Solarni sustav u kombinaciji s kotlom ili dizalicom topline

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Solarni sustav u kombinaciji s kotlom ili dizalicom topline – kompletni tehnički vodič

Kada se pri projektiranju grijanja i pripreme tople vode u privatnom domu dođe do teme solarnih sustava, ranije ili kasnije naići ćete na ključno pitanje: solarni kolektori sami po sebi ne mogu pokriti godišnju potrebu za toplinom. U ljetnim mjesecima njihov iznos lako premašuje potrošnju, dok u zimskim mjesecima proizvode samo dio onoga što kućanstvo treba. Rješenje je pametna kombinacija solarnog sustava s drugim izvorom topline – plinskim, peletnim ili drvenim kotlom, ili dizalicom topline. Upravo ta kombinacija čini osnovu modernih, energetski učinkovitih sustava koji se u praksi pokazuju kao najpovoljnija rješenja i ekonomski i u pogledu udobnosti.

U ovom članku ćemo detaljno pregledati kako funkcionišu takvi kombinovani sustavi, koje su tehničke pretpostavke za njihovo ispravno povezivanje, što treba znati pri projektiranju i na što se ne smije zaboraviti pri realizaciji. Veliki dio informacija dolazi iz prakse – vidjeli smo stotine instalacija, od onih koje funkcionišu bez greške godinama, do onih gdje loše povezivanje solarnog kruga s postojećim kotlom izazvalo probleme već u prvom mjesecu rada.

Zašto solarni sustav sam ne može i zašto je potreban rezervni izvor

Solarni kolektor proizvodi toplinu samo kad svjetli sunce – a i tada ovisi o kutu pada sunčanih zraka, oblacima, zagađenosti kolektora, godišnjem razdoblju i geografskoj širini. Na Hrvatskoj možete računati s 5–7 sati efektivnog sunčanog zračenja dnevno, dok su u prosincu i siječnju često samo 1–2 sata, a ponekad i manje. Godišnja proizvodnja sunčane energije na ravnom kolektoru površine 2 m² u srednjoj Europi kreće se oko 700–1 000 kWh, što pokriva otprilike 50–70 % godišnje potrošnje tople vode za četveročlani domaćinstvo.

To znači da preostalo – dakle minimalno 30–50 % energije – mora doći iz drugog izvora. Bez rezervnog izvora, domaćinstvo u zimskim mjesecima ne bi imalo tople vode uopće, ili bi bila hladna iz nezagrijanog spremnika. Zato svaki ispravno projektirani solarni sustav sadrži bivalentni spremnik s dva toplinska izmjenjivača ili drugi način integracije rezervnog izvora. Upravo o tome je cijeli ovaj članak.

Osnovni tipovi kombiniranih sustava

U praksi se susrećemo s nekoliko tipičnih kombinacija. Svaka ima svoje prednosti, tehničke zahtjeve i pogodne uvjete za upotrebu. Pogledajmo ih sistematski.

Solarni sustav + plinski kondenzacijski kotao

Ovo je najrasprostranjenija kombinacija na Hrvatskoj. Plinski kondenzacijski kotao je pouzdan, relativno jeftin za instalaciju, a plinski priključak je dostupan u većini gradova i sela. Solarni sustav dopunjuje kotao posebno u toplom polugodistu, kada može pokriti cijelu potrebu za toplom vodom bez uključivanja kotla. Kotao se tako u ljetnim mjesecima uopće ne koristi – što mu nije idealno, ali su moderni kondenzacijski kotlovi prilagođeni za takvu radnju.

Tehnički se kombinacija realizira kroz bivalentni spremnik tople vode (TUV). Taj spremnik ima donji toplinski izmjenjivač povezan s solarnim krugom i gornji toplinski izmjenjivač (ili električni dodatni grijač, odnosno direktno povezivanje) s kotlom. Kotao uključuje samo kad temperatura u spremniku pada ispod postavljene granice – tipično 45–50 °C. Regulacija se odvija automatski kroz solarni regulator koji komunicira s kotlom.

Važno je ispravno postaviti histerezu regulatora. Ako se kotao uključuje prebrzo, „okrada“ sunce njegovom radom – spremnik se zagrije na 55 °C noću (kotlom), a zatim ujutro dolazi sunce, ali spremnik je već vruć i solarni pumpni krug se ne aktivira jer razlika temperatura između kolektora i spremnika nije dovoljna. Rezultat je nizak učinak korištenja solarnog energije. Ispravna postavka: kotao grije samo gornju trećinu spremnika i to samo kad temperatura u gornjem dijelu pada ispod 42–45 °C na kraju dana ili skoro ujutro.

Solarni sustav + kotao na pelete ili drvo (biljna masa)

Kotlovi na biljnu masu, posebno automatski kotlovi na pelete ili kotlovi na drvene pelete, su iz perspektive kombinacije s solarnim sustavom zanimljivi, ali zahtijevaju pažljivo projektiranje. Kotao na pelete najučinkovitije radi pri stabilnoj snazi – ne voli često uključivanje i isključivanje. Zato je pri kombinaciji s solarnim sustavom nužan akumulacijski spremnik (puffer) dovoljne kapaciteta.

Tipična shema: solarni kolektor → solarni spremnik TÚV (bivalentni) → puffer (akumulacija) → peletni kotao. Peletni kotao puni puffer, puffer opskrbljava grijanje i TÚV. Solarni krug predgrije TÚV spremnik odozdo, čime smanjuje potrebu za dopunjavanjem iz puffera, pa time i učestalost paljenja kotla. Rezultat je veći broj sati u kojima kotao radi u stabilnom režimu s optimalnom snagom – učinkovitost sagorevanja raste i emisije padaju.

Obujam puffera za peletni kotao s solarnim sustavom treba biti minimalno 500–1 000 litara za kućanstvo s kotlom snage 15–25 kW. Kod kombiniranja s solarnim sustavom s 8–12 m² kolektora idealan je puffer 800–1 500 litara. Ne zaboravite da svaki litar puffera košta novac i zauzima prostor u kotlovnici – to je stvarni kompromis koji treba riješiti u praksi.

Solarni sustav + dizalica topline

Kombinacija solarnog sustava s dizalicom topline (TČ) je tehnički najzanimljivija i kod pravilnog projektiranja i energetski najučinkovitija. Ujedno je to kombinacija kod koje se najčešće napravljaju greške u projektiranju – jer su oba izvora „zeleni" i korisnik i instalater ponekad pretpostavljaju da je više obnovljivih izvora uvijek bolje, bez obzira na njihovu međusobnu interakciju.

U stvarnosti vrijedi važno pravilo: solarni sustav i dizalica topline mogu međusobno konkretirati, ali mogu i izvrsto dopunjavati – ovisno o tome kako su priključeni i podešeni. Dizalica topline najučinkovitije radi kod niskih temperatura izlaza (35–45 °C za podno grijanje). Solarni sustav proizvodi toplinu na temperaturama 40–80 °C. Ako solarni sustav zagrije spremnik na 65 °C i dizalica topline na isti spremnik, ona se uključuje samo kad je spremnik hladan – to je ispravan priključak.

Hidrauličko priključenje – ključ za funkcioniranje kombiniranog sustava

Najčešća uzročnica neispravnosti kombiniranih sustava nije loša tehnologija, već pogrešno hidrauličko priključenje. To smo više puta vidjeli: korisnik ima novu dizalicu topline, nova solarna kolektora, novi spremnik – ali kombinacija ne radi, jer povratna voda iz TČ ide u gornji dio spremnika, gdje radi i solarni izmjenjivač, a oba izvora međusobno „krade" energiju.

Bivalentni spremnik – princip stratifikacije

Osnov za ispravno hidrauličko priključenje je razumijevanje toplinske stratifikacije u spremniku. Tople vode uspinju se gore, hladnije padaju dolje – to je fizički zakon koji treba iskoristiti, a ne potiskivati. Ispravno priključeni bivalentni spremnik ima:

Donji izmjenjivač (solarni) – nalazi se u donjoj tredi spremnika, gdje je voda najhladnija. Solarni kolektor radi učinkovitije pri nižem ulazu, temperatura na izlazu iz kolektora je viša i toplinski razlika (ΔT) između kolektora i spremnika je veća → bolji učinak pumpe solarnog kruga.
Gornji izmjenjivač (kotao/TČ) – nalazi se u gornjoj tredi spremnika. Kotao ili TČ zagrije samo gornji dio na traženu temperaturu (npr. 50–55 °C za TÚV). Donji dio ostaje hladniji za solarni sustav.
Izlaz tople vode – iz vrha spremnika.
Ulaz hladne vode – u dno spremnika (kroz povratni ventil).

Ako se ove pravila nepridrže, sustavu funkcira, ali s izrazito nižkom učinkovitošću. Primjer iz prakse: kupac je imao ispravan bivalentni spremnik od 300 l, ali instalater je priključio solarni krug na izmjenjak u gornjem dijelu, a kotao na donjem. Rezultat: kotao je grijeo dno spremnika, solarni regulator nije primjećivao dovoljno ΔT (spremnik je bio „topao" odozdo), solarni krug se gotovo nije uključivao. Nakon zamjene izmjenaka, proizvodnja solarnog grijanja je porasla za 60 %.

Trokraki ventil i prioritet krugova

U sustavima gdje kotao služi i za grijanje i za pripremu TUV, nužno je riješiti prioritet spremnika TUV pred grijanim krugom. Kada temperatura u spremniku padne ispod zadane vrijednosti, regulator prebacuje trokraki ventil na punjenje spremnika – grijanje se privremeno isključuje. To se zove prioritet TUV i to je standard za sve moderne kotlovne regulatore. Solarni krug u tom trenutku može puniti spremnik istovremeno s kotlom – gornji i donji izmjenjak mogu raditi zajedno bez problema.

Dimenzioniranje – kolika je površina kolektora i koji spremnik?

Za kombinaciju s rezervnim izvorom kolektori se dimenzioniraju na pokrivanje 50–70 % godišnje potrošnje TUV. Preveliko dimenzioniranje (pokušaj pokrivanja 90–100 %) je ekonomski nepovoljno – posljednjih 20–30 % godišnje proizvodnje košta dvostruko više za instalaciju, a pored toga u ljetnim mjesecima dolazi do pregrejavanja, kada spremnik dostigne maksimalnu temperaturu i kolektori „stagniraju".

Orijetnički pravila za dimenzioniranje (važe za srednje Slovačko):

Površina pločastog kolektora po osobi: 1,0–1,5 m² (za TUV)
Površina cijevnog (vakuumskeg) kolektora po osobi: 0,7–1,0 m²
Obujam spremnika: 60–80 litara po osobi, minimalno 150 litara za 2-člani domaćinstvo
Za 4-članiu obitelj: 4–6 m² pločastih kolektora, spremnik 250–350 litara
Za kombinaciju s grijanjem (solarne podpore za grijanje): 8–15 m² kolektora, spremnik/puffer 500–1 500 litara

Ako planirate u budućnosti dodati kolektore, odaberite spremnik s dovoljnom rezervom – spremnik je teže i skuplje zamijeniti nego povećati površinu kolektora. Uvijek je bolje kupiti spremnik veće veličine nego što biste trebali jer veći spremnik znači veću toplinsku akumulaciju i kraće trajanje uključivanja rezervnog izvora. Više o dimenzioniranju pronađete u članku Koju snagu solarnih kolektora trebam za svoj dom.

Regulacija i upravljanje kombiniranim sustavom

Regulacija je srce svakog kombiniranog sustava. Moderni solarni regulatori (npr. Resol, Steca, Tecnec i dr.) imaju više ulaza za termička senzora i više izlaza za pumpe i ventile. Za kombinaciju s rezervnim izvorom ključne su ove funkcije:

Diferencijalna regulacija – solarna pumpa se uključuje kada je temperatura na kolektoru za ΔT viša od temperature u spremniku (tipično ΔT start = 8–10 °C, ΔT stop = 4–5 °C).
Zaštita spremnika od pregrejavanja – kada spremnik dostigne maksimum (npr. 90 °C), regulator isključuje pumpu i kolektor ulazi u stagnaciju. Treba računati s time da će toplinska tekućina ispariti u ekspanzijsku posudu – zbog toga je dimenzioniranje ekspanzijske posude za solarni sustav kritično.
Funkcija dozrajanja (antilegionela) – regulator može biti podešen da jednom tjedno spremnik dostigne temperaturu 60–65 °C i uključi rezervni izvor – prevencija protiv bakterije Legionella.
Funkcija hlađenja spremnika – ljeti, kada spremnik akumulira previše topline, regulator može noću uključiti pumpu i vratiti toplinu preko kolektora u atmosferu. Ta funkcija značajno smanjuje učestalost stagnacije.
Spoj s kotlovim regulatorom – putem digitalnih magistrala (OpenTherm, eBUS, ModBus) ili jednostavnih kontaktne ulaze solarni regulator može zabraniti uključivanje kotla kada je spremnik dovoljno topljiv iz solarnih izvora.

U praksi preporučujemo da u kombinaciji s rezervnim izvorom uvijek odaberete regulator s barem 4 termička ulaza: kolektor, donji dio spremnika, gornji dio spremnika, povrat iz kotla. Osnovni dvoulazni regulatori nisu dovoljno dobri za kombinirane sustave.

Solarna podpora grijanju – stvarne mogućnosti i granice

Mnogi kupci pitate se može li solarni kolektor pomoći ne samo za TUV, već i za grijanje. Odgovor je: da, ali s realnim očekivanjima. Solarna podpora grijanju (tzv. solar combisystem ili kombisustav) ima smisla samo kod niskotemperaturnog grijanja – to jest, podno grijanje ili velikopovršinske ventilacijske jedinice. Radijatori dimenzionirani za 70/55 °C (stari standard) nisu pogodni za solarnu podporu – zahtijevaju previsoku temperaturu koju kolektori u prelaznim periodima ne mogu dostići.

Podno grijanje radi na temperaturama 30–45 °C, što je raspon u kojem solarni kolektori mogu efikasno raditi i u proljeće i u jesen – baš tada kada je grijanje potrebno. U siječnju i veljači solarna podpora grijanju radi minimalno (doprinos 5–15 %), ali u ožujku, listopadu i studenom mjesecu može dostići 30–50 % dnevne potrebe topline. Godišnji doprinos solarne podpore grijanju kreće se oko 10–20 % ukupne potrebe topline za grijanje – što kod kuće s potrošnjom 10 000 kWh/rok znači uštedu od 1 000–2 000 kWh.

Za kombinirani sustav potreban je veliki akumulacijski spremnik (puffer) s kapacitetom od 500 do 2 000 litara. Bez dovoljene akumulacije kolektori u sunčanim danima brzo zagrijavaju spremnik i ostatak dana ne proizvode ništa – toplota se „protrči“ stagnacijom. Veći puffer omogućuje kolektorima da rade duže na optimalnoj temperaturi. Više o izboru kolektora možete pronaći u članku Ploče vs. cijevni solarni kolektori – koji tip je isplativiji.

Ekonomsko ocjenjivanje – kada se kombinacija isplati?

Pitanje ekonomske povratnosti je uvijek na stolu. Pogledajmo konkretna brojka iz prakse koje su realistične za srednje Hrvatsko u 2024–2025. godini.

Primjer 1: Porodični kuća, 4 osobe, plinski kotao + solarni kolektori

Bez solarnog sustava: potrošnja plina za TUV oko 700–900 m³/годишње = 420–540 € godišnje (pri cijeni 0,60 €/m³). Solarni sustav s 5 m² pločastih kolektora i spremnikom od 300 l pokriva oko 60 % potrošnje TUV → godišnja štednja 252–324 €. Investicija u solarni sustav (materijal + montaža): 3 500–5 000 €. Jednostavna povratnost: 11–16 godina. S subvencijom (Zelena kuća i slični programi) na 30–50 % investicije: 6–10 godina. Nakon otplatnog perioda, ušteđena sredstva se nakupljaju kao čisti profit.

Primjer 2: Porodični kuća, 4 osobe, dizalica topline zrak/voda + solarni kolektori

Dizalica topline s COP 3,5 potroši za pripremu TUV (isti kuća) električnu energiju vrijednosti oko 180–220 € godišnje. Solarni sustav 4 m² cijevnih kolektora pokriva oko 55 % TUV → godišnja štednja na električnoj energiji 100–120 €. Investicija u solarni sustav (k postojećoj TČ): 2 800–4 000 €. Jednostavna povratnost: 24–33 godine bez subvencije – to je na granici ekonomske smislenosti. Kombinacija TČ + solarni sustav daje najbolji ekonomski smisao kada je TČ i dalje nužna, a solarni sustav samo dopunjuje – ne kao primarna investicija za TUV.

S obzirom na promjene cijena energije i inflaciju, ekonomska povratnost se s vremenom poboljšava. Sustavi instalirani prije 10–12 godina, kada je bio jeftiniji plin, danas se pokazuju kao izvrstan ulog – cijene plina su se udvostručile ili trostručile. To treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

Najčešće greške pri kombiniranju solarnog sustava s zaličnim izvorom

Tijekom godina prakse identificirali smo nekoliko grešaka koje se ponavljaju:

Premaali spremnik – spremnik 100–150 l uz 4 m² kolektora. Spremnik se zagrije na maksimum već prije podne, a ostatak dana kolektori stagniraju. Rješenje: spremnik uvijek dimenzionirati na 50–80 l/m² površine kolektora.
Pogrešno podešavanje ΔT regulatora – prenizak ΔT start (npr. 2 °C) uzrokuje da pumpa radi gotovo stalno iako su temperature gotovo jednake – pumpa se troši i u spremniku ne dolazi do učinkovitog zagrijavanja.
Nedostatak toplinske izolacije cijevi – cijevi solarnog kruga bez izolacije gube toplinu na putu od kolektora do spremnika. U sunčan dan vanjska cijev može biti 70 °C – to je suvišna toplinska gubitak u okoliš.
Pogrešna toplinska tekućina – upotreba običnog automobilskog nemrznog rješenja umjesto certificirane solarnog tekućine. Solarna tekućina mora izdržati temperature iznad 150 °C (stagnacija) bez razgradnje i stvaranja naslaga. Automobilsko nemrznuto rješenje to ne može.
Prevelika površina kolektora bez puffera – pre-dimenzioniranje za TUV bez akumulacije. U ljetu kolektor zagrije spremnik na 90 °C do 11:00 i ostatak proizvodnje se potroši beskorisno. Rješenje: puffer ili solarna podrška grijanja.
Nedostatak monitoringa – bez mjerenja proizvodnje i potrošnje korisnici ne znaju je li sustav funkcionira ispravno. Moderni regulatori s Wi-Fi monitoringom omogućuju praćenje proizvodnje u stvarnom vremenu i brzo otkrivanje kvarova.

Ako plánujete instalaciju ili rješavate postojeći sustav s problemima, pokušajte pronaći pomoć u članku Česte kvarove solarnih sustava i kako ih ukloniti ili Kako postaviti i pokrenuti solarni sustav.

Kombinacija s solarnom elektranom (FVE) – trostruka sinergija

Coradnje više kupaca danas razmišlja o kombinaciji triju tehnologija: solarni toplinski sustav (kolektori) + dizalica topline + fotovoltačka elektrana (FVE). Ova trostruka kombinacija je iz energetskog aspekta vrlo zanimljiva: FVE proizvodi električnu energiju, dio nje napaja dizalicu topline (zagrijavanje vode i grijanje), solarni kolektori predgriju spremnik TUV i smanjuju vrijeme rada dizalice topline. Višak električne energije iz FVE može napajati električni otpornik u spremniku (bojler), što je dodatni način iskorištavanja viška bez potrebe baterije.

Ovo je danas najvjerojatnije najinteligentnije rješenje za nove objekte: FVE 5–8 kWp + dizalica topline zrak/voda 8–12 kW + solarni kolektori 3–5 m² + bivalentni spremnik 300 l. Investicija je veća (ukupno 25 000–40 000 € ovisno o veličini kuće), ali ovisnost o vanjskim energijama pada na minimum, a sustav se može uz trenutne cijene energije otplatiti u roku od 8–12 godina uz uzimanje u obzir dotacijskih shema.

Praktični savjeti pri izboru i kupnji sustava

Ako ste se odlučili investirati u kombinirani sustav, nekoliko praktičnih savjeta iz prakse:

Uvijek dobijte energetski izračun, a ne samo orijentacijsku ponudu. Svaka kuća je drugačija – orijentacija, nagib krova, sjene okolnih zgrada, broj osoba, postojeće opreme.
Prednost dajte provjerenoj proizvodnji kolektora i spremnika s certifikacijom Solar Keymark ili EN 12975. Ovi certifikati jamče izmjerene tehničke parametre.
Eksponziona posuda za solarni sustav mora biti dimenzionirana posebno za solarni krug – ne obična tlačna posuda iz sustava grijanja. Razlog su visoke temperature pri stagnaciji (isparavanje tekućine).
Cjevovodi u solarnom krugu moraju biti od bakra, nehrđajuće čelika ili odobrenih plastičnih materijala otpornih na visoke temperature. Cijevi PEX bez UV zaštite ne smiju se koristiti u vanjskom cjevovodu solarnog sustava.
Uvijek instalirajte protokomjer i toplinski mjerač u solarni krug. Bez mjerenja ne možete procijeniti učinkovitost i provjeriti povrat ulaganja. Cijena termometra je zanemariva u odnosu na ukupnu investiciju.

Za inspiraciju i dodatne detalje o izboru konkretnih proizvoda posjetite kategoriju solarni sustavi na atria.sk, gdje ćete pronaći spremnike, solarnu pumpsku grupu, regulatore i pribor.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Mogu li priključiti solarne kolektore postojećem plinskih kotlu bez zamjene spremnika?

Da, ali uz uvjet da postojeći spremnik ima prikladno priključno mjesto za solarni izmjenjak – većina starih spremnika ga nema. Ako spremnik nema donji izmjenjak za solarni krug, treba ga zamijeniti s bivalentnim spremnikom. Neke sustave rješavaju vanjskim izmjenjakom topline (vanjski spremnik u nizu ispred postojećeg spremnika), što je funkcionalno rješenje, ali smanjuje učinkovitost. Prije instalacije uvijek konzultirajte hidraulično povezivanje s iskusnim projektantom.

Je li solarni sustav kompatibilan s svim vrstama dizalica topline?

Da, načelno je kompatibilan s svim vrstama – zrak/voda, voda/voda, soljanka/voda. Razlike su u hidrauličnom povezivanju i postavci regulacije. Dizalice topline zrak/voda s integriranim spremnikom TUV ponekad su teže integrirati s solarnim sustavom, jer je spremnik dio jedinice dizalice topline i ne ima uvijek standardni priključak izmjenjka za solarni krug. Uvijek provjerite tehničku dokumentaciju vaše dizalice topline prije narudžbe solarnog sustava.

Što se događa s solarnim sustavom u ljetnim mjesecima kada spremnik dostigne maksimalnu temperaturu i nitko ne koristi toplu vodu (npr. tijekom odmora)?

Kolektor ulazi u stagnaciju – toplinska tekućina isparava i para odlazi u eksponziju. Kolektori se zagrijavaju na 180–220 °C. Moderni sustavi su dimenzionirani za tu situaciju, ali ponovljena stagnacija skraćuje vijek trajanja tekućine i brtvila. Preporučeno rješenje je funkcija noćnog hlađenja u regulaciji (tekućina cirkulira kroz kolektor noću i odvodi toplinu), ili pokrivanje kolektora prije odlaska na odmor. Više informacija možete pronaći u članku Održavanje i servis solarnih kolektora – što i kada provjeravati.

Isplati li se solarni sustav ako imam dizalicu topline koja ima funkciju zagrijavanja TUV?

Da, kombinacija i dalje ima ekonomski smisao, iako je prinos manji nego kod kombinacije s plinskim kotlom. Dizalica topline ima u usporedbi s električnim bojlerom ili plinskim kotlom veću učinkovitost (COP 2,5–4), no solarna toplina je praktički besplatna, dok TČ i dalje potroši električnu energiju za pogon kompresora. U ljetnim mjesecima solarni sustav može pokriti gotovo cijelu potrebu za zagrijavanje tople vode, pa TČ tijekom tog razdoblja radi minimalno ili uopće ne – smanjuje se broj radnih sati kompresora i produžuje se njegova životnost. Povrat takve kombinacije je dulji nego kod plinskog kotla (jer je cijena ušteđene električne energije na TČ niža od cijene ušteđenog plina), ali uz rastuće cijene električne energije i dobru dimenziju i dalje ima smisla, posebno kod kućanstava s većom potrebom za toplom vodom.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate se odlučiti ili rješavate konkretnu situaciju u vašem kućanstvu? Napišite nam - s radostju ćemo vam pomoći.