Antimon

Antimon je kemijski element u Periodnom sustavu elemenata koji ima oznaku Sb i protonski broj 51. Poznatan je još od antičkih vremena, prvi ga je pripremio perzijski alhemičar Geber. U Europi njegovu proizvodnju prvi put opisao je Vannoccio Biringuccio u knjizi De la pirotechnia 1540. godine. To je poluvodič koji se koristi (bilo kao čisti element, legura ili u obliku spojeva) u tisku, metalurgiji, elektronskoj industriji i medicini.

Povijest naziva
Kemici do sada nisu jasni u tome, odakle dolazi naziv elementa. Trenutni naziv elementa dolazi iz grčkog jezika. Antimon bi se tako mogao prevesti kao onaj koji nikada nije sam (anti - monos). Stari Grci su primijetili da nije ni u kojem slučaju jednostavno pronaći ga u prirodi samog. Iako se rijetko pojavljuje u čistom obliku, najčešće se nalazi u smjesi metala, čak i zlata, ali posebno olova i srebra. Među važnim nalazištima ruda s antimonom su i Niske Tatre.

Fizičke osobine
Antimon ima metalički izgled, sijedi je boje, je krhak, loše vodi elektricitet i toplinu. Pri normalnim uvjetima je kemijski stabilan, pri povećanoj temperaturi reagira s kisikom iz zraka uz stvaranje antimonita. Pored metaličke modificiranje postoje i nemetaličke modificiranje - crni i žuti antimon. Te su vrlo nestabilne, uz porast temperature bez pristupa zraka prelaze u metalički oblik.

Spojevi antimonovih
Hidridi i antimonidi
U oksidacijskom stupnju −3 antimon formira spojeve s vodikom ili manje elektronegativnim elementima. Najpoznatiji je stibid (antimonovodik - SbH3), reaktivni otrovni plin (teorijski analog amonijaka). Priprema se reakcijom antimonitnih spojeva s jakim reducentima koji sadrže hidridni anion (npr. s tetrahidridohalogenatom litijuma - LiAlH4) prema reakciji:

4 Sb2O3 + 6 LiAlH4 → 8 SbH3 + 3 Li2O + 3 Al2O3
4 SbCl3 + 3 NaBH4 → 4 SbH3 + 3 NaCl + 3 BCl3
Stibid je vrlo nestabilan, već u normalnim uvjetima raspadne se na zraku na pojedinačne elemente, ili reagira s kisikom

2 SbH3 → 3 H2 + 2 Sb
2 SbH3 + 3 O2 → Sb2O3 + 3 H2O
Analog hidrazina je distibid Sb2H4, gdje antimon ima oksidacijski stupanj −2. Od drugih spojeva značajne su intermetaličke legure poput indijevog antimonida (InSb), ili galijev-indijev arzenid-antimonid-fosfid (GaInPAsSb), koje se koriste kao poluvodički materijali u elektronici.