Odvod dimnih plinova i dovod zraka kod kondenzacijskog kotla

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Odvod dimnih plinova i dovod zraka kod kondenzacijskog kotla – kompletni vodič

Kada kupac bira kondenzacijski kotao, većina pažnje pada na snagu, učinkovitost ili cijenu. Pitanje kako i gdje će zrak i dimni plinovi ići ide većinom na kraj popisa. A ipak upravo ta tema može cijelu instalaciju otežiti, poskupiti ili u najgorem slučaju uzrokovati probleme s sigurnošću i funkcioniranjem. Vidjeli smo stotine slučajeva gdje je kotao bio ispravno odabran, ispravno povezan na sustav grijanja, ali sustav odvoda dimnih plinova bio je podcijenjen – a rezultat je bio kotao koji nije pouzdano radio ili instalacija koja nije prošla pregledom.

Ovaj članak se fokusira upravo na tu temu u dubini: koje su mogućnosti odvoda dimnih plinova, što znače različite klase odvoda, kako funkcioniše koaksijalni sistem, koja su pravila dimenzioniranja, gdje se pojavljuju greške i što je važno znati pri svakoj instalaciji.

Zašto je odvod dimnih plinova kod kondenzacijskog kotla drugačiji od klasičnog kotla

Klasični atmosferski kotao radi s temperaturama dimnih plinova tipično 160–220 °C. Takvi vrući dimovi imaju prirodni vlažni – penjaju se dimnjakom prema gore bez pomoći ventilatora. Kondenzacijski kotao je u tom pogledu potpuno drugačiji životinje. Upotrebljava se točno zato što iscrpljuje maksimum topline iz dimnih plinova uključujući latentnu toplinu vodene pare, pa dimni plinovi napuštaju kotao na temperaturi samo 50–70 °C, ponekad i manje. Na toj temperaturi prirodni vlažni je slab ili praktički nula. Zato svaki kondenzacijski kotao sadrži ugrađeni ventilator koji aktivno tlači (ili saže) dimne plinove iz kotla i istovremeno usisava zrak za sagorijevanje.

Ovaj princip se naziva prethodni ili podtlakni odvod (prema konstrukciji ventilatora). Većina modernih kondenzacijskih kotlova radi s prethodnim ventilatorom – dimni plinovi se aktivno istiskuju van. To ima značajan utjecaj na to koji dimnjakovski sustav možete koristiti i kako ga morate dimenzionirati.

Druge specifične karakteristike: dimni plinovi iz kondenzacijskog kotla su vlažni i lagano kiseli (pH kondenzata se kreće oko 3–5). To znači da cijeli odvodni sustav mora biti otporan na kondenzaciju vlažnosti i na kiselo okoliš. Običan kameni dimnjak za to nije dovoljan.

Vrste sustava odvoda dimnih plinova – pregled i označavanje

U Europi se sustavi odvoda dimnih plinova označavaju prema normi EN 15502 i odgovarajućim nacionalnim propisima (u nas STN EN). Osnovne klase koje ćete sresti kod kondenzacijskih kotlova su:

Klasa B – uzimanje zraka iz prostorije, odvod u dimnjak

Kotao klase B uzima zrak za sagorijevanje iz prostorije u kojoj je instaliran, a dimne plinove odvodi u zajednički dimnjak (ili u samostalni odvodni cjevovod). Kod kondenzacijskih kotlova se ta konfiguracija danas koristi iznimno rijetko – zahtijeva otvoreni kotao (što je kod kondenzacijskih strojeva rijetkost), dovoljno svežeg zraka u prostoriji i ne isključuje rizik povratnog toka dimnih plinova pri jakom vjetru ili niskotlaknoj situaciji. Ako netko predlaže instalaciju kondenzacijskog kotla klase B, to je minimalno razlog za dodatna pitanja.

Klasa C – zatvoreni sustav, zrak i dimni plinovi kroz fasadu ili krov

Ovo je standardni sustav za kondenzacijske kotlove. Kotao je hermetički zatvoren – zrak za sagorijevanje i odvod dimnih plinova prolaze kroz iste ili odvojene cjevovode vodene van objekta. Kotao nije u bilo kakvom kontaktu s zrakom u prostoriji (u smislu procesa sagorijevanja). Klasa C se dalje dijeli prema načinu vodjenja cjevovoda:

C13 – koaksijalni sustav (zrak unutra i dimni plinovi van kroz jedan dvoslojni cjevovod), priključak kroz vanjsku zid. Najčešći slučaj kod stanovnih kondenzacijskih kotlova.
C33 – koaksijalni sustav izveden kroz krov.
C43 – odvojene cjevovode, zrak i dimni plinovi vodeni drugačije, npr. zrak iz eksterijera kroz samostalni cjevovod, dimni plinovi drugdje.
C53 – odvojene cjevovode, zrak i dimni plinovi izvedeni svaki drugdje (npr. zrak iz fasade, dimni plinovi kroz postojeći dimnjak opremljen vloškom).
C63 – kotao je namjenjen za priključak na tipizirane odvodne sustave (npr. sustavi za više kotlova).
C83 – zrak se uzima iz zajedničkog zračnog kanala (npr. štampa u stanovnom zgradi), dimni plinovi u zajednički odvodni kanal.

U praksi kod kućnih zgrada i stanova dominira C13 (koaksijal kroz fasadu) i C33 (koaksijal kroz krov). Kod rekonstrukcija, gdje postoji dimnjak, dolazi u obzir C53 s nehrđajućom vloškom.

Koaxiálni sustav – kako funkcionira i koje su njegove prednosti

Koaxijalni vod (označuje se i kao „zrak-dimni plinovi“ ili skraćeno LAS – Luft-Abgas-System) je rješenje u kojem su u jednoj konstrukciji dvije koncentrične cijevi. Unutrašnja cijev odvodi dimne plinove, a vanjski prsten privodi svježi zrak iz eksterijera. Obje funkcije su time riješene jednim prolazom kroz zid ili krov.

Prednosti koaksijalnog sustava:

Prelagani zrak za sagorijevanje: Zrak koji se usmjeruje prema kotlu obilazi toplu vanjsku stijenku dimne cijevi i preuzima dio topline. To blago poboljšava učinkovitost kotla i smanjuje rizik od kondenzacije na hladnoj strani.
Jednostavna instalacija: Jedan otvor u zidu, jedan prolaz, jedan terminal vani. Manje prostora, manje posla.
Bezbednost: Kotao je hermetički odvojen od unutrašnjeg zraka – ne postoji rizik od povratnog toka dimnih plinova u prostoriju.
Regulacija ventilatora: Budući da zrak i dimni plinovi prolaze kroz fiksne cijevi s definiranim protokom, ventilator kotla može precizno upravljati procesom sagorijevanja.

Tipični koaksijalni sustav za običajni stambeni kondenzacijski kotao ima promjere 60/100 mm (unutrašnja/vanjska cijev) ili 80/125 mm za jače kotlove (25–35 kW i više). Neke tvrtke nude i sustave 80/80 mm s odvojeno vodjenim paralelnim cijevima (tzv. „twin pipe“ ili „PP“ sustav) – u tom slučaju se radi o tip C43 ili C53, gdje se zrak i dimni plinovi vode odvojeno.

Važna napomena iz prakse: koaksijalni terminal na fasadi mora biti postavljen tako da dimni plinovi ne ulaze natrag kroz prozore, ventilacione otvore ili susjedne prostorije. Norme i proizvođači navode minimalne udaljenosti (obično 300–500 mm od prozora, 300 mm od kuta zgrade, 200 mm iznad tla i sl.). Ove udaljenosti nisu preporuke – one su obvezne.

Nerezovni dimni vod – kada i kako ga koristiti

U rekonstrukcijama starijih kuća često se susrećemo s uobičajenom situacijom: postojeći opečeni dimnjak, koji je prethodno služio za kruto gorivo ili star plinski kotao. Može li kondenzacijski kotao koristiti takav dimnjak? Direktno ne. Opečeni ili betonski dimnjak nije otporan na vlagu i kisitost kondenzata – postepeno bi se razbio iznutra.

Rješenje je uključivanje dimnjaka nerezovnim fleksibilnim ili krutim vodom. Radi se o cijevi od kisikotvrdog čelika (klasa 1.4404 ili slična), koja se ubacuje u postojeći dimnjak. Vod mora biti ispravno dimenziran i ne smije biti predužen – inače će kondenzat zalediti zimi ili se akumulirati bez mogućnosti odvoda.

Pri korištenju nerezovnog voda u postojećem dimnjaku važe:

Promjer voda mora odgovarati preporukama proizvođača kotla (tipično DN 80 do DN 130, ovisno o snazi i dužini dima).
Vod mora imati pri dnu prihvatnik kondenzata s odvođenjem.
Dimni prostor oko voda mora biti toplinski izoliran, da ne dolazi do prekomjernog hlađenja dimnih plinova i prekomernog kondenziranja.
Zrak za sagorijevanje se u ovom slučaju obično uzima drugačije – ili iz prostorije (tip B, što kod kondenzacijskog kotla zahtijeva ispunjenje uvjeta za ventilaciju prostora), ili kroz odvojeno cijev iz eksterijera (C53).

Iz prakse: uključivanje dimnjaka za kondenzacijski kotao je uobičajeno i funkcionira dobro, ako je ispravno izvedeno. Problemi nastaju kad se koristi jeftini vod bez izolacije, ili kad se dozvoli da kondenzat kaplja direktno u zid dimnjaka – to uzrokuje vlažne štete, gljive i u ekstremnim slučajevima raspad zida.

Dimenzioniranje odvodnog sustava – konkretni brojevi i pravila

Dimenzioniranje dimnjaka ili odvodnog sustava nije samo pitanje da „nešto“ stane. Loše nadimenzioniranje može uzrokovati nedostatak dima (kotao pri pokretanju prikazuje grešku, nestabilno sagorijevanje) ili prekomjerno hlađenje dimnih plinova i prekomerno kondenziranje u cijevi. U praksi se vodi računa:

Maksimalna duljina koaksijalne cijevi

Svaki proizvođač kotla nudi tzv. ekvivalentnu duljinu koaksijalnog sustava. Na primjer, za sustav 60/100 mm to je obično 3–5 m (ukupna ekvivalentna duljina), za 80/125 mm može biti 10–15 m. Svaki zavoj cijevi (90°) se dodaje kao ekvivalentna duljina (obično 1–1,5 m za 45° zavoj i 1,5–2 m za 90° zavoj). Te vrijednosti pronađete u montažnom uputstvu za određeni kotao – i treba ih poštovati, a ne izbjegavati.

Iz prakse: vrlo često greška je da instalater produži cijev, na primjer, da bi izbjegao nosač krova, i time premaši dopuštenu granicu. Kotao će raditi, ali kod niskih vanjskih temperatura može se dogoditi da ventilator ne bude u stanju dovoljno pritisnuti dimne plinove i kotao će prikazati grešku. Rješenje: kod dužih cijevi preći na veći promjer ili drugi tip sustava.

Kosi pad cijevi prema van

Koaksijalna cijev treba imati pad od barem 3 % (3 cm na 1 metar) prema van – tj. kraj kod terminala mora biti niži od početka kod kotla. Razlog je jednostavan: kondenzat koji se stvara u cijevi (a kod kondenzacijskog kotla ga uvijek ima) mora curiti natrag u kotao, gdje se prihvaća i odvodi. Ako bi cijev imala pad u suprotnom smjeru ili bi bila horizontalna, kondenzat bi se akumulirao i blokirao protok ili zaledio.

Visina dimnjaka kod uključivanja

Pri vertikalnom vodjenju (nerezovni vod, sustav kroz krov) važi da minimalna visina otvora dimnjaka iznad krova mora biti barem 0,5 m iznad ruba pločastog krova ili 0,65 m iznad vrha kosog krova (prema STN EN 15502 i odgovarajućim propisima). Za kondenzacijski kotao s niskotomnim odvodom ove zahtjevi su u nekim slučajevima manje strogi, ali ih nikada ne smijete zanemariti – tehničar za provjeru će ih provjeriti.

Uzajamni odvodni sustavi u stanovima

U stanovima se situacija komplikuje – nemoguće je da svaki stan ima vlastiti terminal na fasadi (barem ne uvek). Rješenje su uzajamni odvodni štapi (sistem C83 ili LAS-štapi). Princip: u zajedničkom vertikalnom štapu vodi jedan veliki kanal za dovod zraka i jedan za odvod dimnih plinova iz svih stanova. Svaki kotao je povezan sa štapom preko odbojke sa nepovratnim ventilom.

Ovi sustavi su tehnički dobro riješeni, ali kod rekonstrukcija postojećih stanovima njihova realizacija zahtijeva koordinaciju cijele zgrade, građevinsku dozvolu i često i tehničko nadziranje. To nije stvar koju jedan stanar može riješiti sam.

Alternativa u stanovima je individualni koaksijalni odvod kroz fasadu za svaki stan – ako to fasada omogućuje i građevinski ured dopusti. U panelima i starijim stanovima susrećemo se s poteškoćama kod postavljanja terminala (lokalni propis, estetski zahtjevi upravitelja stanovima, blizina prozora susjeda). To treba riješiti unaprijed – prije kupnje kotla.

Dovod zraka – zašto je važniji nego što se čini

Kondenzacijski kotao u klasi C sam osigurava zrak kroz vanjsku cijev – to je jasno. Ali što ako želimo kotao klase B (ili kotao koji uzima zrak iz sobe iz drugog razloga)? Tada moramo aktivno riješiti dovod zraka u tehničku sobu.

Sagorijevanje plina potroši zrak. Za kotao snage 24 kW to je tijekom rada reda veličine 4–6 m³ zraka po satu. Ako je soba mala i zrakotesna (moderni domovi s izvršnim brtvljenjem prozora), može nastati podtlak koji utječe na vuču kotla ili uzrokuje povratni tok dimnih plinova. U praksi je to rijetko kod kotlova klase C, gdje zrak dolazi izvana. Ali za kotlove klase B (ili kod kombinacije s drugim potrošačem zraka kao što je kuhinjski ispuh) to treba riješiti.

Ventilacijski zahtjevi za sobu s kotlom klase B:

Dovod zraka mora biti trajan (rešetka, otvor), a ne samo prozor.
Površina otvora se računa prema snazi kotla – otprilike 6 cm² na svaki 1 kW snage kotla.
Soba smije biti podtlak (npr. zbog digestora u susjednoj kuhinji).
Ako je u sobi više potrošača zraka, izračun se mora odnositi na njihovu ukupnu snagu.

To su zahtjevi normi i inspekcije – nepridržavanje ih može imati direktni utjecaj na sigurnost. Pravilna instalacija kondenzacijskog kotla mora uvijek biti u skladu s važećim propisima i treba je realizirati certificirani instalater s ovlaštenjem za plin. Detaljnije zahtjeve za cijelu instalaciju pronađete u članku Montaža kondenzacijskog kotla – što mora zadovoljiti instalacija.

Kondenzat u odvodnoj cijevi – nije to samo pitanje kotla

Kondenzacija vode iz dimnih plinova odvija se ne samo u toplinskom izmjenjivaču kotla, već i u odvodnoj cijevi – posebno kod dužih linija ili zimi. Svako mjesto gdje su dimni plinovi dovoljno ohlađeni proizvodi kondenzat. Zato:

Koaksijalne cijevi moraju imati pad prema kotlu (kao što smo spomenuli).
U vložci dimnjaka kondenzat se prikuplja u prihvatitelju na dnu vložke i odvodi se odvodnom cijevi u kanalizaciju.
Kondenzat je lagano kiselog pH – njegovo pH je oko 3–5 ovisno o vrsti goriva (pri prirodnom plinu je manje kiselo nego pri propanu). Prije puštanja u kanalizaciju dobro je ga neutralizirati, posebno ako je količina veća. Ovoj temi posvećen je zasebni članak Kondenzat iz kotla – kako ga pravilno odvoditi i neutralizirati.

U praksi se susrećemo s slučajevima gdje je vložka dimnjaka instalirana bez prihvatitelja kondenzata – instalater ga „zaboravi" ili smatra nevažnim. Rezultat: kondenzat teče po zidu, uzrokuje vlažne mape na zidovima i na kraju i oštećenje zida ili obloge. Rješenje je jednostavno – prihvatitelj kondenzata je jeftina komponenta, ali mora biti prisutan.

Bezbednosni aspekti i zakonski zahtjevi

Odvod dimnih plinova nije samo tehnička, već i pravna stvar. Prema važećim propisima na Hrvatskoj (zakon o zaštiti zraka, službena odluka MUP-a, STN EN norme i propisi distributera plina) svaka instalacija plinskog uređaja uključujući kondenzacijski kotao mora:

Biti izvršena ovlaštenom osobom (certificirani instalater plina).
Biti odobrena inspekcijom (preuzimanje inspekcije).
Zadovoljiti zahtjeve za dimnjak sustav (materijal, dimenzije, vodjenje).
Biti opremljena sigurnosnim elementima (sigurnosni ventili, blokada kod otkazivanja odvoda dimnih plinova – većina modernih kotlova ima detektor dimnih plinova ili blokadu kod greške odvoda).

Kondenzacijski kotao s aktivnim ventilatorom obično ima ugrađen presostat ili protokomjer koji prati da li zrak i dimni plinovi stvarno teku pravilno. Ako ne – kotao se blokira i prikazuje se kod greške. To je sigurnosna zaštita, a ne kvar. Ako se ta greška ponovno pojavljuje, to je znak da nešto nije u redu s odvođenjem (zagušena cijev, pogrešna dimenzija, zamrznuti terminal). O tipičnim kvarovima možete pročitati više u članku Česti kvarovi kondenzacijskih kotlova i njihove uzroci.

Zamrzavanje terminala – stvarni problem u hladnom vremenu

Koaksijalni terminal na fasadi je zimi izložen mrazu. Dimni plinovi koji izlaze van su vlažni – a pri temperaturama oko i ispod nule, kondenzat na terminalu može zamrznuti. Led ili nijem može djelomično ili potpuno zagušiti terminal. Kotao to primijetit će (sigurnosna zaštita odvođenja) i blokirat će se.

Ovo se stvarno događa – posebno kad je terminal neprimjerno montiran (npr. ispod previslog kapija, gdje se led brže stvara), ili kad je cijev predužena i dimni plinovi su na izlazu jako hladni. Rješenja:

Pravilno postavljanje terminala – van područja s povećanom kondenzacijom, a ne direktno ispod kapija.
Korištenje terminala otpornog na zamrzavanje (neki proizvođači nude posebne terminale za hladno vrijeme).
Skraćivanje cijevi na minimum, da dimni plinovi na izlazu još imaju dovoljno topline.
Kontrola i u slučaju potrebe rastopiti led tijekom mraznog vremena.

Najčešće greške pri instalaciji odvodnog sustava

Na temelju iskustva iz dnevne prakse, ovo su najčešće greške koje susrećemo tijekom servisa ili pregleda:

Pregled maksimalne duljine koaksijala – cijev je predužena, kotao radi na rubu ili iza granice.
Pogrešni pad cijevi – cijev ide nešto prema gore prema van, kondenzat stoji u cijevi ili curi van umjesto unutra.
Nedostatak prihvatnog sustava kondenzata pri ugradnji – kondenzat uništava zidno sloje komina.
Neprikladni promjer ugradnje – prema mali promjer za snagu kotla, ili preveliki (dimni plinovi se prehlade i kotao radi neefikasno).
Terminal u blizini prozora ili ventilacijske rešetke – dimni plinovi ulaze natrag u prostor, rizik otrjevanja CO.
Neproizvedena izolacija ugradnje u hladnom dimnjaku – prekomjerna kondenzacija, povećano trošenje ugradnje.
Korištenje neprikladnog materijala cijevi – npr. aluminijeva cijev tamo gdje proizvođač zahtijeva PP ili nehrđajući čelik.

Materijali odvodnih cijevi

Za kondenzacijske kotlove koriste se sljedeći materijali:

Poli-propilen (PP) – otporan na kondenzat i kiseline, lagani, dovoljno oblikovanih dijelova. Standardno rješenje za koaksijalne sustave unutar prostora i za ugradnje dimnjaka. Otporan do temperatura oko 120 °C.
Kiselo otporan nehrđajući čelik (1.4404 / 316L) – za vanjske ili duge instalacije, otporniji na mehaničko oštećenje. Skuplji, ali otporniji u ekstremnim uvjetima.
Aluminij – koristi se od strane nekih proizvođača za vanjske zaštićene dijelove (terminal), ali nije prikladan za kondenzacijsko okruženje dugoročno – reagira na kiseli kondenzat.
Keramika ili šamot – za kondenzacijske kotlove nije prikladan bez posebne imprgnacije, keramika apsorbira vlagu i kondenzat je s vremenom oštećuje.

Uvijek vrijedi: koristite materijal koji preporučuje proizvođač kotla. Neke kotlove certificiraju samo određeni sustavi – ako koristite drugi, jamstvo i odgovornost za ispravno funkcioniranje nestanu.

Praktični primjer iz prakse: rekonstrukcija kuće s plinskog kotla na kondenzacijski

Kupac je imao u kući stari klasični plinski kotao s dimnjakom 200 × 200 mm, opečeni, visina 8 m. Želio je preći na kondenzacijski kotao 24 kW i što više iskoristiti postojeći dimnjak. Rješenje:

U postojeći dimnjak je učvršćena fleksibilna nehrđajuća ugradnja DN 100 mm (preporučena proizvođačem kotla za snagu do 25 kW pri duljini do 10 m).
Ugradnja je toplinsko izolirana mineralnom vatinom u razmaku između ugradnje i zida.
Na dnu dimnjaka je montiran pregledni dio s prihvatnim sustavom kondenzata i odvodom DN 32 spojenim na kanalizaciju kroz neutralizacijsku kutiju.
Vzduh za sagorijevanje je riješen zasebnom cijevi (DN 80 PP) vodena kroz fasadu pored dimnjaka – sustav C53.
Pregled je prošao bez primjedbi, kotao radi bez problema.

Ukupni trošak odvodnog sustava uključujući ugradnju, izolaciju, neutralizator i rad je bio u ovom slučaju oko 600–900 € – što je uobičajeni raspon za takvu rekonstrukciju. Pri planiranju ukupne investicije u kondenzacijski kotao treba uzeti u obzir i ovu stavku.

Odvođenje dimnih plinova i energetska učinkovitost – poveznica koja se zanemaruje

Pravilno dimenziran i izoliran odvodni sustav direktno utječe na stvarnu učinkovitost kotla. Kondenzacijski kotao postiže deklariranu učinkovitost iznad 100 % (u pretvorbi na toplinsku vrijednost) upravo zahvaljujući činjenici da su dimni plinovi dovoljno ohlađeni i vodena para u njima kondenzira u toplinskom izmjenjivaču. Ako je odvodna cijev prekratka, dimni plinovi nemaju vremena prenijeti toplinu i odlaze topliji – kondenzacija je niža, učinkovitost pada. Ako je cijev predužena i neizolirana, dimni plinovi se ohlade u cijevi, a ne u izmjenjivaču – kondenzat ide u cijev, a ne u kotao, a izmjenjivač radi neoptimalno.

Zato je pravilna duljina i izolacija odvodnog sustava važna ne samo iz sigurnosnog, već i iz ekonomskog razloga. Više o izboru i usporedbi kondenzacijskog i klasičnog kotla s ekonomskog aspekta možete pročitati u članku Kondenzacijski vs. klasični kotao – isplati li se preplatiti za kondenzaciju.

Najčešće pitanja (FAQ)

Možem li priključiti kondenzacijski kotao na stari opečeni dimnjak bez ugradnje?

Ne. Opečeni ili betonski dimnjak nije otporan na vlagu i kislost kondenzata iz dimnih plinova kondenzacijskog kotla. Bez nehrđajuće ili PP ugradnje, kondenzat bi postepeno zasiti zidno sloje i uzrokovao njegovo degradiranje, vlažno oštećenje zidova i u ekstremnom slučaju i statičke probleme dimnjaka. Uvijek je potrebna certificirana ugradnja odgovarajućeg materijala.

Što ako nemam gdje izvesti koaksijalni terminal na fasadu – npr. u stanu?

Ako je izvod na fasadu nemoguć (upravitelj stanova, blizina prozora susjeda, estetski zahtjevi), postoje alternative: izvod kroz krovnu površinu (C33), priključak na zajedničku šachtu za ispuštanje (C83) ili ugradnja postojećeg dimnjaka. Svaka od ovih opcija ima svoje tehničke i prostorne zahtjeve. To je potrebno riješiti prije kupnje kotla, a ne nakon.

Koliko duga može biti koaksijalna cijev 60/100 mm?

Ovisi o konkretnom proizvođaču i modelu kotla – uvijek provjerite u montažnoj uputi. Okvirno za sustav 60/100 mm je maksimalna ekvivalentna duljina 3–5 m, svako 90°-ovijezd se računa kao 1,5–2 m ekvivalenta. Za duže linije potrebno je preći na veći promjer (80/125 mm) ili koristiti drugi tip sustava. Prekoračenje ovog ograničenja uzrokuje nestabilno sagorijevanje ili obavijest o grešci kotla.

Mora li koaksijalna cijev imati pad? Kako?

Da – cijev mora imati pad barem 3 % (3 cm na 1 m duljine) prema kotlu, tj. terminal na fasadi mora biti fizički niži od priključka na kotlu. Na taj način se osigurava da kondenzat koji teče kroz cijev teče prema kotlu (gdje se prihvaća i odvodi), a ne van na fasadu. Suprotni pad ili nula pad su jedna od najčešćih grešaka pri instalaciji.

Terminal kondenzacijskog kotla zimi zamrzne – što s tim?

Zamrzavanje terminala je stvarni problem pri niskim temperaturama, posebno ako je cijev duga i dimni plinovi imaju na izlazu nisku temperaturu. Rješenja su: pravilno postavljanje terminala (ne ispod kapija, ne na sjevernoj strani bez sunca), korištenje terminala otpornog na nijem, skraćivanje duljine cijevi. U iznimnim slučajevima je moguće ručno rastopiti terminal (oprezno, toplom vodom), ali ponavljajuće zamrzavanje je znak neispravne instalacije.

Može li kondenzacijski kotao raditi bez dimnjaka, samo kroz zid?

Da – i to je upravo jedna od njegovih prednosti. Kondenzacijski kotao s koaksijalnim sustavom (C13) radi bez ikakvog dimnjaka – zrak i dimni plinovi se vode kroz jednostavni dvorukavac koji prolazi direktno kroz vanjski zid. Terminal na fasadi zamjenjuje dimnjak. To je uobičajeno rješenje u stanovima i novim kućama, gdje se dimnjak ne građi upravo zbog toga.

Zaključak

Odvod dimnih plinova i dovod zraka kod kondenzacijskog kotla su tema koja zaslužuje istu pažnju kao i izbor samog kotla. Loše rješenje odvoda može značiti probleme s funkcioniranjem, oštećenje građevine, sigurnosna rizika ili neuspješnu inspekciju. Dobra rješenja pak osiguravaju da će kotao raditi pouzdano, ekonomično i sigurno tijekom cijelog vijeka trajanja.

Osnovna pravila treba zapamtiti: kondenzacijski kotao pripada klasi C (zatvoreni sustav), koaksijalni sustav kroz zid je najjednostavnije i najčešće rješenje, kod rekonstrukcija s postojećim dimnjakom potrebna je nehrđajuća vložka s izolacijskim omotačem, svaki sustav ima svoju maksimalnu dozvoljenu duljinu i mora imati ispravan nagib. Instalaciju uvijek rješava certificirani instalater, a svaka nova instalacija mora proći prihvatnu inspekciju.

Ako planirate instalaciju i želite razjasniti koji kotao i koji tip odvoda je prikladan za vaš dom, pročitajte i članak Kako izabrati kondenzacijski kotao – na što se fokusirati prije kupnje ili Koju snagu kondenzacijskog kotla trebam za svoj dom – oba će vam pomoći da donesete obrazovano odluke prije samog kupnje.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam – s radostju ćemo vam pomoći.