Odvod dimnih plinova i dovod zraka kod kondenzacijskog kotla: što treba znati

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Odvod dimnih plinova i dovod zraka pri kondenzacijskom kotlu: kompletni tehnički pregled

Kada se kupci odluče za kupovinu kondenzacijskog kotla, većina pažnje prirodno teče prema snazi, brendu ili cijeni. Sistem odvoda dimnih plinova i dovoda zraka za sagorijevanje ipak pripada stvarima koje mogu cijelu instalaciju poskupiti, otežati ili pak olakšati — i to u mjeri koju većina ljudi uopće ne pretpostavlja prije kupnje. Vidio sam slučajeve gdje je vlasnik kuće platio za kotao 1 200 eura, a zatim je shvatio da će ispuh dimnih plinova koštati dodatnih 600 eura zbog neprimjerenog položaja kotlovnice, debljine zida ili susjedovo prozora točno u tom smjeru u koji bi želio voditi dimovodnu cijev. Zato se ovoj temi posvetujem vrlo detaljno — da biste prije kupnje znali što vas čeka.

Ovaj članak je namijenjen i onima koji se upravo odluče, koji kondenzacijski kotao kupiti, i onima koji već imaju kotao i žele razumjeti zašto instalater predlaže upravo takvo rješenje. Ako tražite širi pregled o izboru kotla, preporučujem pročitati i članak Kako izabrati kondenzacijski kotao: na što se fokusirati prije kupnje u našem Vježbenom centru.

Zašto je odvod dimnih plinova kod kondenzacijskog kotla drugačiji od kod starih kotlova

Tradicionalni atmosferski kotao (oni stari bijeli sandučići s keramičkim izmjenjivačem) radio je s visokom temperaturom dimnih plinova — obično 150 do 200 °C. Takvi dimni plinovi imali su dovoljno uzgona da sami uspješno uspinju dimnjakom gore. Kondenzacijski kotao radi zasnovano drugačije: koristi upravo tu energiju koja bi inače otišla s vrućim dimnim plinovima. Izlazna temperatura dimnih plinova kod kondenzacijskog kotla kreće se tipično između 40 i 80 °C, a kod potpune kondenzacije (niskotemperaturni krug, vanjska temperatura iznad nule) može biti i niža od 50 °C.

To ima dvije značajne posljedice:

Dimni plinovi ne stvaraju prirodni uzgon — su prehladni da bi se sami izvukli dimnjakom. Kondenzacijski kotao zato mora imati vlastiti ventilator koji dimne plinove aktivno gura van.
Dimni plinovi sadrže vodenu paru i kondenzat — kod hlađenja u cijevi kondenziraju, što znači da sve dimne ceste moraju biti otporne na kiseline i koroziju, a moraju imati pad u smjeru prema prikupljaču kondenzata.

Osim toga, kondenzacijski kotao je gotovo uvijek kotao s zatvorenom sagorijevnom komorom (tip C prema normi EN 437) — to znači da zrak za sagorijevanje ne uzima iz prostorije, već direktno izvana kroz zasebnu cijev. To je sigurnosno velika prednost, ali instalacijski dodaje dodatnu cijev s kojom treba računati.

Tipovi kotlova prema načinu odvoda dimnih plinova: norma EN 437 i oznaka C/B

Kada pregledavate tehnički list kotla, naići ćete na oznake poput B23, C13, C33, C43, C53, C63, C83 i slične. To nisu slučajni kodovi — radi se o europsku klasifikaciju prema normi EN 437, koja opisuje odakle kotao uzima zrak i kamo odvodi dimne plinove.

Tip B — kotao s otvorenom sagorijevnom komorom

Kotao tipa B uzima zrak za sagorijevanje direktno iz prostorije i odvodi dimne plinove dimnjakom. Ovaj tip se danas kod kondenzacijskih kotlova sve manje koristi, ali postoji — na primjer kod kotlova povezanih s postojećim keramičkim dimnjakom. Problem je što kod tipa B prostorija mora biti dovoljno prozračena, ne smiju u njoj biti druga uređaja s otvorenom sagorijevnom komorom i dimnjak mora imati certifikaciju za kondenzacijska uređaja (mokri rad, otpornost na kiseline — oznaka V2 ili V3 u EN 1443).

Tip C — kotao s zatvorenom sagorijevnom komorom (turbo)

Ovo je danas standard za zidne kondenzacijske kotlove. Kotao ima zatvorenu sagorijevnu komoru — zrak i dimni plinovi vode se zasebnim cijevima (ili koaksijalnim dvocijevnim sistemom) direktno kroz zid ili krov van. Kotao tipa C je sigurnosno najbolji variant — ne može doći do povratnog uzgona dimnih plinova u prostoriju, niti se postavljaju bilo kakve zahtjevi za prozračivanje kotlovnice.

Brojke iza slova C označavaju konkretno uređenje:

C13 — horizontalni izvod kroz zid (koaksijalni ili dvocijevni)
C33 — vertikalni izvod kroz krov
C43 — zrak iz dimnjaka, dimni plinovi u dimnjak (zajednička štika)
C53 — zrak i dimni plinovi vode se zasebnim cijevima, svaka izvedena na drugo mjesto
C63 — kotao bez povezanog dimnjaka, pogodan za povezivanje s certificiranim dimnjakom proizvođača
C83 — zrak iz dimnjaka zgrade, dimni plinovi izvedeni kroz zid

U praksi je za kuće najčešći variant C13 (horizontalni izvod kroz zid) i kod rekonstrukcija s postojećim dimnjakom variant C33 ili C43 (vertikalni izvod, ugradni dimnjak).

Koaxiálni vs. dvorukavni sustav: u čemu je razlika i koji izabrati

Ovo je jedna od pitanja koju rješavam kod svakog drugog naručitelja. Imate u osnovi dvije glavne opcije za vodjenje zraka i dimnih plinova između kotla i vanjskog prostora:

Koaxiálni sustav (cijev u cijevi)

Klasično rješenje za kraće udaljenosti. Jedna cijev je umetnuta u drugu — vanjskom omotačem ulazi hladan zrak, unutarnjom cijevi izlaze dimni plinovi. Prednost je što vam treba samo jedan otvor u zidu. Nedostatak je ograničena maksimalna duljina — ovisno o proizvođaču i modelu, ali u većini slučajeva 3 do 10 metara ekvivalentne duljine (svaki zavoj od 90° računa se kao 1–1,5 m ekvivalentne duljine). Kod veće udaljenosti kotla od vanjske zidine koaksijalni sustav ne dovoljava.

Standardni promjeri za zidne kotlove: 60/100 mm (unutarnja/vanjska cijev) i 80/125 mm za snaznije kotlove ili duže cijevi.

Dvorukavni sustav (odvojene cijevi)

Zrak i dimni plinovi vode se potpuno odvojeno — svaka ima svoje izlazno otvorenje. Prednost je znatno veća maksimalna duljina cijevi (neki kotlovi omogućuju do 40–80 metara ekvivalentne duljine pri promjeru 80 mm), mogućnost vodjenja zraka iz drugog smjera od dimnih plinova, i manji otpor protjecanja. Nedostatak su dvije cijevi, dva otvora u zidu ili krovu, i nešto veća cijena materijala.

Dvorukavni sustav se koristi i kod priključenja više kotlova na zajednički dimni sustav — tzv. kaskadu, što je tipično za veće stanovne zgrade ili industriju. Za kućni dom s jednim kotlom koaksijalni sustav je u većini slučajeva dovoljava, ako je kotao smješten blizu vanjske zidine.

Matериали димних цијеви: што издрже а што не

Dimni plinovi iz kondenzacijskog kotla sadrže uz CO₂ i vodenu paru i kiseline — pre svega kiselinu ugljikovu (od CO₂ rastvorenog u kondenzatu), a kod viših temperatura i kiselinu sumpornu. Kondenzat ima tipično pH 3,5 do 5,5 — dakle dovoljno kiselo. To postavlja stroge zahtjeve na materijal:

PP (polipropilen) — najčešći materijal za kondenzacijske sustave. otporan na kiseline, lagan, jeftin. Temperaturna otpornost do oko 95 °C — kod kondenzacijskih kotlova više nego dovoljava. Prepoznate ga po ružičastoj ili svjetlosivoj boji.
PPs (polipropilen s staklenim vlaknima) — jačanje staklenim vlaknima povećava temperaturnu otpornost i čvrstoću. Pogodan za kotlove s većom snagom ili duže cijevi.
Neželjezna čelik (AISI 316L ili 316Ti) — najduža životna traje, pogodna za sve vrste kotlova uključujući niskotemperaturne. Koristi se kod ugradnje postojećih dimnjaka i kod sustava gdje se kombinira kondenzacijski kotao s drugim izvorom topline (npr. dimnjakom za vatrovrat).
Obojani lim, obična čelik, aluminij — NEPOGODNI za kondenzacijske kotlove. Kiseline ih brzo unište. Ovo je greška koju sam vidio kod rekonstrukcija, gdje je netko jeftino uklonio stari kotao i "privremeno" koristio postojeću cijev — nakon dvije godine cijev je bila potpuno rđava.

Važno: cijevi moraju biti sertificirane za kondenzacijski rad. Na tržištu su sustavi označeni CE s konkretnom klasifikacijom prema EN 14471 (za plast) ili EN 1856 (za neželjeznu čelik). Uvijek zahtijevajte od instalatera sertifikat.

Pad dimnog sustava i odvod kondenzata: tehnički detalji

Ovo je detalj koji se kod instalacije lako zaboravi i kasnije uzrokuje probleme. Budući da se u dimnim plinovima formira kondenzat, cijevni sustav mora imati osiguran pad prema kotlu — ne van. Voda koja se u cijevi kondenzira mora curiti natrag u kotao, gdje se skuplja u sakupljaču kondenzata i odteče u kanalizaciju.

Minimalni pad horizontalnog dijela je 3° (otprilike 5 cm na svaki metar duljine). Ako cijev vodi blago uzbrdo prema van, kondenzat će se nakupljati, zimi može zamrznuti i u najboljem slučaju kotao će blokirati zbog kvara, a u najgorem slučaju cijev će praskati.

Kondenzat je potrebno odvesti u kanalizaciju. Prema hrvatskim propisima (i većine tehničkih normi) trebao bi se prije uklanjanja u kanalizaciju neutralizirati — uređaj za neutralizaciju kondenzata (tzv. neutralizator) puni se vapićanim granulatom koji povećava pH kondenzata na prihvatljivu vrijednost (pH > 6,5). Većina proizvođača kotlova prodaje neutralizatore kao pribor. Količina kondenzata ovisi o snazi kotla i radnim uvjetima — kod kotla od 10 kW računajte na 1 do 2 litara kondenzata po satu kod potpune kondenzacije.

Duljine dimnih cijevi: kako ih ispravno izračunati

Svaki proizvođač kotla navodi maksimalnu ekvivalentnu duljinu dimnog sustava — radi se o zbroju duljina ravne cijevi i dodatnih "ekvivalentnih duljina" zavoja i priključaka. Na primjer kod koaksijalnog sustava 60/100 mm vrijedi otprilike:

1 metar ravne cijevi = 1 metar ekvivalentne duljine
Zavoj od 90° = 1,0 do 1,5 m ekvivalentne duljine
Zavoj od 45° = 0,5 do 0,8 m ekvivalentne duljine
Zidni priključak/kriva = 0,5 m

Ako kotao ima maksimalnu ekvivalentnu duljinu npr. 8 m, a vaša cijev je: 2 m ravne cijevi + 2 zavoja od 90° (2 × 1,5 m) + zidni priključak (0,5 m) = 6,5 m — ste ispod granice, u redu. Ako biste dodali dodatni zavoj ili produžili cijev, možete preći granicu, što će uzrokovati nedostatak odvoda dimnih plinova, pad snage ili sigurnosno blokiranje kotla.

Kod dvorukavnog sustava 80/80 mm granice su znatno više — neki kotlovi dozvoljavaju do 60–80 m ekvivalentne duljine, što omogućuje instalaciju kotla duboko unutar zgrade i vodjenje cijevi kroz više prostorija.

Npr. zidni kondenzacijski kotao BOSCH Condens GC2300iW 22/25 C podržava koaksijalni sustav i dvorukavni sustav, a proizvođač navodi maksimalne duljine za svaku varijantu u tehničkoj dokumentaciji — ove vrijednosti treba uvijek provjeriti prije dizajniranja trase instalacije.

Izvod dimnih plinova iz objekta: gdje i kako

Poloha izvoda dimnog cijevi na fasadi ili krovu nije proizvoljna. Primjenjuju se tehnički i zakonski ograničenja, koja dolaze iz norme STN EN 15502 i propisa o sigurnosti plinskih uređaja. Evo najvažnijih načela:

Minimalne udaljenosti od otvora i objekata

Od prozora, vrata i ventilacionih otvora: minimalno 300 mm (preporučuje se 600 mm i više)
Od kuta objekta: minimalno 300 mm
Od tla (visina iznad tla): minimalno 300 mm, preporučuje se barem 500 mm zbog snijega i nečistoća
Od susjednog zemljišta, prozora, vrata: obično minimalno 600 mm, ali to treba konzultirati i s lokalnim propisima
Nije smijet direktno pokazivati na pješačku stazu ili javnu komunikaciju ispod 2,1 m
Nije smijet biti zakriven niti djelomično blokiran (npr. raslinjem, preklopnicama, namještajem)

Vodoravni vs. okomiti izvod

Vodoravni izvod kroz zid (C13) je najjednostavnije i najjeftinije rješenje — jedan otvor u zidu, zidni priključak i krajnja pločica. Problem nastaje ako je vani zid nepogodan (npr. kod susjeda, u dvorištu bez dovoljne prostornosti ili ako fasada nije dostupna iz tehničkih razloga).

Okomiti izvod kroz krov (C33) je nešto skuplje (posebni krovni prolaz, viši dimnjak), ali prostorno vrlo povoljno — ne smeta na fasadi, vuča je bolja, rizik zamrzavanja izvoda je niži. To je preferirano rješenje kod kosi krovova, gdje bi se vodoravna cijev morala dugo savijati.

Unutarnji dimnjak: kada nemate direktni zid

Pri rekonstrukcijama u stanovima ili u historijskoj gradnji vodoravni izvod na fasadi često nije moguć. Rješenje je iskoristiti postojeće dimnjakovo tijelo — u dimnjakov otvor se ubaci nehrđajući ili PP unutarnji dimnjak certificiran za kondenzacijski rad (mokra vuča, klasa T120, P1, W, V2). Zrak se dovodi drugim otvorom istog dimnjaka (C43) ili iz prostora kotlovnice (tada mora imati dovoljan dovod zraka).

Unutarnji dimnjak je skuplje rješenje — nehrđajući unutarnji dimnjak na 8 metara visine uključujući pribor iznosi obično 600 do 1 200 eura ovisno o promjeru i sustavu. Ali ako je to jedina cesta, to je pravo i trajno rješenje.

Dovod zraka za sagorijevanje: zašto je važan i što se dogodi ako ne dovoli

Kondenzacijski kotao tipa C (zatvorena spalja) uzima zrak izvana direktno kroz dovodnu cijev — za dovod zraka se brine sama konstrukcija kotla. To je velika prednost, jer kotlovnicu ne mora imati nikakvo posebno ventiliranje i kotao nije utjecan stanjem ventilacije prostorije.

Problem nastaje kada je kotao podešen ili instaliran kao tip B (otvorena spalja), odnosno kod starih atmosferskih kotlova. U tom slučaju prostorija mora imati trajni dovod svježeg zraka. Prema normi računa se minimalno 1,6 m³ zraka na 1 kW snage — dakle za 24 kW kotao potreban je najmanje 38 m³ zraka po satu. Ako je prostorija mala i hermetički zatvorena, kotao pri sagorijevanju zrak "isugera" i dolazi do nepotpunog sagorijevanja, stvaranja ugljikovodika ili povratnog vučenja dimnih plinova u prostoriju.

To nije teorija — svake godine se na Slovačkoj dogodi nekoliko tragedija upravo zbog nedostatnog ventiliranja kod kotlova s otvorenom spaljom. Zato kod modernih kondenzacijskih kotlova trvam na tipu C svuda gdje je to tehnički moguće.

Kondenzacijski kotao u stanovnom zgradi: posebni zahtjevi

U višespratnim stanovnim zgradama situacija je složenija. Svaki stan ima drugačije smješteno kotlovnicu, različite udaljenosti od fasade i različite dimnjakove sisteme. Najčešće susrećem ove scenarije:

Scenarij 1: Stan na posljednjem spratu s originalnim dimnjakovim otvorima. Idealna situacija — unutarnja cijev u dimnjak je kratkotrajna posao, cijev ide direktno gore. Izlaz na krov je čist, bez susjednih problema.

Scenarij 2: Stan na srednjem spratu u staroj zgradi. Dimnjakov otvor ili nije dostupan, ili je zauzet drugim stanom. Vodoravni izvod na fasadu mora zadovoljavati udaljenosti od susjednih prozora. U urbanoj zgradi to može biti jako ograničeno. Ponekad je jedina mogućnost zajednički dimnjakov sustav za cijelu stanovnu zgradu — to zahtjeva dogovor upravitelja i ostalih stanara/vlasnika.

Scenarij 3: Novogradnja stanovanja s centralnim štubama. Ovdje arhitekt i projektant već unaprijed određuju položaj dimnih štuba i kotlova — svaka tehnička soba ima unaprijed projektirani izvod. U ovom slučaju dovoljno je samo pridržavati se projektne rješenja.

Pri planiranju kotlovnice u stanu uvijek preporučujem prvo utvrditi gdje je stvarno moguće izvesti dimne plinove — i tek onda odabrati kotao. Ne obrnuto.

Konkretni primjeri iz prakse: gdje se čine greške

Tijekom godina rada vidio sam sljedeće tipične probleme:

Koaksijalni izvod prekratko: Kupac je imao kotao unutar kuće u tehničkoj sobi, a fasada je bila udaljena 7 metara plus dvije zavojnice. Ukupna ekvivalentna duljina bila je 11 metara, dok je limit bio 8 metara — kotao se blokirao pri višem učinku. Rješenje: prelaz na dvorurčani sustav 80/80 mm s višim limitom.

Izvod usmjeren prema prozoru: Kupac je postavio izvod direktno na fasadu, manje od 30 cm od prozora u dnevnoj sobi. Tijekom ljetnih mjeseci, kad je otvarao prozor, osjećao je dim. Morao je produžiti cijev i promijeniti smjer — dodatni troškovi oko 150 eura.

Pogrešan pad: Cijev je bila neznatno usmjerena prema gore prema fasadi. Tijekom zime kondenzat je zamrzao u cijevi, a kotao se blokirao. Tijekom instalacije uvijek treba provjeriti pad vodovodom.

Neprimjenjivi materijal cijevi: Strojarski radnik pri rekonstrukciji je „pomagao“ i koristio običnu cijev od zinkiranog čelika, koju je imao pri ruci. Nakon dvije grijaće sezone, cijev je bila korozirana i počela propušti. Cijela ruta morala je biti zamijenjena.

Ovi problemi su tipični i za inače kvalitetne kotlove — na primjer BOSCH Condens GC2300iW 24 P ili BOSCH Condens GC8700iW 30 P su pouzdani uređaji koji bez problema funkcioniraju ako su ispravno instalirani — ali nijedan kotao ne oprašta loše projektirani sustav dimnih plinova.

Legislativa i propisi na Hrvatskoj

Instalacija kondenzacijskog kotla i sustava dimnih plinova na Hrvatskoj podliježe nekoliko propisa:

Zakon br. 657/2004 Z.z. o toplinskoj energiji i povezani uputi
Uputa MDVRR RH br. 401/2008 Z.z. o detaljima realizacije plinskih uređaja
HRN EN 15502 — bezbjednosni zahtjevi za plinske grijaće kotlove
HRN EN 14471 — dimni sustavi s plastičnim unutarnjim cijevima
HRN EN 1856-1/2 — dimni sustavi od metala
Lokalni građevinski propisi i naredbe općine (u nekim gradovima postoje dodatni ograničenja za fasadne izvode)

Instalaciju smije izvoditi samo ovlaštena osoba za montažu plinskih uređaja (certifikat prema čl. 16 upute 508/2009 Z.z. ili ekvivalent). Nakon instalacije mora biti izrađen pregledni izvještaj plinskog uređaja, bez kojeg nije moguće legalno uvesti uređaj u pogon ni potpisati ugovor s plinovodnom kompanijom.

Ako vas zanima i sam tijek instalacije kotla, detaljnije se toj temi posvetimo u članku Kako se odvija montaža kondenzacijskog kotla i što treba pripremiti.

Smart regulacija i sustav dimnih plinova: poveznosti

Na prvi pogled bi se činilo da regulacija kotla i sustav dimnih plinova međusobno nisu povezani. Ali to nije istina. Moderni pametni termostati, kao što je Bosch Easycontrol CT 200, omogućuju kotlu da radi s moduliranim učinkom — to znači da kotao ne radi stalno na puni učinku, već prilagoduje učinku trenutnoj potrebi. Na nižem učinku temperature dimnih plinova su niže, kondenzacija intenzivnija, a zahtjevi prema sustavu dimnih plinova su faktički manji. S druge strane, tijekom dugih prijelaznih perioda i na niskim vanjskim temperaturama cijev može zamrznuti ako nije dovoljno izolirana.

Zato pri dugim vanjskim dijelovima dimnog sustava (npr. pri vertikalnom izvodu kroz hladni krov ili vanjsku zid, cijev je prikladno razmisliti o izolaciji PP cijevi — specijalnim izolacijskim cijevima koje smanjuju toplinske gubitke i rizik zamrzavanja kondenzata.

Što utvrditi još prije kupnje kotla: praktični kontrolni popis

Prije nego što naručite kotao, prođite ovaj popis točaka. Uštedjet će vam mnogo briga:

Gdje je najbliža vanjska zid od planiranog mjesta kotla? Koji je debljine?
Na fasadi u smjeru izvoda postoje li prozori, vrata ili drugi otvori u polumjeru 60 cm?
Je li susjedov vrt ili prozor u rasponu planiranog izvoda?
Je li raspoloživ dimni otvor (i u kojem je stanju, koji je promjer i visina)?
Kolika je maksimalna duljina rute od kotla do izvoda (uključujući zavojnice)?
Gdje će se odvoditi kondenzat? Je li raspoloživ kanalizacijski priključak?
Je li potreban neutralizator kondenzata?
Koji tip C konfiguracije (C13, C33, C43...) je stvarno izvodljiv?

Odgovori na ove pitanja pomoći će vam i pri odabiru kotla — neki modeli imaju veću fleksibilnost u sustavima dimnih plinova, dok su drugi ograničeni samo jednim tipom. Više o odabiru kotla prema parametrima možete pronaći u članku Koji učinko kondenzacijskog kotla mi treba za moj dom.

Najčešće pitanja (FAQ)

Može li se kondenzacijski kotao priključiti na staru šamotnu dimnicu?

Većinom da, ali ne direktno. Šamotna dimnica mora biti unutarnje obložena certificiranom unutarnjom cijevi (nehrđajući čelik ili PP) za kondenzacijski rad — oznaka W (mokri rad), korozivna klasa V2 ili V3. Sam šamotni otvor nije prikladan: kondenzat ga postepeno oštećuje, a postoji opasnost od izljeva dimnih plinova u stanove. Unutarnje obloženje dimnice je dodatna investicija, ali je to ispravno i trajno rješenje.

Kolika je maksimalna duljina koaksijalnog sustava dimnih plinova 60/100 mm?

Ovisi o konkretnom kotlu — uvijek pogledajte tehničku dokumentaciju određenog modela. Oko 4 do 10 metara ekvivalentne duljine je orijentacijska vrijednost za većinu kotlova. Ako vaša ruta s zavojnicama premašuje tu vrijednost, nužno je preći na veći promjer (80/125 mm) ili na dvorurčani sustav (80/80 mm), gdje su granice znatno više.

Moram li imati neutralizator kondenzata ili mogu kondenzat odvoditi direktno u kanalizaciju?

Ovisi o lokalnim propisima. Većina hrvatskih općina i gradova zahtijeva neutralizator — kondenzat s pH oko 4 nije prikladan za dugoročnu upotrebu u kanalizaciji. Neutralizator je relativno jeftin uređaj (oko 30–80 eura), punjen vapijanim granulatom, koji se prema proizvođaču zamjenjuje (obično jednom godišnje za obične korisnike, češće za veće kotlove). Neke kotlove imaju jednostavan sifon s neutralizatorom ugrađenim direktno u pribor kotla.

Može li izvod dimnih plinova zamrznuti zimi?

Da, uz određene uvjete. Najrizičniji su horizontalni izvodi u mrazivo okoliš — ako kotao dugo ne radi (npr. u prazničkom domu) i vani je dugoročno ispod –10 °C, ostatak kondenzata u cijevi može zamrznuti. Rješenje je ispravan pad cijevi (kondenzat se vraća u kotao) i kod ekstremnih uvjeta izolacija vanjskog dijela cijevi. Terminalna koncovka (izlaz) dizajnirana za kondenzacijske kotlove ima oblik koji minimizira zamrzavanje.

Može li izvod dimnih plinova biti kroz balkon ili lodiju?

Općenito se to ne preporučuje, a u mnogim slučajevima nije dopušteno. Zatvoreni ili djelomično zatvoreni prostor balkona ili lodije može dovesti do akumulacije dimnih plinova, posebno kod slabog vjetra. Ako je to jedina mogućnost, treba to konzultirati s projektantom i plinovodnom kompanijom — ponekad je dopušteno ako je prostor dovoljno otvoren i izvod usmjeren direktno van.

Što se događa ako sustav dimnih plinova nije ispravno dimenziran?

Posljedice mogu biti različite — od smanjenja učinka i učinkovitosti kotla (nedostatak odvoda dimnih plinova = kotao smanjuje učinko), kroz česte blokade sigurnosnim termostatom, do ozbiljnih sigurnosnih rizika (izljev dimnih plinova u prostoriju, pojava CO). Moderni kondenzacijski kotlovi imaju više sigurnosnih senzora koji većinu problema otkrivaju prije nego što postanu opasni — ali je puno udobnije ako je sustav ispravno projektiran od početka. Ispravno dimenziranje sustava dimnih plinova treba uvijek projektirati ovlašteni instalater ili projektant.

Zaključak: dimni sustav kao dio projekta, a ne popravka

Odvod dimnih plinova i dovod zraka kod kondenzacijskog kotla nisu dodatak o kojem se odlučuje tek tijekom montaže. To je tehnička komponenta koju je potrebno napraviti unaprijed — i to još prije odabira kotla, jer od raspoloživih mogućnosti izlaza ovisi i koji kotao i kakve snage možete dozvoliti. Dobar instalater prije svakog posla napravi pregled, procijeni mogućnosti izlaza i predloži konkretne rješenja uključujući materijale, duljine i ekvivalentne otpore. Ako vam instalater kaže "neka to na neki način riješimo" bez pregleda, to je upozorenje.

Ako Vas zanimaju i drugi aspekti odabira kondenzacijskog kotla — npr. razlika između zida i stacionarnog kotla, ili je li bolji kotao s direktnim grijanjem ili s rezervoarom — te teme pronađete u našim drugim člancima Vježbenog centra: Zidni protiv stacionarni kondenzacijski kotao: koji je prikladniji i Kondenzacijski kotao s direktnim grijanjem protiv s rezervoarom: razlika i odabir. Preporučujem da pročitate i Servis i održavanje kondenzacijskog kotla — jer i dimni sustav je dio redovite godišnje kontrole, tijekom koje tehničar provjerava brtvu spojeva, stanje odvoda kondenzata i propustnost cijevi.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odluku ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.