
- Prestala je ili oštećena žica senzora: Digitalni regulator pri prestaloj žici prikazuje grešku (npr. "E1" ili "---"). Provjerite otpor senzora – za običan NTC 10K bi trebao biti oko 10 000 ohma pri 20 °C.
- Pumpa je zapečena nakon ljetnog prestanka: Cirkulacijske pumpe koje su mirovale mjesecima mogu imati zapečen rotor. Skinite pristupnu maticu i rotora okrenite šrafcilom – problem obično odmah nestane.
- Pogrešno podešeni ΔT: Ako imate ΔT ON = 20 °C i spremnik je na 55 °C, pumpa će se pokrenuti tek kad kolektor dostigne 75 °C – što u oblačnom danu ne može se dogoditi.
Što je funkcija zaštite od pregrejavanja spremnika (cooling function)?
Solarni sustavi u ljeti mogu u spremniku dostići temperature iznad 90 °C, što je opasno s obzirom na sprano udobnost (bojenje), ali i za tehnologiju spremnika i sigurnosne ventile. Funkcija "cooling" (hlajenje spremnika) je poseban režim rada, u kojem regulator u noćnim satima pokreće pumpu u obrnutom smislu – toplinu iz spremnika odvodi natrag u kolektor, gdje se rasipa u okolino.
Funkcija radi ovako: kada temperatura spremnika premaši podešenu zaštitnu vrijednost (npr. 85 °C), regulator u noći (kada je kolektor hladniji od spremnika) preokreće logiku – pumpa počinje raditi i toplina se odvodi iz vrućeg spremnika kroz kolektor, koji u noći funkcioniše kao radijator. Ujutro je spremnik za 5–10 °C hladniji i sustav može opet normalno prikupljati solarnu energiju.
Ova funkcija je standard u većini modernih regulatora, ali mora biti ispravno aktivirana i podešena. Ako nije uključena i spremnik se u ljeti pregreje, ugrožena je aktivacija sigurnosnog ventila i izlaz toplonosnog medija.
Kakav je razlika između ECO i standardne pumpe?
Označavanje ECO kod solarnih pumpe govori prije svega o vrsti cirkulacijske pumpe. Standardne pumpe imaju fiksne okretaje (ili nekoliko ručno izbora stupnjeva), dok ECO pumpe – tehnički su elektronski komutirani motori (EC motori) – reguliraju okretaje polum i automatski prema potrebi sustava.
Važna prednost ECO pumpe je značajno niža potrošnja električne energije. Obična pumpa s fiksanim okretajima potroši 40–80 W, dok EC pumpa pri istom hidrauličkom snagu potroši 5–25 W. Za godinu dana rada (cca 2 000–2 500 sati godišnje rada) to može biti razlika 50–100 kWh, što pri cijeni električne energije 0,20 €/kWh čini uštedu 10–20 € godišnje. Nije astronomsko iznos, ali za 10 godina rada se to sabira.
Osim toga, ECO pumpe su tiši i imaju duži vijek trajanja zbog nižeg toplinskog opterećenja elektronike. Na primjer Solarna pumpe ZP2-12 ECO upravo zbog ovog rješenja postiže potrošnju samo nekoliko vata pri običnom radu. Detaljno uspoređivanje možete pronaći i u članku Solarna pumpe ECO vs. standardna – u čemu je razlika i kada se isplati.
Kako radi protokomjer u upravljačkoj jedinici i zašto ga trebam?
Protokomjer mjeri koliko litara toplonosnog medija protječe po satu (ili po minuti) kroz solarni krug. Uz temperature na ulazu i izlazu iz kolektora omogućuje regulatoru da izračuna trenutnu toplinsku snagu sustava u kW i ukupnu energiju u kWh od instalacije.
Ovo nije samo "dekorativna" funkcija. Praćenje protoka i snage omogućuje vam:
- Provjeru ispravnosti podešavanja sustava – optimalni protok za ravne kolektore je obično 30–50 l/h po m² kolektora (pri nižem protoku je veća toplinska učinkovitost, ali lošija sposobnost prenosa).
- Otkrivanje djelomičnog zagušenja filtera ili sustava – ako protok značajno pada u odnosu na obične vrijednosti, to signalizira problem u hidraulici.
- Izračun energetske bilance i provjeru povratnosti investicije.
Moderni jedinice kao Elektronski protokomjer za GH 26 digitalno integruju izmjerene vrijednosti i komuniciraju s regulatorom. Analogni protokomjeri (rotameter s plavajućom kuglom) su jeftiniji, ali ne omogućavaju snimanje podataka. Više o priključivanju protokomjera možete pronaći u članku Elektronski protokomjer u solarnom sustavu – za što služi i kako ga priključiti.
Mogu li priključiti više kolektora ili više spremnika na regulator?
Ovisi o konkretnom modelu regulatora i njegovim funkcijama. U običnoj praksi susrećemo se s nekoliko situacija:
Više kolektora paralelno: Ako povežete više kolektora u jedno polje (paralelno), regulator to „vidi“ kao jedan izvor topline – na kolektoru je samo jedan senzor T1 (obično u posljednjem kolektoru u nizu, gdje je najviša temperatura). Regulator ne mora znati koliko je kolektora povezanih, mora samo znati temperaturu na izlazu polja. To je bez problema za sve regulatore.
Dva spremnika (prioritetno punjenje): Za to vam je potreban regulator s funkcijom "2 spremnika" ili "dvospremnički sustav". Regulator upravlja preklopnom kuglom (trokraki motorizirani ventil), koja usmjerava tok medija naizmjenično u prvi ili drugi spremnik. Prioritet se postavlja – tipično se prvo grije spremnik TÚV (topla voda za uporabu) i kad dostigne traženu temperaturu, preklopi se na spremnik podzemnog grijanja ili bazena.
Visekrugovi sustavi: Za složenije sheme (npr. kolektori + spremnik + bazen + solarno podno grijanje) potreban je napredniji regulator s više izlaza i senzora. Preporučujemo da se konzultira s projektantom sustava, jer hidraulička shema mora biti ispravno dizajnirana.
Detaljni vodič za izbor regulatora prema broju kolektora i spremnika pronađite u članku Kakav regulator vam treba za solarni kolektor – izbor prema broju kolektora i spremnika u ovom Vježbenom centru.
Regulator pokazuje grešku – što to znači?
Svaki proizvođač ima svoju skupinu grešaka, ali neke vrste kvarova su zajedničke za sve sustave. Najčešći stanovi grešaka i njihove uzroci:
- E1 / Senzor otvoren (open circuit): Prekinuti kabel ili odspojeni senzor. Provjerite priključke i cjelovitost kabla. Mjerite otpor senzora – prekinuti senzor će imati otpor OL (van raspona).
- E2 / Senzor kratki spoj (short circuit): Kabel senzora ima kratki spoj (npr. pojeo ga štakor, pritisnut u vratima). Kratki spoj NTC senzora će imati otpor gotovo 0 ohma.
- Pumpa radi, ali nema protoka: Zaključana pumpa, zatvoreni ventil, zrak u sustavu ili zagušen filtar. Provjerite ručno odzračavanje.
- Kolutanje temperatura na zaslonu: Nestabilna veza senzora ili elektromagnetna smetnja (npr. blizina jakih kabela uz senzor).
- Sustav se uključi i odmah isključi: Pre mala histeriza ΔT OFF, ili zrak u sustavu uzrokuje temperaturne oscilacije.
Detaljnije rješenja problema pronađite u članku Česte greške solarnih regulatora i pumpskih jedinica direktno u ovom Vježbenom centru.
Kako postaviti maksimalnu temperaturu kolektora (funkcija Tmax kolektor)?
Većina regulatora omogućuje postaviti i maksimalnu temperaturu kolektora – pri dostizanju te temperature regulator isključuje pumpu kako bi spriječio pregrijavanje topljenog medija i oštećenje kolektora. Tipično se postavlja na 110–130 °C za vakuumskim kolektorima, za pločaste kolektore dovoljno je 95–110 °C.
Zašto to ne ostaviti na maksimum? Pri visokoj temperaturi kolektora (nad 150 °C, što se može dogoditi ljeti pri stagnaciji) opasno je razgradnja glikolnog medija, gubitak tlaka u sustavu i u ekstremnim slučajevima oštećenje brtvila. Regulator bi trebao biti postavljen tako da sustav isključi prije nego što se kritični stanje dogodi.
Sustavi s vakuumskim cijevnim kolektorima su osjetljiviji na pregrijavanje nego pločasti, jer pri stagnaciji mogu dostići temperature iznad 200 °C unutar cijevi. Zato kod vakuumskih kolektora preporučujemo i mehanička mjera – senziranje ljeti, dimenzioniranje širokog štampača s većom rezervom i solarni medij s višim točkom vrenja (npr. propilen glikol 50 %).
Jeste li nužno postaviti vrijeme i datum na regulatoru?
Kod osnovnih diferencijalnih regulatora (samo usporedba T1 i T2) vrijeme nije nužno – sustav se upravlja isključivo temperaturama, a ne vremenom. Kod regulatora s naprednijim funkcijama, kao što je vremensko blokiranje noćnog hlađenja, funkcija dodatnog grijanja iz drugog izvora u određenim satima ili sigurnosno kopiranje podataka s vremenskom oznakom, postavka vremena i datuma je važna i utječe na ispravnost funkcije.
U praksi se često srećemo s time da korisnik aktivira funkciju "cooling" (noćno hlađenje topline kroz kolektor), ali ima postavljeno pogrešno vrijeme – i regulator pokreće hlađenje tijekom dana, kada kolektor svijetli, što je točno suprotno od onoga što bi trebao raditi. Zato nakon svake zamjene baterije za sigurnosno napajanje ili nakon dužeg prekida struje uvijek provjerite postavku vremena.
Morate li kalibrirati senzore temperature nakon instalacije?
Obični NTC senzori (termistori), koji se koriste u solarnim regulatorima, imaju proizvodnu toleranciju ±1–2 °C. Za većinu primjena to je dovoljno i kalibracija nije nužna. Neke naprednije regulatori omogućuju offset – ručnu korekciju prikazane vrijednosti za određeni broj stupnjeva, što možete iskoristiti ako imate referentni termometar i utvrdite sistematsku odstupanje.
Važnije od kalibracije je ispravna montaža senzora: čvrsto mehaničko pričvršćivanje u jamicu, toplinska izolacija kabla na mjestu kontakta (da ne prenosi okolnu temperaturu unutra), i kod vanjskih senzora (na kolektoru) otporni izvedbe kabla prema UV zračenju i toplini.
Kolika je životni vijek upravljačke jedinice i kada je zamijeniti?
Elektronika solarnih regulatora ima pri normalnoj upotrebi vijek od 10–20 godina. Najčešći razlog zamjene nije kvar samog regulatora, već:
- Kraj proizvodnje zamjenih dijelova ili senzora – nakon 15+ godina može biti problem pronaći kompatibilni senzor ili zaslon.
- Potreba za modernizacijom – stariji regulator možda ne podržava EC pumpe, WiFi nadzor ili druge nove funkcije.
- Fizičko oštećenje – najčešće voda u razvodnoj kutiji ili prenapon tijekom oluje (preporučujemo zaštitu regulatora od prenapona).
Cirkulacijske pumpe imaju običajnu trajnost od 8 do 15 godina pri solarne uvjetima (visoka temperatura medija, smese glikola). Karakterističan znak pumpe koja se sija je povećana buka ili pad protoka pri istim postavkama. Redovita godišnja provjera i održavanje sustava (ispiranje, provjera tlaka, vizualni pregled) značajno produžuje trajnost – više o ovoj temi možete pronaći u članku Održavanje i servis solarne pumpe.
Kako optimalno postaviti sustav za maksimalnu uštedu energije?
Ovo je tema koju detaljno obrađujemo u članku Kako postaviti regulator solarne instalacije za maksimalnu učinkovitost, ali ukratko: najvažniji parametri su ispravno ΔT ON/OFF, ispravna pozicija senzora, ispravan protok (postavka snage pumpe) i aktivacija zaštitnih funkcija.
Konkretni savjet iz prakse: puno instalatera postavi pumpu na najveću snagu (3. stepen) – misle da "što brže teče medij, to više topline prenosi." To nije uvijek tačno. Pri prevelikom protoku temperature na ulazu i izlazu iz kolektora su gotovo jednake (mali ΔT), što znači nisku toplinsku učinkovitost kolektora. Optimalan protok za većinu ravnih kolektora je 30–50 l/h po m² – pri 4 m² kolektora to je 120–200 l/h. Postavite pumpu tako da ΔT između izlaza i ulaza kolektora bude 8–12 °C pri tipičnom sunčanom danu.
Za naprednije postavke, kao što su sustavi Solarna pumpe ALEX HX10 za regulaciju MiniSOL, gdje se regulacija protoka i temperatura odvija automatski, optimizacijski parametri su obično predinstalirani proizvođačem i zahtijevaju samo osnovno unijeti tip kolektora i volumen akumulatora.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Mogu li sam spojiti regulator solarne instalacije bez električara?
Zavisi od električnog napajanja i od zakona u SR. Sam regulator se napaja iz utičnice (230 V) ili iz fiksne električne instalacije. Ako ide o priključak na fiksnu instalaciju (bez utičnice), prema zakonu potreban je električar s odgovarajućom kvalifikacijom (odlučba br. 508/2009 Z. z.). Hidraulički dio – pumpe, cjevovodi, senzori – može instalirati grijač ili sanitarni instalater. Kompletni postupak montaže možete pronaći u članku Montaža solarne pumpe korak po korak.
Koju toplinsku tekućinu koristiti u solaru i ima li to utjecaj na regulator?
Standardno se koristi propilen glikol (nemrznua solar smjesa) u koncentraciji 30–50 % prema lokalnoj minimalnoj temperaturi. Regulator mora znati koju tekućinu ima u sustavu, jer specifična toplinska kapaciteta propilen glikola se razlikuje od čiste vode – pri izračunu snage regulator koristi taj parametar. Neke regulatore omogućavaju postaviti "voda" ili "glikol 30/40/50 %" direktno u meniju. Ne koristite etilen glikol (automobilsku nemrznucu smjesu) – toksičan je i u slučaju curenja bi zagađio vodni rezervoar.
Regulator prikazuje stvarne vrijednosti, ali akumulator se ne grije – zašto?
Najčešći uzrok: zrak u solaru. Zrak smanjuje efektivni protok i može uzrokovati da pumpa pumpe samo zrak bez prenosa topline – protokomjer pokazuje nulu ili vrlo niske vrijednosti. Rješenje je pažljivo odzračenje sustava. Drugi uzrok može biti zagušen filtar (strainer) u pumpe, koji treba očistiti. Manje često, ali u praksi realno: zamrznuta tekućina u cjevovodima pri prvom pokretanju u zimi, ako nije ispravno smješana nemrznua smjesa.
Je svaki regulator kompatibilan sa svakom pumpom?
Ne uvijek. Standardni regulatori upravljaju pumpama preko releja – jednostavno uključi/isključi. S EC pumpama (PWM ili 0–10V upravljanje) potreban je regulator koji podržava te protokole. Ako kupite ECO pumpu, ali stari regulator, EC motor će raditi ili na punu snagu (regulacija brzine neće raditi) ili uopće – ovisno o konkretnom priključku. Uvijek provjerite kompatibilnost regulatora i pumpe prije kupnje, idealno u konzultaciji s dobavljačem.
Kako utvrditi da li moj solar sustav radi ispravno, ako nemam iskustva s tehnikom?
Najjednostavniji način: usporedite temperature na ekranu regulatora u sunčan dan (11–14 h). Kolektor bi trebao imati temperaturu 60–90 °C (pri stagnaciji i više), akumulator bi trebao imati u tom trenutku temperaturu barem 5–10 °C višu od rana prije izlaska sunca. Pumpe bi trebale raditi. Ako su ove uvjeti ispunjeni, sustav radi. Ako akumulator ne grije iako je kolektor vruć i pumpe radi – vjerojatno je problem u hidraulici (zrak, zagušen ventil). Godišnja vizualna provjera i evidencija potrošene energije (ako regulator ima brojač kWh) daju Vam dobar pregled o zdravlju sustava.
Što se dogodi ako regulator propadne – je to opasno za sustav?
Pri kvaru regulatora pumpe se zaustavi – sustav je u stanju stagnacije. Kolektori se zagrijavaju na maksimalne temperature (pri ravnim do 200 °C, pri vakuumskim čak 250 °C) i toplinska tekućina se ispari u ekspanzijsku posudu. Sustav ne izgore, jer sigurnosni ventil odvodi paru pri prekoračenju maksimalnog tlaka (obično 6 bar). Nakon popravke regulatora tekućina se konstruira natrag. Opasnost: česte stagnacije degradiraju glikol i brtve – nakon duže stagnacije (više dana) preporučuje se provjeriti sastav tekućine. Zato je preporučeno imati rezervno napajanje regulatora na UPS ili barem brzu signalizaciju kvara (e-mail alert kod modernih WiFi regulatora).
Zaključak
Regulator solarne instalacije nije samo "prilog" – to je komponenta od koje ovisi ukupna energetska bilanca instalacije. Ispravan izbor, instalacija, postavka i redovita provjera regulatora ili pumpe direktno utječu na količinu solarne topline ostvarene tijekom sezone i na trajnost cijelog sustava.
Ako niste sigurni koji tip regulatora je za Vaš konkretni sustav prikladan, preporučujemo pročitati članak Kako izabrati regulator za solaran sustav, gdje možete pronaći korak po korak postupak izbora prema shemi sustava. Pregled svih dostupnih regulatora i pumpe možete pronaći u kategoriji regulatora na atria.sk.
Imate pitanje o ovoj temi?
Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u Vašem domaćinstvu? Napišite nam – sretni ćemo Vas posavjetovati.