Hmoždine
Hmoždinka je nespisovný (český) naziv za građevni element koji služi za pričvršćivanje vijka u zid, tavan, pod, kao i na druge površine. Prodaje se s raznim promjerima u mm, prema čemu se i razlikuju.
Spisovni ekvivalent toga često korištenog izraza je već godinama predmet rasprava. Rječnici predlažu kao spisovne ekvivalente izraza kolčak, kotva, kotvića, klatic, trn, pričvršćivač, zavareni kolčak, zavarenička, razpera, razperna kotva. Svaki od tih izraza može se ipak smatrati problematičnim: kolčak, klatic, pričvršćivač, kotva ili kotvića su izrazi općenitiji, kolčakom se osim toga u tehnici podrazumijevaju najčešće neprazni predmeti, a kotvom se (u tom kontekstu) podrazumijevaju metalne hmoždine; zavarenička je već označavanje za dvodijelni alat za precizno oblikovanje vijka; zavareni kolčak je neprazan metalni kolčak u strojarstvu; razpera (po česki rozpěrka) je označavanje raznih razperačkih pomoćnih sredstava; razperna kotva je samo metalna hmoždinka ili samo tanjirasta hmoždinka itd. U časopisu Kultura slova 4/1997 predlažu upotrebu izraza zavarenička ili zavareni kolčak, ali u posljednjem izdanju KSSJ (2003) se ti ekvivalenti uopće ne spominju.
Način djelovanja
Hmoždinka pri pričvršćivanju djeluje kao elastični element koji dijeli silu djelujuću pri zavrtanju vijka. Vijak nakon zavrtanja pritiska stranice hmoždine, koje se oslanjaju na stranice izvrtanog rupe i time drže hmoždinu na potrebnom mjestu. Najsigurnije pričvršćivanje hmoždina postiže se pri njihovoj upotrebi u građevnim materijalima koji ne sadrže rupe i porozitete. U poroznim materijalima držanje hmoždine je slabije, pa se u takve materijale koriste posebne hmoždine (npr. s dužom dodirnom površinom). U sklopu razvoja novih građevnih materijala razvili su se i posebni vrstovi hmoždina, kao što je npr. hmoždina za gipsokarton (ne zahtijeva izvrtanje rupe), ili hmoždine za izolacione materijale koje imaju poseban oblik i zavareni dio, što poboljšava njihovo držanje.
Sadašnje vrijeme
U sadašnjem vremenu hmoždine se većinom proizvode od plastičnog materijala, kvalitetnije od nylon materijala, ali postoje i metalne varijante (čelik, nehrđajući čelik, bakreni legirani čelik), za koje se koristi označavanje kotva. Zbog toga što postoji mnogo vrsta građevnih materijala i mogućnosti montaže, proizvode se i mnoge vrste posebnih hmoždina. Za većinu vrsta hmoždina potrebno je prvo napraviti odgovarajuću rupu za pričvršćivanje, npr. pomoću bušilice. Kod nekih vrsta pri zavrtanju vijka hmoždina se širi i pričvršćuje na okolni materijal. Sigurnost ostvaruje se pomoću unazad okrenutih zuba ili zatvorenog prostora stvorene hmoždine u rupi. Moderne vrste hmoždina, npr. za gipsokarton ili porozni beton, ne zahtijevaju bušenje rupe. U materijal se jednostavno zabijaju ili zavrtavaju. Zabijne hmoždine, ipak, unatoč svom nazivu, zahtijevaju bušenje rupe. Tek onda je moguće pričvrstiti ih, npr. udarom kladiva. Hmoždina omogućava raspodjelu sile djelujuće u pričvršćenom materijalu. Stvorena sila mora biti jednaka ili veća od sile stvorene vučom pričvršćenog predmeta. Pri pričvršćivanju vrlo teških materijala u zidove ponekad je nužno raspodijeliti silu na više hmoždina.