kondenzacijski kotao
To je kotao koji koristi tzv. režim kondenzacije vodene pare sadržane u dimnim plinovima. Kondenzacijski kotao koristi i toplote sadržane u dimnim plinovima, koje bi inače otišle dimnjakom van. Ako smanjimo temperaturu dimnih plinova u kotlu ispod tačke rose (tzv. tačku kondenzacije), oslobodi se na toplotnom razmjenjivaču kotla latentna toplota kondenzacije vodene pare.
Kondenzacijski kotao nije nikakvo perpetuum mobile ni neobjašnjiva tehnologija. To je rezultat zahtjeva za što višom učinkovitošću pri sagorevanju plina. Ne-kondenzacijska tehnika odlazi u istoriju i za direktno sagorevanje plina danas je najčešći kondenzacijski kotao. Da biste bolje razumjeli kako funkcioniše, navodimo osnovne činjenice.
Označavanje kotla kao „kondenzacijski“ dolazi iz kondenzacije (isperivanja) vodene pare iz dimnih plinova. Pri sagorevanju prirodnog plina sa zrakom dimni plinovi sadrže dvije glavne komponente: CO2 i vodu.
Voda je u dimnim plinovima sadržana u obliku vodene pare. U prošlosti se ta vodena para nije mogla iskoristiti, pa je bila bez koristi odvodena dimnjakom u atmosferu. Temperatura dimnih plinova se kretala od 120 do 180 °C.
Povećana cijena goriva stvorila je pritisak za što višu učinkovitošću pri sagorevanju plina.
Logičan korak bio je upravo iskorištenje te vodene pare iz dimnih plinova.
To se postiglo konstrukcijskim promjenama kotla, a to pre svega:
- – prilagodba gorionika i toplotnog razmjenjivača tako da se u prostoru sagorevanja može nalaziti voda,
- – povezivanje prostora sagorevanja putem sifona na kanalizaciju za odvod kondenzata,
- – prilagodba dimnjaka dijelom za prisustvo vode.
Tako je nastao kondenzacijski kotao. Temperatura dimnih plinova smanjena je na vrijednosti od 40 do 65 °C.
Ukupna učinkovitost kotla povećana je tim komponentama:
Toplota dobijena kondenzacijom 11% + Smanjenjem temperature dimnih plinova 7% = povećanje učinkovitosti za 18%.
U prošlosti se s energijom kondenzata nije računalo, pa se matematički izračunava da danas učinkovitost kotla iznosi čak 108%. Međutim, ako o cijeloj energiji sadržanoj u prirodnom plinu razmišljamo fizički, učinkovitost kondenzacijskog kotla je 98%. Na ukupnu učinkovitost utječe i ispravna montaža, o čemu se više možete pročitati u članku.
Na prvi pogled izgled klasičnog i kondenzacijskog kotla kod mnogih proizvođača je potpuno isti. Nekvalifikovani kupac ne prepoznaje razliku.
Prva razlika je ipak cijena. Kondenzacijski kotao je zbog svoje konstrukcije skuplji od jednostavnog atmosferskog kotla.
Druga razlika je već pomenuti odvod kondenzata (obično cijev iz donjeg dijela kotla). Treća razlika je izrada dimnjaka, gdje se kod kondenzacijskog kotla koristi plastična polipropilenska cijev. Kondenzacijski kotao uvijek ima ventilator, jer je temperatura dimnih plinova niska i dimnjak ne bi imao dovoljno vuče.
Ventilatori se međutim montiraju i u klasične kotlove, tzv. turbo. Takođe služe za prelazak otpora dimnjaka. Zbog toga se nekažite niskom cijenom klasičnog turbo kotla, jer će operativni troškovi već za nekoliko godina „vratiti“ razliku cijene.