Zrcaljka

Zrcaljka je fotoaparat koji koristi ogledalo za prikazivanje scene u okularu (u kontrastu sa aparati koji imaju poseban pogled za okular ili elektronski prikaz scene). Danas se gotovo sve filmovke zrcaljke zamijenile digitalnim zrcaljkama.

Jednooka zrcaljka

U današnje vrijeme se pod zrcaljkom obično podrazumijeva jednooka zrcaljka (na engleskom jeziku SLR – Single-lens reflex), koja ima savijeno ogledalo, a jedan objektiv se koristi isto za izloženost kao i za okular, u kojem se uvijek vidi stvarni slika. To omogućava korištenje zamjenjivih objektiva, filtara i predsada, bez ometanja sposobnosti točnog pregleda konačne fotografije.

Jednooka zrcaljka također rješava problem paralakse, uzrokovan kod drugih konstrukcija različitim pozicijama okulara i objektiva. Kod običnog fotografiranja je razlika zanemariva, ali u makrofotografiji, gdje nekoliko centimetara pomaka znači potpuno drugačiju sliku, to je velika prednost.

Digitalne zrcaljke imaju dvije nezgode u odnosu na „obične“ digitalne fotoaparate, koje proizlaze iz njihove konstrukcije:

Standardno se ne može fotografirati „na displej“ – kada se ne izloži, ogledalo je savijeno, pa senzoru ne dolazi svjetlost, pa nema ništa za prikaz na displeju. Ovaj problem rješavaju većina novijih modela pružanjem funkcije živog pregleda. U ovom režimu ostaje ogledalo podignuto, da bi svjetlost iz objektiva mogla direktno doći na senzor. Pregled je tada moguće promatrati na zadnjem displeju, a ne u okularu. U ovom režimu fotoaparat obično sporije ostro, kod manje osvijetljenih scena i na jakom suncu slika na displeju je nečitljiva. Zbog tih nezgoda se za fotografiranje koristi u većini slučajeva klasični okular. Korištenje živog pregleda na displeju ima svoje opravdanje kod scena snimljenih s stativa i kod snimanja s ekstremnog podgleda ili nadgleda.

Dosad nije bilo moguće snimati videosekvence – problem opet proizlazi iz prirode zrcaljke. Većina modernih zrcaljki, međutim, ima funkciju stvaranja više slika jednu za drugom. Špičasti modeli mogu frekvenciju premašiti osam slika u sekundi. Novi modeli nude snimanje videa i u UltraHD rezoluciji. Pri snimanju videa zrcaljke imaju podignuto ogledalo i pregled je moguće promatrati samo na zadnjem displeju. Zrcaljke imaju u odnosu na klasične digitalne kamere prednost većeg senzora, zbog čega imaju veći dinamički opseg, manju minimalnu dubinu ostroće i nižu razinu šuma. Osim ove prednosti nude mogućnost zamjene objektiva (s boljim crtanjem, višom svjetlosnošću). Imaju, međutim, oblik ergonomski više prikladan za fotografiranje nego za snimanje videa. Upotreba svih potrebnih parametara nije obično upravljački elementi nisu ni idealno raspoređeni ni u dovoljnoj količini.

Dvojoka zrcaljka

Dvojoke zrcaljke (TLR – Twin Lens Reflex) imaju dva objektiva, dok jedan služi za prikazivanje u okularu, a drugi za izloženost. Uređaj se koristio u prošlosti i bio je potisnut klasičnim okularima, s kojima dijeli mnoge probleme.

Na Českoslovačkoj su dvojoke zrcaljke proizvodile pod markom Flexaret i uživala su veliku popularnost.

Neprava zrcaljka

Kao neprave zrcaljke (SLR-like, ponekad označene kao EVF zrcaljke ili elektronske zrcaljke) označavaju se digitalni fotoaparati, koji na okular prikazuju stvarnu sliku iz objektiva, međutim ne optičkim, već elektronskim putem. Nemaju ogledalo, pa nisu zrcaljkama u pravom smislu riječi. Označavanje je izvorno marketingovo – trebalo je pokazati da pomenuti digitalni fotoaparati nude istu kvalitetu slike i udobnost korištenja kao zrcaljke.

Iza objektiva neprave zrcaljke je direktno senzorski čip, čija slika se prenosi na minijaturni displej u okularu. To rješava problem paralakse i upotrebe predsada. Nedostatak je ograničeno rješenje displeja (ne može se ostro „od oka“) i sporu obnovu slike, kada elektronika aparata „ne stigne“ (npr. ako obradjuje upravo izloženu sliku). Iako je to u principu moguće, neprave zrcaljke nemaju zamjenjive objektive.