Montaža solarnog sustava korak po korak – što treba znati

Još pripremamo proizvode.

Ali možete pogledati druge kategorije.

Montaža solarnog sustava korak po korak – kompletni praktični vodič

Odlučili ste se investirati u solarni sustav za zagrijavanje vode – odlična odluka. Međutim, između trenutka kada dovedete kolektore ku sebi kući i trenutka kada vam stvarno teče topla voda zagrijana sunčem, postoji niz tehničkih koraka u kojima se može napraviti mnogo grešaka. Nije sve ispravljivo bez značajnih troškova. U ovom članku vas ću voditi kroz cijeli proces montaže – od pripreme krova do prvog pokretanja – kako izgleda u stvarnoj praksi s konkretnim brojevima i upozorenjima na mjesta gdje ljudi najčešće greše.

Ako ste još u fazi odabira uređaja, prvo pogledajte naš članak Kako odabrati solarni sustav za zagrijavanje vode za stan ili Koju snagu solarnih kolektora trebam za svoj dom – instalacija dobro dimenziranog sustava je puno jednostavnija, a rezultati su dugoročno bolji.

Što sve trebate pripremiti prije same montaže

Iskusni instalater zna da priprema čini dobru polovinu uspjeha. Kupci koji to ostave za posljednji trenutak kasnije čekaju materijal, naiđu na dimnjak gdje su planirali voditi cijevi ili otkriju da im spremnik ne stane tamo gdje su ga planirali staviti. Zato počnite slijedećim koracima.

Projektne dokumentacije i građevinska dozvola

Za instalacije gdje kolektori premašuju ravninu krova (npr. slobodno stojedeće nosive konstrukcije ili integrirani kolektori koji zamjenjuju krovsku oblogu), u većini slučajeva trebate građevinsku dozvolu ili barem prijaviti izgradnju. Klasični kolektori montirani u ravninu kosog krova u stanu obično ne zahtijevaju prijavu – ali uvijek se to provjerite na odgovarajućem građevinskom uredu, jer ovisi o lokaciji i lokalnim propisima.

Za kombinaciju s centralnim grijanjem ili pri uključivanju u postojeći kotlovu kružnicu može biti potrebna i izjava plinovodnog poduzeća (ako radite u blizini plinovodnog sustava) i u svakom slučaju vrijedi da tlak sustav s ekspanzijskom posudom i sigurnosnim ventilom mora biti dizajniran ili barem provjeren osobom s odgovarajućom stručnom sposobnošću.

Popis materijala – što morate imati prije nego što započnete

Prije montaže pripremite kompletni popis materijala. Nedostatak sitnice – npr. brtva ili pravi tip koljena – može vas zaustaviti u sredini posla na satu. Tipični popis za dvokolektorov sustav s gravitacijskom ili prisilnom cirkulacijom za četveročlani dom obuhvaća:

Solarni kolektori (ravni ili cijevni) – obično 2 do 4 komada, površina 4–8 m²
Solarni spremnik tople vode s dvostrukom spiralom ili solarnim topljenjem – volumen obično 200–400 litara
Solarna stanica (pumpna jedinica) s cirkulacijskom pumpom, protokomjerom, kuglastim ventilima i sigurnosnim ventilom
Ekspanzijska posuda za solarni krug – volumen dimenziran prema sadržaju sustava i maksimalnoj radnoj temperaturi (obično 8–25 litara)
Solarna nemrznua tekućina – smjesa propilenglikola i vode, koncentracija prema lokalnim klimatskim uvjetima (za SR standardno otpornost na mraz od –28 °C do –35 °C, tj. oko 45–50 % glikola)
Solarna cijev – bakar ili fleksibilna nehrđajuća valovita (corrugated) cijev u nehrđajućem omotaču, promjer obično 18 mm (3/4") ili 22 mm (7/8") kod dužih ruta
Toplinska izolacija cijevi – za vanjske rute UV-stabilizirana, minimalna debljina stijenke 25 mm za cijev DN 18
Nosiva konstrukcija za kolektore – pričvršćivanje ovisi o vrsti krova
Solarni regulator (diferencijalni termostat) s senzorima temperature kolektora i spremnika
Sigurnosni ventil podešen na maksimalni radni tlak sustava (obično 6 bar)
Odvazdušivač – automatski ili ručni na najvišoj točki cijevi
Punjenje i ispraznjivanje (armature) za punjenje solarnom tekućinom

Korak 1 – Statistička analiza krova i priprema pričvršćivanja

Solarni kolektor s nosivom konstrukcijom obično teži 35–55 kg po komadu (ravni kolektori su teži, cijevni lagani). Dva kolektora s konstrukcijom i cijevima predstavljaju opterećenje od 80–130 kg. To sam po sebi je izvodljivo za većinu običnih krovova, ali morate to pričvršćivanje učiniti ispravno.

Pričvršćivanje ne smije biti samo na krovsku oblogu – pričvršćujete se na grede ili šipove. Prije nego što zavrnjete prvi vijak, pronađite položaj gređa. To možete učiniti magnetskim ili elektroničkim detektorom kroz oblogu ili pogledajte iz podkrova. Grede su standardno raspoređene svakih 80–100 cm, pa za tipični dvokolektor širine 200 cm obično zadireju minimalno dvije grede.

Krovnje hačeve montirajte ispod krovne obloge – podignite element obloge (šljunku, šindlu), podmijenite hač ispod obloge i prikačite ga na gredu minimalno dvije vijke s navojem M8 ili M10. Nakon zategnutih hačeva provjerite da li se mogu pomicati – ne smiju se klatiti. Oblogu zatim vratite natrag, a ako hač izbija, možete je prilagoditi rezanjem. Većina proizvođača dostavlja hačeve u različitim visinama upravo za različite vrste obloga – tanka betonska šljunka, visoka valovita šljunka i ploča svaka imaju svoje rješenje.

Na hačeve zatim navijte aluminijev profilni trak (obično 2 komada na cijeloj širini kolektorovog polja), na koje se pričvršćuju sami kolektori pomoću pričvršćivačkih konzola.

Korak 2 – Montaža kolektora na krov

Prije nego što podignete kolektore na krov, cijelu posao napravite plan. Ravni kolektori su teški i veliki – tipičan komad ima dimenzije 200 × 100 cm i težinu 35–45 kg. Samo ih ne možete bezbjedno podnijeti. Minimalno dvije osobe su nužne, a kod većeg broja kolektora preporučujem tri.

Postupak montaže kolektora:

Navijte kolajnice na krovne hačeve i uverite se da su horizontalne (i na kosom krovu) pomoću vodovoda. Rastojanje kolajnica mora odgovarati montažnim rupama kolektora.
Kolektore preneste na krov – najčešće kroz prozor podkrova ili kroz stepenišnu putanju. Nikada ne podignite kolektor sam bez sigurnosnog osiguranja – pri padu je opasan i za okolne ljude.
Kolektor stavite na kolajnice i osigurajte pričvršćivačkim konzolama – svaki kolektor mora biti pričvršćen barem na 4 mjesta.
Povežite kolektore međusobno – redovanje može biti serijsko ili paralelno. Paralelno povezivanje je za većinu instalacija povoljnije (jednoliki protok, niži tlak), ali zahtijeva ispravno balansiranje. Za 2–3 kolektora je serijsko povezivanje jednostavnije i kod ispravnog dimenziranja funkcionalno.
Montirajte odvazdušivač na najvišu točku kolektorovog polja – taj mora biti dostupan, jer ćete ga pri prvom punjenju i eventualno tijekom rada trebati.

Korak 3 – Vodjenje solarnih cijevi

Solarna cijev povezuje kolektore na krovu s spremnikom u tehničkoj prostoriji. Ova ruta je jedna od najvažnijih odluka cijele instalacije, jer utječe na toplinske gubitke, složenost montaže i trajnost sustava.

Izbor materijala cijevi

Imate u biti dvije opcije: bakrene cijevi spojene tvrdom ili mekom zavarom, ili fleksibilne valovite cijevi od nehrđajuće čelika. Bakrene cijevi su jeftinije i uz dobre zanatske vještine mogu trajati desetljeća, ali njihova montaža na teško dostupnim rutama je zahtjevna. Fleksibilne nerezovke se puno lakše vode kroz podove, kroz podkrovlje, kroz probijene otvore – uvode se kao zmija i dovoljno je ih saviti bez koljena. Cijena je viša, ali uštedite vrijeme i fitinze.

Za solarne krugove nikada ne koristite:

Ozinkovane cijevi – glikol agresivno djeluje na njih
Standardne PE-X ili PVC cijevi – nisu otporne na toplinu (solaran krug može dostići 180–200 °C pri stagnaciji)
Standardne gumene cijevi – brzo degradiraju pri visokim temperaturama i UV zračenju

Dimenzioniranje presjeka cijevi

Za tipičan rezidenčki solarni sustav s 2–4 kolektora i protokom 40–60 litara/sat dovoljna je cijev DN 18 (3/4"). Kod dužih ruta preko 15 metara ili većem broju kolektora razmislite o DN 22 (7/8"), da biste održali tlakove gubitke na prihvatljivoj razini – idealno ispod 0,5 bar za cijeli krug. Tlakovi gubici ovisi o duljini, protoku i promjeru; kod sumnje to izračunajte ili konzultirajte.

Ruta cijevi i izolacija

Cijev mora biti nagnuta prema kolektorima dolje – minimalno 1–2 cm na metar – da bi sustav mogao ispravno odvazdušiti pri zaustavljanju i da bi para mogla kondenzirati i curiti natrag pri stagnaciji. Ako imate rutu gdje je lokalni vrh nužan, tamo postavite automatski odvazdušni ventil.

Vanjske dijelove rute izolirajte izolacijom otpornom na UV zračenje i visoke temperature – npr. Armaflex HT ili ekvivalent. Debljina stijenke izolacije treba biti minimalno jednaka vanjskom promjeru cijevi (pravilo 1:1). Za DN 18 dakle barem 18 mm stijenke, bolje 25 mm. Unutarnje dijelove vodene kroz nezagrijavani pripodrum, podrum ili tehničku prostoriju izolirajte klasičnom kaučukovom ili mineralnom izolacijom – tamo UV-stabilnost nije nužna.

Korak 4 – Instalacija spremnika i solarnog sustava

Solarni spremnik je srce cijelog sustava. Većina modernih spremnika za solarni sustav ima dvije izmjenjivačke spirale – donju za solarni krug (kolektor) i gornju za dodatno zagrijavanje (kotao, dizalica topline). Neke spremnike imaju glatki plašt i vanjski izmjenjivač u solarnom krugu.

Postavljanje spremnika

Spremnik postavite što je bliže moguće mjestima uzimanja tople vode, da biste minimizirali distributivne gubitke. Idealno je tehnička prostorija s dobrim pristupom za servis. Spremnik mora stajati na čvrstom podu – 400-litarski spremnik pun vode teži oko 450–500 kg. Provjerite nosivost poda, ako je to pod iznad podruma ili stropna konstrukcija.

Spremnik mora biti dostupan za provjeru sigurnosnog ventila, anodnog štapa i priključaka. Minimalna udaljenost od zida barem 30 cm na strani anode – anodu je nužno redovito provjeravati i zamjenjivati (obično svakih 2–4 godine ovisno o kvaliteti vode).

Solarna pumpska stanica (solarni sustav)

Solarna stanica je kompaktna jedinica koja sadrži cirkulacijsku pumpu, protokomjer, sigurnosni ventil, kuglaste ventile, odvazdušni ventil i temperaturne senzore. Montira se na cijev solarnog kruga – na povrat (hladna strana kolektora). Većina stanica je unaprijed montirana i zahtijeva samo priključak na cijev i električno povezivanje pumpe i regulatora.

Povezivanje spremnika s solarnim i dodatnim grijanjem

Špirala solarnog spremnika nalazi se u donjoj trećini posude – dovod (topla iz solarnog kruga) dovodi se odozgo, a povratni vod (hladna do kolektora) odozdo. Gornja špirala ili električna štapić sluje za dodatno grijanje kotlom ili električno. Pažljivo montirajte senzore temperature u potopna kućišta spremnika – jedan bi trebao biti na izlazu kolektora (ili u povratnom vodu blizu spremnika), a drugi u donjoj zoni spremnika gdje mjeri temperaturu akumuliranu u spremniku.

Ako kombinirate solarni sustav s plinski ili dizalicom topline, pogledajte naš posebni članak Solarni sustav u kombinaciji s kotlom ili dizalicom topline, gdje su detaljno opisane hidrauličke sheme za različite situacije.

Korak 5 – Instalacija ekspanzijske posude i sigurnosnog ventila

Ekspanzijska posuda je ključna za sigurnost i ispravan rad solarnog sustava – a istovremeno je to komponenta koja se u praksi najčešće zanemaruje ili pogrešno dimenzionira.

Zašto je ekspanzijska posuda u solarnom sustavu kritična

Nemrznava tekućina se pri zagrijavanju širi – tipično za 5–8 % pri temperaturama do 100 °C. Pri stagnaciji (kada spremnik dostigne maksimalnu temperaturu i sustav prestane odvoditi toplinu) temperature u kolektoru mogu porasti na 150–200 °C i tekućina počinje vrijeti i stvarati paru. Ekspanzijska posuda mora prihvatiti volumen te pare da tlak u sustavu ne poraste iznad vrijednosti sigurnosnog ventila.

Volumen ekspanzijske posude se računa prema formuli koja uzima u obzir volumen cijelog sustava (kolektori + cijevi + izmjenjivač), koeficijent širenja tekućine i početni tlak posude. Za tipični sustav s 2 kolektora, volumen kruga oko 6–10 litara i protokom tlaka 2–3 bar, volumen ekspanzijske posude iznosi 10–18 litara. Uvijek koristite ekspanzijsku posudu namijenjenu za solarni sustav – ima membranu otpornu na glykolu pri visokim temperaturama. Obična toplinska ekspanzijska posuda za to nije dovoljna!

Sigurnosni ventil

Sigurnosni ventil postavite na vrijednost maksimalnog radnog tlaka sustava – tipično 6 bar. Montira se na izlaz iz kolektora (topla strana) ili direktno uz solarnu stanicu. Izlaz sigurnosnog ventila mora biti podignut u dren, a ne prema električnim uređajima. Tijekom svake revizije provjerite da ventil nije zapečaćen – pritisnite ručicu (ako je prisutna), da biste potvrdili da se otvori.

Korak 6 – Punjenje i odvazdušavanje sustava

Punjenje solarnog kruga glykolnom tekućinom je trenutak kada pri pogrešnom postupku možete provesti sate uklanjanja zrakova. Učinite to ispravno odmah od početka.

Priprema glykolne tekućine

Solarnu tekućinu pripremite miješanjem propylénglykola i destilirane ili mekše vode. Za Hrvatsku i uvjete srednje Europe važi pravilo: otpornost na mraz barem na –28 °C, što odgovara koncentraciji propylénglykola oko 40–45 %. Veći udio glykola (50 % i više) naravno povećava otpornost na mraz, ali smanjuje toplinsku kapacitet tekućine i povećava njezinu viskoznost – pumpa mora raditi teže. Koncentraciju uvijek provjerite refraktometrom, a ne samo prema volumenskom proračunu.

Ukupni potreban volumen tekućine = volumen kolektora + volumen cijevi + volumen izmjenjivača u spremniku + volumen ekspanzijske posude (do predtlaka) + rezerva oko 10 %. Za tipični dvokolektor sustav ta vrijednost iznosi 10–15 litara gotove smjese.

Postupak punjenja

Punjenje izvršite pomoću električne punilačke pumpe s rezervoarom. Postupak je sljedeći:

Zatvorite sigurnosni ventil (ako se može) ili vodite ispuh u posudu
Otvorite sve odvazdušivače u sustavu – na kolektorima, na stanici, na najvišim točkama cijevi
Punilački adapter priključite na ispušni/punilački ventil solarnog sustava (većina stanica ima paru – jedan za punjenje, drugi za ispuštanje)
Pumpajte tekućinu odozdo prema gore – počinje od spremnika prema kolektorima
Kada iz odvazdušivača prestane izlaziti zrak i izlazi tekućina, odvazdušivač zatvorite
Nakon punjenja, sustav ispraznite (pumpajte tekućinu pumpom minimalno 15–20 minuta) uz istovremeno otvaranje odvazdušivača – zrak se hvata u zavoje cijevi i izlazi postepeno
Nastavite radni tlak sustava u hladnom stanju na 1,0–1,5 bar (prema visini kolektora nad stanicom i preporukama proizvođača)

Krok 7 – Povezivanje regulatora i električka instalacija

Diferencijalni regulator (solarne regulacije) je mozak cijelog sustava. Poređuje temperaturu na kolektoru i temperaturu u akumulatoru. Kada je kolektor topliji za postavljenu razliku (tipično 5–8 °C), uključuje cirkulacijsku pumpu. Kada razlika pada ispod 2–3 °C ili akumulator dostigne maksimalnu temperaturu, pumpa se isključuje.

Senzori temperature

Ispravno postavljanje senzora je ključno. Senzor kolektora se većinom montira u specijalni konektor na izlazu iz kolektora (ili na stražnjoj strani kolektora u senzorskoj kutiji) i mora biti termalno izoliran od okoline – ako ga ostavite u struji zraka, mjerit će temperaturu zraka, a ne kolektora. Senzor akumulatora se uvlači u potopni kutak u donjem dijelu akumulatora.

Električka instalacija regulatora i pumpe mora biti izrađena električarom ili osobom s električarskim ovlaštenjem. Regulator se napaja iz 230 V mreže i upravlja pumpom putem relejnog izlaza. Solarne pumpe su obično jednofazne, potrošnja 15–80 W ovisno o veličini.

Krok 8 – Uvođenje u rad i prvi pregled

Nakon dovršavanja instalacije slijedi faza uvođenja u rad, koja sama po sebi zahtijeva dovoljno pozornosti – zato joj posvetujemo i posebni članak Kako postaviti i uvesti solarni sustav u rad, gdje ćete pronaći detalje o postavljanju regulatora, kalibraciji senzora i prvih testnih ciklusa.

Ovdje ćemo pregledati osnovne kontrolne korake pri uvođenju u rad:

Vizualna kontrola cijele instalacije – nijedna slobodna veza, svi fitinzi zategnuti, izolacija ispravno montirana
Kontrola tlaka u hladnom stanju – trebao bi biti 1,0–1,5 bar, tijekom ljeta nakon zagrijavanja raste na 2,5–4 bar (normalno)
Postavljanje protoka na regulaciji s protokom na solarnoj stanici – za pločaste kolektore preporučuje se 30–50 l/h na m² površine kolektora, za cijevne kolektore 20–40 l/h na m²
Test regulatora – ručno pokrenite pumpu, provjerite da li tekućina teče ispravnim smjerom (topla strana od akumulatora prema akumulatoru, hladna od akumulatora prema kolektorima)
Kontrola sigurnosnog ventila – provjerite da li je ispuštanje ispravno podignuto
Kontrola električke instalacije – termalni senzori ispravno povezani, pumpa reagira na regulator
Test pri suncu – pustite sustav da radi i promatrajte da li temperatura u akumulatoru raste; običan sustav pri punom suncu grije akumulator od 200 l za 20–30 °C za 4–6 sati

Bezbednost tijekom montaže – što ne smijete zanemariti

Rad na krovu pripada među najrizičnije građevinske poslove. Svake godine dolazi do ozbiljnih povreda pri padu s krova, čak i kod iskusnih radnika. Nekoliko pravila, od kojih nema izuzetaka:

Uvijek koristite osobne zaštitne sredstva protiv pada – konop, sjednički pojas, pričvršćivač na krovu
Nikada ne radite na mokrom ili smrznutom krovu
Kliznice moraju biti pričvršćene i imati minimalno 1 m premašaja preko ruba krova
Materijal na krovu pričvrstite protiv klizanja čak i kad ga na trenutak odložite
Električke poslove uvijek izvodite s isključenim osiguračem
Nemrznuti medij (propilen glikol) je u visokim koncentracijama blago iritantan – pri punjenju sustava koristite zaštitne rukavice

Tipične greške pri amaterskoj montaži – iz prakse

Tijekom godina rada na terenu vidio sam ponavljajuće greške koje se pojavljuju gotovo u svakom drugom amaterskom sustavu. Spominjem ih da biste ih izbjegli:

Pogrešna orijentacija kolektora. Kolektori montirani na zapad ili pogrešno naginuti (manje od 20° ili više od 60°) mogu izgubiti 20–40 % godišnjeg učinka. Za SR optimalna orijentacija je jug ±20°, nagib 35–45°.
Nedovoljna izolacija vanjske cijevi. Neizoliranih 10 metara vanjske cijevi može uzrokovati gubitke topline ekvivalentne 10–15 % godišnje proizvodnje sustava.
Pogrešno povezani dovod i povrat. Kolektori su povezani obrnuto – pumpa pumpe tekućinu pogrešnim smjerom, akumulator se ne grije. Česta greška pri nekontroliranju smjera protoka pri uvođenju u rad.
Nedostajući ili poddimenzionirani odzračivač. Zrak u kolektorskom polju uzrokuje udare i vibracije pumpe, smanjuje protok i u ekstremnim slučajevima vodi do lokalnog pregrijavanja.
Loša ekspanzijska posuda – ili prema mala, ili neprimjeren za solarne primjene. Toplerska ekspanzijska posuda bez glikol otporne membrane po jednoj sezoni počinje se raspadati.
Senzor kolektora bez zaštite od utjecaja vanjskog zraka. Regulator prima izobličene vrijednosti i pumpa radi ili ne radi u neprimjenjivim trenucima.
Voda umjesto glikola. Nije to šala – više puta sam video sustav napunjen pitkom vodom. Prva zima uništi kolektore.

Kada je potreban profesionalni instalater, a kada to zna obrazovan majstor

Nije svaki korak nužno izvoditi certificiranim stručnjakom. Obrazovan domaći majstor s tehničkim iskustvom može izvršiti montažu nosive konstrukcije, vodjenje cijevi, izolaciju i instalaciju akumulatora. To što bi uvijek trebao izvoditi stručnjak:

Električku instalaciju i povezivanje regulatora (električar)
Statiku krova, ako postoje sumnje u nosivosti
Dimenzioniranje ekspanzijske posude i hidrauliku sustava (instalater s tehničkom sposobnošću za pritisne uređaje)
Uvođenje u rad i završnu kontrolu – mnogi proizvođači to zahtijevaju za očuvanje jamstva

Ne zaboravite ni da za neke dotacijske sheme (npr. državne subvencije za obnovljive izvore energije) je uvjet montaža certificiranim instalaterom i kolektori s certifikatom Solar Keymark ili ekvivalentom.

Ako niste sigurni koji tip kolektora odaberete za svoj dom, pročitajte članak Pločasti vs. cijevni solarni kolektori – koji tip se isplati više – pomoći će vam donijeti odluku prije kupnje, a ne nakon nje.

Solarni sustavi i akumulatori prikladni za instalacije opisane u ovom članku pronađite u kategoriji Solarni sustavi na atria.sk, gdje su dostupni kompletni setovi i pojedinci komponenti.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Možete li sami montirati solarni sustav bez stručnjaka?

Mehaničku montažu (konstrukcija, cijevi, akumulator) zna obrazovan domaći majstor s osnovnim znanjem instalaterskih poslova. Električku instalaciju mora izvoditi električar. Dimenzioniranje ekspanzijske posude i pritisne ispitivanja bi trebalo izvršiti ili barem provjeriti instalater s tehničkom sposobnošću. Za očuvanje jamstva na uređaje i za potrebe dotacija je često nužno da se montaža izvede certificiranim instalaterom – provjerite uvjete kod proizvođača i kod dotacijskog poslodavca.

Koliko traje montaža solarnog sustava za kuću?

Izvještajni radni tim od dvije osobe završi standardnu instalaciju (2–3 kolektora, akumulator 300 l, obična ruta cijevi) za 1,5 do 2 radna dana. Amaterska montaža s prvim upoznavanjem s komponentama, prikupljanjem materijala i mogućim komplikacijama traje 3–5 dana. Računajte i na vrijeme za sušenje tesnjenja, testno punjenje i prvo podešavanje regulatora.

Koji tlak treba imati solarni sustav u radu?

U hladnom stanju (prije zagrijavanja, ujutro) tlak treba biti 1,0–1,5 bar. Tijekom rada na suncu raste na 2,5–4,0 bar – to je normalno i ekspanzijska posuda je dimenzionirana za to. Ako tlak u radu redovito dostiže vrijednost sigurnosnog ventila (6 bar) i ventil ispušta tekućinu, ekspanzijska posuda je ili prema mala ili ima oštećenu membranu. Ako je tlak u hladnom stanju nula ili pada ispod 0,5 bar, sustav vjerojatno ima curenje.

Što se događa s sustavom ako duže vrijeme niste kod kuće (ljeto, odmor)?

Ovo je jedna od najvažnijih praktičnih problema solarnih sustava. Kada je Sunce u punom sjaju, a kuća je prazna, akumulator dostiže maksimalnu temperaturu i sustav ulazi u stagnaciju – tekućina u kolektoru može početi vrijeti. Kvalitetni sustavi s dobro dimenzioniranom ekspanzijskom posudom i sigurnosnim ventilom to bez opasnosti mogu izdržati više puta bez oštećenja. Stagnacija je ipak opterećenje za glikolnu tekućinu i brtvu – nakon sezone s ponavljajućom stagnacijom provjerite pH i koncentraciju glikola. Neke regulacije imaju funkciju "zaštite akumulatora od pregrejavanja" – pumpa se uključuje noću i odvodi toplinu. To je elegantno rješenje, ali u slučaju odsustva stanara više preporučujemo da solarni sustav zakrijete posebnom pladnjem preko kolektora ili ručno isključite pumpu (akumulator će i dalje zadržavati toplinu nekoliko dana).

Može li se solarni sustav montirati i na ravnim krovovima ili na tlu?

Da, i u mnogim slučajevima je to jednostavnije nego montaža na kosom krovu. Na ravan krov ili direktno na tlo kolektori se montiraju na samopodržavajuće trokutaste ili trapezne konstrukcije koje postavljaju traženi nagib (tipično 30–45°) neovisno o nagibu samog krova. Prednost je slobodan izbor orijentacije i nagiba bez ograničenja postojećom krovnom konstrukcijom, a nedostatak je potreba za dodatnim opterećenjem krova ili ukotvljavanjem u tlo koje mora procijeniti statik, a na ravnim krovovima i veći rizik od zasjenjivanja između redova kolektora ako nije osiguran dovoljan razmak.

Imate pitanje o ovoj temi?

Nemate odabir ili rješavate konkretnu situaciju u svojoj kući? Napišite nam - slobodno nas savjetujte.