Bezžični priključak

Plug and Play (u prevođu "pripni i igraj") je računalnička tehnologija koja omogućuje jednostavnije prepoznavanje i konfiguraciju hardvera. Omogućuje operativnim sistemima ispravno utvrditi koji je hardver u računalu, na temelju čega može automatski (s većom ili manjom uspješnošću) za taj hardver instalirati ili pokrenuti odgovarajuće upravitelje i automatski postaviti broj prekida, I/O adresu, raspon podijeljene memorije, eventualno dodatne činjenice (npr. detalje o vrsti uređaja).

Mehanički računski sredstva, kao što je sortirajući uređaj ručica IBM-a od IBM, bili su programirani pomoću priključne ploče povezane tako da usmjerava signale između konfiguracijskih priključaka.

Na početku računalne tehnologije (npr. u IBM PC kompatibilnim računalima s magistralom ISA) morao je biti hardver najprije ručno podešen tako da podešavanje ne narušava drugi već priključeni uređaj (obično pomoću električnog spoja, engl. jumper), zatim je uređaj bio umetnut u magistralu unutar računala, a zatim je bilo još nužno zapisati to podešavanje u konfiguraciju softvera (tipično upravitelj uređaja). Ako je podešavanje hardvera i softvera bilo različito, softver nije mogao komunicirati s uređajem, pa je ni nije funkcionirao.

Kasnije je najprije metodom pokušaj-ogled izvodila detekcija uređaja, koja nije bila vrlo pouzdana i bila je zamijenjena tehnologijom Plug and Play. Ta tehnologija je uklonila ručno podešavanje, rješavanje sukoba i prenošenje informacija na upravljački softver. Značajna poboljšanja zatim su donijela magistrala PCI, PCMCIA, USB i druge tehnologije koje su brojile s automatskom konfiguracijom već u svojoj prvotnoj konceptualizaciji.