Dvocijevne instalacije s prisilnom cirkulacijom omogućuju dovod vode dovoljno ujednačene temperature u pojedina ogrjevna tijela, pa ti uređaji nisu izloženi stalnim padovima temperature koji su tipični za jednocijevne sustave. Uvjet je, naravno, ispravno toplinsko i hidrauličko dimenzioniranje instalacije.
Na slici 1.1 prikazana je ogledna shema dvocijevne instalacije s izravnim povratom.
Općenito, tako izvedeni krugovi ne mogu osigurati optimalnu kontrolu razlika tlaka (one se, naime, povećavaju razmjerno s udaljavanjem od posljednjeg opskrbljenog odvojka - radijatora).
Primjer: Da bi se osigurao nazivni protok u najudaljenijem radijatoru, u najbliži radijator treba dovoditi znatno veću količinu medija nego što je potrebno (kod radijatora raspoređenih na nekoliko katova taj se problem još umnožava). Protok medija koji ne odgovara traženoj vrijednosti može dovesti do toplinske snage koja se razlikuje od projektirane vrijednosti, do buke, erozije i sl.
Stupanj neravnoteže u cijevnoj mreži u osnovi ovisi o broju opskrbljivanih trošila. Ako je njihov broj ograničen, razlike između traženog i ostvarivog protoka mogu biti prihvatljive. Naprotiv, pri velikom broju odstupanja se već mogu pokazati vrlo značajnima. U takvim je slučajevima potrebno poduzeti dodatne mjere.
Varijanta prethodnog dvocijevnog sustava s izravnim povratom jest dvocijevna instalacija s obrnutim povratom (vidi sliku 1.2). To rješenje osigurava ravnotežu sustavnom kompenzacijom (tj. tako se mogu osigurati približno jednake razlike tlaka za sva opskrbljivana trošila pri jednakoj duljini cijevi) neovisno o korištenim regulacijskim elementima.
Osnovni sažetak:
• Kod srednjih i malih instalacija sa stalnim protokom za osiguranje hidrauličke ravnoteže krugova (odnosno za opskrbu toplinskih trošila takvom količinom ogrjevnog medija koja osigurava traženi stupanj grijanja) dovoljno je dobro dimenzioniranje cijevi.
• Kod velikih instalacija ili instalacija s promjenjivim protokom za izvedbu hidraulički uravnoteženih krugova potrebno je koristiti određene uređaje za regulaciju protoka vode. Unatoč boljim rezultatima koje postižu dvocijevni sustavi u usporedbi s jednocijevnima, geometrijski oblik i izvedba kruga ponekad ne mogu jamčiti ravnotežu tlaka na ulazima i izlazima ogrjevnih tijela. Zato je potrebno provesti tzv. „uravnoteženje“ gore navedenih parametara pomoću odgovarajućih ventila „za uravnoteženje“ ili primjenom prikladnih stabilizacijskih uređaja (regulatori ili dvoputni/troputni regulacijski ventili).
Primjeri krugova s ventilima za uravnoteženje
To su krugovi kod kojih se pomoću ventila za uravnoteženje može postaviti vrijednost protoka ogrjevnog medija koji prolazi kroz ogrjevna tijela u krugu. Na taj način dobivamo ravnomjernu raspodjelu medija i kod vrlo složenih instalacija i velikih cijevnih mreža (vidi sliku 1.3).
Za ispravan rad tih krugova potrebni su:
• Prikladna projektna priprema s proračunom točnog položaja prigušnice za svaki ventil.
• Temeljito umjeravanje.
• Redovito, stalno održavanje i provjera postavki.
Alternativa ventilima za uravnoteženje mogu biti krugovi s uređajima „autoflow“; koji automatski reguliraju protok medija kroz odgovarajuća toplinska trošila. Prednost primjene tih regulacijskih uređaja jest u pojednostavnjenju proračuna hidrauličkih parametara krugova i u tome što ne zahtijevaju umjeravanje.
Primjeri krugova s troputnim regulacijskim ventilom
Riječ je o krugovima u kojima se pomoću prikladnih troputnih ventila može mijenjati količina ili temperatura vode koja protječe kroz toplinska trošila. Ti krugovi mogu imati jednostavnu strukturu, kompenzirani povrat, ventile za uravnoteženje, uređaje autoflow itd. (vidi sliku 1.4).
